Odnos politi\u010dkih stranaka i medijsko-komunikacijskih tvornica tuma\u010denja politi\u010dke stvarnosti prema gra\u0111anima ili narodu, ovisno kakve politi\u010dke sentimente preferirate, odlikuje prili\u010dno vidljiv paradoks. Stavovi i vrijednosti koji cirkuliraju me\u0111u bira\u010dima tretiraju se kao uglavnom nepromjenjivi i poslovni model partija, pogotovo onih koji kane osvojiti vlast iz opozicijskih redova, zasniva se na \u010ditanju tog politi\u010dkog tr\u017ei\u0161ta koje im prodaju razli\u010dite agencije i prilago\u0111avanja programa i stavova onda tom \u010ditanju. Bira\u010d se, dakle, ne tretira kao netko koga mo\u017ee\u0161 uvjeriti u svoje stavove nego kao potro\u0161a\u010dki suveren \u010dijim se preferencama mora\u0161 prilagoditi. Naravno, to ne zna\u010di da \u0107e se stranke takozvanog lijevo-liberalnog centra pribli\u017eavati ekstremno desnim bira\u010dima, ali vrlo lako se mo\u017ee dogoditi da skrenu u desno ako procijene da se “politi\u010dko raspolo\u017eenje” promijenilo.<\/p>\n\n\n\n
Pored tog postavljanja bira\u010da i njegovih sklonosti u sredi\u0161te i njegova ili njezina tr\u017ei\u0161nog zavo\u0111enja, paralelno se doga\u0111a komunikacijski proces koji ostavlja dojam da se bira\u010de tretira kao politi\u010dki deficitarne \u017eivotinje koje se mo\u017ee navoditi odre\u0111enim mehanizmima kao da im je razina politi\u010dke pismenosti na razini dresure. Pa tako mo\u017eemo \u010ditati i gledati komentare mahom komunikacijskih stru\u010dnjaka, \u010diji je uspon na ljestvici politi\u010dkih autoriteta jasan pokazatelj smjera u kojem politika ide, ali i ostalih medijskih komentatora iz najrelevantnijih ku\u0107a, koji predvi\u0111aju bira\u010dke reakcije na odre\u0111ene doga\u0111aje, stavove ili afere, kao da ih isti ti bira\u010di uop\u0107e ne gledaju, kao da se samo obra\u0107aju politi\u010darima u strankama. Naravno da svi mo\u017eemo pretpostaviti da \u0107e odre\u0111eni politi\u010dki doga\u0111aji utjecati na stavove bira\u010da, ali valjda dijelom na te stavove utje\u010de i \u010dinjenica da bira\u010di gledaju i slu\u0161aju te emisije i \u010ditaju portale. Ako im se pritom ne obja\u0161njava \u0161to se dogodilo nego im se govori kako \u0107e oni reagirati bez da su sami promislili o implikacijama doga\u0111aja, onda se politika svodi na meteorolo\u0161ku prognozu: aha, sutra \u0107e ki\u0161a pa \u0107u na posao ponijeti ki\u0161obran. I na tretiranje bira\u010da kao idiota.<\/p>\n\n\n\n
Taj paradoks koji obilje\u017eava na\u0161u doma\u0107u politi\u010dku scenu, ali i daleko \u0161iru, sugerira da se vi\u0161e ne postavljaju neka osnovna politi\u010dka pitanja. Me\u0111u osnovna pitanja spada i ono: kako se politika valorizira? Kako, dakle, narod ili gra\u0111ani, procjenjuju vrijednost odre\u0111enih politika? Postoje, naravno, brojna ispitivanja u kojima se doznaje koji su politi\u010dki prioriteti i \u0161to ljude najvi\u0161e zanima, ali, \u010dini se, da uporno izostaje pitanje koje pod valorizacijom misli na to kako ljudi o politici misle, kako im se stavovi kreiraju. Upravo je paradoks koji smo spomenuli simptom tog izostanka: bira\u010di su ili potro\u0161a\u010dki suvereni kojima se moramo prilago\u0111avati ili budale koji se vode pukim refleksima i kojima moramo manipulirati. Ne mora taj na\u010din mi\u0161ljenja o politici biti naro\u010dito kompleksan. Mo\u017ee se raditi i o tome da netko odlu\u010di na predstoje\u0107im izborima glasati za HDZ jer mu je pove\u0107ana pla\u0107a na radnom mjestu u javnom sektoru. Je li tim potezom ta osoba naprosto pristala na masovnu politi\u010dku korupciju ili sugerirala da ima prioritete koji se mogu realizirati i bez korupcije, ali ne i samo ukazivanjem na korupciju?<\/p>\n\n\n\n
\u0160to je s ljudima koji rade u privatnom sektoru i \u010diji je stupanj kvalitete \u017eivota u manjoj mjeri ili barem zna\u010dajno posredovanije odre\u0111en javnim politikama? I smijemo li uop\u0107e postaviti pitanje o tome je li ta “\u010dista” ekonomija koja odre\u0111uje dijelom stupanj kvalitete \u017eivota isto politika koja je politi\u010dkim djelovanjem depolitizirana? Ili \u0107emo se i dalje oslanjati na teze velikih doma\u0107ih mislioca koji nam ka\u017eu da je osnovna razlika politi\u010dkog razmi\u0161ljanja u nas u\u010dinak povijesnih putanja: politi\u010dki um ovisi o tome jesu li krajevi bili pod turskom ili austrougarskom vla\u0161\u0107u. Zazivanje “struktura dugog trajanja” pri eksplikaciji politi\u010dke situacije mo\u017ee biti korisno, ali ono se kod nas uglavnom uvodi u igru kako bi se objasnilo da smo taoci politi\u010dke sudbine ili “glupog naroda”. Da bi se to izbjeglo treba stalno ponavljati pitanje: kako ljudi politi\u010dki misle? Dokle za njih se\u017ee politika? Je li im osobno politi\u010dko i je li im ekonomsko politi\u010dko? Ako je, za\u0161to je, ako nije, za\u0161to nije? Politika nije ni\u0161ta drugo nego dru\u0161tveni odnosi izme\u0111u svih nas. I ako se nekad horizonti suze treba se vratiti osnovama. Jer odgovor nikad nije isti i stalno u sebi nosi potencijal po\u017eeljne promjene.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Odnos politi\u010dkih stranaka i medijsko-komunikacijskih tvornica tuma\u010denja politi\u010dke stvarnosti prema gra\u0111anima ili narodu, ovisno kakve politi\u010dke sentimente preferirate, odlikuje prili\u010dno vidljiv paradoks. Stavovi i vrijednosti koji cirkuliraju me\u0111u bira\u010dima tretiraju se kao uglavnom nepromjenjivi i poslovni model partija, pogotovo onih koji kane osvojiti vlast iz opozicijskih redova, zasniva se na \u010ditanju tog politi\u010dkog tr\u017ei\u0161ta koje […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46531,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12,28],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-46528","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","tag-mediji","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46528","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46528"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46528\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46530,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46528\/revisions\/46530"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46531"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46528"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46528"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46528"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46528"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46528"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46528"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46528"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}