{"id":47166,"date":"2024-06-28T07:09:09","date_gmt":"2024-06-28T06:09:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47166"},"modified":"2024-07-01T09:53:49","modified_gmt":"2024-07-01T08:53:49","slug":"suverenost-nije-na-struju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47166","title":{"rendered":"Suverenost nije na struju"},"content":{"rendered":"\n

Nestanak struje u vi\u0161e zemalja Zapadnog Balkana otkrio je nedavno da se, barem po pitanju elektri\u010dne energije, Jugoslavija nije sasvim raspala. A kad je u pitanju energetska politika nove zajednice, Europske unije, Hrvatska igra uloga nerazvijenog “uvoznika” emisija zaga\u0111enja. <\/p>\n\n\n\n

Kad je ono prije nekoliko dana nestalo struje na par ili nekoliko sati u ove\u0107em komadu regije koju se obi\u010dno naziva Zapadni Balkan, omogu\u0107ilo je to barem dvije kolektivne spoznaje. Pa kome bile sasvim neugodne, a kome djelomi\u010dno utje\u0161ne. \u010cinjenica da je u istom \u010dasu do\u0161lo do isklju\u010denja Dalmacije, velikog dijela Bosne i Hercegovine, Crne Gore i dijela Albanije, i to zbog kvara na jednom dalekovodu u sredi\u0161tu tog ukupnog podru\u010dja, kazala je pone\u0161to o realnoj integriranosti ovih krajeva. Makar onoj infrastrukturnoj, ali ona donosi i svojevrsnu me\u0111uovisnost doti\u010dnih zemalja. Ina\u010de, obi\u010dno se tvrdi, bar u Hrvatskoj, da takve povezanosti nema ve\u0107 preko tri desetlje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

No veliki sustavi, poput npr. elektroenergetskog, dalo se ovom prigodom shvatiti, puno su ve\u0107i od takore\u0107i atomiziranih ostataka nekada\u0161nje SFR Jugoslavije. Uzgred re\u010deno, nije slu\u010dajno ni to \u0161to je u davne planove (re)konstituiranja te dr\u017eave bila jednom uklju\u010dena i Albanija.<\/p>\n\n\n\n

Elektroenergetska me\u0111uzavisnost<\/h2>\n\n\n\n

Ako treba pojasniti, dakle: nemogu\u0107e je imati zaseban, odvojen, intaktan, neovisan elektroenergetski sustav \u2013 proizvodni i distribucijski \u2013 za ovako malene dr\u017eave. Ni\u0161ta im ne poma\u017ee to \u0161to su, ba\u0161 svaka od njih, uvjerenja da su totalno samostoje\u0107e tvorevine. Ta je ovisnost normalna, reklo bi se, mada se o elektroenergetskoj me\u0111uzavisnosti, ne samo o potrebi za naftom iz Rusije, me\u0111utim, najradije \u0161uti sve dok ne ispadne neki pozama\u0161an regionalni osigura\u010d, a po mogu\u0107nosti i nadalje. Tako se rijetko javno govorilo, recimo, i o neprincipijelnom<\/a> te vi\u0161estruko \u0161tetnom odnosu Hrvatske elektroprivrede s Elektroprivredom Republike Srpske.<\/p>\n\n\n\n

Osvijestili smo stoga na\u010das da Juga ipak nije skroz fizi\u010dki rasturena, da su ostali nekakvi kablovi koji je jo\u0161 povezuju. Drugo, prisjetili smo se da struje nema dovoljno, ne onoliko koliko nam treba, i shvatili da intermezzo od propasti biv\u0161e zajedni\u010dke dr\u017eave nije iskori\u0161ten za progres sada odvojenih elektroprivreda.<\/p>\n\n\n\n

Pa, da se osvrnemo na Hrvatsku, kad je posrijedi egzemplarni pregled stanja u ovom sektoru, simptomati\u010dan za cjelokupnu regiju. Iz prezrene Jugoslavije, u elektroenergetskom pogledu je ova republika iza\u0161la ovjen\u010dana takvim nizom hidrocentrala da joj vi\u0161e decenija kasnije ni EU nije mogla odbiti pera, ono dok se sastavljalo kriterije postizanja vi\u0161eg udjela proizvedene struje iz obnovljivih izvora. Hrvatska je na startu imala vi\u0161e negoli je bilo zacrtano za prvu i drugu ruku, jer se hidroenergija smatra obnovljivom. Ovaj put zanemarit \u0107emo spekulativnost te klasifikacije, a znano je da se zauzdavanje rijeka danas ne smatra ekolo\u0161ki prihvatljivim.<\/p>\n\n\n\n

No potrebe Hrvatske za strujom, kao i \u010ditavog svijeta, vrtoglavo su rasle, iako u me\u0111uvremenu ovdje nije u\u010dinjeno dovoljno u razvoju novih izvora i novih teravatsati energije. Ne da eksploatacija nije unaprije\u0111ena, nego \u010dak nije odr\u017eavana postoje\u0107a distribucijska mre\u017ea unutar zemlje i prema susjednim dr\u017eavama.<\/p>\n\n\n\n

Kvota zaga\u0111enja<\/h2>\n\n\n\n

To se pokazalo i na primjeru s po\u010detka ovog teksta, a tek je pred nama vrhunac ljetnog energetskog isku\u0161enja. Od zimskog se ono razlikuje, krajnje pojednostavljeno re\u010deno, po tome \u0161to sad ukupno tro\u0161imo vi\u0161e struje za rashla\u0111ivanje, a zimi vi\u0161e plina za grijanje. Tako\u0111er ukupno, premda je ovdje ve\u0107 spomenuta Dalmacija bestidno zanemarena u plinofikaciji \u2013 nije se imalo kad, uslijed druk\u010dijih planova s Inom i, kona\u010dno, s HEP-om. Presko\u010dit \u0107emo \u0161ire podsje\u0107anje na sudbinu tih dvaju glavnih energetskih upori\u0161ta Hrvatske, oplja\u010dkanih i zapu\u0161tenih. Osim \u0161to na jug dandanas nije dospio plin, zanemaren je i solarnoenergetski potencijal tog podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n

Time dolazimo do strate\u0161kog promi\u0161ljanja energetike ove zemlje \u010dijim je ljudima uskra\u0107ena, izme\u0111u svih drugih, i energetska demokratizacija u smislu tzv. gra\u0111anske proizvodnje. Nadalje, u smjeru umre\u017eenosti doma\u0107instava sa solarima, od kojih bi mnogi producirali vi\u0161ak slobodan za distribuciju.<\/p>\n\n\n\n

Nema ni energetskih zadruga, tek jedna ili dvije. Svejedno, mo\u017ee se Hrvatska pohvaliti ne\u010dim bitno druk\u010dijim, u kontekstu navedene EU, a i da se vidi kako to izgleda u poredbi s onom jugoslavenskom praksom, razvojnom i proizvodnom. Hrvatska je u protekle tri i pol godine dobila 210 milijuna eura iz Modernizacijskog fonda EU-a, za obnovljivo-izvorske modernizacijske investicije u energetici, infrastrukturne i tsl. To se ina\u010de dijeli zemljama-\u010dlanicama EU-a \u010diji je BDP manji od 60 postotaka EU-ova prosjeka. Zna\u010di, ne po tome kako stoji \u010diji udio obnovljivih izvora u energetici.<\/p>\n\n\n\n

A sam taj Modernizacijski fond je zapravo tijelo Direktive o trgovanju emisijama stakleni\u010dkih plinova. Znate ve\u0107 ono kad slabije razvijena zemlja ne uspije napuniti svoju odre\u0111enu kvotu emisije zaga\u0111enja planete, a neka ja\u010da potrebuje jo\u0161 i vi\u0161e od zadane joj mjere, jer industrijski sva pr\u0161ti.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da se prekora\u010denje dopu\u0161tenog zaga\u0111enja rigorozno financijski penalizira, logi\u010dno je bilo \u2013 monetizirati ga, staviti na tr\u017ei\u0161te. Spekulirajmo: iskoristiti Modernizacijski fond za obnovljivost trgovinske sposobnosti nerazvijenih zemalja na burzi emisije stakleni\u010dkih plinova. Ta sposobnost obnavlja se zadr\u017eavanjem tih dr\u017eava u njihovoj nerazvijenosti. \u0160to budu op\u0107enito manje proizvodile, i \u0161to budu imale ve\u0107i udio obnovljivih izvora, tim \u0107e mo\u0107i osloboditi vi\u0161e od svoje emisijske kvote za tr\u017ei\u0161te. Plan se fino uklapa u Hrvatskoj namijenjenu ulogu svjetskog turisti\u010dkog resorta.<\/p>\n\n\n\n

I tako, doma je vrijednost u energetskoj proizvodnji oti\u0161la privatnim investitorima u vjetroelektrane, s garantiranim tr\u017ei\u0161tem i povla\u0161tenom cijenom te zelene energije. Globalno, profit ostaje dominantnim industrijama te \u017eari\u0161tima kapitala. No da bar ne nestaje struje u regiji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nestanak struje u vi\u0161e zemalja Zapadnog Balkana otkrio je nedavno da se, barem po pitanju elektri\u010dne energije, Jugoslavija nije sasvim raspala. A kad je u pitanju energetska politika nove zajednice, Europske unije, Hrvatska igra uloga nerazvijenog “uvoznika” emisija zaga\u0111enja. Kad je ono prije nekoliko dana nestalo struje na par ili nekoliko sati u ove\u0107em komadu […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47170,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[842],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-47166","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-elektricna-energija","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47166","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47166"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47166\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47171,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47166\/revisions\/47171"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47170"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47166"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47166"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47166"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47166"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47166"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47166"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47166"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}