Kao jedan od glavnih problema politi\u010dkog organiziranja \u010desto se isti\u010de preveliki jaz izme\u0111u akademskog teoretiziranja i neposrednih interesa “obi\u010dnih ljudi”. Nedavno odr\u017eana konferencija u Splitu naziva “Stanovanje: pravo ili privilegija” nastojala je taj jaz doslovno prekora\u010diti i spojiti globalnu refleksiju i lokalnu potrebu.<\/p>\n\n\n\n
Raznorazne konferencije, ma koliko njihova tematska supstanca bila na\u010delno interesantna, pre\u010desto pate od naglaska na onom formalnom, na teoretiziranju koje je istovremeno rezervirano za vlastiti zatvoreni krug. Koliko je program konferencije<\/a> \u2013 ili zapravo puno bolje re\u010deno me\u0111unarodnog susreta \u2013 “Stanovanje: pravo ili privilegija”, odr\u017eane u organizaciji Europske koalicije za pravo na stanovanje (EAC<\/a>), udruge Pravo na Grad (PNG) i splitskog Dru\u0161tva arhitekata (DAS) bio li\u0161en takvih manjkavosti najbolje ocrtava jedna na\u010delno solidno usputna situacija s drugog dana programa. <\/p>\n\n\n\n Naime, u trenutku dok su na krovnom prostoru splitskog Doma mladih prisutni panelisti-stru\u010dnjaci dijelili probleme stanovanja i kvalitete \u017eivota izazvane turistifikacijom i posljedi\u010dnom gentrifikacijom \u2013 s primjerima od Lisabona do crnogorskog Kola\u0161ina \u2013 nebo su proparali zaglu\u0161uju\u0107i zvukovi ratnih zrakoplova. Bio je to dio ki\u010dastog preleta Rafalea, novih akvizicija hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koji su svoje ukazanje sasvim “slu\u010dajno” prilagodili posjeti Ursule von der Leyen Splitu, koja je bila uzvanik na HDZ-ovom strana\u010dkom skupu, odr\u017eavanom na kakvih 200 metara zra\u010dne udaljenosti od samog panela. Dva svijeta, dakle, ujedinjena u 200 metara. Dva svijeta, uvelike karakterizirana podjelom na dio problema o kojem se pri\u010da, i onu malu, ali anga\u017eiranu \u010detu koja ne odustaje od nu\u0111enja rje\u0161enja za taj isti problem. <\/p>\n\n\n\n Split je ujedno i savr\u0161en poligon za ovakav vid susreta, a to \u0161to se odr\u017eao u periodu kada velik dio mladih ljudi mora, s dolaskom turisti\u010dke sezone, iseliti iz svojih privremenih najmova tako\u0111er je idealna slika razloga radi \u010dega se koalicija sastala upravo u Splitu. Kako je u svom izlaganju u sklopu panela “Turizam na\u0161 svagda\u0161nji” naglasio biv\u0161i splitski gradski vije\u0107nik Jakov Prki\u0107, Split je grad koji zbog efekta agresivne turistifikacije trpi niz nuspojava. Dok mladi iseljavaju zbog prepu\u0161tanja bilo kakvih strate\u0161kih odluka oko stambenih politika kratkoro\u010dnim nalozima tr\u017ei\u0161ta, grad paradoksalno gubi novac pod teretom ogromnog priljeva turista, krpaju\u0107i ono \u0161to se krpati mo\u017ee kako bi gradska infrastruktura \u2013 od kanalizacije do prometnica i na kraju onog goru\u0107eg, skladi\u0161tenja otpada \u2013 izdr\u017eala jo\u0161 jedno ljeto i sezonu. <\/p>\n\n\n\n Upravo ti mladi uslijed krize stanovanja i nemogu\u0107nosti pronalaska adekvatnog dugoro\u010dnog najma prvi “ne pre\u017eivljavaju” sezone, a posljedica toga je \u2013 kako se tako\u0111er na panelima vi\u0161estruko istaknulo \u2013 agresivna depopulacija, koja se koncentri\u010dnim krugovima \u0161irila iz prostora naju\u017ee, stare gradske jezgre, simbola splitske gentrifikacije, pa sve do perifernih dijelova grada kao takvog. Neugodni zaklju\u010dak o “gradu koji se smanjuje” izne\u0161en u sklopu programa dobio je i svoje konkretne brojke: drugi najve\u0107i grad u dr\u017eavi je od neovisnosti izgubio preko 40.000 stanovnika, od \u010dega 15.000 samo u posljednjih 15 godina. Istih 15 godina otkako su kaoti\u010dna tr\u017ei\u0161na na\u010dela preuzela i devastirala nekad \u010dvrsto uspostavljene temelje stambenih i komunalnih politika. <\/p>\n\n\n\n Upravo se tu krije najva\u017eniji i najbolje odra\u0111en dio javnog programa konferencije. Kroz odr\u017eane panele i predavanja jasno se prezentirala povijest stambenih politika u Jugoslaviji kao poligon ideja koje bi mogli \u2013 iako je Iva Mar\u010deti\u0107 u svom izlaganju na temu sasvim ispravno naglasila kako nije rje\u0161enje pri\u010dati \u201esamo o povijesti i povijesnim perspektivama\u201c \u2013 implementirati kao mehanizam rastere\u0107enja trenuta\u010dnog kaoti\u010dnog stanja i krize. Povijest pomno razra\u0111enih stambenih politika bila je perjanica razvoja samog Splita u poslijeratnom razdoblju, od definiranih urbanisti\u010dkih rje\u0161enja pa do implementacije najvi\u0161ih standarda javne gradnje; grad je tada prolazio kroz svoje “najsretnije razdoblje”, kako je to istaknula Sanja Matijevi\u0107 Bar\u010dot s Katedre za arhitektonsko projektiranje splitskog Fakulteta gra\u0111evinarstva, arhitekture i geodezije. <\/p>\n\n\n\n Povratkom na centralizirane modele dono\u0161enja strate\u0161kih odluka i ga\u0161enje ideja lokalnih fondova kojima se financirala izgradnja javnih stambenih projekat Split je sada postao, a tu jasno nije usamljen u kontekstu krize stanovanja u turisti\u010dkim sredi\u0161tima, grad u kojem se nema puno toga pozitivnog za istaknuti, dapa\u010de. Spoj modernisti\u010dke vizije i tradicionalnih elemenata mediteranske kulture, koji su se tako efikasno sjedinjavali kroz lokalno provedene strategije, sada su tek “konzumeristi\u010dki lunapark”, \u0161to je veoma precizan izraz kojeg je za slu\u010daj Lisabona upotrijebila Ana Gago sa tamo\u0161njeg Universidade de Lisboa. Ina\u010de, Gago je ponudila i primjer referenduma koji se upravo organizira u tom gradu koji je, ba\u0161 kao i Split, od radni\u010dkog sredi\u0161ta postao epicentar institucionalno podr\u017eavane turistifikacije. Aktivisti u Lisabonu, naime, prikupljaju potpise u najpogo\u0111enijim lisabonskim \u010devrtima, u kojima se bilo kakav vid javnog sadr\u017eaja i infrastrukture namijenjene lokalnom stanovni\u0161tvu gasi nau\u0161trb turisti\u010dke ponude, \u0161to je i dovelo do podatka da je 50 posto stambenih jedinica u tim dijelovima sada isklju\u010divo tu za turisti\u010dku kratkoro\u010dnu namjenu. “Ako ne ostane stanovni\u0161tvo da se bori”, poentirala je Gago, “bitka \u0107e i definitivno biti izgubljena”. <\/p>\n\n\n\n A bitka, kao \u0161to to lisabonski primjer prikazuje, kre\u0107e od stanovni\u0161tva. Program se itekako pobrinuo da se taj element u lokalnom, splitskom kontekstu nikako ne izostavi kroz tek puku teoretizaciju, ve\u0107 su organizirane i sjajne vo\u0111ene ture kroz toponime nagri\u017eenih javnih resursa i bitaka za minimalnu kvalitetu \u017eivotnog strandarda. Tim vi\u0161e \u0161to se toponimi nalaze “na rubu turizma”, kako je program opisao turu Vranjicom i Kopilicom, perifernim dijelovima Splita koji se istovremeno bore s vi\u0161estrukim nuspojavama manjka suvislog upravljanja prostorom: od privatnih turisti\u010dkih i vi\u0161estambenih projekata koji se kontinuirano poku\u0161avaju progurati nau\u0161trb zdravlja i sigurnosti lokalnog stanovni\u0161tva, pa do zaga\u0111enja izazvanog \u0161tetnim infrastrukturnim intervencijama pod patronatom industrijskih tvrtki na tom podru\u010dju. <\/p>\n\n\n\n Ture tim lokacijama u potpunosti su iza\u0161le iz strogih okvira akademskih predavanja, \u0161to je savr\u0161eno zaokru\u017eilo program i omogu\u0107ilo prisutnima da do\u017eive te borbe kroz njene neposredne sudionike. Mje\u0161tani – ujedinjeni u aktivisti\u010dke udruge Mjesto koje ho\u0107e \u017eivjeti 2020., aktivne na podru\u010dju vranji\u010dkog bazena, te KoST, koja se bori za interese lokalnog stanovni\u0161tva na podru\u010dju Kopilice \u2013 svoje bitke vode od padina Kozjaka i Mosora, preko korita rijeke Jadro, pa do prostora Ka\u0161telanskog zaljeva i Sjeverne luke, na kojima stanovni\u0161tvu prijete, osim nesavjesnih jahta\u0161kih klubova, i opasne nuspojave deregulirane industrije, koja svoj toksi\u010dni otpad (azbest, naftne derivate itd.) odbacuje bez ikakve kontrole, ne mare\u0107i pritom za posljedice na lokalno stanovni\u0161tvo. U tom je kontekstu stra\u0161no upe\u010datljiva i izjava<\/a> Edite Bari\u0107, stanovnice Kopilice i voditeljice udruge KoST; koju je ponudila na razgovoru nakon \u0161etnje, organizirane uz performativno izlaganje video-radova Katerine Dude, ali i filma “Vranjic \u2013 mjesto koje ho\u0107e \u017eivjeti”.\u00a0<\/p>\n\n\n\n “Mi smo obi\u010dni ljudi koji nismo nau\u010deni da radimo ovo \u0161to smo dosad radili”, naglasila je Bari\u0107 na upit o tijeku samoorganizacije gra\u0111ana u aktivisti\u010dke udruge i u\u010denju o cijelom nizu proceduralnih alata.”Kako smo uspjeli? Zato \u0161ta su ugro\u017eeni \u017eivoti nas i na\u0161e djece. I jedna stvar je bitna za naglasiti: nitko od nas ovdje nije protiv napretka grada, protiv industrije, ali \u017eelimo da se to odvija po normalnim, zakonskim smjernicama, i da se uva\u017ee ljudi koji \u017eive u ovakvim sredinama na jedan isto tako normalan i civiliziran na\u010din”. <\/p>\n\n\n\n Konfrontacijski pristup na\u017ealost \u010desto ostaje kao jedino rje\u0161enje u ovakvim borbama, ali i druga rje\u0161enja postoje. Ona mogu izgledati kao unaprijed izgubljene bitke, ali teme pokrenute na ovoj konferenciji, kao i neposredna iskustva ljudi koji su jo\u0161 jednom dobili itekako hvalevrijedan poligon da ispri\u010daju svoje probleme i ponude svoje stavove nude nadu da jo\u0161 nije kasno za promjene. U protute\u017ei akademskog pritiska i inicijativa koje dolaze odozdo, iz neposredno pogo\u0111enog stanovni\u0161tva, jasno je da potreba za samoorganizacijom raste kao adekvatnija poluga institucionalnog pritiska. Gradove \u010dine ljudi, a kada se ljudi prestanu boriti za vlastiti interes ili kada se naprosto pod pritiskom isele i ne bude se imao tko boriti, onda \u0107e ti gradovi i kona\u010dno postati lju\u0161ture, prazni lunapark s ulaznicom za turiste koji \u0107e vidjeti tek simulacije tog istog \u017eivota kojeg vi\u0161e nema. Ovaj odli\u010dni program je utoliko dao novo lice toj borbi, koja se vodi od Lisabona preko Splita sve dalje, dokle god se\u017ee periferija europskog tr\u017ei\u0161ta. I dokle je god tr\u017ei\u0161te privilegirano popri\u0161te stambenih politika.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kao jedan od glavnih problema politi\u010dkog organiziranja \u010desto se isti\u010de preveliki jaz izme\u0111u akademskog teoretiziranja i neposrednih interesa “obi\u010dnih ljudi”. Nedavno odr\u017eana konferencija u Splitu naziva “Stanovanje: pravo ili privilegija” nastojala je taj jaz doslovno prekora\u010diti i spojiti globalnu refleksiju i lokalnu potrebu. Raznorazne konferencije, ma koliko njihova tematska supstanca bila na\u010delno interesantna, pre\u010desto pate […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46949,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[259],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-46944","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-stanovanje","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46944"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46956,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46944\/revisions\/46956"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46949"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46944"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46944"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46944"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46944"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Nismo slu\u010dajno u ovoj fazi<\/h2>\n\n\n\n
“Kako smo uspjeli?”<\/h2>\n\n\n\n