Premda nam se predstavljaju kao endemi na\u0161eg politi\u010dkog \u017eivota, skandali s “curenjem” poruka politi\u010dara s WhatsAppa i sli\u010dnih aplikacija standardni su dio europske politi\u010dke svakodnevice. Ali uglavnom politi\u010dki ne \u0161tete protagonistima. Koji je razlog tome? \u0160to nam to govori o suvremenim oblicima politi\u010dke legitimacije? I za\u0161to se u tom kontekstu hrvatska lijevo-liberalna opozicija ne snalazi ve\u0107 estetski zuri u procedure i institucije kao da su Kniferovi meandri? <\/p>\n\n\n\n
Klju\u010dna uvertira u nedavne parlamentarne izbore u Hrvatskoj odigrala se zna\u010dajno ranije u formi privatne razmjene poruka na Viberu. Akteri su bili tada budu\u0107i dr\u017eavni odvjetnik Ivan Turudi\u0107 i biv\u0161a “kninska kraljica” Josipa Rimac. Replike tog nehoti\u010dnog dramoleta u\u0161le su u pu\u010dku predaju i, puno va\u017enije, sadr\u017eaj opozicijske kampanje. Nije to bilo prvo medijsko “curenje” poruka iz ve\u0107 politi\u010dki i sudski prekri\u017eene Rimac, ali ovo je imalo najsna\u017eniji politi\u010dki odjek. Iz njih smo mogli saznati kako se politika odvija van slu\u017ebenih kanala i protokola, kako se zaobilaze institucije i kako se zapravo vlada. Opoziciji su one poslu\u017eile kao krajnji dokaz korupcije i erozije institucija koja se doga\u0111a pod kontrolom HDZ-a.<\/p>\n\n\n\n
Kao i u brojnim prija\u0161njim slu\u010dajevima otkrivanja afera, novinarsko-opozicijski tretman im je pripisivao neku vrstu endemi\u010dnosti. Radi se o aferama i modelima vladavine koje su navodno prije svega odlika hrvatskog politi\u010dkog \u017eivota. I opozicija je sve izborne karte bacila na uvjeravanje naroda da se radi o krizi nevi\u0111enih razmjera koja nas vodi u politi\u010dku i institucionalnu propast. Narod se, kao \u0161to znamo, nije dao do kraja uvjeriti i HDZ je ostao na vlasti i nakon izbora. Intelektualno samouvjerena standardna liberalna kolumnistika i analitika odgovore su tra\u017eile u razli\u010ditim eufemizmima progla\u0161avanja naroda politi\u010dki nepismenim i glupim. Ili barem moralno zakinutim. Me\u0111utim, non\u0161alantni politi\u010dko-moralni rendgen naroda rijetko ponudi dijagnosti\u010dki jasniju sliku stvari. Pogotovo ako se taj narod izuzima iz globalnih trendova kao da je tu stvarno isti, kako pjesma i metodolo\u0161ki zakinuta historiografija ka\u017eu, od stolje\u0107a sedmog.<\/p>\n\n\n\n
Gotovo pa uvijek je analiti\u010dki izda\u0161nije malo pro\u0161iriti kadar. A ovog puta nam je u kadar u\u0161ao Jonathan White, profesor politi\u010dke teorije s Londonske \u0161kole ekonomije. On je prije koji mjesec u akademskom kontekstu objavio rad<\/a> posve\u0107en ulozi WhatsApp grupa u suvremenoj politi\u010dkoj vladavini, a prije koji dan je zaklju\u010dke rada prilagodio<\/a> novinarskom formatu i priu\u0161tio nam \u010dlanak u New Statesmanu. Na\u0161 je zadatak da uvide i zaklju\u010dke prenesemo u na\u0161 kontekst kako bi barem malo olabavili provincijalnu perspektivu u na\u0161oj politici. White, naime, upozorava da su komunikacijske tehnologije uvijek bile i integralni element tehnologije vladanja. Kao \u0161to je pojava, na primjer, tiska ili telegrafa promijenila politiku, tako ju je promijenio i internet, ili u konkretnom slu\u010daju platforme poput WhatsAppa ili u na\u0161em slu\u010daju Vibera.<\/p>\n\n\n\n Kako bi legitimirao istra\u017eiva\u010dku hipotezu White izla\u017ee niz primjera curenja sadr\u017eaja komunikacije na WhatsApp grupama \u0161irom Europe proteklih nekoliko godina. Sama koli\u010dina tih skandala bila bi dovoljna da malo trezvenije sagledamo doma\u0107e slu\u010dajeve i ne pripi\u0161emo ih isklju\u010divo korozivnom djelovanju HDZ-a kao takvog. No, Whitea prije svega zanima privla\u010dnost same komunikacije porukama izravno ili u zatvorenim grupama za obna\u0161atelje politi\u010dke vlasti. Ona sa sobom donosi dozu efikasnosti, zaobila\u017eenje brojnih procedura i javnih slu\u017ebenika, ali i osje\u0107aj pripadnosti uskom krugu onih koji su u grupu uklju\u010deni. Kao \u0161to svi znamo, dinamika grupe \u010desto zaobilazi opse\u017enije rasprave. Ne vide svi poruke u isto vrijeme, neki su a\u017eurniji od drugih, a i prirodni, ne-protokolarni ton komunikacije pridonosi autenti\u010dnosti samih odluka i sna\u017enijeg pripadanja krugu njenih donositelja. Zaobilazi se inercija institucija i \u010ditav splet birokratskih prepreka. White nije nimalo naivan u procjeni noviteta \u2013 zatvorenih grupa koje su donosile odluke van ustaljenih procedura bilo je oduvijek \u2013 ali novi oblici komunikacije donose i neke kvalitativne, donekle ve\u0107 nabrojene pomake.<\/p>\n\n\n\n Novi oblik komunikacije, kao \u0161to skandali sugeriraju, nosi i zna\u010dajniju razinu rizika u odnosu na prija\u0161nje oblike tajnog zaobila\u017eenja procedura. Puno im je te\u017ee sakriti trag i lak\u0161e dospiju u javnost. Sama ta \u010dinjenica za sobom povla\u010di zdravorazumsko pitanje: za\u0161to onda politi\u010dari, osim puke komunikacijske inercije, inzistiraju na takvom na\u010dinu komunikacije bez nekog pretjeranog opreza? Naime, curenje takvih poruka im mo\u017ee ozbiljno na\u0161tetiti reputaciji. Mo\u017ee, naravno, ali politi\u010dka reputacija danas prili\u010dno druk\u010dije funkcionira nego onako kako ju zami\u0161lja, na primjer, Dalija Ore\u0161kovi\u0107. Da bi pojasnio to funkcioniranje, White pose\u017ee za tradicionalnom distinkcijom u politi\u010dkoj teoriji, a ona ukazuje na dva tipa legitimacije u politi\u010dkoj domeni: legitimacije rezultatom (output) i proceduralnom legitimacijom. Pojednostavljeno, prva ra\u010duna na to da \u0107e oni kojima se vlada kao kriterij procjene vladanja koristiti rezultat, bez obzira na to kako se do njega do\u0161lo, a druga se pouzdaje u proceduru kao svojevrsnu za\u0161titu demokratskih procesa.<\/p>\n\n\n\n White smatra, a o\u010dito i, na primjer, bira\u010di HDZ-a, ta vje\u010dna enigma hrvatske politi\u010dke analitike, da legitimacija rezultatom danas ima prednost u odnosu na proceduralnu legitimaciju. I da su se zapravo diskrecija i socijalna \u010dar zatvorenih WhatsApp grupa samo “nadovezali” na ra\u0161ireni politi\u010dki senzibilitet. Nema spora da su institucije uru\u0161ene i da je prili\u010dno stanjeno povjerenje u njih, ali bira\u010di na taj proces u najve\u0107oj mjeri ne\u0107e odgovoriti pristajanjem na svojevrsnu estetiku proceduralnosti, tako dragu na\u0161oj lijevo-liberalnoj opoziciji. Oni \u0107e tra\u017eiti neposredne rezultate, bez obzira na politi\u010dki spornu putanju njihove realizacije. Radi se o fenomenu koji su ve\u0107 brojni analiti\u010dari okrstili naizgled oksimoronskim pojmom tehnopopulizma. Opet pojednostavljeno, a \u0161ire mo\u017eete prona\u0107i u pro\u0161logodi\u0161njem tekstu<\/a> Mislava \u017ditka, radi se o kombinaciji tehnolo\u0161kog, elegantnog rje\u0161enja politi\u010dkog problema i vi\u0161ka populisti\u010dke karizme. Prevlast tog tipa tehnologije vladanja u prvom redu proizlazi iz slabljenja politi\u010dkih stranaka kao dru\u0161tvenih institucija i njihovog pukog natjecanja na politi\u010dkom tr\u017ei\u0161tu s obzirom na one trendove na koje ih upu\u0107uju agencije za istra\u017eivanje javnog mnijenja.<\/p>\n\n\n\n Kolaps politi\u010dkih stranaka kao institucija masovne participacije, u kojima se odluke barem nominalno donose uz konzultacije s bazom i uz uzimanje u obzir njenih neposrednih interesa, doveo je do toga da legitimacija rezultatom postane atraktivnija, jer je procedura ostala prazna ljuska, objekt estetske fascinacije. I to objekt estetske fascinacije onih kojih se materijalno-politi\u010dki rezultati ne ti\u010du i imaju privilegiju da se posvete procedurama kao da su Kniferovi meandri. To ne zna\u010di da su procedure neva\u017ene. One su itekako va\u017ene i neophodne, ali ne mogu se u\u010diniti atraktivnijima inzistiranjem na moralnom zazoru. Institucije mogu profunkcionirati samo \u0161irom demokratizacijom sudjelovanja u politi\u010dkim odlukama. Tim putem oni koji sudjeluju imaju i motivaciju da nadgledaju one koji odlu\u010duju i da ih kazne ako se ne dr\u017ee procedura koje donose rezultate. Uz isprike za pretjeranu dozu samouvjerenosti, hrvatska opozicija ne\u0107e nikad osvojiti vlast dok to ne shvati. A ni onda ne\u0107e biti nimalo lako.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Premda nam se predstavljaju kao endemi na\u0161eg politi\u010dkog \u017eivota, skandali s “curenjem” poruka politi\u010dara s WhatsAppa i sli\u010dnih aplikacija standardni su dio europske politi\u010dke svakodnevice. Ali uglavnom politi\u010dki ne \u0161tete protagonistima. Koji je razlog tome? \u0160to nam to govori o suvremenim oblicima politi\u010dke legitimacije? I za\u0161to se u tom kontekstu hrvatska lijevo-liberalna opozicija ne snalazi […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46907,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103,12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-46902","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46902","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46902"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46902\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46917,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46902\/revisions\/46917"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46907"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46902"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46902"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46902"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46902"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46902"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46902"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46902"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Procedure kao Kniferovi meandri<\/h2>\n\n\n\n