Svega deset dana nakon Telekijeve smrti, ma\u0111arske \u010dizme ve\u0107 su gazile vojvo\u0111anskom pokrajinom Ba\u010dkom. Okupacija teritorija popra\u0107ena je nova\u010denjem nema\u0111arskog stanovni\u0161tva, progonom nepodobnih, prisilnim fizi\u010dkim radovima, plja\u010dkom imovine, likvidacijama, ali i oru\u017eanim otporom komunista. Jedan incident poslu\u017eit \u0107e tako za kona\u010dni obra\u010dun s neistomi\u0161ljenicima i etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje Vojvodine od \u017didova i Roma. <\/p>\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/IMG_20220228_131936_534257985363268_compressed.jpg\")
<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\nU sije\u010dnju 1942. godine, u blizini mjesta \u017dabalj na obali rijeke Tise, do\u0161lo je do oru\u017eanog sukoba izme\u0111u ma\u0111arske stra\u017ee i manjeg partizanskog odreda. Partizani su izgubili bitku \u2013 ve\u0107ina je uspjela pobje\u0107i, no dio je uhi\u0107en i osu\u0111en na smrt. Taj dan, 4. sije\u010dnja, uzima se za po\u010detak tzv. Racije u Ju\u017enoj Ba\u010dkoj, iako mnogi smatraju da je “racija” neprikladan i preblag izraz za masakr vi\u0161e od dvije tisu\u0107e ljudi i djece u naredna dva tjedna. Tek \u0161to je “racija” u ju\u017enoj Ba\u010dkoj zavr\u0161ila, zapo\u010dela je u Novom Sadu.<\/p>\n\n\n\n
“Zbog raznih sumnjivih lica i velike koli\u010dine oru\u017eja koji se kriju na podru\u010dju Novog sada, Ministarstvo vojske naredilo je da se odr\u017ei pretres svih stanova i legitimiranje svih lica”, stajalo je u najavi racije na plakatima po ulicama. Nare\u0111uje se gra\u0111anima koji kod sebe imaju bilo kakvog oru\u017eja, da ga odmah predaju najbli\u017eoj komandi. Nare\u0111uje se da se svatko zadr\u017eava u stanu gdje je prijavljen. Slobodno kretanje dozvoljava se samo dr\u017eavnim \u010dinovnicima, fabri\u010dkim radnicima i svakom gra\u0111aninu onoliko koliko mu je potrebno da nabavi najnu\u017enije namirnice za odre\u0111eni dan. U svakom slu\u010daju svatko mora sa sobom imati potrebnu legitimaciju, a kretanje se dozvoljava samo sredinom ulice. \u017daluzine na prozorima moraju biti spu\u0161tene i ne smije se gledati na ulicu. Kod koga se na\u0111u skriveno oru\u017eje ili sumnjiva lica, biti \u0107e izveden pred vojni sud.” Ovakva najava racije, donekle normalna i o\u010dekivana u ratnim vremenima i stanju opsade, nije dala naslutiti \u0161to \u0107e uslijediti u svega tri dana. Tada 13-godi\u0161nji Ivan Ivanji pomislio je<\/a>: “Hura! To zna\u010di da nema \u0161kole!\u201c. Spasili su ga roditelji i la\u017eni dokumenti, no drugi nisu bili te sre\u0107e. Nekoliko dana kasnije vratio se u \u0161kolu i shvatio da mnogo u\u010denika vi\u0161e nema. Pre\u017eivljavanje racije i dva koncentracijska logora opisao je u knjizi “Moj lepi \u017eivot u paklu”.<\/p>\n\n\n\n Tog ledenog 21. sije\u010dnja kada su temperature u Vojvodini padale preko minus 20 stupnjeva Celzijusa, u 6 sati ujutro ma\u0111arski fa\u0161isti blokirali su sve ulice i po\u010deli s pretresom. Uglavnom \u017didovi, ali i brojni Srbi, Romi i Rusini uhi\u0107eni su i odvedeni na razne lokacije u gradu gdje su plja\u010dkani i ubijani. Kri\u017eanje Ulice Svetozara Mileti\u0107a i Gr\u010dko\u0161kolske, Uspensko groblje, vojarna na dana\u0161njoj Vasiljevi\u0107evoj i stadion Novosadskog atletskog kluba koji je “za kaznu” uga\u0161en 1945. godine\u2026 – bila su samo neka od mjesta na kojima su po\u010dinjena mu\u010denja i masovna ubojstva mu\u0161karaca, \u017eena i djece, prije nego \u0161to su im tijela ba\u010dena u Dunav.<\/p>\n\n\n Dio uhi\u0107enih najprije je \u017eiv prevezen kamionima do obale Dunava tj. na gradsku pla\u017eu \u0160trand, a potom su skidani goli, strijeljani i bacani u rijeku. Neke su tjerali da sami ska\u010du u mrzlu vodu kroz rupu napravljenu u ledu. Me\u0111u \u017ertvama bili su i poznati novosadski slikar rodom iz Siska, Bogdan \u0160uput, te otac pisca Danila Ki\u0161a \u2013 Eduard Ki\u0161, koji je \u010dudom pre\u017eivio jer se rupa u ledu Dunava za\u010depila od le\u0161eva, pa su obustavili ubijanje. Danilo je taj prizor ovjekovje\u010dio rije\u010dima: “Panorama zale\u0111enog Dunava\u2026 U ledu je, kao zasje\u010dena u staklenu masu, probijena velika rupa; preko rupe preba\u010dena je daska trambuline. Naokolo vojnici; na brkovima im se nahvatala slana, iz nozdrva im izbija para. Iz pravca kabina pojavljuje se jedna mlada \u017eena, gola; dr\u017ei za ruku djevoj\u010dicu. I djevoj\u010dica je gola. Ko\u017ea im je crvenomodra od hladno\u0107e. Vojnici ih guraju na dasku od trambuline. Pucaju im u tjeme ili ih probadaju bajonetima. \u017drtve padaju u tamnozelenu vodu Dunava. Jedan ih civil gura \u010dakljom pod led\u2026”<\/p>\n\n\n\n U svega tri dana tzv. Novosadske racije koja je trajala od 21. do 23. sije\u010dnja 1942. godine ubijeno je oko 2 tisu\u0107e ljudi. Najmla\u0111a \u017ertva imala je manje od godinu dana, a najstarija \u017ertva bila je 91-godi\u0161njakinja, ubijena zajedno sa svojim suprugom. Racija se nastavila u Be\u010deju i zavr\u0161ila je 29. sije\u010dnja te godine. Iako se to\u010dan broj ubijenih ni danas ne zna sa sigurno\u0161\u0107u, pretpostavlja se kako je u sije\u010danjskim racijama ubijeno ukupno oko 4 tisu\u0107e ljudi. Od toga su \u010detvrtinu \u010dinili stariji i djeca. Stradali su uglavnom \u017didovi i Srbi \u2013 \u0161to zbog svoje vjere, \u0161to zbog otpora okupatoru i poku\u0161ajima da za\u0161tite svoje sugra\u0111ane.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata, ma\u0111arski regent Horthy naredio je istragu i osudu odgovornih za masakre, no, samo iz oportunih razloga. Samo nekolicina \u017eandara je osu\u0111ena, dok su glavni odgovorni vojni zapovjednici nakon izricanja presude uspjeli pobje\u0107i iz dr\u017eave i potra\u017eiti uto\u010di\u0161te pod nacisti\u010dkom Njema\u010dkom. Nakon okupacije Ma\u0111arske od strane Njema\u010dke 1944. godine, to\u010dno onako kako je Pal teleki predvidio, svi su pomilovani. <\/p>\n\n\n\n Tek po zavr\u0161etku rata dio odgovornih je u diljem Vojvodine sustigla kazna \u2013 to\u010dnije, smrtna kazna. Me\u0111u njima je bio i Ferenc Feketehalmy-Czeydner, jedan od ovih koji su dobili Hitlerovu za\u0161titu i izbjegli presudu. Pao je u ruke Amerikanaca koji su ga predali vojnim zapovjednicima u Jugoslaviji. Osu\u0111en je za ratne zlo\u010dine i zajedno s Jozsefom Grassyjem i Martonom Zoldijem ubijen 1946. godine u mjestu \u017dabalj, odakle je sve krenulo.<\/p>\n\n\n<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\nNekom vje\u0161ala, nekom biste<\/strong><\/h2>\n\n\n\n