Samospaljivanje Aarona Bushnella, mladog zaposlenika ameri\u010dkog zrakoplovstva, ispred izraelske ambasade u Washingtonu u znak protesta protiv ameri\u010dke podr\u0161ke izraelskom uni\u0161tavanju Gaze, veliki zapadni i doma\u0107i mediji uglavnom su popratili \u0161utnjom. Rijetki izvje\u0161taji \u010din su depolitizirali tuma\u010de\u0107i ga njegovim navodnim problemima s mentalnim zdravljem. U pozadini te depolitizacije stoji dehumanizacija onih u ime kojih si je Bushnell oduzeo \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
Kad se 21-godi\u0161nji \u010de\u0161ki student povijesti Jan Palach samospalio 16. sije\u010dnja 1969. na pra\u0161kom Vaclavskom trgu u znak prosvjeda protiv sovjetske intervencije u tada\u0161njoj \u010cehoslova\u010dkoj, taj iznimni oblik \u017ertvovanja promptno je zavr\u0161io na naslovnicama svjetskih medija. New York Times je samo dan nakon \u0161to je nesretni student preminuo u bolnici od zadobivenih rana, dakle 20. sije\u010dnja 1969, stupac teksta o hrabrom \u010dinu ogor\u010denog studenta plasirao direkt na naslovnicu, ugurav\u0161i ga izme\u0111u, za tada\u0161nje ameri\u010dke prilike, super va\u017enih \u010dlanaka o posljednjem danu predsjednikovanja Lyndona Johnsona, s jedne strane i o novoizabranom predsjedniku Richardu Nixonu, s druge strane. Sli\u010dno je bilo i u drugim medijima. Bio je to doga\u0111aj koji ne da nije smio ostati nezabilje\u017een, ili koji bi bilo dovoljno tek usput notirati, nego ga se imperativno moralo obilno medijski popratiti. Valja dodati da se sve to odvija u vrijeme kad su informativni kanali bili puno nepropustljiviji i tromiji nego ovi dana\u0161nji, kad se vijesti prire\u0111uju instantno.<\/p>\n\n\n\n
Kad je u nedjelju 25. velja\u010de ove godine Aaron Bushnell, mladi IT-ijevac zaposlen u zrakoplovstvu ameri\u010dke vojske, u\u010dinio isto ono \u0161to i njegov pred\u0161asnik Palach 55 godina ranije, samo pred izraelskom ambasadom u Washington. D. C.-ju, obrazla\u017eu\u0107i svoj \u010din protestom protiv ameri\u010dke politike u aktualnom sukobu Izraela i Palestinaca u Gazi, vijest se u ve\u0107ini zapadnih medija s mukom probila na stranice crne kronike, a o front<\/em> pageu<\/em> mogla je samo sanjati. Ostanemo li samo u Hrvatskoj, informacija o radikalnom \u010dinu 25-godi\u0161njeg ameri\u010dkog vojnog slu\u017ebenika jedva se primila i skoro da ne egzistira. A ako je se urednici uop\u0107e odlu\u010de staviti u novine, ne dopre dalje od statusa suhe agencijske vijesti, bizarne crtice ili foto-vijesti sa zamu\u0107enom slikom. O kompletnom izostanku kolumnisti\u010dko-komentatorske obrade tog doga\u0111aja da i ne govorimo.<\/p>\n\n\n\n Moglo bi se re\u0107i da je tome tako jer smo toliko prezasi\u0107eni slikama i scenama nasilja, da \u010dak i krajnje o\u010dajni\u010dki \u010din jednog Amerikanca ne sadr\u017ei u sebi onu vitrioli\u010dnu kombinaciju senzacionalizma, spektakla i \u0161okantnosti dovoljnu da se probije do “udarnih” ili “prijelomnih” vijesti, barem na jedan dan. Mo\u017eda je tako, ali se nama \u010dini da razlog potplasiranosti vijesti o ovom antiratnom protestnom \u010dinu ipak le\u017ei negdje drugdje. Naime, akata samospaljivanja, kao mo\u017eda najnasilnijih oblika politi\u010dkih protesta ipak nema tako puno da bi se te slu\u010dajeve u kojima su ljudi spremni \u017ertvovati svoje \u017eivote za pravdu, mir i sli\u010dne visoke ideale moglo samo tako lako ignorirati i tek tako pomesti pod medijski tepih. Podsjetimo na neke presudne doga\u0111aje tog tipa. Ikoni\u010dka slika dvadesetog stolje\u0107a je auto da fe<\/em> budisti\u010dkog sve\u0107enika koji se javno spalio 1963. u Sajgonu (dana\u0161nji Ho \u0160i Min) prosvjeduju\u0107i tako protiv tada aktualne vijetnamske vlade i njezinog odnosa prema budistima. Koliko je to tada bio jedinstven slu\u010daj govori i to da je za izvje\u0161tavanje o sve\u0107eniku koji se za samo nekoliko trenutaka pretvorio u plamte\u0107u buktinju Pulizterom te godine bio nagra\u0111en Malcolm Brown, ameri\u010dki dopisnik koji je napisao \u010dlanak i snimio fotku nakon koje je, navodno, i Kennedy razmi\u0161ljao o promjeni svoje politike prema Vijetnamu. Bilo je nekoliko slu\u010dajeva samospaljivanja antiratnih aktivista za vrijeme ameri\u010dke vojne intervencije u Indokini, a slu\u010daj koji se ti\u010de i nas jest onaj iz 1993. Te se godine u Londonu ispred britanskog parlamenta javno spalio Graham Bamford, protestiraju\u0107i protiv izostanka intervencije Velike Britanije i op\u0107enito Zapada u ratu u Bosni. U opro\u0161tajnom pismu je Bamford, izme\u0111u ostaloga, kazao: “Britanska vojska ne smije biti samo po\u010dasna stra\u017ea na masovnim pogrebima”. Kasnije je ovda\u0161nji dokumentarist Nenad Puhovski taj doga\u0111aj prikazao u filmu “Graham i ja”.<\/p>\n\n\n\n Naravno, ne treba biti naivan, pa pomisliti kako su zapadni novinski urednici u doba pra\u0161kog prolje\u0107a bili na visini zadatka, da su uvijek radili bez gre\u0161ke i mane, i da su se u oblikovanju medijskog sadr\u017eaja vodili samo i isklju\u010divo profesionalnim uzusima, jer nisu. \u010cak je i taj nesretni pra\u0161ki mladi\u0107, koji je iskreno mislio da \u0107e njegova \u017ertva ne\u0161to promijeniti, bio na neki na\u010din dvostruka \u017ertva \u2013 najprije vlastitog idealizma, za koji je bio spreman i umrijeti, te kasnije politi\u010dke i medijske manipulacije vezane uz njegov \u010din. Naime, promptna medijska reakcija na Palachovo \u017ertvovanje nije bila samo posljedica istan\u010danog uredni\u010dkog nerva i visokih moralnih na\u010dela, nego se unaprijed ra\u010dunalo na to da \u0107e takva objava vi\u0161e nego dobro sjesti Zapadu u njegovom tada\u0161njem hladnoratovskom pripetavanju s komunisti\u010dkim Istokom.<\/p>\n\n\n\n I dana\u0161nje medijsko pre\u0161u\u0107ivanje Bushnellovog \u010dina politi\u010dkog je karaktera. Premda se kao razlog za izostanak nagla\u0161enijeg komentiranja i medijskog pra\u0107enja takvog doga\u0111aja navodi navodno problemati\u010dno stanje s mentalnim zdravljem Aarona Bushnella \u2013 \u010dime se on osobno diskreditira, a njegov se akt shodno tome ne tretira kao politi\u010dki \u010din par<\/em> excellence<\/em>, nego prije kao djelo pomalo poreme\u0107enog ekscentrika \u2013 \u010dini se da je ipak politi\u010dka poruka koju je protagonist ostavio iza sebe bila ta koja je zasmetala i zapadnim i na\u0161im uredni\u010dkim kolegijima. U ve\u0107 spomenutom primjeru Grahama Bamforda, iz sada ve\u0107 daleke 1993. godine, tako\u0111er je bio prisutan izostanak ve\u0107e medijske pa\u017enje i tako\u0111er se kao razlog za to navodila Britan\u010deva povijest bolesti i njegova depresija. Isto tako, u oba se slu\u010daja dade uo\u010diti to da su gnjevni pojedinci ustali protiv nepravdi koje se \u010dine muslimanima \u2013 Bamford je protestirao protiv zlo\u010dina nad bosanskim muslimanima, a Bushnell protiv zlo\u010dina koji se \u010dine nad palestinskim. Mo\u017eda se u tome krije odgovor otkud tako malo zanimanja za ove potresne \u010dine. U zapadnim, a onda i u na\u0161im medijima, kao da se uobi\u010dajilo da se muslimanske \u017ertve tretira drugorazredno u odnosu na kr\u0161\u0107ansko-evropske, i kao da se te brojne afro-azijske \u017ertve regularno gura na medijske margine, \u0161to je urodilo time da unazad desetak godina vijesti o potapanjima pretrpanih brodica na Sredozemlju s migrantskim putnicima na njima redovito popra\u0107ujemo tek rubom pa\u017enje. Ispada da se i u ovakvim tragi\u010dnim stradanjima me\u0111u ljudima uspostavila nekakva morbidna hijerarhija i kao da je montirana neka nakaradna ljestvica na \u010dijim su gornjim, va\u017enijim pre\u010dkama smje\u0161tene vrjednije \u017ertve, a na onim ni\u017eim letvicama polu-zaboravljeno obitavaju sve one manje va\u017ene ili \u010dak posve neva\u017ene \u017ertve, svi ti razni “lunatici” s prigovorom savjesti, poput Bushnella, koji si javno oduzimaju \u017eivote zbog ameri\u010dke ratne ma\u0161inerije.<\/p>\n\n\n\n Aaron Bushnell je prije negoli je uklju\u010dio mobitel da snimi svoju samo-imolaciju i prije nego se polio benzinom i zapalio, ostavio poruku na dru\u0161tvenim mre\u017eama u kojoj ka\u017ee: “Mnogi se pitaju bi li se i kako ponijeli prema ropstvu da su \u017eivjeli u to doba? Ili u vrijeme Jima Crowa na ameri\u010dkom Jugu? Ili u vrijeme aparthejda? \u0160to bih u\u010dinio da moja zemlja vr\u0161i genocid? Odgovor je da to ve\u0107 \u010dinite. Sada.” Njegove posljednje rije\u010di govorile su i o tome da koliko god njegov \u010din bio ekstreman, to nije ni\u0161ta u usporedbi s onim \u0161to Palestinci pro\u017eivljavaju svakodnevno. Za\u017eelio je tako\u0111er da mu se pepeo jednog dana prospe po zemlji slobodne Palestine.<\/p>\n\n\n\n Ovakve poruke, njegovo samospaljivanje koje gotovo da je preno\u0161eno u mre\u017enom live<\/em> streamu<\/em> i ogromne \u017ertve u ratu u Gazi, sve to skupa nije pomoglo da se odmaknemo dalje od pristranog i navija\u010dkog izvje\u0161tavanja o tom sukobu. Slapovi komentara koji se slijevaju na dru\u0161tvenim mre\u017eama i masovno ogor\u010denje koje prevladava u javnosti isto tako nije doprinijelo tome da se vijest probije do glavnih naslova u svim tim silnim indexima<\/em>, telegramima<\/em>, va\u0161ington<\/em> postima<\/em>, si-en-enima<\/em>, hateveovima<\/em> i sli\u010dnim mega-medijima. U skladu s prije re\u010denim da postoji vrijednosna piramida \u017ertava nije te\u0161ko pretpostaviti kako bi se dramati\u010dno izvje\u0161tavalo da netko javno izvr\u0161i suicid protestiraju\u0107i tako protiv rata u kojima padaju Zapadu prikladnije \u017ertve. Da nitko od politi\u010dara nije komentirao doga\u0111aj ne treba ni spominjati. Tek se oglasio, o\u010dekivano, Bernie Sanders ustvrdiv\u0161i<\/a> da je u slu\u010daju Aarona Bushnella “rije\u010d o u\u017easnoj tragediji koja govori o dubini o\u010daja koji toliko ljudi sada osje\u0107a zbog humanitarne katastrofe u Gazi. I sam dijelim tu duboku zabrinutost…”.<\/p>\n\n\n\n Onaj isti New York Times s po\u010detka ovog teksta, koji je bez otezanja prenio vijest o \u010de\u0161kom martiru i njegovoj \u017ertvi, u slu\u010daju Aarona Bushnella ponio se klevetni\u010dki, jer su upravo oni bili ti koji su me\u0111u prvima pronijeli vijest o njegovoj navodnoj mentalnoj bolesti, impliciraju\u0107i da bi to mogao biti, ako ne jedini, a onda svakako presudni uzrok njegovom samospaljivanju. Dakle, od velikih medija ni\u0161ta. Nije to iznena\u0111uju\u0107e. Mo\u017eda Bushnellova smrt ipak pokrene ljude na akciju, mo\u017eda probudi davno zaspali anti-ratni pokret, jer unato\u010d ti\u0161ini koja vlada u klasi\u010dnim medijima, po ameri\u010dkim se gradovima organiziraju bdjenja, a kad to ve\u0107 ne\u0107e prenositi medijski koncerni, onda su dru\u0161tvene mre\u017ee tu da odrade njihov posao. Na nekima od tih skupova pojavljuje se i stih\/zahtjev Joea Hilla, ameri\u010dkog songwritera<\/em> i wobblyja <\/em>s po\u010detka 20. stolje\u0107a \u2013 “Ne tuguj, organiziraj se”. Ako se krene za tom parolom Bushnell bi svakako bio zadovoljan, jer mu \u017ertva tada ne bi bila uzaludna.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Samospaljivanje Aarona Bushnella, mladog zaposlenika ameri\u010dkog zrakoplovstva, ispred izraelske ambasade u Washingtonu u znak protesta protiv ameri\u010dke podr\u0161ke izraelskom uni\u0161tavanju Gaze, veliki zapadni i doma\u0107i mediji uglavnom su popratili \u0161utnjom. Rijetki izvje\u0161taji \u010din su depolitizirali tuma\u010de\u0107i ga njegovim navodnim problemima s mentalnim zdravljem. U pozadini te depolitizacije stoji dehumanizacija onih u ime kojih si je […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46505,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[137],"theme":[456],"country":[38,459],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-46501","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-rat","theme-politika","country-hrvatska","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46501","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46501"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46501\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46508,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46501\/revisions\/46508"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46505"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46501"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46501"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46501"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46501"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46501"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46501"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46501"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Medijska ti\u0161ina prekriva \u017ertve<\/h2>\n\n\n\n
Ne tuguj, organiziraj se!<\/h2>\n\n\n\n