Nedavno izdanje prvog kola djela Miroslava Krle\u017ee u suradnji \u0160kolske knjige i HAZU-a aktiviralo je novu rundu javnog \u010di\u0161\u0107enja Krle\u017ee od samog Krle\u017ee i osloba\u0111anja Krle\u017ee od samog Krle\u017ee. Kako se odstranjivao komunisti\u010dki vi\u0161ak, a kako definiralo hrvatstvo? Kako su se odre\u0111ivale granice ideolo\u0161kog, a kako zami\u0161ljale generacijske razlike? O tome i drugim aspektima dezinficiranja Krle\u017ee 2024. godine pi\u0161e Dean Duda.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 postaje dosadno svaki put kad se ne\u0161to oko Krle\u017ee i s Krle\u017eom dru\u0161tveno i literarno zaplete, ponuditi onako sa strane, dok slavlje traje i fraze se mno\u017ee, neki disonantni glas. I to ne unaprijed i napamet (ono poput Filipa Latinovicza: “Sve je znao kako dolazi: i kvaka u ruci, i te\u017eak masivan otpor vratnica, i dugi neprozra\u010deni hodnik\u2026”), unato\u010d zavodljivoj igri anticipacije i reakcije na prvi pogled i posve neiznevjerenom o\u010dekivanju, jer se s godinama, eto, ne\u0161to utakmica ipak odigralo pa se mo\u017eda mo\u017ee predvidjeti nova runda otvaranja Krle\u017ee zatvaranjem Krle\u017ee po mjeri novouspostavljenih okolnosti.<\/p>\n\n\n\n
U pristojnom medijskom arhivu posljednjih nekoliko tjedana napisalo se, izgovorilo i \u010dulo sva\u0161ta. I ni\u0161ta. Upravo to sva\u0161ta i ni\u0161ta jest neka razumljiva linija folklora, uobi\u010dajena u sli\u010dnim prilikama, i nju kao obaveznu formu treba tako i shvatiti. Jednako tako, \u010du\u0111enje ne bi trebalo biti izazvano ni pitanjima ni odgovorima \u0161to su ih aktualni sudionici u poslovima oko Krle\u017ee ustrajno i s elanom proizvodili jer takva je dramaturgija nastupa, kao i pseudoetnografija knji\u017eevnosti kao zanimljiva prigodni\u010darska disciplina. Ali ipak.<\/p>\n\n\n\n
Jednostavno treba pogledati i, poluhoggartovski bez za\u010depljena nosa, minimalno pretresti taj medijski arhiv potaknut nakladni\u010dkim doga\u0111ajem i najprije pa\u017eljivo poslu\u0161ati sve te silne fraze i mudre krilate televizijske i prigodne rije\u010di (“o\u0161te\u0107enost jugoslavenizmom”), ad hoc heureka! konstatacije (“ako je \u0161to iritantno to su marksisti, ako je \u0161to iritantno to su krle\u017eijanci”), alogi\u010dne konstrukcije (“uvelike precijenjen kao intelektualac\u2026 on se kao intelektualac pona\u0161a kao knji\u017eevnik, zapravo, ni\u017eu\u0107i pamtljive sintagme, a ne argumente” ili jo\u0161 bolje i s pravom tzv. XXXL nego i: “Petosve\u0161\u010dani roman Zastave<\/em> sadr\u017eava vi\u0161e od 1900 stranica, pa se s pravom mo\u017ee re\u0107i da Zastave<\/em> nisu samo najopse\u017enije Krle\u017eino djelo nego i jedan od najopse\u017enijih romana u hrvatskoj knji\u017eevnosti”.), toplu vodu (“na grobu nema kri\u017ea”), zagovore i nagovore (“roman Zastave<\/em> \u0107e danas \u010ditati djeca \u010diji su roditelji, recimo, bili u Domovinskom ratu, to nisu ona djeca koja pune Arenu na koncertima nekih pevaljki, dakle to su ti sukobi vrijednosti”) i tek onda podvu\u0107i nje\u017enu liniju ispod niza namjernih ili pak nehoti\u010dnih “upotreba” Krle\u017ee u skladu s potrebama na brzinu dijagnosticiranog “vremena” i potrage za novim \u010ditateljima, mladima “izme\u0111u nacionalizma i kozmopolitizma”, li\u0161enim naravno balasta ideologije i ideolo\u0161kih pritisaka, bez \u010dega, na njihovu sre\u0107u ili nesre\u0107u, Krle\u017ea ne bi bio Krle\u017ea, odnosno \u2013 i to smo \u010duli \u2013 “brend”.<\/p>\n\n\n\n A moglo bi se jednostavno stvar presko\u010diti jer nije da je prvi put, a niti je vjerojatno zadnji (iako bi mogao ceremonijalno biti) da netko osloba\u0111a Krle\u017eu njega samog i s njim oslobo\u0111enim nudi zainteresiranima i njihovo oslobo\u0111enje koje se historijski u dosada\u0161njim sli\u010dnim prilikama, naravno, nije dogodilo jer ne\u0161to u zraku i vodi nije dopu\u0161talo da se dogodi to \u0161to se napokon dogodilo. Taj, sad ve\u0107 uvrije\u017eeni i klasi\u010dni, “shrink to fit” operativni postupak redukcije Krle\u017ee, kao simulirana ponuda vi\u0161ka, ponovno se izvodi metafori\u010dki u “\u0111avolskom mraku” unato\u010d \u010dinjenici da se ima posla s nekim tko je dovoljno dugo bio budan i potro\u0161io \u017eivot na “mrtvoj stra\u017ei pameti ljudske”. Ali to su prejake fraze kako za kapacitete kojima danas raspola\u017eemo, tako i za stanje stvari.<\/p>\n\n\n\n Dakle, postupak je jasan: osloba\u0111anjem Krle\u017ee od samog Krle\u017ee nudi se vi\u0161e, iako je zapravo ponuda znatno skromnija. Jo\u0161 jednom: u poku\u0161aju da se u skladu s vremenom ukloni Krle\u017ea koji “smeta” Krle\u017ei, da se Krle\u017ea spasi tako od samoga sebe uz ostale oslobo\u0111enike u \u010ditanju, dobije se zapravo manje Krle\u017ee. “Manje je novo vi\u0161e”, tako bi nekako mogao glasiti reklamni slogan toga starog novog proizvoda ili kako smo \u010duli “brenda”.<\/p>\n\n\n\n Ta potreba da se Krle\u017ea oslobodi Krle\u017ee nije ni nova ni neo\u010dekivana. Naime, ve\u0107 se nekoliko desetlje\u0107a poku\u0161ava Krle\u017eu o\u010distiti od Krle\u017ee jer to \u0161to higijeni\u010dare kod Krle\u017ee smeta jest zapravo sam Krle\u017ea ili druk\u010dije onaj (\u201eAl Ni\u0161ta! Svi\u0107e. Internacionala.\u201d) Krle\u017ea od kojeg ne mo\u017eete o\u010distiti Krle\u017eu i oni to dobro znaju samo se ne usude izravno re\u0107i nego variraju u izboru \u0161arenog papira i prikladne ma\u0161nice kojima \u0107e uznastojati \u010duvati Krle\u017eu od njega samog. Taj dru\u0161tveni projekt nije, naravno, nu\u017eno vezan uz objavljivanje njegovih djela u ovom ili onom obliku, ali se redovito pojavljuje u zraku i vodi potaknut sli\u010dnim doga\u0111ajima i jednako je znakovit kao i \u0161utnja o Krle\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Tamo negdje na smjeni tisu\u0107lje\u0107a, kad su Viskovi\u0107 i Bogi\u0161i\u0107 prire\u0111ivali novo izdanje pi\u0161\u010devih djela (Naklada Ljevak \u2013 Matica hrvatska \u2013 HAZU, 2000. – 2005.) u modi je bilo boja\u017eljivo “transideologijsko” odnosno uredni\u010dka konstatacija da “prave umjetni\u010dke vrijednosti uvijek imaju transideologijsku dimenziju” jer “snaga umjetni\u010dke ekspresije i polisemi\u010dnost umjetni\u010dkog diskursa uvijek nadrastaju ograni\u010denost umjetnikovih nazora”, a sad je s dva i pol desetlje\u0107a distance klju\u010d u postideolo\u0161kom (naime u kriti\u010dkom pogovoru promaknutom u vi\u0161e zvanje “znanstvene studije” nude se “mogu\u0107e smjernice za novo, ‘postideolo\u0161ko’ \u010ditanje”) , \u0161to bespogovorno ponavljaju svi uklju\u010deni u novi projekt objavljivanja Krle\u017einih djela u izdanju \u0160kolske knjige i HAZU-a. Onako usput name\u0107e se pitanje: \u010demu \u0107e nam smjernice ako je \u010ditanje postideolo\u0161ko (\u0161to god to zapravo zna\u010dilo)? Dosad su valjda smjernice bile prijeko potrebne, jer eno ih u arhivu CK SKH, u fasciklu Programske smjernice za \u010ditanje MK. Uz du\u017enu i nu\u017enu fusnotu da se radi o potpuno proma\u0161enim konceptima i da se, na\u017ealost, o radu ideologije zna malo ili gotovo ni\u0161ta i da bi svatko tko imalo razumije stvar mogao odmah ispisati par kartica tipa vje\u017ebe “ideologija transideolo\u0161kog” ili “postideolo\u0161ko kao ideologija”. Bilo kako bilo, oba koncepta idu za istim, a to je da u Krle\u017ei i oko njega postoji neki ideolo\u0161ki bespotrebni vi\u0161ak koji smeta, ograni\u010dava i sputava, kao da smo ga dosad \u010ditali u re\u017eimu partijske discipline, primorani na jednu i jedinu istinu, skoro pa zadojeni dok nam nisu otvorili o\u010di epistemolo\u0161kim rezom.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, Viskovi\u0107 & Bogi\u0161i\u0107 rad na izdanju Krle\u017ee danas izgleda kao primjereno uzoran nakladni\u010dki projekt dobrih filologa i znalaca, gotovo neumjereno skroman u odnosu na marketin\u0161ku tutnjavu iz oru\u017eja kojim raspola\u017ee recentni nakladnik. Jer dimenzije tog projekta se\u017eu od hrvatskog prolje\u0107a i Deset krvavih godina <\/em>(nedvojbeno je rije\u010d o prvom Zorinu poslijeratnom izdanju iz 1957. jer, na\u017ealost, u drugom, kriti\u010dki pregledanom i doslovce odre\u0111enom kao Ausgabe letzter Hand, dakle posljednjem prije ovog \u0160kolske knjige kao datum tiskanja stoji 30. XII. 1971. tako da taj svezak s prolje\u0107em ima samo zimu) preko znanstvenih studija do book bloggera, uz konstatacije da smo svi mi 1991., dakle kad su Zastave <\/em>u re\u017eiji Georgija Para postavljene u ZKM-u, bili Kamilo Emeri\u010dki. Ima jo\u0161, ali nije ba\u0161 najugodnije. Recimo re\u010denica kojom se otvara problem opozicije stari Emeri\u010dki vs Kamilo: “U osnovi je te relacije mr\u017enja sina prema ocu odnosno Vaterkonflikt<\/em>.” Mr\u017enja? Ba\u0161 mr\u017enja? Jesmo li sigurni? Ok, Vaterkonflikt, jedva da ima moderniteta bez toga, ali mr\u017enja?<\/p>\n\n\n\n (“Pred vratima, od\u0161krinuv\u0161i ih, zastao je i pritvoriv\u0161i ih ponovo, sa desnicom na kvaki, pomalo sagnut u pasu, kao slomljen, jo\u0161 jedamput je podigao pogled i poslije o\u010ditog kolebanja, gotovo \u0161aptom, uputio svome sinu \u0161kakljivo pitanje ‘da li je istina da je postao \u010dlan Komunisti\u010dke partije’? – Jeste, istina je. – A da li si optiran jo\u0161 i u nekakav njihov komitet? – Jeste. – To mi je bilo su\u0111eno do\u017eivjeti da je moj sin postao bandit, e, pa kad je tako, ni\u0161ta, zbogom. – Do vi\u0111enja, tata. – Nikakvog tu ‘do vi\u0111enja’ vi\u0161e nema, tiho su se zatvorila vrata tako da se posljednje rije\u010di vi\u0161e nisu ni \u010dule, a trebalo je, po intonaciji, po svoj prilici biti ne\u0161to tugaljivo.”)<\/p>\n\n\n\n Pa i dalje, do usputnih prtljanja kojim se bri\u0161e Viskovi\u0107 & Bogi\u0161i\u0107 izdanje Krle\u017ee i govori o odgovornosti prema “mla\u0111im nara\u0161tajima \u010ditatelja ro\u0111enim negdje od 1985. naovamo, koji nisu imali priliku i\u0161\u010ditati cijelog Krle\u017eu osim onih lektirnih naslova”. U me\u0111uvremenu je, da se podsjetimo 2013. objavljeno kiosk izdanje Krle\u017ee u 10 svezaka i nakladi Novog libera (Biblioteka 120 godina, 8 knjiga plus dva sveska Banketa u Blitvi<\/em>, Balade<\/em> bile su prve u nizu), uz neku potporicu Ministarstva kulture, i to negdje na kraju konjunkture knjige po kioscima, a veoma blizu kraja smisla kioska uop\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Usto, paradoksalne izvedbe medijskog plasmana izabranih knjiga gotovo da u zagovornom i reklamnom zanosu izazivaju proturje\u010dne u\u010dinke: knji\u017eevne tekstove o\u010dekuje postideolo\u0161ka publika koja ne ide u Arenu na cajke, a Deset krvavih godina<\/em> su neka vrst neophodne inicijacije i obavezne literature za politi\u010dko hrvatstvo koje lebdi iznad voda i bregova kao neupitna esencijalisti\u010dka metakategorija (pitanje je samo je li trans- ili postideolo\u0161ka ili pak ne\u0161to druk\u010dije, kantovski, takoreku\u0107 vrijeme i prostor kao uvjeti spoznaje a priori).<\/p>\n\n\n\n I tu smo sad pomalo nigdje: postideolo\u0161kom suvremenom mla\u0111ahnom \u010ditatelju nudi se, u za nj osobito atraktivnom spomeni\u010dkom dizajnu, knji\u017eevni Krle\u017ea oslobo\u0111en Krle\u017ee, ali uz politi\u010dko hrvatstvo a priori. Jer politi\u010dko hrvatstvo nije ideolo\u0161ka tvorba nego zapravo ispada predideolo\u0161ka priroda sama. E sad kako se iz predideolo\u0161kog i apriornog, u postideolo\u0161kom vremenu, zaputiti u stranice ideolo\u0161kih svjetova Deset krvavih godina <\/em>zbilja mo\u017ee predstavljati izazov ne samo za mla\u0111e \u010ditatelje nego i za one starije dobi, osobito na primjer ako za \u010ditateljsko oko zapnu “Teze za jednu diskusiju iz godine 1935.”, nastale kao prilog diskusijama u KPJ oko antifa\u0161isti\u010dke Pu\u010dke (narodne) fronte. U ovako postavljenim recepcijskim okvirima rezultat bi mogao biti doslovno \u0107u\u0161pajz, nalik onom na po\u010detku nedavnog intervjua s kazali\u0161nim redateljem kojim dominira sljede\u0107a uvodna re\u010denica “Upravo ima probe pred predstavu \u2018Kraljevo\u2019 po Krle\u017einu romanu”.<\/p>\n\n\n\n Kako god bilo, ispada da je oko Krle\u017ee stalno netko sputan i ne\u0161to izlo\u017eeno radu nepotrebne ideologije pa \u0107e mla\u0111a \u010ditateljska publika tek sad napokon li\u0161ena apriorne stege, dobiti iz Krle\u017ee ono \u0161to nije omogu\u0107eno ranijim generacijama zadojenima nametnutim pseudoideolo\u0161kim kompleksima u \u010ditanju, na primjer, Povratka Filipa Latinovicza<\/em>, a taj \u0107e roman zlostavljan dugotrajnim kriti\u010dkim interpretacijama tipa je li Filip \u010dlan KPJ i za\u0161to ne slika realisti\u010dke prizore gradske bijede, napokon odahnuti i procvjetati u postideolo\u0161kim \u010ditanjima. Ponavljam po stoti put vlastito pitanje: tko \u0107e prvi reagirati na to da je pljusnuo Bobo\u010dku? \u0160to \u0107emo s tim, onako postideolo\u0161ki?<\/p>\n\n\n\n Napokon, postavlja se barem polurelevantno pitanje: kako je Krle\u017ea postao to \u0161to jest ako smo desetlje\u0107ima bili pseudoideolo\u0161ki optere\u0107eni? I za\u0161to smo tek sad uz apriorno politi\u010dko hrvatstvo dobili postideolo\u0161ke smjernice? Ispada da se o Krle\u017ei vi\u0161e sporilo po birtijama nego u nekim, sa stru\u010dnog stajali\u0161ta, pristojnijim adresama, da je sav taj posao onako, polovi\u010dan. I to je sve upregnuto u izdanje koje filolo\u0161ki nije napravilo ni milimetar dalje, a to ne da je izazov nego jest zapravo prijeka potreba, uz digitalne alate koji suvremenoj filologiji stoje na raspolaganju. Ali to je tema za neku drugu raspravu i ta bi druga rasprava bacila novo i bolje svjetlo na Viskovi\u0107 & Bogi\u0161i\u0107 izdanje s po\u010detka dvijetisu\u0107itih.<\/p>\n\n\n\n Krle\u017ea je rudnik i ne treba \u010destitare nego rudare. Vrijedi ga \u010ditati jer osloba\u0111a, ali ba\u0161 od svega. Osim od sebe samog. To “od sebe samog”, to neoslobo\u0111eno prosvje\u0107uje. Ono \u0161to prosvje\u0107uje osloba\u0111a.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedavno izdanje prvog kola djela Miroslava Krle\u017ee u suradnji \u0160kolske knjige i HAZU-a aktiviralo je novu rundu javnog \u010di\u0161\u0107enja Krle\u017ee od samog Krle\u017ee i osloba\u0111anja Krle\u017ee od samog Krle\u017ee. Kako se odstranjivao komunisti\u010dki vi\u0161ak, a kako definiralo hrvatstvo? Kako su se odre\u0111ivale granice ideolo\u0161kog, a kako zami\u0161ljale generacijske razlike? O tome i drugim aspektima dezinficiranja […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46601,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1110,690],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-46598","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-knjizevnost","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46598","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46598"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46598\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46602,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46598\/revisions\/46602"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46601"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46598"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46598"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46598"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46598"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46598"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46598"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46598"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Komunisti\u010dki vi\u0161ak<\/h2>\n\n\n\n
Krle\u017ea treba rudare, a ne \u010destitare<\/h2>\n\n\n\n