Te\u0161ko da je u posljednjih mjesec-dva bilo relevantnijeg liberalnog medija, bilo onog iz klase “uva\u017eeni” bilo tabloidnog, bilo kod nas bilo \u0161irom Europe, koji nije posegnuo za sli\u010dnom formulom. Prvi je na redu bio op\u0161irniji \u010dlanak koji bi registrirao rast ekstremne desnice u brojnim europskim zemljama. Ton \u010dlanka bi odra\u017eavao zabrinutost, ali ta zabrinutost vi\u0161e je nalikovala onoj koja se javlja u slu\u010dajevima kad egzoti\u010dna \u017eivotinja pobjegne iz zoolo\u0161kog vrta nego zabrinutosti za budu\u0107nost politi\u010dkih institucija i demokracije. Nekoliko je razloga za tu privilegiranu perspektivu. Autori, urednici i izdava\u010di koji iza njih stoje ne moraju se naro\u010dito brinuti za vlastitu budu\u0107nost u slu\u010daju realizacije politi\u010dkih ideja ekstremne desnice, a i zna\u010dajan se broj tih ideja, pogotovo kad je rije\u010d o migracijama, normalizirao i postao legitiman dio repertoara europskih vlada i same Unije. Sklonosti ka egzotizaciji ekstremne desnice nije odmogao ni klikbejtovski refleks.<\/p>\n\n\n\n
Drugi na redu, mo\u017eda tjedan-dva kasnije, bi uslijedio \u010dlanak o propasti ljevice \u0161irom Europe. U tim \u010dlancima uglavnom nije bilo zna\u010dajnijeg izra\u017eavanja zabrinutosti osim kod pokojeg pre\u017eivjelog pobornika politi\u010dke aritmetike kao jamca opstojnosti liberalne demokracije: potrebno je ne\u0161to i ljevice da svijet bude u balansu. Ono \u0161to ih je obilje\u017eilo jest trijumfalizam. Me\u0111utim, ovaj se trijumfalizam zna\u010dajno razlikuje od onoga koji je bio utkan u liberalnu retoriku devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Iza njega vi\u0161e ne stoji nepokolebljiva vjera u kombinaciju slobodnog tr\u017ei\u0161ta i ljudskih prava koja \u0107e naprosto “zavr\u0161iti” povijest. Ili je presu\u0161ila vjera u slobodno tr\u017ei\u0161te nakon \u0161to je pandemija ukazala na krhkost opskrbnih lanaca, a Kina postala prejak konkurent u tako postavljenim pravilima igre, ili je isparila vjera u ljudska prava u tra\u017eenju eufemizama za genocid u Gazi.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj trijumfalizam svoju snagu crpi prvenstveno iz nemo\u0107i ljevice. I pritom se oslanja na dva prevladavaju\u0107a tuma\u010denja. Prvo nemo\u0107 obja\u0161njava nepremostivom naivno\u0161\u0107u ljevice koja se u zahtjevnim okolnostima opasnog svijeta vodi vjerom u zami\u0161ljenu dobrotu ljudi. Drugo, \u010de\u0161\u0107e, donekle paradoksalno, na desnijem dijelu liberalne opcije, smatra da nemo\u0107 proizlazi iz napu\u0161tanja starih, klasnih, prioriteta ljevice i potpunog prepu\u0161tanja “woke” politikama. Pritom se klasne politike tuma\u010de kao palijativna skrb za simboli\u010dku figuru bijelog manualnog radnika. Iza oba tuma\u010denja zna se nerijetko pojaviti i zaklju\u010dak po kojem je ljevica \u2013 konkretnije, njen neuspjeh \u2013 razlog uspjeha ekstremne desnice. Tu je posrijedi modifikacija poznate teorije potkove koja nam govori da zapravo ne postoji razlika izme\u0111u ekstremne desnice i ljevice. U ovom je slu\u010daju ljevica zakazala pa je desnica malo previ\u0161e oja\u010dala. Ako su isti, nije li onda svejedno? Ili nisu ba\u0161 isti?<\/p>\n\n\n\n
Ako se radi o trijumfalizmu koji funkcionira kao simptom manjka liberalnog samopouzdanja, kakve su prognoze onda kada je rije\u010d o osuje\u0107enju rasta ekstremne desnice? Mogu li institucije liberalne demokracije izdr\u017eati taj pritisak? Umjesto politi\u010dkog tarota na previsokoj razini apstrakcije pozovimo u pomo\u0107 pokoju krajnje skiciranu povijesnu lekciju. Ne kao recept za djelovanje ve\u0107 kao orijentir za snala\u017eenje. Za po\u010detak, ne postoji nikakva nu\u017ena veza izme\u0111u kapitalisti\u010dke ekonomije i liberalne demokracije. Institucije potonje su izborene uglavnom u radni\u010dkim borbama krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a, a svoj vrhunac do\u017eivjele poslije Drugog svjetskog rata i kao rezultat straha od komunisti\u010dke alternative s istoka, a i visokih profitnih stopa \u010dija je redistribucija mogla financirati reduciranje privla\u010dnosti te alternative. Dakle, socijalizam je odigrao tu specifi\u010dnu posredni\u010dku ulogu u apstraktnom vezanju kapitalisti\u010dke ekonomije i liberalne demokracije koje je zapravo povijesno-geografska anomalija, a ne zakon dru\u0161tvenog kretanja. I zato obrana od napada s desnice ne mo\u017ee po\u010divati na tom vezanju kao nultom pismu politike. Recentni neautenti\u010dni trijumfalizam pokazuje da su to i liberali nanju\u0161ili, samo si ne mogu priznati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Te\u0161ko da je u posljednjih mjesec-dva bilo relevantnijeg liberalnog medija, bilo onog iz klase “uva\u017eeni” bilo tabloidnog, bilo kod nas bilo \u0161irom Europe, koji nije posegnuo za sli\u010dnom formulom. Prvi je na redu bio op\u0161irniji \u010dlanak koji bi registrirao rast ekstremne desnice u brojnim europskim zemljama. Ton \u010dlanka bi odra\u017eavao zabrinutost, ali ta zabrinutost vi\u0161e […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46322,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275,775],"theme":[456],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-46320","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","tag-kapitalizam","theme-politika","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46320","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46320"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46320\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46324,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46320\/revisions\/46324"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46322"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46320"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46320"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46320"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46320"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46320"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46320"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46320"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}