\u0160ire shva\u0107en euroatlantski svijet nalazi u svojevrsnoj ideolo\u0161koj prijelaznoj fazi. Ta se prijelaznost o\u010dituje u sve \u010de\u0161\u0107oj uporabi oznake – postneoliberalizam. Tim se povodom Marko Kostani\u0107 okrenuo \u017eanru horoskopa kako bi poku\u0161ao predvidjeti koje kombinacije u bliskoj budu\u0107nosti stoje desnici, centru i ljevici na raspolaganju kad je rije\u010d o zna\u010denjskom punjenju prefiksa “post” u postneoliberalizmu.<\/p>\n\n\n\n
Poznanik mi se, ima tome koji dan, po\u017ealio na ideolo\u0161ku nedoslovnost i nedosljednost. Ne vlastite, nego one svijeta. Za potrebe poja\u0161njenja vratio se u \u0161kolske klupe: “Sje\u0107a\u0161 se kako su nastavnici povijesti uvijek govorili, ovo je povod, a ovo je uzrok Prvog svjetskog rata? I onda bi krenuli obja\u0161njavat’ uzrok, a uzroka nigdje. Ni dandanas mi nije jasno za\u0161to je izbio. Tako i danas svi govore o ratu, a ne razumijem do kraja za\u0161to bi sad ba\u0161 zaratili. Koje su to jasne ideolo\u0161ke podjele? Sve mi zvu\u010di fejk. Svatko uzima \u0161to mu pa\u0161e, nitko ne vjeruje ba\u0161 u ni\u0161ta, kao da svi igraju neke unaprijed pripremljene uloge. Tako od ratova do nekih svakodnevnih politi\u010dkih stvari. Ba\u0161 ne znam \u0161to da mislim.” Odgovor koji sam mu ponudio bio je nekakva embrionalna faza ovog teksta. Tada nije bio do kraja zadovoljan odgovorom, a nadam se da \u0107e reakcija biti ne\u0161to bolja nakon \u0161to mu putem WhatsAppa po\u0161aljem link.<\/p>\n\n\n\n
Nije moj poznanik jedini kojeg mu\u010di ideolo\u0161ka korozija svijeta. I oni koji su pla\u0107eni da o svijetu i ideologiji misle \u2013 od kolumnista do akademika \u2013 oklijevaju s iole ambicioznijom definicijom stanja svijeta. Najo\u010ditiji simbol oklijevanja sve \u010de\u0161\u0107a je upotreba oznake postneoliberalizam. Kori\u0161tenje prefiksa “post” sugerira da je neoliberalizam, kako god ga razumjeli, gotov, a da i dalje nije jasno \u0161to ga je naslijedilo ili \u0161to \u0107e ga naslijediti. Ideolo\u0161ki radari rade punom parom, a dijagnostika podsje\u0107a na onu astrolo\u0161ku. Zato \u0107u i ovdje ostati u granicama tog formata. Prvenstveni razlog je onaj preventivnog alibija i krije se u distanci koju neozbiljnost formata horoskopa pru\u017ea. A s obzirom na prevladavaju\u0107e modele predvi\u0111anja budu\u0107nosti u suvremenom ekonomskom sustavu, posrijedi je i oma\u017e slavnoj krilatici s dru\u0161tvenih mre\u017ea: bolje k\u0107er astrologinja, nego sin broker.<\/p>\n\n\n\n
Politi\u010dki horoskopski znakovi za ovu su prigodu pojednostavljeni kako bi razmjeri ideolo\u0161ke kombinatorike bili o\u010ditiji. Dakle, kako pjesma ka\u017ee: ljevica, desnica, centralno. Isti razlog stoji i iza prihva\u0107anja ve\u0107ine definicija ili poimanja neoliberalizma: od one kulturne koja po\u010diva na dru\u0161tvenoj individualizaciji preko politi\u010dke, zasnovane na izoliranju ekonomije od demokratskih procesa, do striktnije ekonomske koja posebnost neoliberalizma vidi u specifi\u010dnom re\u017eimu akumulacije kapitala koji pritom nije posljedica ideolo\u0161kog projekta ve\u0107 konkretnih izazova ekonomske povijesti. S tim da potonjoj dajem epistemolo\u0161ku prednost, a ove politi\u010dko-kulturne tretiram kao poku\u0161aje razumijevanja ideolo\u0161ke konsolidacije neoliberalizma. I ova prognoza \u0107e ipak biti ne\u0161to opreznija od onih klasi\u010dnih horoskopskih. Zadr\u017eat \u0107e se samo na mogu\u0107im kombinatorikama kojima je cilj zna\u010denjski napuniti onaj prefiks “post”. Preciznije, predvidjeti \u0161to \u0107e ga napuniti.<\/p>\n\n\n\n
Na suvremenoj (ekstremnoj) desnici, kad je rije\u010d o integraciji ekonomskih politika u \u0161ire ideolo\u0161ke kalupe, prevladavaju dva modela: ono \u0161to se u literaturi naziva “\u0161ovinizam blagostanja” i protr\u017ei\u0161na politika s elementima libertarijanizma. Oba se zasnivaju na pretpostavljenim dru\u0161tvenim hijerarhijama koje su osnova svakog desnog programa. U prvom modelu rije\u010d je o za\u0161titi, \u010desto vi\u0161e retori\u010dkoj nego realiziranoj, “doma\u0107eg” stanovni\u0161tva, privilegirane etni\u010dke skupine, mehanizmima socijalne dr\u017eave, dok je ista ta za\u0161tita uskra\u0107ena “strancima” koji obitavaju na podru\u010dju te dr\u017eave. U drugom modelu se privilegiraju oni “vrijedni\u201d i “radi\u0161ni” koji se uspijevaju realizirati na slobodnom tr\u017ei\u0161tu za razliku od parazita razli\u010ditog tipa. Radi se, dakle, o modelima koji se uglavnom ne podudaraju, ali oba u svom ishodi\u0161tu imaju ideju o autenti\u010dnoj neposredovanoj stvarnosti. Prvi za nultu to\u010dku politike uzima nacionalnu ili rasnu “originalnu” zajednicu koju ugro\u017eavaju do\u0161ljaci, a drugi izmi\u0161ljeni svijet poduzetni\u010dkih sloboda koji su kasnije nametnuta dr\u017eava i regulacije unakazili.<\/p>\n\n\n\n
U ina\u010dicama suvremenih desnih programa nerijetko dolazi i do kombiniranja dvaju modela bez obzira na posljedi\u010dni manjak koherentnosti. Kao dva “\u010di\u0161\u0107a” primjera modela mogu se izdvojiti Marine Le Pen u Francuskoj kad je rije\u010d o “za\u0161titni\u010dkom” i Javier Milei u Argentini kad se radi o libertarijanskom. Trenutno anketno najuspje\u0161niju kombinaciju navedenih modela zastupa Alternativa za Njema\u010dku. Proturje\u010dja u samim modelima i njihovoj kombinaciji uglavnom proizlaze iz namjere da se u\u010dine privla\u010dnim glasa\u010dima na gotovo cijelom klasnom spektru. U prvom se ni\u017eim klasama obe\u0107ava za\u0161tita i zajedni\u0161tvo bez obzira na klasne razlike i s jasno definiranim vanjskim neprijateljem, dok se u drugom jam\u010di podr\u0161ka realizaciji snova sitne bur\u017eoazije \u2013 od ambicioznih radnika u gig ekonomiji do vlasnika manjih firmi \u2013 koju im dr\u017eava navodno ko\u010di. U bliskoj budu\u0107nosti mo\u017eemo o\u010dekivati razli\u010dite oblike kombinacije ovih modela, a prevladavanje elemenata jednog ili drugog ovisit \u0107e o politi\u010dkoj povijesti i kulturi pojedinih zemalja i oblicima predstoje\u0107ih ekonomskih izazova. Druga polovica pro\u0161log desetlje\u0107a i po\u010detak ovog uglavnom su bili obilje\u017eeni prevla\u0161\u0107u prvog modela, dok pobjeda Mileija i dosada\u0161nji trendovi na politi\u010dkom centru sugeriraju vjerojatni, ali i kratkoro\u010dni rast popularnosti libertarijanskih politika.<\/p>\n\n\n\n
Na politi\u010dkom centru ve\u0107 neko vrijeme traje svojevrsno nesnala\u017eenje i potraga za nekim tipom ideolo\u0161ke konsolidacije nakon \u0161to se ona neoliberalna iscrpila. Nakon zahtjevnih populisti\u010dkih izazova, pandemije i ratova, postalo je o\u010dito da vi\u0161e ne funkcionira zaziv tr\u017ei\u0161ta kao korektora svih dru\u0161tvenih devijacija i neravnote\u017ea. Pridoda li se tome konkurentski izazov Kine bilo je jasno da do neke promjene mora do\u0107i. Sve vi\u0161e su do izra\u017eaja u javnim obra\u0107anjima i pojedinim programima, pogotovo u SAD-u pod Bidenom, dolazili protekcionizam, planiranje i industrijska politika. Radi se o konceptima i ekonomskim politikama i alatima koji su nekoliko desetlje\u0107a bili potpuno tabuizirani. Danas se s njima barata otvoreno, ali to slovkanje vi\u0161e podsje\u0107a na u\u010denje govora odrasle osobe nakon nekakve nesre\u0107e nego na razvijanje iscrpnih programa.<\/p>\n\n\n\n
Barem dva problema su se istaknula u tim iskoracima na euroatlantskom podru\u010dju. S tim da \u0107emo zanemariti arhitekturu Europske unije koja predstavlja strukturni problem kao takav za realizaciju bilo kakve politike tog tipa. Prvi problem se ti\u010de nedostatka znanja za planiranje i vo\u0111enje politike koje se ne zasnivaju na oslu\u0161kivanju tr\u017ei\u0161ta. Naprosto se radi o “deskillingu” birokracija koje je trajalo gotovo pa pet desetlje\u0107a i znanja za druk\u010dije upravljanje dr\u017eavom i ekonomijom su isparila. I moraju se iznova nau\u010diti, a to stvara frustracije. Drugi se problem ti\u010de politi\u010dke motivacije za realizaciju tih programa. Ona, nije, kao u prija\u0161njim inkarnacijama, do\u0161la odozdo, kao pritisak radni\u010dkog pokreta. Ovdje se radi o \u010distoj potrebi za uspostavom kolektivne kapitalisti\u010dke racionalnosti koja bi trebala upravljati ekonomijom na dobrobit \u010ditave klase. Me\u0111utim, razli\u010dite frakcije te klase imaju \u010desto i suprotne interese. Neki su, na primjer, okrenuti stranim tr\u017ei\u0161tima, a neki doma\u0107im. U tom kontekstu nema pritiska odozdo koji bi odre\u0111enoj frakciji nudio politi\u010dku koaliciju i stabilnost.<\/p>\n\n\n\n
Spomenuta frustracija i nedostatak stabilnosti mogli u bi u predstoje\u0107em periodu nagnati politi\u010dke opcije na centru na povratak ekstremnijim neoliberalnim metoda. Drugim rije\u010dima, prefiks post bi se mogao zna\u010denjski napuniti zao\u0161travanjem. Taj novi zaokret ne\u0107e mo\u0107i odgovoriti na izazove suvremenog svijeta, ali ni realizirati kolektivne klasne interese. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da ne\u0107e poslu\u017eiti kao oklada. I kao dodatno pribli\u017eavanje centra i desnice.<\/p>\n\n\n\n
Eh, ljevica. Ljevica se posljednjih desetlje\u0107a na \u010disto retori\u010dko-ideolo\u0161kom planu nalazi u prili\u010dno nezahvalnoj poziciji. Ako istupi s radikalnijim zahtjevima koji ciljaju na ozbiljno preispitivanje ekonomskog sustava bit \u0107e progla\u0161ena naivnom ili totalitarnom i te\u0161ko \u0107e se uklju\u010diti u krug relevantnih politi\u010dkih opcija. A ako se prilagodi okvirima suvremenog “tr\u017ei\u0161ta ideja” ne\u0107e mo\u0107i izbje\u0107i poziciju nesta\u0161nijeg brata ili sestre centra koji ima razvijeniji politi\u010dki ukus. Pod ukusom se misli na to da suvremena ljevica \u010desto ne zastupa izravno interese dru\u0161tvenih skupina ili klasa jer ne postoje organizacijski i partijski principi njihove integracije, ve\u0107 se uglavnom radi o simboli\u010dkim identifikacijima s odre\u0111enim tipom povijesnih politika \u2013 reformskih ili revolucionarnih \u2013 koji danas u smislu dru\u0161tvenog utjecaja ne odudaraju previ\u0161e od izbora najdra\u017eih filmova ili bendova. Naravno, postoje brojne iznimke, ali ovdje se radi o op\u0107em i znakovitom trendu.<\/p>\n\n\n\n
Ljevici je dakle potrebno da iz podru\u010dja ukusa prije\u0111e u podru\u010dje zastupanja interesa. Naravno, to je puno lak\u0161e re\u0107i nego u\u010diniti. Jer evakuacija ljevice u podru\u010dje ukusa i nametanja moralne ispravnosti nije do\u0161la slu\u010dajno kao plod zbroja karakternih osobina ljudi koji \u010dine ljevicu. U suvremenoj ekonomiji najve\u0107e i najbogatije kompanije vi\u0161e nemaju i najve\u0107i broj zaposlenih, kao \u0161to je to bio slu\u010daj prije deindustrijalizacije. Te kompanije najvi\u0161e zara\u0111uju putem patenata, rente i autsorsinga. Time je znatno ote\u017eano zastupanje kolektivnih interesa, kao i zahtjevi za redistribucijom. Radnici su atomizirani, metode pritiska na radnom mjestu nedostupnije i dug je ono \u0161to osigurava potra\u017enju, a ne vi\u0161e nadnice. Time se i radna mjesta depolitiziraju i postaju uglavnom ispiti individualnog snala\u017eenja.<\/p>\n\n\n\n
Nadu za ljevicu predstavlja spomenuta mogu\u0107nost dodatnog pribli\u017eavanja centra i (ekstremne) desnice. U takvoj konstelaciji ljevica ima priliku da si povrati reputaciju subverzivnosti i otarasi se etikete u\u010diteljice koja svakom propisuje kako treba \u017eivjeti. Radi se samo o prvom koraku, a sve ostalo je na nama. Kao i u “pravom” horoskopu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u0160ire shva\u0107en euroatlantski svijet nalazi u svojevrsnoj ideolo\u0161koj prijelaznoj fazi. Ta se prijelaznost o\u010dituje u sve \u010de\u0161\u0107oj uporabi oznake – postneoliberalizam. Tim se povodom Marko Kostani\u0107 okrenuo \u017eanru horoskopa kako bi poku\u0161ao predvidjeti koje kombinacije u bliskoj budu\u0107nosti stoje desnici, centru i ljevici na raspolaganju kad je rije\u010d o zna\u010denjskom punjenju prefiksa “post” u postneoliberalizmu. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43119,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-46330","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46330","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46330"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46330\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46333,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46330\/revisions\/46333"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43119"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46330"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46330"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46330"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46330"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46330"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46330"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46330"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}