![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2024\/03\/IMG_20231020_180016_compressed-scaled.jpg\")
<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n<\/p>\n\n\n\n
U pje\u0161a\u010dkoj zoni, u Ulici IV. Proleterske, prona\u0107i \u0107ete, nadam se jo\u0161 uvijek, “kafe bar SFRJ”. Zid ove vremeplovske kafanice ispunjen je memorabilijom kojom dominiraju na\u0161 babo Valter i “najljep\u0161i osmijeh Crne Gore”, onaj partizana i narodnog heroja Ljube \u010cupi\u0107a. U smrt je oti\u0161ao zavezanih ruku i nasmije\u0161en, a \u010detnicima koji su ga ulovili rekao je: “Poru\u010dite mojima da ne tra\u017ee milost za mene”. Oko trga, u kojem god smjeru krenete, nazivi i imena koji pamte na\u0161e junake. Budo Tomovi\u0107, narodni heroj. Jago\u0161 Simonovi\u0107, prota, svojedobno je pozvao sunarodnjake u narodnu borbu protiv “okupatorskih izme\u0107ara”. Dunja \u0110oki\u0107, koja bi se mogla podvesti pod “pale partizanke”, ali je zbog svoje istaknute herojske borbe dobila ba\u0161 svoju ulicu \u2013 nije da ih manjka. Datum 13. srpnja, kada je Vlado Dap\u010devi\u0107 uzeo pu\u0161ku i viknuo: “Ajde, da po\u010dnemo sa sre\u0107om!”<\/p>\n\n\n\n
Red, rad i turizam<\/h2>\n\n\n\n
Pod kro\u0161njama lipa \u010diji je drvored posa\u0111en krajem 19. stolje\u0107a, s prepunih terasa \u0161iri se miris kave i duhana. Za toplih dana ovdje skra\u0107enica SFRJ vi\u0161e podsje\u0107a na onu na\u0161u “Sedam Filozofira, Radi Jedan” \u2013 konobar, jasno \u2013 pa se \u010dak i doma\u0107i \u010dovjek, a ne samo turist, iznova zapita: radi li i\u0161ta ovaj narod? Crnogorci \u0107e se uvijek rado na\u0161aliti na svoj ra\u010dun: da im je Isus zadnje poru\u010dio “ne radite ni\u0161ta dok se ne vratim”, da je oporbena stranka izgubila izbore jer su svima obe\u0107ali posao, da je rekord u tr\u010danju na 100 metara 20 metara\u2026 Ali \u0107e i znati podvu\u0107i crtu, kao jedan lokalac u Kola\u0161inu: “Pf, mi lijeni. A tko radi poslove po Dubrovniku koje dubrova\u010dka gospoda ne\u0107e?”<\/p>\n\n\n\n
Kola\u0161in, kao i ostatak Crne Gore, desetlje\u0107ima bilje\u017ei odljev mlade snage. \u017dele raditi, ali posla i para u domovini nema. Dijaspora \u010dini cijelu “dodatnu” Crnu Goru, jer je broj\u010dano gotovo jednaka populaciji koja \u017eivi u njoj \u2013 oko 600 tisu\u0107a. Velik dio ih je u Americi. Rane dane masovnog iseljavanja u “zemlju rosnog cvije\u0107a” i “zemlju kletu”, opisao je Vlado Gojni\u0107 sa\u017eev\u0161i neke lijepe i tu\u017ene anegdote iz napa\u0107enog emigrantskog \u017eivota kada su nepismeni i siroma\u0161ni odlazili u nepoznato. Jednom je prilikom crnogorski rudar u SAD-u slao pismo i 50 dolara \u017eeni. Na kraju je napisao: “\u0160aljem ti 50 dolara, i decol” (that’s all). Ona mu je odgovorila da je primila pismo i novac, te kupila mnogo stvari za ku\u0107u i djecu, “ali decola nije bilo u pismu, pa ti vidi \u0161to je s tim\u2026”. Da se ne oslanjaju na d\u017eeparac koji sti\u017ee iz dijaspore, kladionice ili kartu u jednom smjeru iz dr\u017eave, vlasti su stanovnicima Kola\u0161ina pripremile originalan recept za uspjeh: turizam.<\/p>\n\n\n\n
Tog dana voda nije stigla do podneva. U mjesecima koji dolaze Kola\u0161in \u0107e imati jo\u0161 problema s vodosnabdijevanjem. Mijenjaju se vodovodne cijevi i izvode radovi u gradu koji i bez toga nosi epitet ogromnog gradili\u0161ta. Grad se pretvorio u turisti\u010dki centar sjevera Crne Gore i prerastao samog sebe, a mje\u0161tani gun\u0111aju kako nove zgrade i hoteli ni\u010du br\u017ee od svoje popratne infrastrukture, poput npr. kanalizacijske mre\u017ee. O tome je nedavno detaljno pisala Sonja Dragovi\u0107, u tekstu “Gra\u0111evinski bum u Kola\u0161inu: Izgradnja luksuznih stanova se ne mo\u017ee smatrati urbanim razvojem<\/a>“. Ona, kao i mnogi u Kola\u0161inu, isti\u010de \u0161tetnost tr\u017ei\u0161no vo\u0111ene politike prostornog razvoja nau\u0161trb zajednice, te upozorava na opasnost od onoga \u0161to u Crnoj Gori zovu “zlatiborizacijom” \u2013 uni\u0161tavanja i betoniranja planina radi gradnje apartmanskih i hotelskih kompleksa. Ili, kako bi Stefan Simi\u0107 rekao: natjecanja u divljoj gradnji koje dijeli ljude na one koji to smatraju uni\u0161tavanjem duha mjesta i one koji su vlasnici parcela, proces zahvaljuju\u0107i kojem se budite u luksuznoj gradnji uz pjesmu bu\u0161ilica i pogledom na kranove i prirodu za koju jo\u0161 nismo dobili dozvolu da ju izbetoniramo.<\/p>\n\n\n\n Idili\u010dni Kola\u0161in mogao je biti poput malih slovenskih ili austrijskih alpskih gradi\u0107a. No skele, platna, ogra\u0111ena zemlji\u0161ta, ogromne nove zgrade, reklame za nekretnine i ostale \u0161ake u oko poru\u010duju da se ne\u0107e i\u0107i tim putem. Di\u017eu se hoteli, ula\u017eu milijuni, dovr\u0161ena je auto-cesta, kraj grada su dva skija\u0161ka centra, cijena kvadrata stana je sko\u010dila i do 7 tisu\u0107a eura\u2026 Stanovnici Kola\u0161ina koji i sami rade u turizmu, kroz razgovor komentiraju kako nisu sigurni ho\u0107e li te hotele uop\u0107e mo\u0107i popuniti. Problem je uslijedio ve\u0107 mjesec dana kasnije, kad im nije do\u0161ao najva\u017eniji gost: snijeg. Nema snijega, nema sezone. Kako se zbog klimatskih promjena o\u010dekuje da \u0107e u narednim godinama snijeg padati sve manje, a ignorirana je Nacionalna strategija koja preporu\u010duje razvijanje skijali\u0161ta iznad 1.800 metara nadmorske visine, sada \u0107e se naknadno po\u010deti intenzivno ulagati u umjetno osnje\u017eivanje.<\/p>\n\n\n