Splitska gradska vlast odlu\u010dila je “o\u010distiti” Dioklecijanove podrume od njihovih umjetni\u010dkih i komercijalnih korisnika. Ali nije pritom ponudila alternativni plan upravljanja i sadr\u017eaja. Naizgled usputna epizoda iz komunalne gradske politike upravo u tom raskoraku izme\u0111u o\u0161tre komunalne odluke i izostanka politi\u010dkog plana ukazuje na \u0161ire probleme uskla\u0111ivanja \u010duvanja ba\u0161tine, potreba stanovnika i imperativa turisti\u010dke ekonomije..<\/p>\n\n\n\n
Utorak je, kasno poslijepodne. Unato\u010d toplom sije\u010danjskom suncu, ulaz u podrume splitske Dioklecijanove pala\u010de okupira tek jedna ma\u010dka lutalica. Golem je to kontrast u odnosu na period turisti\u010dke sezone; tih stotinjak metara prekr\u010denog glavnog prolaza kroz podrume ljeti bude obi\u010dno izvor frustracija za doma\u0107e, a magnet za goste. U toj se dinamici o\u010dituje i va\u017enost, ali i dualnost Podruma; s jedne je strane kompleks od 50-ak prostorija i sala jedinstveno je kulturno dobro u me\u0111unarodnim okvirima i uz rimski Domus Aurea najve\u0107i funkcionalni natkriveni prostor iz anti\u010dkog doba na svijetu. S druge strane, Podrumi su za doma\u0107e i dalje aktivni prolaz koji povezuje unutarnji prostor Pala\u010de s Rivom i morem. <\/p>\n\n\n\n
Peristil, rimski trg na izlazu iz Podruma, godinama je bio uli\u010dni epicentar splitske alternativne scene i op\u0107enito ljudi s margine. Njih tamo odavno vi\u0161e nema; jeftini alkohol na anti\u010dkim stepenicama i jo\u0161 jeftinije droge na obodima Pala\u010de, ba\u0161 kao i u Podrumima, ve\u0107 dugo vremena nisu dio kulise. \u0160tovi\u0161e, sinonim za njih su postale nepodno\u0161ljive gu\u017eve i psovke onih nesretnika koji str\u0161e u hordama turista u nadi da \u0107e se uspjeti probiti do kakve dnevne obveze.<\/p>\n\n\n\n
Posljednjim danom pro\u0161le godine Podrumi su, me\u0111utim, postali jo\u0161 prazniji, i tome nije uzrok tek zimska hibernacija koja poslovi\u010dni isprazni \u010ditav prostor Pala\u010de, podsje\u0107aju\u0107i nas da je centar Splita zaista tek scenografija za ljetne mjesece i masovni turizam. Od prvog dana sije\u010dnja na snagu je, naime, stupila odluka Grada Splita da se zakupnicima \u0161tandova u glavnoj sali Podruma, a koji su s godinama postali prepoznatljiv dio prostora, ne produ\u017euje ugovor s Gradom. Odluku, koju je potpisao splitski dogradona\u010delnik Bojan Ivo\u0161evi\u0107, Grad pravda dopisom Konzervatorskog odjela u Splitu, koji je u svibnju naveo kako su komercijalne aktivnosti u Podrumima “u izravnoj koliziji s konzervatorskim mjerama i smjernicama zadanim prilikom izrade Odluke o komunalnom redu”, uz podsjetnik kako “navedena lokacija nije samo javna povr\u0161ina, ve\u0107 je ujedno prezentirani arheolo\u0161ki lokalitet”.<\/p>\n\n\n\n
Navedena je pje\u0161a\u010dka poveznica izme\u0111u obale i Peristila otvorena za javnost jo\u0161 u srpnju 1963., \u010detiri godine nakon \u0161to se – naporom dr. Cvite Fiskovi\u0107a i njegovih suradnika – dovr\u0161ilo \u010di\u0161\u0107enje i istra\u017eivanje zapadnog dijela Podruma. Od 1985. prostor je Grad ustupio Hrvatskoj udruzi likovnih umjetnika za potrebe njihovih aktivnosti, dok je 1993. ta suradnja formalizirana i ugovorom, koji regulira i komercijalne aktivnosti \u010dlanova Udruge koji su se odvijali na navedenim \u0161tandovima. U prijevodu, umjetnici i \u010dlanovi HULU-a su dobivali mogu\u0107nost prodavati svoje uratke u prostorijama Podruma, a i sama udruga je dobivala dio sredstava koje je Grad uprihodio od turisti\u010dkih ulaznica. No, u praksi je taj suodnos mutirao; na podrumskim \u0161tandovima se zaista moglo vidjeti i autenti\u010dnih radova lokalnih umjetnika, ali s godinama se, polako i pre\u0161utno, dobar dio \u0161tandova orijentirao ka prodaji jeftinih uvoznih suvenira. Taj je val pogotovo rastao kako je rastao i turizam, a s njim i gu\u017eve na samoj lokaciji.<\/p>\n\n\n\n
Prvi je sukob Grada i HULU-a oko ugovora izbio jo\u0161 2014., u doba kada je Ivo Baldasar odra\u0111ivao svoj neslavan gradona\u010delni\u010dki mandat. Grad je u travnju te godine tako\u0111er poku\u0161ao raskidom ugovora s udrugom preuzeti upravljanje Podrumima, ali je taj poku\u0161aj neslavno propao zahvaljuju\u0107i Baldasarovoj brzopletosti. Njegova je odluka, zaklju\u010deno je, donesena mimo gradskih protokola, pa i samog gradskog Statuta. “Ne znam \u0161to je Baldasar zamislio”, izjavio je tada\u0161nji predsjednik splitskog HULU-a, Mateo Perasovi\u0107. I dodao: “Potpuno je potpao pod utjecaj slobodnog tr\u017ei\u0161ta”.<\/p>\n\n\n\n
Nije tajna da je aktualna vladaju\u0107a garnitura tako\u0111er naklonjena postulatima slobodnog tr\u017ei\u0161ta, ali isto tako je i \u010dinjenica da je Ivo\u0161evi\u0107 ne\u0161to nau\u010dio na ovom slu\u010daju kada je svoju komunalnu metlu usmjerio ka ovom pitanju. U rujnu je splitski dogradona\u010delnik tako na svom Facebook profilu i sam podijelio dopis koji je odaslao zakupnicima \u0161tandova, o neprodu\u017eenju ugovora, s naglaskom na planove koje Muzej grada Splita ima vezane za obnovu Dioklecijanovih podruma. U komentarima je Ivo\u0161evi\u0107 podijelio fotografije lokaliteta Cisterne Bazilike, najve\u0107e od svojevremeno stotina konstantinopolskih cisterni izgra\u0111enih u \u0161estom stolje\u0107u u blizini Aja Sofije, a koje su opskrbljivale grad pitkom vodom. <\/p>\n\n\n\n
Zanimljivo, ona – kao i jo\u0161 nekolicina gra\u0111evina oko nje – nacionalizirana je jo\u0161 1940. godine, te je op\u0107ina tada izgradila i veliki, monumentalni ulaz. Ivo\u0161evi\u0107 je fotografijama \u017eelio ilustrirati ideju obnovljenog anti\u010dkog lokaliteta li\u0161enog komercijalnog sadr\u017eaja; Cisterna Bazilika je taj izgled, nakon \u010di\u0161\u0107enja i obnove dodatno modernizirana audiovizualnim sustavom, dobila u ljeto 2022., nakon \u010dak pet godina koliko je bila zatvorena zbog radova. Ako odete na slu\u017ebene stranice<\/a> lokaliteta, vidjet \u0107ete napomenu da je ulaz otvoren svakodnevno od devet ujutro do 22 sata nave\u010der, i da cijena ulaznice varira od 18 i pol do ne\u0161to vi\u0161e od 30 eura. Isto tako, napominju da nadle\u017ena institucija nema suradnju s turskim Ministarstvom kulture.<\/p>\n\n\n\n Dokaz da je Grad Split ovog puta uspio u svom naumu jesu prazni \u0161tandovi u Podrumima; na jednom je tek ostavljen isprintan Munchov “Krik”, valjda kao slikovit prikaz stava iseljenih zakupaca. Neki od njih su prionuli javnom lamentiranju<\/a>, dok su drugi dali uvid u faktor kojim je Grad izvolijevao pobjedu. Jedan od vlasnika \u0161tandova, Antej Jeleni\u0107, uspio je do\u0107i do dopisa<\/a> Radoslava Bu\u017ean\u010di\u0107a, pro\u010delnika Konzervatorskog odjela u Splitu, na kojem je Grad Split utemeljio svoju odluku po principu vi\u0161e stru\u010dne ingerencije. Bu\u017ean\u010di\u0107 ima pritom povijest dvojbenih odluka i provedbi, poput niza odobravanja privatnih gra\u0111evinskih projekata na tako\u0111er postoje\u0107im anti\u010dkim lokalitetima, dok u svom dopisu vezanim uz Podrume poprili\u010dno bizarno, kao razlog izbacivanja zakupaca \u0161tandova, navodi “vatreni sukob izme\u0111u Rusije i EU”, u kojem je “jedna strana proglasila Hrvatsku kao neprijateljsku zemlju”, \u0161to u kona\u010dnici pove\u0107ava “izme\u0111u ostalog, i opasnost od terorizma”.<\/p>\n\n\n\n Sama ministrica kulture, Nina Obuljen Kor\u017einek, reagirala je na dopis njenog zaposlenika, tvrde\u0107i kako “ovo nije prvi put da gradska vlast u Splitu ho\u0107e uklju\u010diti Ministarstvo kulture u bavljenje komunalnim temama”, te kako bi Ivo\u0161evi\u0107 i ljudi iz Grada trebali biti “hrabri i re\u0107i da je to njihova vizija i cilj”, a ne da “navode kako je ono \u0161to rade po nalogu nekog drugog”. U prijevodu, elementarna dedukcija dovodi do zaklju\u010dka kako je odigran efektivno dupli pas izme\u0111u pro\u010delnika splitskog Konzervatorskog odjela i Grada kako bi se istovremeno Grad oprao odgovornosti za (ne)popularni dio odluke, a opet na\u0161av\u0161i na\u010dina da je sprovede.<\/p>\n\n\n\n I cijela pri\u010da nije samo o zamr\u0161enim birokratskim igrama koje sile odgovorne da odluke donose na ovaj na\u010din. Pri\u010da postavlja i mnoga pitanja vezana uz budu\u0107nost lokaliteta, koji opet nije samo jedinstven anti\u010dki lokalitet i magnet za turiste, ve\u0107 i va\u017ean gradski, \u017eivi lokalitet, koji i dalje ima prakti\u010dnu javnu funkciju makar je cijena njenog kori\u0161tenja u sezoni hrpa \u017eivaca. Ivo\u0161evi\u0107 je djelomi\u010dno negirao upite koji \u010dak zazivaju ure\u0111enje i naknadnu monetizaciju obilaska Podruma kroz uvo\u0111enje sustava naplate, tvrde\u0107i kako je primarni – i zasad navodno jedini – cilj njihova obnova. Ali, svakako onda ostaje pitanje budu\u0107nosti i “svrhe” te obnove, uzev\u0161i u obzir da je te\u0161ko o\u010dekivati da Grad ne o\u010dekuje kapitalizaciju radova kroz dodatne prihode u sezoni. Unato\u010d tim “demantijima”, Grad jo\u0161 nije prezentirao konkretni plan vezan uz budu\u0107e radove i, u kona\u010dnici, sam tijek i obujam radova.<\/p>\n\n\n\n Drugo je pitanje onog o budu\u0107nosti umjetnika koji su zaista opravdavali zakup i nudili autenti\u010dne proizvode brojnim turistima. Ivo\u0161evi\u0107 je spomenuo kako im se, sli\u010dno kao u slu\u010daju zakupaca \u0161tandova na splitskoj tr\u017enici, tra\u017ei alternativna lokacija, ali izgleda da se ni o tome ne razgovara. U pitanju je ne samo prihod nekih od njih, ve\u0107 i odnos prema nezavisnoj umjetnosti u gradu; s obzirom na najave o redistribuciji namjene gradskih prostora u staroj gradskoj jezgri, nudi se i zanimljiva opcija da se kroz rad nezavisnih umjetnika unese cjelogodi\u0161nji sadr\u017eaj u ina\u010de opusto\u0161enoj Pala\u010di. Oni drugi su svoje koketiranje s jeftinim kineskim suvenirima pak pravdali egzistencijalnim pitanjima, ali oni ni ne potpadaju pod nekakvo dugoro\u010dno planiranje.<\/p>\n\n\n\n Podrumi su, dakle, prvi put u gotovo 40 godina ispra\u017enjeni. Potez je to s pe\u010datom aktualnog dogradona\u010delnika, koji se u dosta slu\u010dajeva ciljano obra\u010dunao s uistinu gore\u0107im komunalnim pitanjima, ali pritom kao da mu je va\u017enije isposlovati njihovo provo\u0111enje nego ponuditi dugoro\u010dni plan. Ovaj aktualni, koji na\u010delno ide u ovom kozmeti\u010dkom obliku bez dodatnog konteksta, spada i pod spomenuti utabani put Splita. Scenografska priroda kultnih gradskih toponima ipak treba, jelte, imati primat. Na \u017eivot u podrumima smo ionako navikli.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Splitska gradska vlast odlu\u010dila je “o\u010distiti” Dioklecijanove podrume od njihovih umjetni\u010dkih i komercijalnih korisnika. Ali nije pritom ponudila alternativni plan upravljanja i sadr\u017eaja. Naizgled usputna epizoda iz komunalne gradske politike upravo u tom raskoraku izme\u0111u o\u0161tre komunalne odluke i izostanka politi\u010dkog plana ukazuje na \u0161ire probleme uskla\u0111ivanja \u010duvanja ba\u0161tine, potreba stanovnika i imperativa turisti\u010dke ekonomije.. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46306,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74,94],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-46303","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","tag-turizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46303","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46303"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46303\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46307,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46303\/revisions\/46307"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46306"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46303"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46303"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46303"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46303"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46303"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46303"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46303"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\u010ci\u0161\u0107enje bez plana<\/h2>\n\n\n\n