Od po\u010detka ovog stolje\u0107a kao jedini stabilni oblik vlasti u Hrvatskoj pokazao se pasivni domobranski kompromis znan i kao “europski HDZ”. Milanovi\u0107eva kandidatura za premijera \u0107e nam pokazati mo\u017ee li i SDP iznjedriti svoju formulu aktivnog domobranskog kompromisa koji se zasniva na ideolo\u0161kom radu u njegovom predsjedni\u010dkom mandatu. Tu formulu obilje\u017eava dislokacija klasnog kompromisa u obliku pribli\u017eavanja urbanih srednjih klasa i “proletera hrvatstva” poput Hrvata iz BiH i dijela braniteljske populacije.<\/p>\n\n\n\n
Inflacija notifikacija na WhatsAppu u petak popodne mogla je zna\u010diti samo da se dogodio nekakav dru\u0161tveni ili politi\u010dki potres. Nakon \u0161to je parlamentarne izbore za\u010dinio odrediv\u0161i srijedu kao dan njihova odr\u017eavanja, predsjednik Zoran Milanovi\u0107 je u dru\u0161tvu \u010delnika SDP-a Pe\u0111e Grbina najavio i da \u0107e biti SDP-ov kandidat za premijera. Pored toga \u0161to je opteretio neo\u010dekivanim poslom drugu smjenu u medijskim redakcijama, Milanovi\u0107 je planove za vikend poremetio koalicijskim partnerima i politi\u010dkim suparnicama. A profesori ustavnog prava i stru\u010dnjaci za ustavna pitanja preuzeli su dru\u0161tveni status koji su epidemiolozi u\u017eivali u ovo vrijeme prije \u010detiri godine.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj tekst nastaje prije odluke Ustavnog suda o razli\u010ditim dimenzijama ustavnosti Milanovi\u0107eva poteza i njihovim implikacijama, tako da se ne\u0107emo baviti tim aspektom pri\u010de. Ne\u0107emo ni ulaziti u neposredne \u0161pekulacije o u\u010dincima tog poteza na izborne rezultate, ve\u0107 samo ustanoviti da koaliciji predvo\u0111enoj SDP-om \u0161anse definitivno i izrazito rastu. I pi\u0161emo bez obzira na to kako Ustavni sud definira Milanovi\u0107evu ulogu u kampanji s obzirom na to da je potvrdio da ne planira odstupiti s du\u017enosti predsjednika koju trenutno obna\u0161a. Pa\u017enju \u0107emo posvetiti \u0161irem ideolo\u0161kom okviru u kojem se cijeli proces odvija i rasponima politi\u010dkih mogu\u0107nosti koje taj okvir pru\u017ea. Milanovi\u0107ev mandat, odluka o kandidiranju i recepcija na nominalnoj ljevici, kao i desnici, precizno ocrtavaju taj okvir.<\/p>\n\n\n\n
S obzirom na ratnu i autoritarnu dimenziju politi\u010dkog sustava kod nas u devedesetima, valja uzeti po\u010detak stolje\u0107a kao ishodi\u0161nu to\u010dku suvremene hrvatske demokracije. Od pobjede koalicije SDP-a i HSLS-a zajedno s pridru\u017eenim koalicijskim partnerima 3. sije\u010dnja 2000. godine pa do danas kao jedini model stabilne vlasti pokazao se “europski HDZ”. SDP-ova vlast u tom periodu i ona kratka HDZ-ova dok mu je na \u010delu bio Karamarko bile su, pogotovo potonja, prili\u010dno nestabilne, \u0161to zbog unutarnjih trvenja \u0161to zbog politi\u010dkih prijetnji. Ono \u0161to nazivamo “europskim HDZ-om”, personificiranim Ivom Sanaderom i Plenkovi\u0107em, predstavlja zapravo domobranski kompromis. A to je i definicija okvira spomenutog u prethodnom pasusu. Rije\u010d je o kompromisu koji je ideolo\u0161ki stvaran, ali i o kompromisu koji funkcionira kao zami\u0161ljeni klasni kompromis koji ne govori klasnim jezikom. Stvaran je i s obzirom na ekonomsku podlogu koja ga je omogu\u0107avala: u Sanaderovo vrijeme to je \u010dinila hiperinflacija potro\u0161a\u010dkih i stambenih kredita, a u Plenkovi\u0107evo europski novac i iseljavanje koje smanjilo nezaposlenost i pove\u0107alo doznake iz inozemstva.<\/p>\n\n\n\n
Ideolo\u0161ku dimenziju kompromisa ne treba previ\u0161e obja\u0161njavati: HDZ mo\u017ee stabilnije znatno vladati ako ubla\u017ei ekstremno desnu retoriku i svoje desno krilo umiri “dvostrukim konotacijama” i javnim novcem. Pored toga \u0161to time donekle pro\u0161iri vlastitu bazu, prvenstveno demobilizira one glasa\u010de i politi\u010dke snage kojima je glavni motiv politi\u010dkog djelovanja antinacionalizam. Kad se pak radi o klasnoj dimenziji domobranskog kompromisa sasvim je o\u010dito da ne po\u010diva na definiranim socijalnim i ekonomskim klasama ve\u0107 na razli\u010ditim kulturnim kapitalima i navikama. Plenkovi\u0107 je zapravo ni\u0161ta drugo doli pasivni kompromis izme\u0111u dijela desnih urbanih srednjih klasa i provincijsko-braniteljske populacije koja svoj politi\u010dki cenzurirani klasni identitet gradi od autenti\u010dnog hrvatstva i mr\u017enje prema urbanim srednjim klasama, njihovim sushijima, prajdovima, odvajanjima otpada i \u010dudnim muzikama. Odr\u017eavanje pasivnog kompromisa ovisi o nizu razloga, ali va\u017eno je naglasiti da domobranski kompromis predvo\u0111en HDZ-om mo\u017ee biti isklju\u010divo pasivnog karaktera.<\/p>\n\n\n\n
Na drugoj pak strani, onoj SDP-ovoj, do sada nije bilo kapaciteta za domobranski kompromis. Oba dosada\u0161nja mandata na vlasti SDP-a bila su obilje\u017eena opasno\u0161\u0107u od nekog oblika politi\u010dkog ili paravojnog pu\u010da. Za klasni kompromis nije bilo mjesta jer je SDP davno odustao od bilo kakve klasne politike, a nije imao, naravno, pristup spomenutom cenzuriranom klasnom identitetu. Na ideolo\u0161koj ravni su pristali ionako na sve osim retori\u010dke rehabilitacije NDH, tako da ni tu nije bilo previ\u0161e prostora. Ali, prostor za oblik domobranskog kompromisa otvorio se za vrijeme i zbog Milanovi\u0107eva predsjedni\u010dkog mandata. Ono \u0161to se uobi\u010dajeno naziva “Milanovi\u0107evim skretanjem desno” nije ni\u0161ta drugo nego poku\u0161aj aktivnog domobranskog kompromisa ili, kao \u0161to smo u detaljnijoj analizi tog skretanja prije dvije godine ustvrdili \u2013 spontane ideologije “druge republike”<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Milanovi\u0107 je predsjedni\u010dki mandat na razini imid\u017ea inscenirao prili\u010dno precizno. Prepoznata non\u0161alancija je u\u010dinak te preciznosti i ograni\u010denih ovlasti. On se poku\u0161avao predstaviti i kao “dijete ulice” i kao ozbiljan intelektualac. Nije, naravno, ni jedno ni drugo. Apokrifnu klasnu biografiju poku\u0161ao je “ispisati” dru\u017eenjem s biv\u0161im generalima HVO-a \u0161to bi mu navodno trebalo dati street cred<\/em>, a intelektualnu nadmo\u0107 bi gradio nasumi\u010dnim referencama i aluzijama kojima bi impresionirao prepla\u0161ene novinare i ismijavao potkapacitirane hadezeovce. Tako\u0111er, pristao je igrati na desnu igru po kojoj u ve\u0107inskom narodu ne postoji klasna podjela osim one kulturne, ali je ta podjela itekako rezervirana za druge dru\u0161tvene grupe: me\u0111u Srbima postoji Pupovac i siroma\u0161ne babe u Licu, a me\u0111u \u017eenama bogate glumice koje bez pokri\u0107a pri\u010daju o diskriminaciji i “normalne” \u017eene koje \u0161ute. Prema susjednim narodima nije zauzeo klasi\u010dni \u0161ovinisti\u010dki stav ve\u0107 orijentalisti\u010dki, itekako prisutan na hrvatskoj liberalnoj ljevici, koji tako\u0111er sugerira jasne odnose “civilizacijske” nadmo\u0107i. A za nultu politi\u010dku godinu implicitno je odabrao 1971. godinu kako bi sa sebe i SDP-a skinuo navodni komunisti\u010dki teret.<\/p>\n\n\n\n Milanovi\u0107 je, dakle, netko tko poku\u0161ava izgraditi aktivni domobranski kompromis. I taj ga put vodi do niza paradoksa. Bio je, primjerice, dosta glasan oko polo\u017eaja i izbornih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini. \u0160to se ti\u010de izbornih prava, tu je uglavnom bio u pravu, ali to nije klju\u010dni u\u010dinak njegova anga\u017emana po tom pitanju. On je tim anga\u017emanom, paradoksalno, uspostavio navodni klasni most izme\u0111u hrvatskih urbanih elita i Hrvata u BiH koji u imaginarnoj strukturi hrvatstva predstavljaju proletere bez obzira na imovinski status. I ta struktura nije sasvim imaginarna: od devedesetih naovamo hrvatske su urbane srednje klase prema Hercegovcima pogotovo, a i prema ostalim provincijalcima, \u010desto iskazivale klasni prijezir. Milanovi\u0107, dakle, politi\u010dki profitira od dislocirane klasne politike u Hrvatskoj u kojoj je ekonomska dimenzija odavno potisnuta.<\/p>\n\n\n\n Biografski, Plenkovi\u0107 i Milanovi\u0107 su djeca “crvene bur\u017eoazije”, od kojih je jedan u HDZ-u, a drugi u SDP-u. Sasvim slu\u010dajno, moglo je biti i obrnuto. I svaki ima svoju formulu domobranskog kompromisa. Plenkovi\u0107 pasivnu, naslonjenu na “dedramatizaciju”, a Milanovi\u0107 aktivno, naslonjenu na dramatizaciju. Ovi \u0107e izbori pokazati mo\u017ee li se ta formula aktivnog domobranskog kompromisa pretvoriti u izbornu pobjedu. I ako se pretvori, ho\u0107e li mo\u0107i relativno stabilno vladati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od po\u010detka ovog stolje\u0107a kao jedini stabilni oblik vlasti u Hrvatskoj pokazao se pasivni domobranski kompromis znan i kao “europski HDZ”. Milanovi\u0107eva kandidatura za premijera \u0107e nam pokazati mo\u017ee li i SDP iznjedriti svoju formulu aktivnog domobranskog kompromisa koji se zasniva na ideolo\u0161kom radu u njegovom predsjedni\u010dkom mandatu. Tu formulu obilje\u017eava dislokacija klasnog kompromisa u […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46566,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103,12,66],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-46561","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","tag-izbori","tag-klasa","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46561","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46561"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46561\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46564,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46561\/revisions\/46564"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46566"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46561"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46561"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46561"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46561"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46561"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46561"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46561"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}