Od ukidanja obaveznog vojnog roka u redovitom se ritmu u doma\u0107em javnom prostoru javlja tema mogu\u0107nosti njegova ponovnog uvo\u0111enja. Motiv je uvijek isti i stremi ka daljnjoj politi\u010dkoj polarizaciji: nacionalisti \u0107e, naravno, biti za, nikad se ne zna kad \u0107e opet trebati braniti zemlju, a liberali \u0107e biti protiv jer su pacifisti i jer smo, navodno, civilizacijski nadi\u0161li ratovanje kao takvo. I javljala se, dakle, ta tema u redovitom ritmu, ali polarizacijski u\u010dinci su joj bivali sve oskudnijima. Naime, uvezeni kulturni ratovi puno su prijem\u010diviji za nerve nestrpljivih korisnika dru\u0161tvenih mre\u017ea. No, \u010dini se da su se povodom novog, nedavnog plasiranja teme kao navodnog plana vladaju\u0107ih, recepcija i rasprava promijenili.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, i dalje je prvenstveni politi\u010dki cilj stjecanje poena na desnici i dalje se ne zna kako bi se obvezni vojni rok financirao. Ali promijenile su se geopoliti\u010dke i ideolo\u0161ke okolnosti. Rat u Ukrajini, ali i okupacija Palestine te brojni drugi bli\u017ei i dalji, latentni i manje latentni konflikti diljem svijeta polako u dru\u0161tvenu svijest vra\u0107aju rat kao realnu mogu\u0107nost. U takvom se kontekstu obavezni vojni rok ne\u0161to lak\u0161e prodaje kao politi\u010dka ideja. Tom se idejom, barem u kontekstu na\u0161e politi\u010dke scene, i krajnjoj desnici uskra\u0107uje potencijalna atraktivnost sugeriranja slanja vojske ili “narodnih stra\u017ea” na granice na kojima bi nas navodno trebali braniti od “invazije migranata”. Pored tih okolnosti koje \u0107e temu barem ne\u0161to du\u017ee zadr\u017eati na medijskim radarima, postoje jo\u0161 neke dru\u0161tvene tendencije koje ju \u010dine atraktivnijom nego \u0161to se mo\u017eda na prvu \u010dini ili \u0161to je ranije bila.<\/p>\n\n\n\n
Generacijske diskvalifikacije novih generacija neizostavni su dio generacijskog sazrijevanja otkad generacije postoje, a postoje, kako u kojem dijelu svijetu, negdje tamo od Francuske revolucije u politi\u010dkom smislu i industrijske modernizacije u ekonomskom. Generacije su prije tih tektonskih promjena, izuzev naju\u017ee aristokracije, \u017eivjele iste \u017eivote stolje\u0107ima i samo prenosile ono isto znanje potrebno da se pre\u017eivi \u2013 drugim rije\u010dima, nisu postojale kao dru\u0161tvene ve\u0107 samo kao biolo\u0161ke kategorije. Tehnolo\u0161ki razvoj, urbanizacija i rast produktivnosti imali su svoje neminovne u\u010dinke: novim generacijama za pre\u017eivljavanje sve su manje trebale vje\u0161tine (ako zanemarimo specifi\u010dnosti brojnih aspekata ku\u0107anskog rada) kojima su se koristili njihovi preci. Podjela rada i sve efikasniji strojevi omogu\u0107ili su milijunima ljudi da se prehranjuju, obla\u010de i vr\u0161e sve one svakodnevne nu\u017enosti, du\u017enosti i rituale bez da znaju i\u0161ta o tome kako su ti proizvodi proizvedeni i kako se infrastruktura \u017eivota kojim brode odr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n
Radi se o prili\u010dno razumljivom u\u010dinku tehnolo\u0161kog napretka, ali kao \u0161to to obi\u010dno biva, “pronicljivijim” tuma\u010dima ta razumljivost postane sumnjiva i u njoj vide klju\u010dne uzroke problema suvremenog svijeta, a u povratku obveznog slu\u017eenja vojnog roka rje\u0161enje tih problema. Tamo \u0107e se mladi\u0107i vratiti svojim korijenima, ne\u0107e vi\u0161e biti mutavi i mlohavi, ne\u0107e vi\u0161e kuhati bruncheve<\/em> i raditi aplikacije, ve\u0107 \u0107e s pu\u0161kom na ramenu osjetiti autenti\u010dnost zemlje po kojoj hodaju i zraka koji di\u0161u. U takvim konzervativnim fantazmagorijama uvijek se javlja i jedan paradoks: mladi\u0107i \u0107e postati sna\u017eniji i samouvjereniji, ali istovremeno i podlo\u017eniji autoritetima. \u0160to je s djevojkama? Do\u0107 \u0107emo i do njih, ali prije naglasimo i da liberalni pacifisti, unato\u010d ovim fantazmagorijama, nemaju taj politi\u010dki luksuz da daleke ratove za slobodniji protok roba i ne\u0161to manje slobodan ljudi obavlja profesionalna vojska.<\/p>\n\n\n\n Djevojke su, ako pa\u017eljivije poslu\u0161amo argumente konzervativnih mislioca i hustlera<\/em> s biznis i fitnes podkasta, tako\u0111er dio problema generacijskog razvoja i putanja. Naime, mladi\u0107i su se podizanjem razine rodne jednakosti malo pogubili. Tako to ide kad se gube neke privilegije za koje se oduvijek mislilo da su prirodne. Tu prirodnost i mu\u0161kost nekako treba vratiti, a nema bolje metode od vojne obuke. Na toj bi obuci, pored baratanja oru\u017ejem, mu\u0161karci trebali nau\u010diti kuhati i pospremati kako to, valjda, poslije doma ne bi morali. Prijem\u010divost takvih poruka za mlade mu\u0161karce ne proizlazi samo iz “prijete\u0107e” im rodne jednakosti ve\u0107 i iz toga \u0161to se rodna jednakost \u010desto tretira kao izvor ostalih problema, socijalne atomizacije, usamljenosti i nesigurnosti. I to ovaj posljednji val zaziva obaveznog vojnog roka \u010dini ne\u0161to atraktivnijim od prija\u0161njih jer postoji ozbiljna mogu\u0107nost da se integrira s kulturnim ratovima. Dodu\u0161e, ve\u0107ina bi sigurno radije ostala u okviru onih kulturnih nego i\u0161la u prave ratove.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od ukidanja obaveznog vojnog roka u redovitom se ritmu u doma\u0107em javnom prostoru javlja tema mogu\u0107nosti njegova ponovnog uvo\u0111enja. Motiv je uvijek isti i stremi ka daljnjoj politi\u010dkoj polarizaciji: nacionalisti \u0107e, naravno, biti za, nikad se ne zna kad \u0107e opet trebati braniti zemlju, a liberali \u0107e biti protiv jer su pacifisti i jer smo, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46427,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[449],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-46424","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-vojska","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46424","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46424"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46424\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46434,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46424\/revisions\/46434"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46424"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46424"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46424"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46424"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46424"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46424"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46424"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}