{"id":46236,"date":"2024-01-12T09:13:26","date_gmt":"2024-01-12T08:13:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=46236"},"modified":"2024-01-15T09:16:15","modified_gmt":"2024-01-15T08:16:15","slug":"ne-tuguj-kamena-strazo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=46236","title":{"rendered":"Ne tuguj, kamena stra\u017eo"},"content":{"rendered":"\n

Sudbine partizanskih spomenika i onih posve\u0107enih \u017ertvama fa\u0161isti\u010dkog terora od devedesetih naovamo uglavnom su bile tragi\u010dne. Ali sudbinu memorijalnog parka Garavice pored Biha\u0107a preciznije opisuje epitet tragikomi\u010dnog. Zapu\u0161teni i o\u0161te\u0107eni park funkcionira kao kulisa za nacionalisti\u010dka prepucavanja i glazbene doga\u0111aje. Pri\u010du donosi Lidija \u010culo. <\/p>\n\n\n\n

Stara, crno-bijela fotografija iz studenog 1942. godine: osloba\u0111anje Biha\u0107a u tzv. Biha\u0107koj operaciji. U kadru nekoliko partizana na brda\u0161cu iznad sela. Jedni u pokretu, drugi zaklonjeni u polule\u017ee\u0107em polo\u017eaju na travi. Iza brda, u zrak se izdi\u017ee ogroman crni dim. Prizor kao iz epskog ratnog filma.<\/p>\n\n\n\n

Skoro 80 godina kasnije, u ljeto 2023. godine: sli\u010dan prizor. Prilaze\u0107i autom brdu kraj Biha\u0107a, izdaleka smo spazili vatru i crni dim koji je obavio dio ceste, progutav\u0161i gotovo u cijelosti panoramu. Prizor kao iz filma, ali Kusturi\u010dinog. Netko u \u017ebunju kraj ceste pali automobilske gume, a vatra koja se razbuktala kraj silnog raslinja i drve\u0107a nije ulijevala povjerenje da je tog nekog briga \u0161to radi. Zatvaramo prozore auta i brzinski prolazimo.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 se s ceste koja iz smjera zapada vodi do grada nazire brdo, a na njemu masivni kameni spomenici koji podsje\u0107aju na Stonehenge, Moai i sli\u010dne megalitske strukture. Na trenutke ih obavije dim vatre, ali kad se ra\u0161\u010disti, prizor je nerealan. Trinaest nijemih divova od kamenih blokova stoje neravnomjerno raspore\u0111eni od vrha do podno\u017eja. Posljednji kameni blok na ovim strukturama visokima izme\u0111u 4 i 6 metara obi\u010dno je malo “pomaknut” u stranu, pa nalikuju ljudima \u010dije su glave izbo\u010dene, kao da nekoga tra\u017ee ili su pogleda pognutog u zemlju.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

To je memorijalni park Garavice. Prolazimo kroz dim i parkiramo na makadam podno brda. Po\u010detak staze ozna\u010den je jednostavnim kamenim plo\u010dama s natpisima. Na jednoj pi\u0161e “Spomen park \u017ertava fa\u0161isti\u010dkog terora”. Na drugoj se razaznaju rije\u010di da spomenik di\u017ee narod Biha\u0107a, i godina 1941., no plo\u010da je razbijena i o\u0161te\u0107ena pa je natpis te\u0161ko \u010ditljiv. Oko njega je ipak mno\u0161tvo vijenaca i cvije\u0107a. Na tre\u0107oj kamenoj plo\u010di pi\u0161e: “\u017divot je ja\u010di od smrti, pravda ja\u010da od zlo\u010dina, ljubav od mr\u017enje.”<\/p>\n\n\n\n

Slavni dani Biha\u0107ke Republike\u2026<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Kada je 1941. godine progla\u0161ena NDH, Biha\u0107 je postao njen dio kao sredi\u0161te \u017eupe Krbava i Psat. U lipnju iste godine je \u017eupan Ljubomir Kvaternik zabranio Srbima i \u017didovima prilaz gradu, a uslijedila su i otpu\u0161tanja iz javnih slu\u017ebi. Bio je to samo uvod u tragediju koja \u0107e uslijediti: tijekom srpnja 1941. godine, po Kvaternikovom nalogu okupljene su tisu\u0107e Srba i ne\u0161to manje \u017didova te politi\u010dkih neprijatelja. Odvedeni su na masovna strati\u0161ta gdje su ubijeni. Dana\u0161nji memorijalni park Garavice je masovna grobnica i spomen-podru\u010dje tim \u017ertvama.<\/p>\n\n\n\n

Tih ratnih godina, mnogi su, uvidjev\u0161i u kojem smjeru stvari idu, poku\u0161ali prona\u0107i spas u prelasku na katoli\u010dku vjeru. Istaknulo se par fratara, poput Marijana Jakovljevi\u0107a i Viktora \u0160aki\u0107a, koji su digli glas protiv nasilja i progona nad Srbima i \u017didovima, a gradona\u010delnik Abdulah Ibrahimpa\u0161i\u0107 je otvoreno odbio suradnju s usta\u0161ama. No, sve to nije bilo dovoljno i bilo je jasno da su potrebne korjenite promjene.<\/p>\n\n\n\n

Na podru\u010dju Biha\u0107a se tako paralelno s okupacijom razvija Narodnooslobodila\u010dki pokret. Partizani su u jednoj od najuspje\u0161nijih akcija NOB-a, tzv. Biha\u0107koj operaciji, nakon dvodnevne bitke za grad, 4. studenog 1942. oslobodili Biha\u0107. Na oslobo\u0111enom teritoriju koji je uklju\u010divao Bosansku Krajinu, Liku, Kordun, Baniju, te dijelove Dalmacije i zapadne Bosne i Hercegovine, osnovana je Biha\u0107ka Republika \u2013 ve\u0107a od Belgije i \u0160vicarske, kako Bi\u0161\u0107ani ponosno ka\u017eu. Izazvala je paniku u njema\u010dkim redovima, gdje se \u0161u\u0161kalo o komunisti\u010dkoj Titovoj dr\u017eavi (“Titoland”) \u2013 urednoj i discipliniranoj, s po\u0161tom, poreznom \u017eeljeznicom, obavje\u0161tajnom slu\u017ebom i medijima, \u010diji prostor brani 63.000 partizana naoru\u017eanih i topovima. Kao vrhunac antifa\u0161isti\u010dkog djelovanja je, 26. i 27. studenog 1942. godine, u Biha\u0107u odr\u017eano Prvo zasjedanje AVNOJ-a. Na\u017ealost, svijetli trenutak nije dugo trajao jer su ve\u0107 krajem sije\u010dnja 1943. godine nacisti ponovno zauzeli Biha\u0107. Grad \u0107e ostati okupiran sve do 28. o\u017eujka 1945. godine, kada su ga partizani oslobodili drugi i kona\u010dni put.<\/p>\n\n\n\n

Nakon rata osnovana je komisija sa zadatkom prikupljanja dokaza o ratnim zlo\u010dinima po\u010dinjenima u ovome kraju, no ekshumacija nikad nije napravljena. Na mjestu dana\u0161njeg memorijalnog parka postavljena je tek simboli\u010dna plo\u010da kao spomenik \u017ertvama usta\u0161kog pokolja. Razloga za\u0161to se nije ranije prionulo gradnji memorijalnog parka bilo je vi\u0161e, a najve\u0107i su bili financijske prirode i sporova oko to\u010dnog broja \u017ertava. Tijekom 1970-ih kona\u010dno je i to do\u0161lo na red: odlu\u010deno je da popri\u0161te ovakvog zlo\u010dina zaslu\u017euje ve\u0107u pa\u017enju i po\u010dast, po\u010dela su se skupljati sredstva, a arhitekt Bogdan Bogdanovi\u0107 prionuo je na posao.<\/p>\n\n\n\n

Na 40. godi\u0161njicu ustanka, 27. srpnja 1981. godine, otvoren je Spomen park \u017ertava fa\u0161isti\u010dkog terora Garavice. Sastavljen je od 15 kamenih skulptura, od kojih su dvije smje\u0161tene na drugom lokalitetu nedaleko odavde. Kamenje je ukra\u0161eno motivima koji asociraju na narodnu kulturu, a sami spomenici su, prema rije\u010dima autora Bogdanovi\u0107a, \u017eene koje \u017ealuju za svojim voljenima: “Stoje ovdje ispunjene brigom. Vide pro\u0161lost, ali i gledaju u budu\u0107nost. Odabrao sam \u017eene kao simbol \u017eivota.\u201c<\/p>\n\n\n

\n
\"This<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Sada jo\u0161 vi\u0161e smisla imaju one kamene glave koje tu\u017eno gledaju u zemlju i daljinu. Kao u pjesmi Branka \u010copi\u0107a \u2013 koji je i sam svojedobno \u017eivio u Biha\u0107u, i \u010diji sam naslov knjige ukrala i parafrazirala za naslov ovog teksta jer tako nje\u017eno dolazi u misli pri pogledu na Garavice \u2013 “Herojeva majka”: Znam, ro\u0111eno moje, nevolje je bilo; mjesto pjesme, smijeha, sve topovska jeka; namjesto le\u017eaja, kamen \u2013 svakom jednak\u2026 Pusta \u010deka moja \u0161alica mlijeka\u2026<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2026 i neslavni dani slobode i demokracije<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Spomenici sami po sebi ne sadr\u017ee nikakve informacije o imenima i broju \u017ertava, kao ni njihovom kolektivnom nacionalnom identitetu. Izbjegavanje spomena nacije je razumljivo u kontekstu postratnog i antifa\u0161isti\u010dkog ozra\u010dja nakon svih zala koje je nacionalizam donio, ali i \u010dinjenice da je na ovom podru\u010dju \u2013 iako neupitno najvi\u0161e Srba \u2013 stradao i dio \u017didova, muslimana i Hrvata koji su bili politi\u010dki protivnici. Naglasak je stoga bio na univerzalnosti, zajedni\u0161tvu i humanizmu.<\/p>\n\n\n\n

Isto tako, nema spomena o broju stradalih. S plo\u010de koja je razbijena i o\u0161te\u0107ena te\u0161ko se razaznaju detalji koji su nekad upu\u0107ivali na 12 tisu\u0107a ubijenih, a obja\u0161njenje o broju \u017ertava stiglo je tek kasnije na tablama koje pru\u017eaju uvid u ovaj povijesni period. I dan danas se s brojkama preko grba\u010de mrtvih, ali i javnosti, poigravaju povjesni\u010dari, politi\u010dari i nacionalisti\u010dke maskote po ekranima, naro\u010dito na relaciji Banja Luka-Sarajevo. Tako se nekako, od po\u010detnih procjena Vladimira Dedijera koje govore o 12 tisu\u0107a \u017ertava i kona\u010dnog spiska biha\u0107kog SABNOR-a iz 1983. godine koji je imenom i prezimenom pobrojao gotovo 3 tisu\u0107e srpskih \u017ertava, do\u0161lo do brojki od \u010dak 18 tisu\u0107a. Pa kad je ve\u0107 toliko svima stalo do istine i \u017ertava, kada su ve\u0107 Garavice progla\u0161ene za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, o\u010dekivao bi \u010dovjek da \u0107e spomenici barem li\u010diti na ne\u0161to, u spomen i \u010dast sunarodnjacima.<\/p>\n\n\n\n

Krajem 1960-ih neki \u010dlanovi SUBNOR-a adresirali su predsjedniku Titu nezadovoljstvo lokalnih stanovnika. Naime, podru\u010djem masovnog stradanja \u0161etala se i pasla stoka. \u017dalili su se smatraju\u0107i kako je to nedoli\u010dno i uvredljivo za stradale, pre\u017eivjele, njihovu djecu i cijeli grad. Problem je ubrzo rije\u0161en. Danas \u017eivotinja druge vrste iza sebe na podru\u010dju masovnog stradanja pali gume, ostavlja prazne boce i limenke, pa \u010dak i krupniji otpad, grafitira po spomenicima koji k tome jo\u0161 po sebi nose o\u0161te\u0107enja iz rata. Problem ne da nije rije\u0161en posljednjih 30 godina, ve\u0107 je kulminirao kada je u o\u017eujku ove godine netko na spomen podru\u010dju Garavice podigao – \u0161interaj.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Tragikomi\u010dno je uop\u0107e promatrati sve\u010dane komemoracije i polaganje vijenaca usred onog sme\u0107a, obraslih staza i i\u0161aranih spomenika, nakon kojih se politi\u010dari iz prvih redova natje\u010du manipuliranjem broja \u017ertava uz pri\u010de o ugro\u017eenosti svojih entiteta i prijetnje (!) uspostavom civiliziranog dru\u0161tva. Kako nacionalisti brinu za svoje, dovoljno svjedo\u010di \u017eivotni standard u Bosanskoj Krajini posljednjih desetlje\u0107a, te samo pojedini naslovi posljednjih godina \u2013 za one koji nisu pratili od devedesetih. Putem do Biha\u0107a mo\u017eete, ako ve\u0107 niste dosad, stati i posjetiti vojni aerodrom \u017deljavu, koji mu i danas djelomi\u010dno pripada. Uni\u0161tena \u017deljava vi\u0161e nije u upotrebi, ali Biha\u0107 se zato veseli novom aerodromu koji bi trebao biti gotov za par godina i tako, pi\u0161u doma\u0107i mediji, bolje povezati dijasporu s Krajinom iz koje su oti\u0161li. Pa, ba\u0161 slatko! Iza sebe su svojedobno ostavili pitanje ho\u0107e li uskoro politi\u010dari Krajine vladati praznim prostorom. Odgovor je: ne. Prvo, jer ne\u0107e ba\u0161 svi<\/em> oti\u0107i. Drugo, do\u0107i \u0107e turisti!<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to i ne bi, pa spomenite Biha\u0107 ljudima i prva asocijacija bit \u0107e predivni stari grad na Uni\u2026 ali i izbjegli\u010dki kamp na otvorenom. Nekad obrnutim redoslijedom. Stotine migranata je na vrhuncu migrantske krize prolazilo gradom, spavalo u devastiranim zgradama, parkovima i tvornicama koje vi\u0161e ne rade. Biv\u0161i gradona\u010delnik Biha\u0107a (ne, ne onaj koji je progla\u0161en najboljim pa onda uhi\u0107en) svojedobno je novinarima izrazio zabrinutost da grad ne\u0107e mo\u0107i izdr\u017eati teret tih silnih migranata, a turisti\u010dka sezona po\u010dinje! Ispada da se bez novca kojeg \u0161alje dijaspora i turista ovdje nema od \u010dega \u017eivjeti. Stoga \u010dudi \u0161to su mnogi sko\u010dili na noge kada je Turisti\u010dka zajednica Biha\u0107a organizirala snimanje glazbenog spota s doma\u0107om zvijezdom elektronske scene, i to ba\u0161 na Garavicama, kako bi promovirala grad i spomenike.<\/p>\n\n\n\n

Zamislite: sviraju muziku i okre\u0107u lovu na kostima poginulih!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sudbine partizanskih spomenika i onih posve\u0107enih \u017ertvama fa\u0161isti\u010dkog terora od devedesetih naovamo uglavnom su bile tragi\u010dne. Ali sudbinu memorijalnog parka Garavice pored Biha\u0107a preciznije opisuje epitet tragikomi\u010dnog. Zapu\u0161teni i o\u0161te\u0107eni park funkcionira kao kulisa za nacionalisti\u010dka prepucavanja i glazbene doga\u0111aje. Pri\u010du donosi Lidija \u010culo. Stara, crno-bijela fotografija iz studenog 1942. godine: osloba\u0111anje Biha\u0107a u tzv. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46246,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1771,144],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[451],"coauthors":[1621],"class_list":["post-46236","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nob","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-bih","articleformat-idi-pa-vidi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46236","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46236"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46236\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46251,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46236\/revisions\/46251"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46246"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46236"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46236"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46236"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46236"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46236"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46236"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46236"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}