Neposrednost, prvo lice jednine, autofikcija, memoari – sve su to primarna obilje\u017eja suvremene knji\u017eevne i umjetni\u010dke proizvodnje. Kakve veze te optike, oblici i stilovi imaju sa suvremenim kapitalizmom i politikom? Je li prevlast prvog lica jednine u knji\u017eevnosti u\u010dinak slabljenja prvog lica mno\u017eine u politici? Je li dominacija neposrednosti kao stilskog alata povezana s platformskom ekonomijom? U prikazu nedavno objavljene knjige Anne Kornbluh “Immediacy or, Style of Too Late Capitalism” Matko Brusa\u010d se bavi tim pitanjima. <\/p>\n\n\n\n
“Should I Leave My Husband? The Lure of Divorce”, esej<\/u><\/a> ameri\u010dke autorice Emily Gould, bio je vjerojatno najve\u0107i anglofoni long-form novinarski hit u posljednjih mjesec i ne\u0161to dana. Posegnuv\u0161i za zamjenicom “ja” vi\u0161e od dvjesto puta, Gould je u eseju, prigodno objavljenom u New York Magazineu na Valentinovo, detaljno razlo\u017eila za\u0161to svog supruga na kraju dana ipak nije odlu\u010dila ostaviti. “Pa \u2014 nije lo\u0161e”, pomislio sam nakon \u010ditanja.<\/p>\n\n\n\n S Gould sam bio relativno dobro upoznat i ranije, ali sam je do tada bio \u010ditao samo u novinarskim formatima. Na Kindle sam br\u017ee-bolje prebacio “And the Heart Says Whatever”, zbirku osobnih eseja koja zapravo funkcionira poput \u010distokrvnih memoara \u2014 objavljenih, usput re\u010deno, u trenutku u kojem je Gould imala samo 29 godina. “Emily Gould istinito prikazuje odrastanje u New Yorku po\u010detkom dvadeset prvog stolje\u0107a, okru\u017eena barmenima, headhunterima<\/em>, blogerima, boemima, jet-setterima i bankarima”, stajalo je u marketin\u0161kom sa\u017eetku materijala, dovoljno efektnom da istog trena redefinira moje \u010ditateljske prioritete. \u010citaju\u0107i ih uglavnom iz perspektive sociologije novinarstva, eseji u “And the Heart Says Whatever” potrajali su jedno du\u017ee poslijepodne. Samo ne\u0161to du\u017ee potrajali su memoari Lene Dunham “Not That Kind Of Girl: A Young Woman Tells You What She\u2019s Learned” i memoari Jamesa Wolcotta “Lucking Out: My Life Getting Down and Semi-Dirty in Seventies New York”.<\/p>\n\n\n\n Brzi \u010ditateljski tempo udarala mi je kombinacija vremenskih neprilika i izleta\/produ\u017eenog vikenda organiziranog s jo\u0161 pet osoba od kojih je svakoj \u2014 pokazalo je kratko istra\u017eivanje \u2014 dodatno dru\u0161tvo tako\u0111er pravilo pripovijedanje u prvom licu jednine. Naravno, tendencije sam polusvjestan bio ve\u0107 du\u017ee vrijeme. Janan Ganesh, kolumnist Financial Timesa, zavapio je<\/u><\/a>, recimo, nedavno nad stanjem u kojem se nalazi suvremena knji\u017eevna produkcija, ustvrdiv\u0161i da bi uvijek radije \u010ditao Grahama Greena nego “milenijalski roman u kojem netko tuguje nad \u0161alicom kortada na 200 stranica”. Naravno, zabavljao sam se i amaterskim teorijskim naga\u0111anjima o tome za\u0161to su noviji knji\u017eevni tekstovi i tematski i formalno razmjerno uniformirani. \u0160to \u0107emo, na primjer, s recentnom hipertrofijom knji\u017eevnih tekstova koji tematiziraju transfer glavne junakinje ili junaka iz ni\u017eeg u vi\u0161i klasni razred? U anglofonoj knji\u017eevnoj produkciji 20. stolje\u0107a taj je tematski obrazac prakti\u010dki zanemariv \u2014 pitanje klasne promocije, odnosno osvajanja \u017eivota odozdo, donedavno je bilo pitanje masovnih lijevih politika, a ne pitanje knji\u017eevnosti.<\/p>\n\n\n\n Jednostavno, trend je nemogu\u0107e ne primijetiti. \u010cak i hrvatsko knji\u017eevno polje u tom smislu ple\u0161e u globalnim ritmovima. Op\u0107i dojam potvr\u0111uju i najbanalnije kvantitativne analize. “Tre\u0107e lice jednine bilo je norma tijekom ve\u0107ine tristogodi\u0161nje povijesti anglofonog romana. Sada je, me\u0111utim, na djelu formalna mutacija, pri \u010demu prvo lice jednine postaje dominantno”, pi\u0161e Anna Kornbluh u svojoj novoj knjizi \u201cImmediacy or, Style of Too Late Capitalism<\/u><\/a>\u201d (Verso, 2024.) “Oko 1970., objektivno tre\u0107e lice jednine po\u010dinje se povla\u010diti, a prvo rasti. Po\u010detkom ovog stolje\u0107a pak stopa rasta postaje gotovo okomita.”<\/p>\n\n\n\n Autofikcija, pove\u0107ana \u010ditateljska potra\u017enja za memoarima i osobnim esejima, osobno iskustvo kao jedini legitimni predmet knji\u017eevne obrade, svjesno ignoriranje specifi\u010dnosti upotrebe knji\u017eevnog jezika, nestajanje distance izme\u0111u subjekta i objekta u procesu interpretacije, fiksiranost u prezentu, na\u0161a nemogu\u0107nost da knji\u017eevnim tekstovima pristupamo na bilo koji drugi na\u010din osim kao romanima s klju\u010dem \u2014 u svemu ovome Kornbluh, ina\u010de profesorica engleske knji\u017eevnosti na Sveu\u010dili\u0161tu u Illinoisu, prepoznaje kulturne reakcije na trenutnu globalnu ekonomsku konjunkturu. Njezina knjiga, koju je najbolje shvatiti kao a\u017euriranje \u010duvenog eseja “Postmodernizam, ili kulturna logika kasnog kapitalizma” Fredrica Jamesona, objavljenog prije to\u010dno \u010detrdeset godina, prvi je pak ozbiljniji, sustavniji poku\u0161aj povezivanja dominantnih suvremenih poeti\u010dkih trendova i kapitalisti\u010dkih proturje\u010dja.<\/p>\n\n\n\n Hegemonijski stil aktualnog ekonomskog trenutka, tvrdi Kornbluh, je “neposrednost”, kategorija koju je najjednostavnije shvatiti kao negaciju medijacije ili “posredovanja”. Kako smo se, me\u0111utim, uop\u0107e zatekli u estetskoj situaciji kojom dominira “neposrednost” \u2014 ili stilizacija transparentnosti \u2014 i kako smo to\u010dno “posredovanje”, kao diferencijalnu karakteristiku umjetnosti, putem izgubili? Kornbluh se naslanja na tradiciju onih esteti\u010dkih teorija u kojima “posredovanje” predstavlja aktivan, inherentno dru\u0161tveni proces proizvodnje zna\u010denja, ali i proces koji se u prvom redu ti\u010de svjesnog anga\u017emana s umjetni\u010dkim materijalima, kako u to\u010dki proizvodnje tako i u to\u010dki potro\u0161nje. Za Kornbluh, dakle, politi\u010dki element u umjetnosti nije sadr\u017eaj nego forma, jer nam upravo formalne manipulacije u umjetni\u010dkom kontekstu omogu\u0107uju izravnije uvide u ina\u010de apstraktne kategorije. Najkra\u0107e re\u010deno, posredovanje u ovom smislu predstavlja aktivnost koja izra\u017eava izvan umjetnosti neizrecive odnose.<\/p>\n\n\n\n Osnovna teza Korbluhine knjige je da i\u0161\u010deznu\u0107e “posredovanja” u suvremenoj umjetni\u010dkoj produkciji odra\u017eava slabljenje uloge posredovanja u suvremenom kapitalizmu. Za potrebe opisa kapitalisti\u010dkog prezenta Kornbluh koristi termin “sekularne stagnacije”, isti\u010du\u0107i \u010dinjenicu da razvijene svjetske ekonomije neizlje\u010divo pate od niskih stopa ekonomskog rasta. Proces oplodnje kapitala, me\u0111utim, mora ostati neprekinut, dok se rast mo\u017ee (poku\u0161ati) stimulirati ili podizanjem razine produktivnosti ili intenziviranjem procesa tr\u017ei\u0161ne razmjene. Budu\u0107i da prva opcija ve\u0107 neko vrijeme nije prije svega politi\u010dki realna, proces tr\u017ei\u0161ne razmjene odvija se na ekstremno visokim frekvencijama. Kako bi se to postiglo iz transakcijske je strukture, pokazuje Kornbluh, bilo potrebno eliminirati posrednika, middlemana<\/em>, o \u010demu svjedo\u010di rasprostranjenost platformskog rada, streaming distribucije ili internetske kupovine. Tako\u0111er, proces trgova\u010dke razmjene sve je manje i manje posredovan vremenom i prostorom. “Neposrednost je reakcija na krizu, ali reakcija koja ne zadovoljava kriterij strategije”, pi\u0161e Kornbluh, “refleks koji na koncu i sam postaje neprekinuta kriza.”<\/p>\n\n\n\n U paketu s ovom dijagnozom dolazi \u2014 i na to se odnosi ono “prekasnog” iz naslova knjige \u2014 otvoreno ili pre\u0161utno kolektivno priznanje da smo stigli do faze u kojoj su destruktivni u\u010dinci logike kapitala postali ireverzibilni, a Kornbluh u tom kontekstu najvi\u0161e prostora posve\u0107uje nadolaze\u0107im i neizbje\u017enim ekolo\u0161kim katastrofama. Dok je, prema Jamesonu, jedan od kulturnih simptoma kontradikcija kasnog kapitalizma 1<\/a><\/sup> bila “kriza povijesnosti”, to jest na\u0161a nemogu\u0107nost historizacije, prekasni kapitalizam obilje\u017eava kriza projiciranja, zami\u0161ljanja budu\u0107nosti, i to do te mjere da \u010dak ni apokalipti\u010dni poeti\u010dki obrasci ne mogu konkurirati stilu “neposrednosti”. Jednostavno, vremena vi\u0161e nema \u2014 ako i postoji ne\u0161to \u0161to je potrebno re\u0107i, to se mora izre\u0107i istog trena, izravno, transparentno, u prvom licu, bez nepotrebnog prekidanja flowa<\/em>. Ometanje brzine komunikacije nije dozvoljeno ni po\u0161iljatelju ni poruci ni primatelju.<\/p>\n\n\n\n U umjetni\u010dkom polju tendencija “neposrednosti” je, dakle, stiliziranje takve mani\u010dne cirkulacije, za \u0161to su, prema Kornbluh, najpodesniji vizualni mediji. Relativno kratkom lakanovskom analizom Kornbluh zatim nastoji pokazati kako na\u0161a neprestana izlo\u017eenost vizualnim sadr\u017eajima proizvodi ne\u0161to poput epidemije narcizma. U najboljoj marksisti\u010dkoj maniri, Kornbluh ne moralizira oko takve dijagnoze, ve\u0107 isti\u010de kako su poreme\u0107aji uvjetovani ekonomskim, politi\u010dkim i tehnolo\u0161kim promjenama, poput dezintegracije javne sfere ili nestanka tradicionalnih oblika politi\u010dkog organiziranja.<\/p>\n\n\n\n Nakon \u0161to je podesila materijalisti\u010dke i vrijednosne parametre, Kornbluh u sljede\u0107a tri poglavlja \u2014 posve\u0107enima filmu, knji\u017eevnosti i teoriji \u2014 prelazi na analizu konkretnih primjera “neposrednosti”. Broj predmeta analiza je prevelik \u2014 Kornbluh \u010desto gubi fokus u skakanju s jednog predmeta na drugi (ili tre\u0107i), dok pojedine analize, u stvari, niti ne razvija dalje od praga asocijacija. Me\u0111utim, kada se na istom predmetu uspijeva zadr\u017eati dulje od tri ili \u010detiri stranice, rezultati su obi\u010dno sjajni, kao \u0161to je to, primjerice, slu\u010daj s analizom filma \u201cUncut Gems\u201d. “Konstantno kretanje, pulsiranje srca, stegnuta crijeva, gubitak daha, vibriranje telefona, rokovi koji se pribli\u017eavaju”, pi\u0161e Kornbluh, sve to doprinosi kinetici izazovnoj za 35-milimetarsku vrpcu, format koji ve\u0107 sam po sebi sugerira neposrednost. “Pritisak raste, a medij se napre\u017ee.” U poglavlju o pisanju \u2014 najdu\u017eem u knjizi \u2014 ni\u0161an usmjerava na “Moju borbu” Karla Ovea Knausg\u00e5rda: “Umjesto romana kao teorije svijeta i romana kao teorije mogu\u0107ih svjetova, imamo posla samo s mikrologijom.” <\/p>\n\n\n\n Da stvar bude gora, nastavlja Kornbluh, virusom “neposrednosti” zara\u017eene su i katedre angloameri\u010dkih sveu\u010dili\u0161ta. Ozbiljno mi\u0161ljenje, konceptualizacija kategorija, precizno povla\u010denje distinkcija \u2014 klasi\u010dne odlike knji\u017eevne teorije \u2014 ustupile su mjesto ispovjednim tekstovima u prvom licu jednine koji partikularna \u017eivotna iskustva krijum\u010dare pod legitimni analiti\u010dki materijal. Kornbluh se i ovdje suzdr\u017eava od osu\u0111ivanja. U proliferaciji ispovjednog tona u akademskog diskursu prepoznaje prije svega financijsku krizu u kojoj se sfera visokog obrazovanja nalazi, tr\u017ei\u0161ne pritiske i poku\u0161aje izdvajanja od konkurencije u borbi za ovu ili onu profesuru.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d mjestimi\u010dno iritantnom Kornbluhinom adornovskom elitizmu, rije\u010d je o zanimljivoj i va\u017enoj knjizi, dobrodo\u0161lom podsjetniku da nam malo raznovrsnosti u teku\u0107oj umjetni\u010dkoj produkciji vjerojatno ne bi \u0161kodilo. Kornbluh, koja se ne suzdr\u017eava od prekomjernog izdavanja recepata kako bi nas sve skupa \u0161to prije poslala u najbli\u017eu poeti\u010dku ljekarnu, u tom smislu zna to\u010dno \u0161to \u017eeli: vi\u0161e impersonalnih, rezerviranih, odmaknutih autorskih perspektiva. \u0160teta je \u0161to se iste recepture nije odlu\u010dila dosljednije dr\u017eati u vlastitoj knjizi. Nedostaje joj koherencije i ritma u izlaganju, kondicije u du\u017eem zadr\u017eavanju pogleda na istom predmetu analize i sintakti\u010dke jasno\u0107e, kao da autorska odluka o tome radi li se ovdje o akademskom radu ili publicisti\u010dkoj provokaciji nije do kraja donesena. Mogu, naravno, lako zamisliti njezin protuargument ovakvim prigovorima \u2014 vjerojatno ne\u0161to u stilu kako je sveprisutnost “neposrednosti” u suvremenom pismu srozala moje svojevremeno visoke komparatisti\u010dke kapacitete za konzumiranje prave teorije i pretvorila me u \u010ditatelja memoara nebitnih figura koje su se u jednom trenutku svojih \u017eivota motale po ju\u017enom Manhattanu. <\/p>\n\n\n\n Mogu se, me\u0111utim, i bez problema slo\u017eiti s njezinim politi\u010dkim realizmom \u2014 doista u\u010dinkovita progresivna borba nu\u017eno podrazumijeva prijelaz iz prvog lica jednine u prvo lice mno\u017eine. Kao i s idejom da nam umjetnost u tom prijelazu mo\u017ee barem malo pomo\u0107i. “Dijagnosticiranje prekasnosti koja se materijalizira u stilu neposrednosti ne bi trebala predstavljati poziv na melankoliju koliko poticaj na suradnju”, pi\u0161e na jednom mjestu. “Nije prekasno \u2014 stvari jo\u0161 uvijek mogu biti manje lo\u0161e.”<\/p>\n Neposrednost, prvo lice jednine, autofikcija, memoari – sve su to primarna obilje\u017eja suvremene knji\u017eevne i umjetni\u010dke proizvodnje. Kakve veze te optike, oblici i stilovi imaju sa suvremenim kapitalizmom i politikom? Je li prevlast prvog lica jednine u knji\u017eevnosti u\u010dinak slabljenja prvog lica mno\u017eine u politici? Je li dominacija neposrednosti kao stilskog alata povezana s platformskom […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46615,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1110,74],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-46610","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-knjizevnost","tag-kultura","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46610","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46610"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46610\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46614,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46610\/revisions\/46614"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46615"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46610"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46610"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46610"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46610"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46610"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46610"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46610"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Politi\u010dki element nije sadr\u017eaj nego forma<\/h2>\n\n\n\n
Kriza zami\u0161ljanja budu\u0107nosti<\/h2>\n\n\n\n