{"id":46631,"date":"2024-04-02T11:41:16","date_gmt":"2024-04-02T10:41:16","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=46631"},"modified":"2024-04-04T10:28:59","modified_gmt":"2024-04-04T09:28:59","slug":"strah-bijes-i-indignacija-gorivo-radikalne-desnice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=46631","title":{"rendered":"Strah, bijes i indignacija: gorivo radikalne desnice"},"content":{"rendered":"\n

Politi\u010dki sociolog Ivan Tranfi\u0107 bavi se istra\u017eivanjem desnog civilnog dru\u0161tva i konzervativnih dru\u0161tvenih pokreta u Europi, a nedavno je na Scuola Normale Superiore u Firenci doktorirao na temi antirodnog pokreta u Jugoisto\u010dnoj Europi. Prethodno je magistrirao politologiju na Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu te studij nacionalizma na Srednjoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu u Budimpe\u0161ti. S Ivanom smo razgovarali o antirodnom pokretu na Balkanu i iskustvu intervjuiranja vo\u0111a antirodnog pokreta u Hrvatskoj, Srbiji i Bugarskoj. <\/p>\n\n\n\n

Doktorat zapo\u010dinjete podsje\u0107anjem na tri doga\u0111aja. To su “Porodi\u010dna \u0161etnja” u Beogradu 2010. u organizaciji Dveri kojom su tisu\u0107e prosvjednika izrazile protivljenje Povorci ponosa, mar\u0161iranje stotina volontera udruge U ime obitelji prema Hrvatskom saboru s prikupljenim potpisima za raspis referenduma o definiciji braka 2013., i kolektivna panika bugarskih roditelja koji su 2019. pohrlili po svoju djecu u \u0161kole u strahu da \u0107e im socijalna slu\u017eba oduzeti djecu i dati ih na posvajanje gej parovima u inozemstvu. Za\u0161to nitko nije o\u010dekivao tako uspje\u0161nu mobilizaciju radikalne desnice, pa ni politolo\u0161ka i sociolo\u0161ka struka? Koji su politi\u010dki procesi iza kulisa pripremili teren za pojavu tih pokreta, i to ba\u0161 u tom periodu<\/strong>? <\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eivanja koja se bave politi\u010dkim pokretima i prosvjedima u dru\u0161tvenim znanostima uglavnom su fokusirana na lijeve i liberalne aktere. Cijela tradicija i disciplina istra\u017eivanja ovih fenomena \u010dvrsto je vezana s jedne strane uz pokrete za gra\u0111anska prava crnaca i \u017eena u SAD-u, i s druge strane uz povijest radni\u010dkog pokreta. Od ljevice se o\u010dekuje bunt, prosvjedovanje protiv statusa quo<\/em> radi postizanja dru\u0161tvenih promjena, dok se od desnice eventualno o\u010dekuje reaktivno djelovanje protiv onoga \u0161to percipiraju kao prebrze ili radikalne dru\u0161tvene promjene.<\/p>\n\n\n\n

U Hrvatskoj smo navikli da se Katoli\u010dka crkva politikom bavi prvenstveno iza zatvorenih vrata, direktnim lobiranjem dr\u017eave ili kroz indirektno obra\u0107anje javnosti i politi\u010darima. Ono \u0161to su politolozi i sociolozi propustili je ra\u0111anje jednog novog, izrazito konzervativnog, desnog civilnog dru\u0161tva u katoli\u010dkim lai\u010dkim zajednicama, pokretima, \u017eupama i molitvenim skupinama. Ovi procesi katoli\u010dkog organiziranja i stvaranja mre\u017ee aktivista laika postali su vidljivi tek po\u010detkom 2010-ih kroz djelovanje udruga kao \u0161to su GROZD i U ime obitelji. S obzirom na relativni pad religioznosti u hrvatskoj populaciji i procese sekularizacije, ni sociolozi ni politolozi vjerojatno nisu o\u010dekivali pojavu ovakve politi\u010dki artikulirane i radikalno konzervativne manjine izrazito religioznih aktivista.<\/p>\n\n\n\n

Iako se \u010desto isti\u010de da su ti pokreti “uvezeni” izvana, u Hrvatskoj se desno civilno dru\u0161tvo razvijalo jo\u0161 u doba Jugoslavije unutar Crkve kao sigurnog uto\u010di\u0161ta nacionalistima koji nisu mogli djelovati u politi\u010dkom prostoru, a od 1990-ih i kroz nove organizacije poput Hrvatskog populacijskog pokreta i ranih pro-life<\/em> inicijativa. Vanjski trendovi stigli su samo kao dodatni izvor legitimnosti i resursa, kao gnojivo za ve\u0107 relativno plodno tlo. Va\u017ena pozadina su svakako i Vatikanski ugovori potpisani krajem devedesetih, koji su poduprli infrastrukturu za djelovanje laika kroz razli\u010dita organizacijska tijela Crkve. Mo\u017eda je to\u010dnije re\u0107i da je Hrvatska jedna od glavnih izvoznica, a ne uvoznica, takozvane antirodne politike, posebice nakon uspje\u0161nog referenduma o braku iz 2013. godine, poslije kojeg \u017deljka Marki\u0107 i U ime obitelji postaju zvijezde me\u0111unarodne kr\u0161\u0107anske desnice.<\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161ete da su se neki vo\u0111e antirodnog pokreta odlu\u010dili za mobilizaciju odozdo, dok drugi preferiraju lobiranje i sudjelovanje u strana\u010dkoj politici. Kako se te strategije razlikuju u Srbiji, Hrvatskoj i Bugarskoj? O \u010demu sve ovisi koji put \u0107e vo\u0111e pokreta odabrati? Koja se od tih strategija pokazala najuspje\u0161nijom i kako to obja\u0161njavate?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Razlike u politi\u010dkom djelovanju kr\u0161\u0107anske desnice op\u0107enito proizlaze iz razlika izme\u0111u samih crkvi koje ih sponzoriraju. Katoli\u010dka crkva je sna\u017ena univerzalna institucija koja si je osigurala izrazito povoljne Vatikanske ugovore u Hrvatskoj, dok su autokefalne pravoslavne crkve u Bugarskoj i Srbiji slabije u odnosu na institucije dr\u017eave. Osim toga, Katoli\u010dka crkva ima detaljno razra\u0111en socijalni nauk i desetlje\u0107ima je elaborirala svoje doktrine o pitanjima kao \u0161to su poba\u010daj, seksualnost, i brak. Pravoslavne su crkve pak vi\u0161e orijentirane na duhovnu dimenziju djelovanja i izoliranije su od dru\u0161tva. U Bugarskoj i Srbiji ne postoje organizacijska tijela sli\u010dna npr. Vije\u0107u za laike ili Vije\u0107u za obitelj i \u017eivot Hrvatske biskupske konferencije koji slu\u017ee kao okosnica katoli\u010dkog anga\u017emana na tom planu. Samim time, organizacije civilnog dru\u0161tva inspirirane kr\u0161\u0107anskim vrijednostima u Hrvatskoj mogu se osloniti na mnogo bogatije resurse i infrastrukturu u odnosu na pravoslavne susjede. S druge strane, u Bugarskoj i Srbiji postoje sna\u017ene parlamentarne stranke radikalne desnice koje su spremno preuzele izrazito homofobne i transfobne politike koje zagovara kr\u0161\u0107anska desnica, te samim time i nema toliko potrebe za organiziranjem na ulicama. U Hrvatskoj je pak nakon slabljenja radikalno desnih stranaka poput HSP-a ili HDSSB-a i pomicanjem HDZ-a prema centru nastao odre\u0111eni vakuum u strana\u010dkom organiziranju desnih radikala.<\/p>\n\n\n\n

Stranke poput HRAST-a, MOST-a i Hrvatskih suverenista velikim dijelom nastaju upravo procesom politizacije katoli\u010dkih lai\u010dkih mre\u017ea koje su prepoznale da svoje civilno-dru\u0161tvene uspjehe mogu kapitalizirati na izborima i direktno utjecati na javne politike kroz institucionalizaciju pokreta. Iz perspektive politi\u010dke znanosti, novi akteri i stranke koji izazivaju establi\u0161ment uspje\u0161ni su ako na politi\u010dki dnevni red nametnu nove teme koje dominantne stranke ignoriraju, poput imigracije ili “rodne ideologije”. Zanimljivo je da je uspjeh antirodnog pokreta u Hrvatskoj nastao u kontekstu u kojem je radikalna desnica izgubila ideolo\u0161ku inovativnost. Naime, u analizama anti-imigrantskih stavova populacije i diskursa politi\u010dkih stranaka, Hrvatska se redovito nalazi na dnu, iako, na\u017ealost, vidimo da \u0107emo i u tom smislu ubrzo preuzeti zapadnoeuropske trendove. U tom kontekstu, “rodna ideologija” se pojavila kao nova tema za mobilizaciju radikalne desnice u trenutku u kojem govor mr\u017enje protiv Srba kao tradicionalnog manjinskog \u017ertvenog janjeta gubi mainstream<\/em> snagu koju je imao devedesetih i nultih.<\/p>\n\n\n\n

U kakvom su odnosu antirodni pokreti s desnim politi\u010dkim strankama na Balkanu i kako taj odnos varira ovisno o kontekstu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odnose s desnim strankama mo\u017eemo podijeliti u tri skupine. Prve su politi\u010dke stranke samog pokreta, u politolo\u0161koj literaturi poznatiji kao pokreti-stranke (movement parties<\/em>). Najbolji primjer su Dveri u Srbiji, HRAST ili Projekt Domovina \u2013 U ime obitelji u Hrvatskoj. Njih je gotovo nemogu\u0107e odvojiti od samog pokreta budu\u0107i da se \u010dlanstvo gotovo u potpunosti preklapa. Te stranke mo\u017eemo sagledati kao izborno krilo pokreta koje poku\u0161ava progurati antirodne politike kroz zakonodavstvo, i \u010desto nastaju kao posljedica procjene vodstva pokreta da je (samo) djelovati kroz civilno dru\u0161tvo neefikasno ako izostaje pristup “polugama mo\u0107i”, kako je to kazala jedna od mojih sugovornica. Drugu skupinu \u010dine starije, etablirane stranke radikalne desnice koje su na na\u0161im prostorima nastale kao stranke utemeljene na etnonacionalisti\u010dkom klju\u010du isklju\u010divanja autohtonih etni\u010dkih i vjerskih manjina. Primjer su Srpska radikalna stranka u Srbiji ili VMRO u Bugarskoj. Te stranke vide antirodnu politiku “obiteljskih” ili “porodi\u010dnih” vrijednosti kao korisno osvje\u017eenje svoje politi\u010dke platforme i priliku da privuku nove bira\u010de, posebice iz bazena visoko religiozne populacije. Njihova je suradnja s pokretom oportunisti\u010dke naravi, i \u010desto izaziva tenzije izme\u0111u dvije strane, budu\u0107i da stranke kooptiraju antirodni diskurs bez dosljednog rada na supstancijalnim politikama za koje je pokret zainteresiran.<\/p>\n\n\n

\n
\"Foto:<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Foto: Ivan Tranfi\u0107<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e, najzanimljiviji su odnosi antirodnog pokreta s dominantnim strankama tzv. desnog centra kao \u0161to su GERB, HDZ i SNS u Bugarskoj, Hrvatskoj, i Srbiji. Iako se te stranke ideolo\u0161ki pozicioniraju kao konzervativci ili kr\u0161\u0107anski demokrati, u praksi \u010desto usvajaju vrlo liberalne zakone u podru\u010dju rodne i seksualne jednakosti pod pritiskom procesa pristupanja Europskoj uniji. U tom smislu, antirodni pokret mo\u017eemo interpretirati kao reakciju desnog dijela bira\u010dkog tijela na percipiranu liberalnu izdaju najja\u010dih desnih stranaka kao “sluga briselskih elita”. Antirodni pokret upravo zato ima izra\u017eenu euroskepti\u010dnu i populisti\u010dku retoriku koja suprotstavlja ‘prirodno’ konzervativnu naciju napadima dekadentnih liberala i “rodnih ideologa” sa Zapada. Ipak, antirodni pokreti \u010desto tra\u017ee saveznike me\u0111u radikalnim frakcijama mainstream<\/em> desnih stranaka. U Hrvatskoj je to mo\u017eda bilo najo\u010diglednije kada se dio HDZ-ovog vodstva usprotivio ratifikaciji Istanbulske konvencije za koju se zalagao Andrej Plenkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Kako ste dolazili do sugovornika i kod njih stekli povjerenje da pristanu sudjelovati u istra\u017eivanju? Jesu li bili sumnji\u010davi ili otvoreni za suradnju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Do sugovornika za intervjue najlak\u0161e je do\u0107i uspostavom odnosa povjerenja s nekolicinom tzv. gatekeepera<\/em>, tj. utjecajnih osoba koje imaju autoritet i \u010dvrste kontakte s ve\u0107inom vo\u0111a pokreta. Njihove pozitivne preporuke za daljnje intervjue mnogo zna\u010de. Zahvaljuju\u0107i vrlo strogom obrascu za informirani pristanak zbog kojeg u doktoratu ne spominjem poimence niti jednog sugovornika, bilo je relativno lagano do\u0107i do osoba za intervjue. Ljudi su motivirani sudjelovati u istra\u017eivanju u nadi da mogu do\u0107i do \u0161ire publike i utjecati na na\u010din na koji se pokret predstavlja u akademskim krugovima, tj. kontrolirati narativ. Osim toga, mnogi (biv\u0161i) vo\u0111e pokreta imaju potrebu podijeliti svoju stranu pri\u010de, budu\u0107i da su tenzije i konflikti izme\u0111u razli\u010ditih aktera vrlo \u010desta pojava. Nakon ve\u0107eg broja provedenih intervjua stvara se svojevrsni bandwagon<\/em> efekt gdje oni koji jo\u0161 nisu sudjelovali riskiraju da se tu\u0111e pri\u010de i pozicije \u010duju, a njihova ne, \u0161to pogoduje daljnjoj regrutaciji. Poma\u017ee i to \u0161to, kao istra\u017eiva\u010d, nisam imao slobodu iskazivanja vlastitih politi\u010dkih pozicija, \u0161to bi zna\u010dajno utjecalo na odgovore. Vjerujem da je dio sugovornika pretpostavljao da sam politi\u010dki simpatizer desnih opcija, \u0161to je svakako pomoglo. Osim toga, bez obzira na percepciju mene kao istra\u017eiva\u010da, mislim da ljudima laska ideja da je njihovo djelovanje toliko va\u017eno da se o njima pi\u0161u doktorati.<\/p>\n\n\n\n

J<\/strong>e li direktni kontakt s vo\u0111ama antirodnog pokreta na bilo koji na\u010din promijenio pretpostavke ili eventualne predrasude o njima koje ste imali prije istra\u017eivanja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Iznenadilo me da je ve\u0107ina intervjua pro\u0161la u vrlo ugodnom ozra\u010dju. Bez obzira na moje osobno neslaganje s mnogim njihovim politi\u010dkim pozicijama, shvatio sam da dijelimo mnogo sli\u010dnih karakteristika. Rije\u010d je pripadnicima\/cama slobodnih profesija, profesorima, odvjetnicima, novinarima, vjerou\u010diteljima, profesionalcima, pa \u010dak i znanstvenicima. Netko tko intervjuira ekstremiste ili neofa\u0161iste \u010dije je djelovanje \u010desto i nasilno svakako ima te\u017ei zadatak, dok sam ja imao posla sa srednjom i vi\u0161om srednjom klasom \u010dije su glavne metode djelovanja peticije, mirni prosvjedi i molitve. Osim toga, dijelimo i interes za politiku, javno dobro, volontiranje i aktivizam. To nas \u010dini izrazito sli\u010dnima bez obzira na kojoj smo “strani”, jer dijelimo izrazito kriti\u010dko gledi\u0161te spram, primjerice, vladaju\u0107ih politi\u010dkih elita i mainstream<\/em> medija. Mislim da je bitno istaknuti da, kao \u0161to na desnici postoje mnoge teorije zavjere o mo\u0107nim “gej lobijima” i “soro\u0161evcima”, tako i ljevica ima vrlo pojednostavljeno i \u010desto konspirativno shva\u0107anje antirodnog pokreta, reduciraju\u0107i ga na mo\u0107ne zakulisne igra\u010de poput Opus Dei ili homofobne ruske oligarhe. Stvarnost je daleko od toga.<\/p>\n\n\n\n

Volonteri i volonterke koje stoje na \u0161tandovima inicijativa poput one protiv Istanbulske konvencije, Narod odlu\u010duje, ili za bra\u010dni referendum, naj\u010de\u0161\u0107e su pojedinci koji bez nov\u010dane naknade, motivirani odre\u0111enim vrijednosnim sustavom, volontiraju svoje slobodno vrijeme da bi dru\u0161tvo u\u010dinili boljim \u2013 u skladu sa svojim uvjerenjima. Svjetonazorsko pozicioniranje u okvirima “mi i oni” uvijek pojednostavljuje stvarnost kako biste svoju grupu prikazali kao pravedne, potla\u010dene borce za slobodu, a suprotnu stranu kao radikalne, mo\u0107ne neprijatelje demokracije, bez obzira jeste li konzervativac ili liberal. Upravo je to sredi\u0161nja funkcija svih ideologija \u2013 da kompleksnu zbrku realnosti filtriraju kroz predvidljive i moralno nabijene kategorije prihvatljivog i neprihvatljivog. Ne \u017eelim izjedna\u010diti vrijednost poruka i politika koju te “dvije strane” zagovaraju, nego naglasiti va\u017enost znanstveno-istra\u017eiva\u010dkih projekata koji napu\u0161taju rovovsko pozicioniranje koje zamagljuje dru\u0161tveno-politi\u010dke procese. Pritom ne mislim da znanstvenici mogu biti samo neutralni promatra\u010di dru\u0161tvenih i politi\u010dkih procesa koji se izdvajaju iz svojih partikularnih pozicija, ali ako osvijeste i uzmu u obzir svoje pristranosti, mogu i moraju smanjiti njihov utjecaj.<\/p>\n\n\n\n

Kakav vam je uvid u razumijevanje pojma “rodne ideologije” pru\u017eila metoda dubinskih intervjua? Kako sami vo\u0111e antirodnog pokreta vide taj pojam? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kada govore o rodnoj ideologiji, naj\u010de\u0161\u0107e je rije\u010d o vrlo pojednostavljenoj i zapravo neto\u010dnoj interpretaciji feministi\u010dkih i kvir teorija roda. Konkretno, ideja o rodu kao dru\u0161tveno uvjetovanom normativnom sustavu zamijenjena je za tezu da rodna ideologija zagovara radikalni proces u kojem svatko mo\u017ee iz dana u dan mijenjati svoj rod\/spol. Ironi\u010dno, i sami pripadnici antirodnog pokreta, iako opetovano inzistiraju na prirodnosti i “normalnosti” odre\u0111enih ljudskih karakteristika i pona\u0161anja kao zapisanih u bo\u017ejem ili prirodnom zakonu, svjesni su mo\u0107i dru\u0161tvenih normi i obrazovanja. Pomalo za\u010du\u0111uje kako je mogu\u0107e, ako smo tako sna\u017eno odre\u0111eni biologijom, da nas na svakom kutku zlo\u010desti rodni ideolozi mogu zbuniti i uvjeriti da smo zapravo homoseksualne orijentacije ili drugog spola. Kr\u0161\u0107ansko shva\u0107anje “devijacija” od “normalne” spolnosti temelji se na ideji da smo slabi gre\u0161nici na stalnoj ku\u0161nji od krivih izbora. Iz njihove perspektive, homoseksualnost ili transrodnost su naprosto krivi, zavodljivi izbor ili sklonost koju je mogu\u0107e zatomiti ispravnim odgojem. A znamo tko je u kr\u0161\u0107anstvu agent zla koji navodi ljude na grijeh, blud i stranputicu. Takva perspektiva je logi\u010dna kada uzmemo u obzir da joj je izvor katoli\u010dki kler unutar kojeg su seksualna represija i zatomljena homoseksualnost pravilo, a ne iznimka. (Gej) katoli\u010dki sve\u0107enici koji \u017eive u celibatu i ne prakticiraju svoju seksualnost od drugih naprosto o\u010dekuju ono \u0161to i sami \u010dine \u2013 negiranje, represija i poku\u0161aj sublimacije seksualnosti kroz \u017ertvovanje Bogu i vjeri. Ako mislite da je homoseksualnost (pogre\u0161an) izbor, potpuno je logi\u010dno i racionalno protiviti se, primjerice, istospolnim brakovima, budu\u0107i da je takva dru\u0161tvena, kulturna i politi\u010dka legitimacija jednaka promociji odre\u0111enog pogre\u0161nog “\u017eivotnog stila”. Naravno, znanost je davno dokazala da varijacije u ljudskoj seksualnosti i rodnom izra\u017eavanju nisu izbor, niti ih je mogu\u0107e “ispraviti”, a da je seksualna represija izvor mnogih psihi\u010dkih bolesti i te\u0161ko\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Nadalje, transfobija je sredi\u0161nji element ovog shva\u0107anja “rodne ideologije”, kao i strah od “tre\u0107eg spola” ili indoktrinacije djece i njihovog zbunjivanja oko vlastitog spola i spolnosti. Naravno, homofobija nikada nije daleko, pa su tako iz njihove vizure LGBTIQ+ osobe op\u0107enito glavni agenti destrukcije obitelji i dru\u0161tvenog tkiva, motivirani da me\u0111u djecom “regrutiraju” nove pripadnike\/ce (jer je rije\u010d o izboru) ili time da \u0107e kroz mijenjanje spola osigurati posvajanje djece ili brak. Ovakva moralna panika ima za svrhu mobilizirati ljude kroz gnjev, strah, i moralnu indignaciju, \u0161to su glavni alati svakog radikalno desnog pokreta. Osim toga, rodna ideologija obuhva\u0107a i \u0161iri skup neodre\u0111enih zna\u010denja, kao prazna kutija u koju mo\u017eete baciti svaku zamislivu prijetnju katoli\u010dkoj naciji i obitelji. Me\u0111u radikalnijim kr\u0161\u0107anima, kritika rodne ideologije podrazumijeva i kritiku feminizma kao projekta emancipacije \u017eena, iako ve\u0107ina ipak ne ide tako daleko. Ipak, vo\u0111e pokreta imaju koherentniju i precizniju kritiku poststrukturalisti\u010dkih teorija roda i oslanjaju se na katoli\u010dki esencijalisti\u010dki nauk o komplementarnosti spolova, dok volonteri\/ke na ni\u017eim razinama barataju pojmom ‘rodne ideologije’ bez jasne predod\u017ebe \u0161to ona jest, ali uz \u010dvrsto uvjerenje da je lo\u0161a i da ju treba poraziti.<\/p>\n\n\n\n

Koje zaklju\u010dke izvodite iz komparativne analize antirodnih pokreta na Balkanu, koje su klju\u010dne razlike izme\u0111u bugarskog, hrvatskog i srpskog antirodnog pokreta? Spominjete da se Ma\u0111arska i Poljska do\u017eivljavaju kao “usual suspects” koji su reprezentativni za jugoisto\u010dnu Europu. Kakve nove uvide o metodama organizacije na radikalnoj desnici donose istra\u017eivanja balkanskih zemalja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne razlike proizlaze upravo iz razli\u010ditih dominantnih kr\u0161\u0107anskih denominacija, dakle prvenstveno su vidljive izme\u0111u katoli\u010dke Hrvatske s jedne strane, te pravoslavne Bugarske i Srbije s druge strane. Ipak, ono \u0161to je zanimljivo je da je antirodni pokret u Bugarskoj pokrenula mala mre\u017ea protestantskih zajednica povezanih s protestantima u SAD-u. S druge strane, radikalnu desnicu u Bugarskoj \u010dine pravoslavni nacionalisti koji su tradicionalno napadali protestante kao opasne sekte. Ovdje je najvidljivija mo\u0107 “rodne ideologije” kao okvira koji omogu\u0107ava suradnju razli\u010ditih, pa \u010dak i prethodno sukobljenih skupina. Upravo je koalicija radikalno desnih pravoslavaca i mre\u017ea obiteljskih protestantskih organizacija iznjedrila mobilizaciju protiv “rodne ideologije” u Bugarskoj. Religijski i etni\u010dki pluralizam u jugoisto\u010dnoj Europi omogu\u0107ava nam, dakle, da usporedimo razli\u010dite izvore i oblike ultrakonzervativnog aktivizma.<\/p>\n\n\n\n

Antirodna politika i pokret ra\u0111aju se kao specifi\u010dna inovacija i odmak od tradicionalnog religijskog nacionalizma. Argumentirati protiv poba\u010daja ili homoseksualnosti kao moralnih zala ili bolesti koje prijete naciji i njezinoj demografskoj slici je tradicionalni modus operandi<\/em> radikalne desnice na prostoru Balkana. Antirodna politika javlja se kao strate\u0161ki odmak od tog pomalo istro\u0161enog i javno odba\u010denog narativa uz pomo\u0107 dvije inovacije. Prvi je takozvana diskurzivna sekularizacija, odnosno maskiranje religijskih argumenata u okvire ljudskih prava i demokracije. Zbog toga antirodni pokreti centriraju teme kao \u0161to su prava roditelja, vjerske slobode, ili prava “nero\u0111ene djece” kao “najugro\u017eenije manjine”. Drugo, umjesto nacije, centriraju se obiteljske vrijednosti i obitelj kao glavni politi\u010dki subjekt. S jedne strane, ovo omogu\u0107ava antirodnim akterima da prevazi\u0111u etnonacionalisti\u010dki narativ kako bi doprijeli do \u0161ire publike, budu\u0107i da postoji sna\u017eni dru\u0161tveni konsenzus oko va\u017enosti obitelji kao “osnovne jedinice dru\u0161tva”. S druge strane, omogu\u0107ava im da osiguraju suradnju s drugim konzervativcima koji nisu nu\u017eno Hrvati Katolici. Zbog toga \u0107ete, primjerice, u statutu GROZD-a prona\u0107i borbu za “moralno-eti\u010dke norme monoteisti\u010dkih religija ukorijenjenih na na\u0161im prostorima”, a U ime obitelji \u0107e se, primjerice, hvaliti kako su podr\u0161ku za referendum dobili i od muslimanske i pravoslavne zajednice u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n

Dok su katolici i protestanti u Hrvatskoj i Bugarskoj preuzeli ove inovativne, naizgled umjerenije oblike diskursa i djelovanja, pravoslavna desnica i dalje se dr\u017ei religijskog nacionalizma. Ipak, postoje akteri poput Dveri u Srbiji koji su se tako\u0111er okrenuli antirodnoj politici u ime “porodi\u010dnih vrednosti”, uz smanjeni naglasak na religiju, ali i dalje uz \u010dvrstu retoriku o opstanku srpske nacije. Naravno, razli\u010diti su i konteksti. Prema Europskoj studiji vrijednosti iz 2018. godine, u Hrvatskoj preko 25% ispitanika smatra da su istospolni parovi jednako dobri roditelji kao i heteroseksualni parovi, dok u Srbiji isto smatra svega 6% ispitanika. Mo\u017eemo pretpostaviti da je radikalnoj desnici u Srbiji stoga lak\u0161e izravno komunicirati svoje homofobne poruke o “sodomiji” i “pedofiliji”, dok je u Hrvatskoj ovaj diskurs malo umiveniji i napada “ideologiju” a ne same LGBT osobe. Napokon, u Hrvatskoj je druga najja\u010da stranka, SDP, otvoreni saveznik LGBT i feministi\u010dkog pokreta, dok su socijalisti\u010dke stranke u Bugarskoj i Srbiji konzervativne, a liberalne stranke zna\u010dajno slabije. Logi\u010dno je stoga o\u010dekivati da \u0107e, ako je cijeli strana\u010dki sustav pomaknut prema desno, antirodni akteri lak\u0161e progurati svoje politike u ovim dr\u017eavama.<\/p>\n\n\n\n

U<\/strong> kojoj su fazi antirodni pokreti na Balkanu, okre\u0107u li se nekim novim temama? Koliku opasnost od ozbiljnije mobilizacije predstavljaju pojave poput “kle\u010davaca” na zagreba\u010dkom glavnom trgu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svaki nacionalni kontekst je razli\u010dit, pa se mo\u017eemo osvrnuti detaljnije na Hrvatsku. Nakon niza neuspjelih referendumskih inicijativa poput “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”, “Narod odlu\u010duje” i “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije”, te propalog Projekta Domovina, dio antirodnih aktera vratio se iz sfere institucionalne i strana\u010dke politike grassroots<\/em> organiziranju koje ima za cilj dugoro\u010dno mijenjati kulturu i javno mnijenje. Zbog toga vidimo porast inicijativa poput Hoda za \u017eivot i 40 dana za \u017eivot te odnedavno i molitelje na trgovima. Ove inicijative strogo su vjerski obilje\u017eene, \u0161to im omogu\u0107ava autenti\u010dnu i naizgled “apoliti\u010dnu” regrutaciju volontera laika oko dru\u0161tvenih akcija koje odbacuju izravno bavljenje (strana\u010dkom) politikom. Osim toga, pravo na poba\u010daj u Hrvatskoj i dalje ima visoku potporu kod ve\u0107ine stanovni\u0161tva, tako da je njihov dugoro\u010dni plan polagano nagrizati ovu potporu i, umjesto izravne zakonske zabrane koju je te\u0161ko posti\u0107i, osigurati da poba\u010daj postane de facto<\/em> nedostupan i stigmatiziran.<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, mo\u017eemo o\u010dekivati na ovim izborima preko 15% glasova za radikalno desne opcije poput Domovinskog pokreta, Mosta, i Suverenista \u2013 stranaka koje su uvelike nastale, i \u010diji su \u010delnici stasali, upravo unutar antirodnog pokreta. Mislim da je najve\u0107a opasnost u tom smislu koalicijski potencijal radikalne desnice, i uvijek prijete\u0107a mogu\u0107nost da HDZ iznutra preuzme radikalno desna frakcija, kao \u0161to se desilo tijekom Karamarkove kratkotrajne vlade. Dakle, s jedne strane imamo hodove i molitelje za \u017eivot koji u lokalnim sredinama stvaraju atmosferu koja je neprijateljska za svakodnevno ostvarenje reproduktivnih prava \u017eena, a s druge strane opasnost od politi\u010dkih promjena odozgo koje bi izvr\u0161ile legislativni udar na prava \u017eena i manjina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Politi\u010dki sociolog Ivan Tranfi\u0107 bavi se istra\u017eivanjem desnog civilnog dru\u0161tva i konzervativnih dru\u0161tvenih pokreta u Europi, a nedavno je na Scuola Normale Superiore u Firenci doktorirao na temi antirodnog pokreta u Jugoisto\u010dnoj Europi. Prethodno je magistrirao politologiju na Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu te studij nacionalizma na Srednjoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu u Budimpe\u0161ti. S Ivanom smo razgovarali o antirodnom […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":46633,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1837,275,1570,108,1683,1216,1108],"theme":[456],"country":[48,38,11],"articleformat":[452],"coauthors":[241,1838],"class_list":["post-46631","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antirodna-politika","tag-ekstremna-desnica","tag-homofobija","tag-lgbt","tag-lgbtiq","tag-radikalna-desnica","tag-transfobija","theme-politika","country-bugarska","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46631","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46631"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46631\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46652,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46631\/revisions\/46652"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46633"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46631"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46631"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46631"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46631"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46631"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46631"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46631"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}