intervju<\/a>. Njezin je film koprodukcija Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, te je u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa osvojio posebno priznanje. Prethodno je osvojio jo\u0161 cijeli niz relevantnih nagrada, me\u0111u kojima se isti\u010du nagrada za najbolju re\u017eiju na IDFA-i, najve\u0107em festivalu dokumentarnog filma na svijetu, te ona za najbolji film na Festivalu autorskog filma u Beogradu.<\/p>\n\n\n\nLogori za silovanje<\/h2>\n\n\n\n
\u0160utnja razuma<\/em> tematizira organizirana i masovna silovanja koja su u Fo\u010di, gradi\u0107u na istoku Bosne i Hercegovine, 1992. godine nad bo\u0161nja\u010dkim \u017eenama i djevoj\u010dicama po\u010dinili prete\u017eito pripadnici srpskih vojnih, paravojnih i policijskih postrojbi. Nakon rata, zlo\u010dini su procesuirani na Me\u0111unarodnom sudu za ratne zlo\u010dine u Haagu, gdje je niz svjedokinja odlu\u010dio dati iskaze o onome \u0161to su pro\u017eivjele.<\/p>\n\n\n\n\u0160utnja razuma <\/em>filmsko je uprizorenje tih iskaza. U polifonom narativu koji je autorica stvorila pa\u017eljivim selektiranjem materijala na temelju 205 razli\u010ditih svjedo\u010danstava, gradi se kolektivna pri\u010da o logorima za silovanje. Ta pri\u010da zapo\u010dinje s pojavom ratnih zbivanja, kada su prijatelji iz djetinjstva preko no\u0107i postali neprijatelji. Potom su krenula odvo\u0111enja, nestanci, zatvaranja. Silovanja su isprva bila pojedina\u010dna i sporadi\u010dna, a poslije su postala organizirana i sistemati\u010dna te se odvijala na odre\u0111enim punktovima koji su pretvoreni u logore za silovanje. Svoj paroksizam do\u017eivjela su na zloglasnom stadionu na kojem su se odvijale prave orgije zlostavljanja. Neki od djeli\u0107a tog mozaika u\u017easa ka\u017eu da su se mnoge od \u017eena u logorima za silovanje nalazile sa svojom djecom, koja danima ne bi vi\u0111ale svoje majke dok su se na njima i\u017eivljavali mu\u0161karci. U jednoj od obitelji silovane su sve tri generacije \u017eena: baka, k\u0107i i unuka. Neke su od djevoj\u010dica imale tek 12 godina. Za silovanje se izdavala i dozvola, jer je jedan od nadre\u0111enih smatrao da je taj \u010din “dobar za moral vojnika”. Mnoge su \u017eene nestale i nikad nisu prona\u0111ene, dok su druge bile prodavane dalje. Dvije su takve svjedokinje uspjele pobje\u0107i, i njihovim bijegom zavr\u0161ava pri\u010da. No daleko je to od holivudskog hepienda \u2013 rije\u010d je tek o prestanku grozote.<\/p>\n\n\n\nNeograni\u010deni u\u017eas<\/h2>\n\n\n\n
Iskazi svjedokinja, koji \u010dine osnovu filma, izla\u017eu se prete\u017eito u tekstualnom obliku. Tek se povremeno javi modulirani glas neke od \u017eena, kako bi se sa\u010duvala njihova anonimnost. Iz istog razloga one nisu prikazane imenima nego brojevima. U pozadini se, ispod teksta, vrte razli\u010dite vrste arhivskog, “prona\u0111enog materijala”: fotografije koje prikazuju mjesta na kojima su se odvijali zlo\u010dini, skice logora, video snimke iz razli\u010ditih izvora. Ve\u0107ina video-materijala je o\u0161te\u0107ena, i\u0161\u010da\u0161ena, distorzirana. Na taj na\u010din s jedne strane snimke pokazuju koliko je vremena pro\u0161lo od navedenih doga\u0111aja, dok s druge emotivno korespondiraju sa sadr\u017eajem filma. Snimke su povremeno isprekidane crnim ili plavim ekranom, kakvim se nekad ozna\u010davao po\u010detak VHS vrpce. Iako vizuali naj\u010de\u0161\u0107e pokazuju obi\u010dne prostore bez ljudi, poput ku\u0107a ili ulica, u ma\u0161ti gledatelja svi ti prostori postaju potencijalno mjesto zlo\u010dina.<\/p>\n\n\n\n
Stilska izra\u017eajna sredstva filma su, dakle, minimalna i prioritet je na pra\u0107enju tekstualnih iskaza svjedokinja. Iako na papiru zvu\u010di gotovo nemogu\u0107e napraviti gledljiv film od 63 minute u kojem se fizi\u010dki ne pojavljuje niti jedna od protagonistica, te ve\u0107inu vremena \u010ditamo tekst na ekranu, u praksi je rezultat upravo suprotan. Naime, s obzirom na formalnu strategiju filma, mnogo je toga prepu\u0161teno imaginaciji gledatelja. Poku\u0161ati na bilo koji na\u010din prikazati strahote koje su se doga\u0111ale zna\u010dilo bi dati im granice i definirani okvir \u2013 time \u0161to postaju ne\u0161to<\/em>, prestaju biti sve ono drugo. Na ovaj na\u010din, u\u017eas je neograni\u010den. I to je mo\u017eda jedini na\u010din na koji je mogu\u0107e autenti\u010dno progovarati o onome \u0161to se dogodilo.<\/p>\n\n\n\nTako\u0111er, \u010dinjenica da su svjedokinje prikazane brojevima, iako primarno slu\u017ei za\u0161titi njihovog identiteta, unutar filma izaziva sna\u017ean emotivan utisak. Ti brojevi u svijesti gledatelja stvaraju poveznicu s onime \u0161to se tim \u017eenama u ratu dogodilo, a to je poku\u0161aj da im se oduzme identitet i da se dokine njihova ljudskost. Brojevi na po\u010detku svakog iskaza neumoljivi su podsjetnik na tu \u010dinjenicu i tako njihove pri\u010de, ako je to uop\u0107e mogu\u0107e, postaju jo\u0161 stra\u0161nije.<\/p>\n\n\n\n
Govor nakon zaborava<\/h2>\n\n\n\n
S obzirom da svjedokinje ne mo\u017eemo vidjeti, njihove iskaze tijekom filma po\u010dinjemo analizirati s posebnom pa\u017enjom \u2013 ne samo ono \u0161to<\/em> govore, nego i kako<\/em>. Kod ve\u0107ine je primjetna odre\u0111ena vrsta distance u odnosu na ono \u0161to se doga\u0111alo; nekoliko \u017eena re\u0107i \u0107e da imaju osje\u0107aj “kao da se to doga\u0111alo nekom drugom”. Primjetno je i ponavljanje izjava poput “ne mogu se to\u010dno sjetiti”, “\u010dini mi se”, i sli\u010dno. Sve je to obja\u0161njeno u nedvosmislenoj izjavi jedne od svjedokinja koja ka\u017ee: “Htjela sam zaboraviti \u0161to je mogu\u0107e br\u017ee.”<\/p>\n\n\n\nZaborav je sasvim sigurno nu\u017ena strategija pre\u017eivljavanja. Zbog toga je izrazito va\u017eno \u0161to su \u017eene iz Fo\u010de odlu\u010dile progovoriti o onome \u0161to im se doga\u0111alo prije nego \u0161to je to postalo nemogu\u0107e rekonstruirati. Njihova je hrabrost rezultirala povijesnim promjenama, te je tako nakon njihovih svjedo\u010danstava u Haagu silovanje za vrijeme ratnih zbivanja iz kategorije ratnih zlo\u010dina pre\u0161lo u kategoriju zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti. Time se dogodila promjena paradigme, jer se u pro\u0161losti silovanje percipiralo kao jedan od uobi\u010dajenih mehanizama rata, zbog \u010dega je \u010desto prolazilo neka\u017enjeno. Ovime je u\u010dinjen va\u017ean presedan koji omogu\u0107uje kazneno proganjanje takvih zlo\u010dina bilo gdje u svijetu. A u ovo doba u kojem na raznim dijelovima planete bukti nekoliko krvavih sukoba – to je itekako va\u017eno.<\/p>\n\n\n\n
U jednom od natpisa na kraju \u0160utnje razuma<\/em>, autorica svoj film naziva performativnim istra\u017eivanjem. Rije\u010d je o filmski izrazito uspjelom, inteligentnom i potresnom istra\u017eivanju, koje pronalazi na\u010din da se govori o onom neizrecivom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Film “\u0160utnja razuma” Kumjane Novakove tematizira organizirana i masovna silovanja po\u010dinjena nad bo\u0161nja\u010dkim \u017eenama i djevoj\u010dicama u Fo\u010di 1992. godine. Autorica je minimalnim stilskim izra\u017eajnim sredstvima uspjela ono neizrecivo prepustiti imaginaciji gledatelja i autenti\u010dno progovoriti o neograni\u010denom u\u017easu koji su \u017ertve pro\u017eivljavale. Iz ovogodi\u0161nje iznimno bogate konkurencije festivala ZagrebDox, koja uklju\u010duje filmove prikazane na najve\u0107im […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":46748,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1653,1842,500],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[1834],"class_list":["post-46746","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-bosna-i-hercegovina","tag-kumjana-novakova","tag-ratni-zlocini","theme-drustvo","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46746","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46746"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46746\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46753,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46746\/revisions\/46753"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46748"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46746"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46746"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46746"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46746"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46746"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46746"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46746"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}