Ljudi od kojih imamo \u0161to nau\u010diti zaslu\u017euju da \u017eive nakon smrti. Stipe \u0160uvar je bio takav \u010dovjek. \u0160tovi\u0161e, on to jest.<\/p>\n\n\n\n
Krajem pro\u0161log mjeseca, to\u010dnije dvadeset i devetog lipnja, navr\u0161ilo se to\u010dno dvadeset godina od smrti Stipe \u0160uvara (1936 \u2013 2004), sveu\u010dili\u0161nog profesora sociologije na zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu i politi\u010dara. Rije\u010d je o javnoj li\u010dnosti koja je i u vrijeme kad je politi\u010dki bila aktivna, ali i nakon svoje smrti, u velikim koli\u010dinama u javnosti proizvodila ono \u0161to se danas uobi\u010dajilo nazivati polariziraju\u0107im stavovima. Krenemo li u taj ping-pong oko onoga \u0161to je \u0160uvarova pojedina politi\u010dka akcija zna\u010dila za jedne, a \u0161to za druge, odmah \u0107emo naletjeti na \u0161kolsku reformu, tu arhi-neprijateljicu za doma\u0107e komentatore, politi\u010dku akciju koju je dominantno pripremao, provodio i facilitirao \u0160uvar od sredine sedamdesetih do sredine osamdesetih godina, kad je vi\u0161e-manje od svega digao ruke, rezignirano procijeniv\u0161i da se spoj \u0161kole i svijeta rada nije ostvario. Ustvrdio je tom prilikom da i dalje proizvodimo \u0161egrte, a to se htjelo izbje\u0107i i da dru\u0161tvena inercija zapravo ko\u010di svaki napredak. “Nakon po\u010detnog poleta do\u0161lo je do restrikcije i sada se sve uglavnom svodi na privatnu borbu pojedinaca da zavr\u0161e ovo i ono”, zaklju\u010dit \u0107e \u0160uvar 1986. na jednom skupu u Vara\u017edinu.<\/p>\n\n\n\n
Iako, danas se tu i tamo zna na\u0107i i pokoja pozitivna ocjena te reforme. Prije nekih sedam-osam godina, ba\u0161 u trenutku kad se poku\u0161avala implementirati jedna druga kurikularna reforma 2016. godine, jedan je tjednik sproveo anketu me\u0111u biv\u0161im reformatorima i, za\u010dudo, nije \u0160uvarova socijalisti\u010dka \u0161kolska reforma tada ni tako lo\u0161e pro\u0161la. Recimo, Jak\u0161a Mili\u010di\u0107, direktor Gra\u0111evinskog \u0161kolskog centra u Splitu iz osamdesetih godina je ustvrdio: “Smisao je bio u tome da se budu\u0107i tehni\u010dari pribli\u017ee praksi, da ne slu\u0161aju o armaturi i betonu samo pri\u010de. Ideja je bila da to ne budu samo radnici koji \u0107e donositi pla\u0107u da bi familija pre\u017eivjela, nego pismeni gra\u0111ani zemlje koji ne misle svojom cokulom, nego glavom. \u017deljeli smo radnike koji ne\u0107e biti samo broj nego i mislioci koji moraju preuzeti odgovornost za razvoj dru\u0161tva.”<\/p>\n\n\n\n
Kad je ta reforma u pitanju, interesantnima su se \u010dinile jo\u0161 neke \u0160uvarove ideje, od kojih su se neke poku\u0161ale ostvariti, a neke nikad nisu napustile formu ideala na papiru. Naime, \u0160uvarova va\u017ena ideja (uz jo\u0161 neke poput protivljenja tzv. dualnom obrazovanju ili inzistiranje na op\u0107oj demokratizaciji \u0161kolstva), bila je da se novim tipom obrazovanja suprotstavi zastarjeloj pedagogiji \u0161kolskog sata, razreda i klupe, da se novim \u0161kolskim modelom svladaju barijere tutorskog pristupa i da nastavnike i \u0111ake odmakne od zaparlo\u017eenosti usko shva\u0107enih predmeta. Svi bez iznimke trebali su se tokom \u0161kolovanja izlo\u017eiti razli\u010ditim iskustvima, pa su gimnazijalci, barem zakratko, bili uklju\u010deni u svijet proizvodnog rada, a \u0111aci iz strukovnih \u0161kola dobili su \u0161ansu da se pribli\u017ee intelektualnijim sadr\u017eajima. Tako u jednom svom ranom tekstu o novom \u0161kolstvu objavljenom 1976. godine u beogradskom NIN-u govori na gotovo ili\u010devski (Ivan Illich \u2013 autor bestselera “Dolje \u0161kole”) ili na samerhilovski na\u010dina (iako sam \u0160uvar prema novoljevi\u010darskim idejama, pa ni onima u \u0161kolstvu, nije gajio neku sklonost). Ka\u017ee: “… kako nastavnika u\u010diniti voditeljem, organizatorom, mentorom, a ne tutorom… kako posti\u0107i likvidaciju nastavnika eks katedra… kako da on radi u timovima… ta pitanja odmah prelaze u druga, kako da u\u010denik i student \u2013 jer bez toga ne\u0107e biti ni samoobrazovanja \u2013 postanu ravnopravni u\u010desnici cijelog procesa rada u \u0161koli…”.<\/p>\n\n\n\n
Ovako retrospektivno gledano, \u0161ansi da spomenuta reforma uspije jedva da je uop\u0107e bilo. S jedne je strane protiv nje bila troma pedago\u0161ka birokracija koja je bila alergi\u010dna na svako politi\u010dko petljanje u njihov vrti\u0107 i koja je podmetala reformi nogu kad god je stigla. S druge strane povika na proizvodnu praksu i snebivanje nad tim \u0161to se razma\u017eena deri\u0161\u010dad iz centra grada morala neko vrijeme ustajati ranije da bi stigla u pogone i proizvodne hale Kon\u010dara, Gredelja ili Prvomajske, slu\u017eila je samo kao zvu\u010dna kulisa za jednu puno bitniju stvar. Naime, nabru\u0161ena javnost i gra\u0111anski slojevi promptno su graknuli na reformu, ali ne zato \u0161to su ukinuti (ili barem reducirani) sati latinskog jezika, a pridodani sati proizvodne prakse, nego zato \u0161to im se tom reformom dokidao jedan njima dobro poznati sustav koji im je slu\u017eio kao uhodani kanal za karijerno napredovanje njihove mladun\u010dadi, pa u njemu mjesta za obrazovanje siroma\u0161ne selja\u010dke i radni\u010dke djece nije smjelo biti. Na kraju, na reformu je i sam partijski aparat reagirao apati\u010dno, jedva \u010dekaju\u0107i da se \u0160uvar sa svojim idealizmom ispu\u0161e sam od sebe.<\/p>\n\n\n\n
\u0160uvar je u kasnijim tuma\u010denjima postao \u017ertva tzv. post-hoc logi\u010dke pogre\u0161ke u kojoj se jedna pojava smatra uzrokom druge samo zato \u0161to se dogodila prije. Tako je po\u010detkom devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a \u0160uvar bio optu\u017een, ni manje-ni vi\u0161e, nego za ono \u0161to se tada nazivalo “ishodi\u0161nom izdajom”. Konstrukcija je to kojom je tada\u0161nji glavni urednik Vjesnika Hidajet Bi\u0161\u010devi\u0107 po\u010dastio \u0160uvara u vrijeme pada Vukovara, jer da ju je \u0160uvar po\u010dinio (dakle, tu “ishodi\u0161nu izdaju”), u ono vrijeme “kad se Zlo jo\u0161 moglo zaustaviti”, dakle u vrijeme “boba i popa”. Kasnije je \u0160uvar pojasnio da je doista pred 20. sjednicu po\u010detkom 1989. bio pripremio referat u kojem je to i napisao (o bobu, popu i Milo\u0161evi\u0107u), “ali je taj referat Predsjedni\u0161tvo CK SKJ odbacilo ve\u0107inom glasova, s obrazlo\u017eenjem da idem na razbijanje SKJ! Bio sam prisiljen pripremiti novu verziju referata, ili dati ostavku\u2026 Mislio sam da jo\u0161 mogu pone\u0161to u\u010diniti u suprotstavljanju \u2018antibirokratskoj revoluciji\u2019, iako su mi pozicije bile oslabljene i time \u0161to me nije podr\u017eavalo ni vodstvo Hrvatske, naprotiv\u2026”.<\/p>\n\n\n\n
\u0160uvar je osamdesetih godina doista \u010desto politi\u010dki solirao. Nije nalazio saveznike u partiji ni u dru\u0161tvu oko Mike \u0160piljka, ni u onom oko Ivice Ra\u010dana. Prvi su ve\u0107 po\u010deli aktivno sekundirati nacionalistima, recimo, doturaju\u0107i paso\u0161 Tu\u0111manu kako bi ovaj \u010dim prije krenuo put Kanade i Njema\u010dke gdje se on sam kao biv\u0161i partizan kanio slizati s usta\u0161kom emigracijom, nakon \u010dega bi, tako uskla\u0111eni i ujedinjeni na bu\u0161i\u0107-luburi\u0107evskoj liniji pomirenja sinova partizana i usta\u0161a, prionuli na demontiranje komunisti\u010dke vlasti. Ovi drugi okupljeni oko Ra\u010dana, svi ti dru\u017ei\u0107i, balti\u0107i, stoj\u010devi\u0107i, sardeli\u0107i i ini, zapravo su svojom kukavi\u010dkom pasivno\u0161\u0107u i oportunizmom samo \u010dekali trenutak kad \u0107e vodstvo dragovoljno predati nacionalistima u ruke i tako se otarasiti vlasti.<\/p>\n\n\n\n
Druga politi\u010dka akcija koju je \u0160uvar poduzeo 1984. bila je jednodnevna konferencija o nacionalisti\u010dkim tendencijama u knji\u017eevnosti, publicistici i kritici kojoj je podlogu predstavljao partijski dokument poznat pod nazivom “Bijela knjiga”. U tom su dokumentu umno\u017eenom na ciklostilu manje-vi\u0161e evidentirana sva ideolo\u0161ka zastranjenja u doma\u0107oj, a djelomi\u010dno i stranoj knji\u017eevnosti u tom razdoblju. Danas bi se jedna takva hemeroteka slobodno mogla nazvati primjerom evidentiranja hate<\/em> speecha<\/em>, me\u0111utim tada se nacionalisti\u010dka opozicija okupljena, prije svega, oko srpskog dru\u0161tva knji\u017eevnika i tamo\u0161nje akademije, digla na zadnje noge i \u0160uvarovu akciju proglasila, citiramo: “intelektualnim Golim otokom”, “crnim ideolo\u0161kim registrom”, “registrom \u017eivih i mrtvih du\u0161a”, za kriti\u010dare iz nje provijava “homeinijevski duh”, \u0160uvara se nazivalo “ideolo\u0161kim Gargamelom”, a za Bijelu knjigu se govorilo da za nju va\u017ei “Cogito ergo \u2013 SUP”. Me\u0111utim, valja se vratiti na po\u010detke osamdesetih godina kad je eksplodirala sva ta nacional-\u0161ovinisti\u010dka literatura i rascvjetala se antikomunisti\u010dka publicistika. U svoj toj produkciji literarnog opskurantizma izdvajali su se stihovi, recimo, Gojka \u0110oge koji je netom preminulom Titu spjevao pjesmu-rugalicu u kojoj ga je nazvao “\u0161takorom s Dedinja”, za \u0161to je kratko zaglavio u bajbuku u Padinskoj Skeli. Sve je to, razumljivo, diskreditiralo tada\u0161nje vlastodr\u0161ce, jer, eto, napadaju pjesni\u010dku neja\u010d, a opet, takva crna kabala koja se nakotila oko pjesni\u010dkih udru\u017eenja, peticionih odbora i opozicionih glasila nije mogla ostati bez \u0160uvarovog odgovora, koji je pazio da iz njegovog herbarija ipak ne proiza\u0111e nikakva posljedica po popisane.<\/p>\n\n\n\n Kad se ustrojila nezavisna Hrvatska \u0160uvara su u ljeto 1990. vladaju\u0107i ekspresno smijenili s mjesta potpredsjednika Jugoslavije (na njegovo mjesto je instaliran drugi Stipe, Mesi\u0107), nakon \u010dega je \u0160uvar, de facto, eskortiran na politi\u010dku marginu s koje se nije uspio maknuti sve do kraja. Njegova Socijalisti\u010dka radni\u010dka partija (SRP), iako prva koja se otvoreno zalagala za reafirmaciju socijalisti\u010dkih ideja u nas nakon 1990., ipak nikad nije ostvarila neki upe\u010datljiviji izborni rezultat. Prag za ulazak u Sabor nikad nisu pre\u0161li, da bi se na kraju i posva\u0111ali i raskolili u dvije frakcije, te tako postali politi\u010dki jo\u0161 neznatniji. Sam \u0160uvar platio je visoku cijenu za svoju politi\u010dku nepopustljivost i dosljednost. Odmah po nacionalisti\u010dkom prevratu krenuo je tra\u017eiti saveznike za novu socijalisti\u010dku agendu. Najprije je s Goranom Babi\u0107em, jo\u0161 jednim izgnanikom iz doma\u0107e kulture i politike, zakucao na vrata druge<\/em> Srbije<\/em>, ali su mu od tamo poru\u010dili da usluge biv\u0161ih komunjara ne trebaju. Zatim je 1994., kad je pokretao “Hrvatsku ljevicu”, zakucao na Soroseva vrata ne bi li mu udijelili koji dinar za novi medijski projekt, ali su mu od tamo poru\u010dili da biv\u0161e komunjare ne financiraju i da je on svoje prilike za borbu za slobodno novinarstvo odavno prokockao. Uza sve to jo\u0161 su ga tukli po zagreba\u010dkim kr\u010dmama, od kojih je najpoznatije bilo prebijanje u “Purgeru”, gdje su \u0160uvar i njegovo dru\u0161tvo popili dobre batine od grupe probisvijeta. Tu je zanimljivo da doti\u010dna kr\u010dma le\u017ei to\u010dno preko puta policijske stanice, pa kad su napadnuti nekako doteturali da prijave napad, nadaju\u0107i se brzoj reakciji, de\u017eurni su policajci lijeno zaprimili prijavu i nisu se ne\u0161to posebno pretrgli da pronalazak vinovnika nereda ubrzaju. Napadali su ga na ulici, jednom prilikom su mu pi\u0161toljem razbili sljepoo\u010dnicu (ne treba ni re\u0107i da napada\u010d nikad nije prona\u0111en), gazili ga autom, ali uporni \u0160uvar od svojih ideja nije odustajao.<\/p>\n\n\n\n \u0160to na kraju zaklju\u010diti o \u0160uvaru? Ovaj puta ne\u0107u pametovati ja, nego \u0107u rije\u010d prepustiti bistrijem od sebe \u2013 Borisu Budenu. Najprije da ka\u017eem da su se Buden i \u0160uvar gadno zaka\u010dili po\u010detkom devedesetih kad je ovaj prvi \u0160uvara, sve na liniji kritike njegovih gore spomenutih pol\u00ect\u012bk\u0101, izvrije\u0111ao preko svake mjere. Kasnije je ozbiljno reterirao oko svega toga i u jednom jo\u0161 uvijek neobjavljenom tekstu ovako zaklju\u010dio: “Kasnije, polovicom devedesetih, nije mi bilo te\u0161ko sprijateljiti se sa Stipom \u0160uvarom i njegovom suprugom Mirom. Nisam, kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, bio optere\u0107en nikakvim osobnim resantimanom prema njemu. A u me\u0111uvremenu, nau\u010dio sam po\u0161tivati ljude koji stoje iza svojih uvjerenja, a kojih je u onom vremenu bilo malo, zapravo, tragi\u010dno premalo. Pi\u0161u\u0107i jednom o Lichtenbergu Walter Benjamin je istaknuo da nije va\u017eno ono u \u0161to smo uvjereni. Va\u017eno je, \u0161to to uvjerenje \u010dini od \u010dovjeka. To ‘\u0161to’ Brecht je nazivao: Haltung, ‘dr\u017eanje’. To ‘dr\u017eanje’ je po sebi ne\u0161to ‘novo’, dodaje Benjamin, ‘a najnovije na njemu je to da se ono dade nau\u010diti.’ Samo \u010dovjek od kojega imamo \u0161to nau\u010diti zaslu\u017euje da \u017eivi nakon svoje smrti. \u0160uvar je to bio. \u0160tovi\u0161e, on to jest.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljudi od kojih imamo \u0161to nau\u010diti zaslu\u017euju da \u017eive nakon smrti. Stipe \u0160uvar je bio takav \u010dovjek. \u0160tovi\u0161e, on to jest. Krajem pro\u0161log mjeseca, to\u010dnije dvadeset i devetog lipnja, navr\u0161ilo se to\u010dno dvadeset godina od smrti Stipe \u0160uvara (1936 \u2013 2004), sveu\u010dili\u0161nog profesora sociologije na zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu i politi\u010dara. Rije\u010d je o javnoj li\u010dnosti […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47231,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[690],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-47226","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47226","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47226"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47226\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47230,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47226\/revisions\/47230"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47231"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47226"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47226"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47226"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47226"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47226"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47226"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47226"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Djelovanje s politi\u010dke margine<\/h2>\n\n\n\n