Parlamentarni izbori su otvorili puno pitanja, a mi odgovaramo za\u0161to Var\u0161avska nije Hrvatska, za\u0161to \u017eivot nije jedan Zoran, za\u0161to Mo\u017eemo! paralizira strah od korupcije, za\u0161to Grmoja spominje “staru ljevicu” i za\u0161to svi barataju politi\u010dko-ontolo\u0161kom razlikom izme\u0111u stvarnog i nestvarnog \u0161efa Domovinskog pokreta.<\/p>\n\n\n\n
Rezultati ju\u010der odr\u017eanih parlamentarnih izbora nude zapravo dvije opcije: ili \u0107e HDZ poku\u0161ati dogovoriti koaliciju s Domovinskim pokretom ili \u0107e poku\u0161ati “navu\u0107i” ve\u0107inu sa zastupnicima manjina, regionalnim liberalima (IDS i NP Sjever) i odmetnutim “slobodnim strijelcima”. U prvoj varijanti im za ve\u0107inu nedostaje jedan glas, a jedan kao nijedan, reklo bi se. Druga je varijanta aritmeti\u010dki zahtjevnija, ali vjerojatno politi\u010dki stabilnija. Pod stabilno\u0161\u0107u mislimo na to da se HDZ ne\u0107e ne\u0161to posebno konzultirati s partnerima, pokoji inicijalni ustupak \u0107e biti dovoljan. Najave o nekakvoj manjinskoj vladi, kakve i jutros \u010dujemo iz redova platforme Mo\u017eemo!, koju bi predvodio SDP, preciznije, koalicija Rijeke pravde, zvu\u010de prili\u010dno iluzorno. Kako bi rekao Halid Be\u0161li\u0107: “Sve isto je, ali ni\u0161ta isto nije”. Pustimo zasad naga\u0111anja i okrenimo se samim izborima. Izdvojit \u0107emo nekoliko aspekata koji se \u010dine politi\u010dko-ideolo\u0161ki najzanimljivijima.<\/p>\n\n\n\n
Na izbore je iza\u0161lo 62,30% bira\u010da i radi se o prili\u010dno neo\u010dekivanim rezultatima. Bilo je izgledno da \u0107e izlaznost biti ve\u0107a nego na pro\u0161lim parlamentarnim izborima kada je pala ispod 50%, ali rijetko tko je mogao predvidjeti da \u0107e nadma\u0161iti 60%. Me\u0111utim, gotovo svi su predvi\u0111ali da bi zna\u010dajnija izlaznost trebala biti jamac pobjede opozicije nad HDZ-om. Unato\u010d tome \u0161to je HDZ osvojio pet mandata manje nego na pro\u0161lim izborima, navodni politolo\u0161ki zakon o utjecaju izlaznosti na rast opozicije nije polo\u017eio test. Naprosto se zaboravlja da je HDZ najmo\u0107nija organizacija u zemlji i da ima dovoljno jake infrastrukturne kapacitete da odoli i masovnijem udaru.<\/p>\n\n\n\n
Razlozi vi\u0161e izlaznosti od o\u010dekivane i dalje ostaju u domeni \u0161pekulacije jer podataka o socijalnoj strukturi i motivaciji nemamo, ali mo\u017eemo izdvojiti nekoliko faktora koji su eventualno odigrali ulogu. Prvi je naizgled banalan, a radi se o tome da su se izbori odr\u017eali u srijedu. Ne postoji na\u010din da procijenimo kolika bi izlaznost bila da su se izbori odr\u017eali u nedjelju, ali odva\u017eit \u0107emo se krenuti malo riskantnijim interpretacijskim putem i natuknuti da je srijeda kao izborni dan sa sobom donijela istovremeno i dozu egzoti\u010dnosti i dozu proceduralne du\u017enosti svojstvene dinamici radnog tjedna. Mo\u017eda je rije\u010d tek o preambiciozno protuma\u010denoj slutnji, ali zasigurno ostavlja dovoljno prostora za razmi\u0161ljanje da se i za naredne izbore razmisli o srijedi. Dodu\u0161e, tako bi se prorijedile doze egzoti\u010dnosti i proceduralne du\u017enosti. Mo\u017eda idu\u0107eg puta \u010detvrtak? <\/p>\n\n\n\n
Drugi se razlog ti\u010de “kandidature” predsjednika Zorana Milanovi\u0107a. Radilo se o dramatur\u0161kom potezu koji je intenzivirao pa\u017enju gledatelja i, pomalo i paradoksalno, usmjerio tu pa\u017enju i prema nekim aspektima kampanje i temama koje su u prija\u0161njim, kako vole re\u0107i dana\u0161nji sportski komentatori, iteracijama, bile duboko po strani. Premda je prevladala analiti\u010dka procjena po kojoj se o programima u kampanji uop\u0107e nije raspravljalo i da se sve svelo na obra\u010dun dva krila “crvene bur\u017eoazije” u liku Milanovi\u0107a i Andreja Plenkovi\u0107a, skloniji smo dojmu da su poja\u010dani reflektori obasjali malo izra\u017eenije i programske stavke. \u0160to je u programima pisalo drugi je par postola.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107i razlog se nadovezuje na drugi i vezan je uz rasprostranjeniju pretpostavku da se HDZ ovaj put mogao poraziti. Pretpostavka je mobilizirala i dio lijevo-liberalnih bira\u010da, ali i HDZ-ove koji su morali uzvratiti. Vi\u0161u izlaznost svakako valja pozdraviti, ali, kao \u0161to smo ve\u0107 naglasili, valja se pozdraviti i s tezom o njenom politi\u010dkom efektu. Barem u onom politi\u010dkom svijetu u kojem je anti-korupcija glavna tema i oklada. Valja istaknuti i nadu, ili opti\u010dku iluziju, koju su lijevo-liberalnoj opoziciji budili redovi iz Var\u0161avske ulice u Zagrebu u kojoj su glasali uglavnom studenti iz drugih krajeva Hrvatske. Sada je jasno da pad HDZ-a ne ovisi o odre\u0111enom postotku studenata koji su bili spremni na glasanje \u010dekati ne\u0161to malo du\u017ee nego u menzi na hranu.<\/p>\n\n\n\n
Kao \u0161to smo ve\u0107 napomenuli, klju\u010dni dramatur\u0161ki zaokret u kampanji bio je ustavno sporni ulazak predsjednika Milanovi\u0107a. Netom nakon bombasti\u010dne presice na kojoj mu je predsjednik SDP-a Pe\u0111a Grbin prepustio mjesto lidera, prve su ankete zabilje\u017eile zna\u010dajan skok SDP-a. Me\u0111utim, ni Milanovi\u0107 ni SDP ni Rijeke pravde ni doline suza nisu mogle zadr\u017eati ste\u010deni iskorak ni na njemu graditi popularnost. Oklada iza Milanovi\u0107eva manevra zasnivala se na pretpostavci da je u SDP-u sve dobro, samo da nedostaje karizmati\u010dni lider. Dio pretpostavke o lideru je bio na\u010delno to\u010dan, ali ovaj o SDP-u ba\u0161 i nije.<\/p>\n\n\n\n
Naime, lider bi trebao omogu\u0107iti da se uspje\u0161nije kanaliziraju program i politi\u010dke poruke i da zvu\u010de uvjerljivije. Problem je bio taj \u0161to programa i poruka ba\u0161 i nije bilo, a i da ih je i bilo, Milanovi\u0107 se ne bi na njih pretjerano obazirao. Njegovo liderstvo nije bilo politi\u010dke naravi nego “socijalne”. On je bio lider jer je najglasniji i ne libi se retori\u010dki riskirati, \u0161to u kontekstu konkurencije u SDP-u i nije naro\u010diti podvig. Unato\u010d tome \u0161to lider nije bio politi\u010dki, a program nije bio sadr\u017eajan, SDP je vjerojatno ostvario bolji rezultat nego \u0161to bi ga ostvario bez Milanovi\u0107eva anga\u017emana. To, naravno, nije nimalo dobra vijest za SDP. Ostali su prazna infrastrukturna i ideolo\u0161ka lju\u0161tura koju mogu aktivirati samo ekscesniji tipovi. Za bilo kakvu dugoro\u010dniju politi\u010dku prijetnju morat \u0107e napraviti zna\u010dajniji zaokret. Mo\u017eda, ali ba\u0161 mo\u017eda, nekakvog potencijala u stranci i ima, ali onima koji njome kormilare taj zaokret sigurno ne odgovara.<\/p>\n\n\n\n
Stranka Mo\u017eemo! definitivno je najve\u0107a \u017ertva sustava izbornih jedinica u Hrvatskoj. Osvojili su, na primjer, zna\u010dajno vi\u0161e glasova od Mosta, a imaju mandat manje, i ne\u0161to manje glasova od Domovinskog pokreta, a imaju \u010dak \u010detiri mandata manje. Negdje nisu imali sre\u0107e s D’Hondtovom metodom, ali zapravo su ispali “taoci” popularnosti u Zagrebu. Naime, u zagreba\u010dkim jedinicama su osvojili zna\u010dajan “vi\u0161ak” glasova koji im nije donio mandate, a u nekim jedinicama im je nedostajalo jako malo glasova da dobiju mandat. Iako su napravili iskorak u odnosu na pro\u0161le izbore \u0161to se ti\u010de ne-zagreba\u010dkih jedinica, ipak su i dalje dominantno “zagreba\u010dka” stranka. \u0160to i ne treba \u010duditi, nije lako taj iskorak napraviti.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, ono \u0161to \u010dudi jest nedostatak ideja kako to napraviti. Naime, bez obzira na zagreba\u010dko iskustvo upravljanja, politi\u010dko-ideolo\u0161kim profilom stranke i dalje dominira “politi\u010dka estetika”. Ona je bila naro\u010dito vidljiva u izjavama nakon izbora u kojima se isticalo da su oni na strani “gra\u0111ana”, a protiv korupcijske hobotnice i da ih ne zanima vlast pod svaku cijenu. Definitivno je u ovakvoj situaciji najpametnije ostati u oporbi, ali crtanje nekakvog fronta izme\u0111u “gra\u0111ana” i hobotnice kojoj su gra\u0111ani dali najvi\u0161e glasova te\u0161ko da nadilazi dimenziju estetike. Unato\u010d najavljenim investicijama u Zagrebu, \u010dini se da nacionalni domet stranke Mo\u017eemo!, pored ostalih faktora, limitira i “strah od korupcije”. Pod tim mislimo da se libe “kupovine” glasova u obliku nu\u0111enja zadovoljenja konkretnih materijalnih interesa “gra\u0111ana” i gra\u0111ana. Taj je strah bio najvidljiviji na sino\u0107njem banalnom primjeru. Naime, u sto\u017eeru stranke nije bilo nikakve hrane jer su oni stava da Mo\u017eemo! ne treba pla\u0107ati hranu svojim simpatizerima. Nestvarno.<\/p>\n\n\n\n
Najintrigantniji ideolo\u0161ki element izborne no\u0107i ponudio je premijerski kandidat Mosta Nikola Grmoja. On je u dva navrata spomenuo dru\u0161tveno-politi\u010dku formaciju koju naziva \u2013 “stara ljevica”. Ka\u017ee da su mu u vi\u0161e navrata prilazili pripadnici te misteriozne formacije i poru\u010divali da \u0107e glasati za Most. Razlog? Ka\u017ee Grmoja da im je dosta “woke ludila” koje dolazi sa Zapada. Treba li vjerovati Grmoji? Ili tim ljudima koji su mu se tako predstavljali? Nije bitno govori li istinu, bitno je da se koristi tim izrazom. Premda je Grmoja eksplicitniji od drugih na desnici, kod nas i u svijetu, postoji taj neki naizgled \u010dudni respekt desnice prema “staroj ljevici”. A ne dolazi o\u010dito iz nekakve potrebe za uvjerljivijom konkurencijom.<\/p>\n\n\n\n
Stvar postane malo manje \u010dudna ako se osvrnemo na nedoumice i dileme koje mu\u010de suvremenu desnicu. Naime, nisu ba\u0161 sasvim sigurni kako se postaviti u ekonomskim pitanjima. Naravno, ne\u0107e odustati od standardnih fraza o slobodi poduzetni\u0161tva i tr\u017ei\u0161ta, ali slute da to nije dovoljno, da moraju malo i za\u0161tititi glasa\u010de od tog tr\u017ei\u0161ta. Povijesno je najuvjerljivije modele za\u0161tite nudila “stara ljevica”. Me\u0111utim, “stara ljevica”, kako joj samo ime ka\u017ee, vi\u0161e ne postoji. Postoji, valjda, ta nova koja se ne bavi za\u0161titom ljudi od tr\u017ei\u0161ne ekonomije, ali ljudi kojima treba za\u0161tita i dalje postoje. I neki od njih, stvarni ili imaginarni, za\u0161titu tra\u017ee od Grmoje. A on je namirisao da bi se u tom zami\u0161ljenom koalicijskom kontinuumu koji bi presko\u010dio liberalni centar dalo ne\u0161to izmusti.<\/p>\n\n\n\n
U hrvatskim medijima postoji to, gotovo pa lektorsko pravilo, da se prije imena Marija Radi\u0107a iz Domovinskog pokreta navede i uloga koja glasi \u2013 stvarni \u0161ef DP-a. Ako ste slu\u010dajno zaboravili, nestvarni je Ivan Penava. Te politi\u010dko-ontolo\u0161ke razlike proizlaze iz davne dijagnoze da je Domovinski pokret zapravo politi\u010dko krilo poslovnog carstva Pavla Vujnovca u kojem ulogu igra i Radi\u0107. Oni su naprosto odlu\u010dili tako dodatno osna\u017eiti svoje ekonomske ambicije i procijenili su da se desno od HDZ-a krije dovoljna politi\u010dka ni\u0161a za takav projekt. Tom se dijagnozom, na primjer, i dan-danas slu\u017ee i Sandra Ben\u010di\u0107 i Nikola Grmoja.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, s tom dijagnozom postoji jedan politi\u010dko-logi\u010dki problem. Isti ljudi koji optu\u017euju DP da je politi\u010dko krilo Vujnov\u010devog poslovnog carstva, optu\u017euju i samog Vujnovca da je postao najve\u0107i hrvatski tajkun, da “kontrolira 20% BDP-a” i da, zapravo, gotovo pa ni\u0161ta u dr\u017eavi i ekonomiji ne ide mimo njega jer je uspio zakora\u010diti u sve relevantne ekonomske sektore. Zdravorazumsko pitanje glasi: ako je Vujnovac stvarno toliko mo\u0107an za\u0161to mu treba Domovinski pokret? Zar ne mo\u017ee nametati politi\u010dke pritiske \u010distom mo\u0107i kapitala kojim barata? Zar nije “20% BDP-a” ja\u010de od 9,56% glasova? Takva pitanja u hrvatskom politi\u010dko-medijskom prostoru ne cirkuliraju jer se ne mo\u017ee zamisliti da postoji strukturni pritisak kapitala ve\u0107 mora biti neka personalna korupcija. Uglavnom, \u010dekamo pregovore da vidimo tko je stvarni, a tko nestvarni \u0161ef DP-a. Valjda \u0107e dotad lijevo-liberalna opozicijska javnost shvatiti da i uspje\u0161ni i ugla\u0111eni biznismen mo\u017ee biti desni\u010dar, a ne samo stvarni \u0161ef.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Parlamentarni izbori su otvorili puno pitanja, a mi odgovaramo za\u0161to Var\u0161avska nije Hrvatska, za\u0161to \u017eivot nije jedan Zoran, za\u0161to Mo\u017eemo! paralizira strah od korupcije, za\u0161to Grmoja spominje “staru ljevicu” i za\u0161to svi barataju politi\u010dko-ontolo\u0161kom razlikom izme\u0111u stvarnog i nestvarnog \u0161efa Domovinskog pokreta. Rezultati ju\u010der odr\u017eanih parlamentarnih izbora nude zapravo dvije opcije: ili \u0107e HDZ poku\u0161ati […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46712,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-46708","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46708","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46708"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46708\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46729,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46708\/revisions\/46729"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46712"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46708"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46708"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46708"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46708"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46708"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46708"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46708"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}