Premda i otprije uo\u010dljivo, slu\u010daj Turudi\u0107 je samo potvrdio da hrvatska opozicija uporno proma\u0161uje politiku kao \u017eanr dru\u0161tvenog djelovanja. Me\u0111u oblicima tih proma\u0161aja Marko Kostani\u0107 je za ovu priliku izdvojio tri: dokazivanje moralne nadmo\u0107i, novinarstvo kao zamjenu za politi\u010dki rad i aktivisti\u010dki simbolizam.<\/p>\n\n\n\n
Saborska je ve\u0107ina ju\u010der na, kako se to ka\u017ee, burnoj sjednici, imenovala Ivana Turudi\u0107a novim dr\u017eavnim odvjetnikom koji bi na funkciju trebao stupiti u petom mjesecu. Opozicija, ona liberalna i lijeva uz podr\u0161ku Mosta, zajedno s najutjecajnijim liberalnim medijima i ostacima manje-vi\u0161e po\u0161tene inteligencije, nastojala je svim sredstvima kompromitirati Turudi\u0107a, ili \u2013 preciznije, predstaviti sve kompromitiraju\u0107e materijale koje je stekao tijekom kontroverzne karijere, u nadi da \u0107e premijer Andrej Plenkovi\u0107 i koalicijski partneri u njima prepoznati preveliki politi\u010dki uteg da ga imenuju na tu va\u017enu funkciju. U tome, o\u010dito, nisu uspjeli.<\/p>\n\n\n\n
Imenovanje Turudi\u0107a sporno je iz niza razloga, a politi\u010dki u\u010dinci tek \u0107e se mjeriti. I oni anketni i izborni, a i oni koji se ti\u010du svih pravosudno-politi\u010dkih intriga koje funkcioniraju kao gotovo neizbje\u017ean epilog brojnih karijera kadrova vladaju\u0107e stranke. Opozicija je, dakle, dala sve od sebe, ali poraz se nije mogao izbje\u0107i. Reakcije pak jesu, pogotovo one koje su u ovom imenovanju osjetile da\u0161ak devedesetih i nekih kasnijih epizoda koje su im sli\u010dile \u0161to se ti\u010de politi\u010dkih pretenzija vladaju\u0107e garniture. Njih je karakterizirala apokalipti\u010dna nota i ne\u0161to ipak prigu\u0161eniji pozivi nego ranije na napu\u0161tanje zemlje zbog degradacije demokratskih standarda. Razlog prigu\u0161enosti nalazi se u \u010dinjenici da \u0161irom zapadnog svijeta desnica ni\u017ee uspjehe i za novi val (imaginarne) politi\u010dke emigracije nema ba\u0161 po\u017eeljnih destinacija. Te reakcije, kao i metode djelovanja opozicije i njihovih pandana u tim sada manje atraktivnim destinacijama, sugeriraju da postoje odre\u0111eni problemi u politikama stranaka centra i onih prema lijevom spektru. Postoje barem tri takva problema i mo\u017eemo ih uvjetno nazvati \u017eanrovskim. Pod time mislimo na uporno proma\u0161ivanje politike kao \u017eanra i njene evakuacije u neka druga podru\u010dja dru\u0161tvenog djelovanja i metafizike.<\/p>\n\n\n\n
Politi\u010dke su vrijednosti neodvojive od onih moralnih. Ali njihovo zastupanje zahtijeva druk\u010dije protokole. Rijetki su slu\u010dajevi u liberalnim demokracijama u kojima se elektoralni uspjeh i osvajanje vlasti mogu realizirati inscenacijom moralnog okr\u0161aja. S obzirom na to da po prirodi stvari opozicija u rukama nema poluge vlasti ona u toj inscenaciji samo \u010deka i ukazuje na moralne propuste vladaju\u0107ih koji se daju svesti na korupcijske afere i eventualne revizionisti\u010dke eskapade. Iza te oklade stoji pretpostavka po kojoj \u0107e dovoljan broj afera i propusta bira\u010dima biti dovoljan da na narednim izborima “kazne” vladaju\u0107e. A na\u0161 program sastoji se od dokazivanja moralne nadmo\u0107i prokazivanjem moralnih propusta na\u0161ih protivnika. Ako dovoljan broj afera i propusta bude nedovoljan nije do nas nego do bira\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Takav tip djelovanja pati od nekoliko problema. Za po\u010detak, demobilizira bira\u010de koji su prepu\u0161teni ulozi gledatelja i prednost daje onoj manjini kojoj zgra\u017eanje predstavlja primarni oblik politi\u010dkog reagiranja. Zatim, tretira bira\u010dko tijelo kao homogeno: svatko mo\u017ee prepoznati korupciju i nepravdu i tako bri\u0161e ekonomske, socijalne i politi\u010dke podjele. Tako\u0111er, ne nudi konkretan program koji bi mogao mobilizirati bira\u010de kao priliku da se izbore za vlastite interese jer su interesi prekri\u017eeni kao moralno suspektni. Sve je sukob interesa osim ako se ne radi o metafizi\u010dkom interesu dru\u0161tva kao cijeline. Za razliku od opozicije, HDZ se itekako vodi poznatom maksimom marksisti\u010dkog teoreti\u010dara Stuarta Halla: “Politika ne reflektira ve\u0107ine, ona ih stvara.”<\/p>\n\n\n\n
Zamislimo, \u010disto za potrebe ilustracije poante, jednu krajnje nemogu\u0107u situaciju. U sklopu nekog bizarnog geopoliti\u010dkog scenarija, “me\u0111unarodna zajednica”, \u0161to ne zna\u010di vi\u0161e ni\u0161ta, ali da malo opet probudimo duhove devedesetih, naredila je dr\u017eavama nastalim raspadom biv\u0161e Jugoslavije da zbog novonastale sigurnosne situacije moraju odr\u017eati zajedni\u010dke parlamentarne izbore. Jedinu \u0161ansu da donekle konkurira nacionalisti\u010dkim strankama svake “republike” imala bi lista sastavljena od proslavljenih kolumnista, poja\u010dana kojim istra\u017eiva\u010dkim novinarom. Naime, jo\u0161 od devedesetih, u Hrvatskoj, a i u ostalim “republikama”, kolumnisti koji su raskrinkavali vladaju\u0107u ideologiju i istra\u017eiva\u010dki novinari koji su otkrivali tajne onih koji su prisvajali vrijednosti iz “baze” te ideologije, postavljani su na pijedestal otpora. Oni su, naravno, samo \u010dasno i efikasno radili svoj posao, ali nedostatak, u ratnim vremenima \u010desto i razumljiv, alternativnih politi\u010dkih opcija upravo je njih u\u010dinio politi\u010dkim opcijama.<\/p>\n\n\n\n
I ta tradicija traje sve do dana\u0161njih dana. Pored toga \u0161to i dalje postoji uglavnom bumerska publika koja u kolumnama heroja tra\u017ei politi\u010dku, a u istra\u017eiva\u010dkim tekstovima moralnu zadovolj\u0161tinu, same se alternativne politi\u010dke opcije pona\u0161aju tako da u novinarskom radu pronalaze zamjenu za politi\u010dki rad na terenu. Ljudi \u0107e naprosto pro\u010ditati novine i portale i sve \u0107e im biti jasno. Pa i ne\u0107e ba\u0161. I to ba\u0161 zato \u0161to su dana\u0161nji mediji na izrazito lo\u0161em glasu, najvidljivije u \u010destim izrazima poput onih “dnovinari” ili “novinari crvi”. Ti su izrazi pogre\u0161ni jer u novinarima vide izvor problema, ali ishodi\u0161no itekako razumljivi jer ljudi vide da mediji ne funkcioniraju u skladu s javnim interesom kako god taj javni interes zami\u0161ljali. Samo \u0161to ne postoje ili su previ\u0161e slaba\u0161ne politi\u010dke opcije koje bi ljudima objasnile da iza svakog senzacionalisti\u010dkog naslova, opreme koja poti\u010de nepotrebnu polarizaciju ili diktafona koji naru\u0161ava ljudsko dostojanstvo ne stoji moralno pokvaren novinar ve\u0107 poslovni model usidren u suvremenom kapitalizmu. U tako postavljenom okviru ne mogu stotine kvalitetnih istra\u017eiva\u010dkih tekstova i otkrivenih afera nadma\u0161iti politi\u010dki u\u010dinak nesagledivih hrpa govana u ostalim rubrikama.<\/p>\n\n\n\n
Transformaciju dru\u0161tvenog ili aktivisti\u010dkog pokreta u politi\u010dku stranku i njen eventualni izborni uspjeh neizbje\u017eno prati nekakva varijacija izjave: bit \u0107emo u institucijama, ali ostat \u0107emo i jednom nogom na ulici. Time se uglavnom sugerira da se ne\u0107e napustiti politi\u010dka i vrijednosna na\u010dela koja su ih dovela u parlament i da \u0107e dalje oslu\u0161kivati glas onih s kojima su dane i no\u0107i provodili na ulici. Me\u0111utim, noga na ulici u velikom broj slu\u010dajeva zna\u010di da ulica ostaje samo scenografija za performanse, ina\u010de najslabije aspekte njihova djelovanja dok su na ulici i bili. Tako su ve\u010der prije Turudi\u0107eva izglasavanja saborski zastupnici platforme Mo\u017eemo! odlu\u010dili preno\u0107iti na Markovu trgu pred parlamentom i tako valjda dokazati svoju ustrajnost u borbi za bolji svijet.<\/p>\n\n\n\n
Radilo se o performansu koji je podsje\u0107ao na nekakav kompromis izme\u0111u poetike konceptualnog umjetnika Sini\u0161e Labrovi\u0107a i organizacijskih refleksa event menad\u017eerice iz nekakve zagreba\u010dke digitalne agencije. Premje\u0161tanje djelovanja na ulicu u situaciji parlamentarne nemo\u0107i mo\u017ee funkcionirati samo ako na ulici tra\u017eite one koji \u0107e vam u narednom ciklusu pomo\u0107i da u parlamentu imate ve\u0107inu, a ne tako da inscenirate parlamentarnu nemo\u0107 jer vladaju\u0107i nisu uva\u017eili sve va\u0161e, ina\u010de sasvim to\u010dne, argumente. Njihov opozicijski partner, \u010delnik SDP-a, stranke koja kao da je ve\u0107inom sastavljena od ljudi s najdosadnijim predstavljanjima na kvizu Potjera, Pe\u0111a Grbin, pozvao je u Saboru na minutu \u0161utnje nakon \u0161to je Turudi\u0107 izglasan i tako se svrstao u neslavnu tradiciju estetike hrvatske prosvjedne politike koja ba\u0161tini rekvizite i institucije posmrtnih procedura poput sprovoda i minuta \u0161utnje kako bi naglasila propast institucije ili poduze\u0107a za koje su se borili. Odavno smo nau\u010dili da to ne funkcionira. Pitajte ljude \u0161to ih mu\u010di, zastupajte njihove interese i na osnovu njih slo\u017eite programe i smijenit \u0107ete sve turudi\u0107e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Premda i otprije uo\u010dljivo, slu\u010daj Turudi\u0107 je samo potvrdio da hrvatska opozicija uporno proma\u0161uje politiku kao \u017eanr dru\u0161tvenog djelovanja. Me\u0111u oblicima tih proma\u0161aja Marko Kostani\u0107 je za ovu priliku izdvojio tri: dokazivanje moralne nadmo\u0107i, novinarstvo kao zamjenu za politi\u010dki rad i aktivisti\u010dki simbolizam. Saborska je ve\u0107ina ju\u010der na, kako se to ka\u017ee, burnoj sjednici, imenovala […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46361,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12,440],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-46357","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","tag-ljevica","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46357"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46357\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46364,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46357\/revisions\/46364"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46361"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46357"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46357"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46357"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46357"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}