Film “Lost Country” redatelja Vladimira Peri\u0161i\u0107a smje\u0161ten je u poslijeratnu Srbiju iz 1996., u vrijeme lokalnih izbora i prati \u0161esnaestogodi\u0161njeg protagonista Stefana, sina glasnogovornice vladaju\u0107e stranke SPS koja poku\u0161ava namjestiti rezultate nakon izgubljenih izbora. Okosnicu filma \u010dini Stefanova rastrganost izme\u0111u ljubavi prema samohranoj majci s kojom ima vrlo blizak odnos, i prijatelja iz \u0161kole koji su na strani opozicije i sudjeluju u proture\u017eimskim prosvjedima. Pretpostavka ima te\u017einu gr\u010dke tragedije i na papiru zvu\u010di vrlo obe\u0107avaju\u0107e, no prilikom preno\u0161enja na platno nije uspjela zagrebati dublje od povr\u0161ine. <\/p>\n\n\n\n
Film Lost Country<\/em> srpskog redatelja s francuskom adresom Vladimira Peri\u0161i\u0107a premijerno je prikazan u programu Semaine de la Critique<\/em> (Tjedan kritike) filmskog festivala u Cannesu, najpresti\u017enijeg filmskog festivala u svijetu. U tom se programu prikazuju prvi i drugi filmovi redateljica i redatelja te slu\u017ei tome kako bi se nove zvijezde na filmskom nebu predstavile publici. Svoje su karijere ondje zapo\u010deli, izme\u0111u ostalih, Bernardo Bertolucci, Ken Loach, Wong kar-Wai, Guillermo del Toro, Andrea Arnold i Justine Triet. S obzirom da je i prvi Peri\u0161i\u0107ev film Ordinary people<\/em> (ne patimo od anglofilije, ve\u0107 Peri\u0161i\u0107 filmovima namjerno daje engleske naslove) prikazan u istom programu, moglo bi se re\u0107i da je njegov filmski u\u010dinak dva udarca u okvir gola \u2013 dva pogotka. Na tome Peri\u0161i\u0107u svakako treba \u010destitati – \u0161teta je samo \u0161to tu po\u010dast ovoga puta nije do\u017eivio nekim boljim filmom.<\/p>\n\n\n\n Lost country<\/em> se bavi poslijeratnom Srbijom iz 1996., u vrijeme lokalnih izbora. \u0160esnaestogodi\u0161nji protagonist filma Stefan je sin Marklene, glasnogovornice vladaju\u0107e stranke Socijalisti\u010dke partije Srbije (SPS) koja poku\u0161ava namjestiti rezultate nakon \u0161to je u drugom krugu izbora izgubila od opozicijske koalicije Zajedno. To su stvarne povijesne \u010dinjenice oko kojih Peri\u0161i\u0107 i njegova koscenaristica Alice Winocour, koja je ina\u010de i sama proslavljena redateljica, raspredaju fikcionalnu pri\u010du. Tome je Peri\u0161i\u0107 svakako mogao doprinijeti i svojim osobnim iskustvom, s obzirom da je njegova majka obna\u0161ala du\u017enost ministrice kulture u vladi SPS-a. Okosnicu filma \u010dini Stefanova rastrganost izme\u0111u ljubavi prema samohranoj majci s kojom ima vrlo blizak odnos, te svojim prijateljima iz \u0161kole koji su na strani opozicije i sudjeluju u proture\u017eimskim prosvjedima. Svih 98 minuta trajanja filma bavi se Stefanovim poku\u0161ajem da doku\u010di na \u010diju bi stranu zapravo trebao stati.<\/p>\n\n\n\n Pretpostavka ima te\u017einu gr\u010dke tragedije i na papiru zvu\u010di vrlo obe\u0107avaju\u0107e, no prilikom preno\u0161enja na platno nije uspjela ostvariti svoj puni potencijal. Razlog za to prije svega le\u017ei u pretjeranoj eksplikativnosti i manjku povjerenja u gledatelje. Gotovo je sve u filmu potrctano i nekoliko puta poja\u0161njeno, kao da je rije\u010d o holivudskom spektaklu a ne o filmu koji pripada tradiciji europskog autorskog filma \u010dija je publika primarno festivalska. Razlog za to vjerojatno le\u017ei i u \u010dinjenici da je film vi\u0161e namijenjen stranoj nego regionalnoj publici, \u0161to je razvidno od samog naslova pa do konkretnih replika koje izgovaraju likovi. Naime, mnogo se filmskog vremena tro\u0161i kako bi se objasnio povijesni kontekst koji je doma\u0107oj publici i suvi\u0161e bolno poznat. Zbog toga re\u010denice dijaloga, umjesto da prirodno i organski proizlaze iz likova, djeluju kao da su im nametnute izvana kako bi objasnile politi\u010dke i dru\u0161tvene okolnosti. Time ih je te\u0161ko do\u017eivjeti kao prava ljudska bi\u0107a i svedeni su na gole funkcije \u0161to stvara osje\u0107aj konstruiranosti filma i ote\u017eava empatiziranje s likovima, pa tako i s protagonistom Stefanom. Njemu i njegovim drugarima oduzet je ikakav \u017eivot mimo onoga koji slu\u017ei agendi filma, pa tako \u010dekaju\u0107i na sistematski pregled iz neba pa u rebra izgovaraju re\u010denice poput “\u0160to je najgora stvar u Srbiji? \u2013 \u0160to? \u2013 \u017diveti u Srbiji.” Problem je u tome \u0161to te re\u010denice nisu namijenili jedni drugima, nego \u2013 nama.<\/p>\n\n\n\n Uop\u0107e, u Beogradu koji Peri\u0161i\u0107 prikazuje svi su optere\u0107eni politikom, pa tako niti Stefanov oftalmolo\u0161ki pregled ne mo\u017ee pro\u0107i bez toga da medicinska sestra komentira kra\u0111u izbora. U filmu se ne pojavljuje doslovce niti jedna osoba koja se na ovaj ili onaj na\u010din ne doti\u010de politi\u010dke situacije, kao da nitko iz Stefanove okoline a bome ni cijelog Beograda nije bio apoliti\u010dan, nezainteresiran za politiku ili barem u odre\u0111enom trenutku okupiran ne\u010dim drugim. Svaki takav segment filma, u kojem prednost daje informativnom umjesto dramskom diskursu, naru\u0161ava njegovu vjerodostojnost.<\/p>\n\n\n\n Pretjerana eksplikativnost i nepotrebni strah od nerazumljivosti upropa\u0161tavaju i ina\u010de filmski potentne scene, poput one u kojoj Stefan nastupa u vaterpolo utakmici, i nitko mu od suigra\u010da ne \u017eeli dodati loptu, na taj ga na\u010din ostraciziraju\u0107i. Peri\u0161i\u0107 vrlo vje\u0161to ostavlja kameru na Stefanu tijekom cijele scene, koja bi odli\u010dno funkcionirala da ju je zavr\u0161io na vrijeme. No, ona nastavlja trajati i trajati, prenagla\u0161avaju\u0107i poantu toliko da se pretvori u inzistiranje na ne\u010demu \u0161to je ve\u0107 i bolno jasno, \u010dime uni\u0161tava efekt koji je upravo stvorila.<\/p>\n\n\n\n Film mnogo bolje funkcionira kada se pouzda isklju\u010divo u vizualna sredstva, koja su mogla biti jedan od njegovih glavnih aduta da ih se bolje iskoristilo i da se u njih imalo vi\u0161e povjerenja. Prije svega, sniman je na 16-milimetarskoj filmskoj vrpci te je na momente namjerno podeksponiran, \u0161to mu daje vrlo zanimljiv i specifi\u010dan vizualni identitet. Zagasito\u0161\u0107u fotografije kao da je prikazano Stefanovo komplicirano unutarnje stanje u kojem je, doslovce, te\u0161ko vidjeti<\/em> pravi put. Uz to je pro\u0161aran zanimljivim kompozicijama poput pamtljivog kadra u kojem se Stefan i Marklena nalaze svatko u svojoj sobi, naguran na krajnji rub kadra i le\u0111ima okrenut onome drugome, \u010dime se vizualno pokazuje njihova emotivna distanca u tom trenutku filma. Vizualnom rje\u0161enju Peri\u0161i\u0107 se okrenuo i u dobroj sceni s po\u010detka filma, u kojoj se Stefan u prvom planu poput djeteta igra s automatskim podiza\u010dem prozora na maj\u010dinom skupocjenom automobilu, dok ona u pozadini vodi poslovni razgovor s nekim iz svoje stranke. Na vrlo pametan i filmski pismen na\u010din Peri\u0161i\u0107 u jednom kadru postavlja problem \u2013 zahvaljuju\u0107i tom poslu majka je sinu i sebi omogu\u0107ila financijski prosperitet \u2013 no cijena je, kao \u0161to \u0107emo u ostatku filma vidjeti, suvi\u0161e velika.<\/p>\n\n\n\n \u0160teta je \u0161to sam autor nije imao vi\u0161e povjerenja u takva vizualna rje\u0161enja, nego se kao na \u0161taku oslonio na pretjeranu verbalnost i ekspliciranje zbog \u010dega film u nekim trenucima mnogo vi\u0161e nalikuje tiskanom pamfletu nego ostvarenju sedme umjetnosti. Pri\u010da o mladi\u0107u koji pro\u017eivljava turbulentnu adolescenciju u kojoj je prisiljen odabrati stranu, pri \u010demu se njegova privatna kriza isprepli\u0107e s krizom cijele zemlje, mogla je iznjedriti vrlo zanimljiv film. Na \u017ealost, poput svog protagonista Stefana, niti sam autor filma nije znao koju stranu izabrati, te tako film unato\u010d svojim ambicijama niti u jednu niti u drugu krizu ne uspijeva zagrebati dublje od povr\u0161ine. U tom smislu naslov Lost country<\/em> dobiva ironi\u010dan prizvuk, jer je nakon gledanja filma dojam da je, jo\u0161 vi\u0161e nego o izgubljenoj zemlji, rije\u010d o izgubljenom filmu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Film “Lost Country” redatelja Vladimira Peri\u0161i\u0107a smje\u0161ten je u poslijeratnu Srbiju iz 1996., u vrijeme lokalnih izbora i prati \u0161esnaestogodi\u0161njeg protagonista Stefana, sina glasnogovornice vladaju\u0107e stranke SPS koja poku\u0161ava namjestiti rezultate nakon izgubljenih izbora. Okosnicu filma \u010dini Stefanova rastrganost izme\u0111u ljubavi prema samohranoj majci s kojom ima vrlo blizak odnos, i prijatelja iz \u0161kole koji […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":46580,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1833,1513,1832,469],"theme":[458],"country":[11],"articleformat":[450],"coauthors":[1834],"class_list":["post-46578","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-devedesete","tag-film","tag-milosevic","tag-srbija","theme-drustvo","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46578"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46578\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46586,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46578\/revisions\/46586"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46580"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46578"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46578"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46578"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46578"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Dijalozi iz neba pa u rebra<\/h2>\n\n\n\n
Ugu\u0161eni potencijal<\/h2>\n\n\n\n