Otkad je klasni sukob potonuo na samo za\u010delje hijerarhije dru\u0161tvenih konflikata svjedo\u010dimo cijelom nizu nesporazuma i kratkih spojeva kad je u pitanju tuma\u010denje odnosa, pojednostavljeno re\u010deno, elita i obi\u010dnog naroda. Usput re\u010deno, ne radi se o tome da bi nas povratak klasnog sukoba na vrh hijerarhije doveo na ledinu politi\u010dke transparentnosti i izlo\u017eio suficitu politi\u010dke racionalnosti. Tek bi se ne\u0161to postro\u017eili kriteriji dovo\u0111enja razli\u010ditih dru\u0161tvenih fenomena u izravnu vezu. Danas pak prevladava nepodno\u0161ljiva lako\u0107a povezivanja rije\u010di i stvari \u010dija dijagnoza nema veze s nekakvim kulturpesimizmom ili drugim oblikom tradicionalne (malo)gra\u0111anske misaone lijenosti.<\/p>\n\n\n\n
Prije \u0107e biti da razloge treba tra\u017eiti u politi\u010dkom ambijentu kojeg presudno karakterizira: otkazana budu\u0107nost. Pod time mislimo da su projekti zami\u0161ljanja budu\u0107nosti naprosto eliminirani kao politi\u010dki \u017eanr. Navodno smo se takvim projektima u 20. stolje\u0107u vi\u0161e puta opekli, \u010demu nas podu\u010davaju razli\u010dite teorije totalitarizma, a ni alternative kapitalizmu se nisu pokazale naro\u010dito odr\u017eivima. Jedini legitimni oblici razmatranja budu\u0107nosti ostali su kalkulacije financijskog rizika i holivudski pogledi u budu\u0107nost koji su tu da se ne\u0161to zaradi i legitimira odiozna opaska najpoznatijeg marksisti\u010dkog elitista Theodora Adorna po kojoj iz kina uvijek iza\u0111e gluplji nego \u0161to je u\u0161ao. Prekri\u017eena mogu\u0107nost projiciranja dru\u0161tvenog ili politi\u010dkog smisla u budu\u0107nost nu\u017eno skre\u0107e te neophodne individualne i socijalne ambicije u druge vremenske oblike kao \u0161to su pro\u0161lost i sada\u0161njost. Povijest je samim tim, kako nas u\u010di poznata dijagnoza, postala neizvjesnija od budu\u0107nosti, a sada\u0161njost talac neograni\u010denog povjerenja u doslovnost svijeta koje “elite” iskori\u0161tavaju.<\/p>\n\n\n\n
I revizionizam i teorije zavjere ne bi ba\u0161 bili toliki problem da nam budu\u0107nost nije otkazana i materijalno. Naime, klimatske promjene \u0107e nam bitno ugroziti nastanjivost planeta i \u017eivota, ali ekonomija mora i\u0107i dalje. Ili kako je u parafrazi poznate ekolo\u0161ke parole poru\u010dila jedna njema\u010dka satiri\u010dna stranka: planeta je mnogo, ali ekonomija je samo jedna! A koliko privr\u017eenost jednoj ekonomiji mo\u017ee biti zeznuta otkrio nam je Mate Rimac, donedavni mezimac suvremene hrvatske liberalne inteligencije koja zvu\u010di kao Vlado Gotovac koji je zavr\u0161io FER i sve tajne svijeta \u010dita iz visina poreznog optere\u0107enja. I tu se trebamo malo vratiti spomenutim nesporazumima i kratkim spojevima. Kad se pak radi o “zelenoj tranziciji”, kakvom god je zami\u0161ljali, pored nesta\u0161nog fosilnog kapitala, kao najve\u0107i protivnici isti\u010du su pripadnici radni\u010dke klase koji navodno ne uspijevaju razumjeti sam koncept. Ili u ne\u0161to druk\u010dijem politi\u010dkom registru, uporno se odbijaju prilagoditi onome \u0161to im liberalna elita name\u0107e. Ili u tre\u0107em, nisu ba\u0161 skloni podnositi tro\u0161ak te tranzicije pored onih koji imaju ne\u0161to vi\u0161e kapaciteta u tom smislu.<\/p>\n\n\n\n
I dok ve\u0107inu uglednih institucija i tiskovina mu\u010di otpor odozdo, Matu Rimca je, \u010dini se, zeznuo otpor odozgo. Na nedavnoj konferenciji u Londonu, prenose<\/a> specijalizirani mediji, Rimac je objasnio za\u0161to je prodao samo 50 od predvi\u0111enih 150 Neveri. Kad su po\u010deli razvijati Neveru, takozvani hiperautomobil vrijedan dva milijuna eura, tamo neke 2016. i 2017., elektrika je, navodi Rimac, bila u modi. No, onda su se umije\u0161ale dr\u017eave, po\u010dele promovirati elektri\u010dna vozila koja su odjednom postala, ka\u017ee Rimac, mejnstrim. I onda su ljudi koji imaju na raspolaganju dva milijuna eura, zovite ih kako \u017eelite, i koji se, kako obja\u0161njava Rimac, uvijek \u017eele razlikovati od drugih, pored same razlike na bankovnim ra\u010dunima, odlu\u010dili da ipak \u017eele “sagorijevati benzin”. I odustali od Nevere. Objasnio je tu naviku bogatijih ljudi analogijom s pametnim satovima i onim analognim, ali nije objasnio kako se netko tko vozi Neveru ne bi razlikovao od nekoga tko vozi elektri\u010dni auto vrijedan 20 tisu\u0107a eura. A ni kako se oni koji \u017eele “sagorijevati benzin” jer su sad elektri\u010dni automobili mejnstrim razlikuju od onih koje \u017eele “sagorijevati benzin” jer su im elektri\u010dni automobili “pederski” ili “\u017eenski” koje name\u0107u “globalisti”. Rimac se, dakle, na\u0161ao u burdjeovskoj fazi investicije, ali “Distinkciju<\/a>” \u010ditao nije. <\/p>\n\n\n\n