Pretpostavljam da nas ve\u0107ina dijeli isti politi\u010dki strah u trenutku kad po\u010dnu na portale pristizati “udarne vijesti” o nekom nasilnom doga\u0111aju za koji slutimo da bi mogao imati zna\u010dajne dru\u0161tvene posljedice. Kroz glavu pro\u0111e uvijek ista misao: samo da nije uklju\u010den kao akter pripadnik kakve dru\u0161tvene manjine. Desni\u010dari bi, naravno, ovo \u010ditali kao priznanje da je ljevi\u010darima iz nekog razloga uvijek vi\u0161e stalo do manjina nego do ve\u0107inskog naroda. Radi se o politi\u010dkoj optu\u017ebi koju zapravo pogoni svojevrstan oblik samoispunjavaju\u0107eg proro\u010danstva. Naime, desnica \u0107e u slu\u010daju da je po\u010dinitelj nasilja “krivog” podrijetla razloge za nasilje pripisati podrijetlu kao takvom, a ne individualnom karakteru ili socijalnom kontekstu, \u0161to bi u\u010dinila u slu\u010daju da je po\u010dinitelj pripadnik ve\u0107ine.<\/p>\n\n\n\n
Otuda, dakle, strah. Ne radi se o privilegiranju odre\u0111enih dru\u0161tvenih skupina, ve\u0107 brizi zbog sasvim izvjesnog rasta politi\u010dke toksi\u010dnosti. Posljednji primjer takvog straha osjetio sam prije koji dan kad je objavljena vijest da je skupina ljudi prebila maloljetnike u Vukovaru. Sad znamo da su nasilnici Hrvati, \u010dlanovi tamo\u0161nje podru\u017enice Bad Blue Boysa, a i da su \u017ertve tako\u0111er Hrvati te da je sama skupina maloljetnika bila “mije\u0161ana”. Ali samo zamislite politi\u010dku atmosferu u dru\u0161tvu trenutno da su po\u010dinitelji kojim slu\u010dajem bili Srbi. Situacija u kojoj su “na\u0161i de\u010dki” brutalno pretukli “na\u0161u djecu” izazvala je privremenu paralizu na desnici. I to kad je rije\u010d o samom slu\u010daju, ali i kad se radi o redovitim aktivnostima kojima su se posljednjih tjedan u potpunosti predali.<\/p>\n\n\n\n
I oni su odmah osudili sam incident, ali gotovo da je u svakoj osudi odjekivalo ono neizgovoreno: nesretni slu\u010daj. I pripisivanje razloga nasilju kao takvom. Premda je sasvim poznato da je motiv bila nacionalna mr\u017enja, o\u010dito toliko jaka da ne mari za “procjenu” ne\u010dije nacionalnosti. No, kriva procjena je u\u010dinila da za\u0161ute svi, uklju\u010duju\u0107i i one koji svake godine na obljetnicu pada hodo\u010daste u Vukovar kako bi stekli socijalni kapital fotografijama na klju\u010dnim strati\u0161tima. Obitelji prebijenih mladi\u0107a najavile su prosvjed za subotu te upozorile da se radi o organiziranom nasilju kojem je grad kontinuirano izlo\u017een i koje mora prestati. Te\u0161ko je predvidjeti politi\u010dke u\u010dinke prosvjeda i takvih poruka, ali polomljene kosti vukovarske djece otvorile su priliku i za druk\u010diji glas u politi\u010dkoj viziji grada koji je ve\u0107 godinama muzealiziran sukladno ne\u010dijim interesima, a nasilnici su samo izvr\u0161ni kustosi.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, vi\u0161e se etni\u010dka jednad\u017eba politi\u010dkog \u017eivota u Hrvatskoj ne svodi samo na Srbe i Hrvate. Umije\u0161ali su se i Nepalci i Filipinci i brojni drugi radnici iz Azije, kao i oni koji se preko Hrvatske nastoje do\u010depati boljeg \u017eivota na zapadu kontinenta. Po\u010detkom ove godine rasisti\u010dka histerija je kulminirala. Nju, naravno, podgrijava desnica, Most i Domovinski pokret, a upravo je potonji ulaskom u novu godinu odlu\u010dio potpuno zanemariti bilo kakav kriterij uvjerljivosti poruka i narativa o migrantima i stranim radnicima i ispaljivati najbizarnije teorije i konstrukcije. Tako\u0111er, pove\u0107ao se, barem po medijskim izvje\u0161tajima, broj incidenata u kojima su strani radnici bivali oplja\u010dkani ili napadnuti, ali posebnu je pa\u017enju javnosti osjetljive na hrvatsku kulturu i dr\u017eavu privukao broj stranih radnika na proslavi nove godine na glavnom zagreba\u010dkom trgu.<\/p>\n\n\n\n
Lica rasplesanih Nepalaca na trgu koji nosi ime po banu koji je kao be\u010dki pla\u0107enik gu\u0161io demokratsku revoluciju bila su previ\u0161e za hrvatsko malogra\u0111anstvo, a kamoli za ljutu desnicu. Ali situaciju su nakratko primirile polomljene kosti vukovarske djece i tako razotkrile bijedu hrvatske politi\u010dke fizike: moraju hrvatski moroni prebiti hrvatsku djecu da bi barem privremeno splasnula rasisti\u010dka histerija. Ali treba biti realan i priznati da su veliki politi\u010dki ulozi u igri. Pod tim mislimo na prevladavaju\u0107u ideju Hrvatske kao nacionalne dr\u017eave od devedesetih naovamo. Promjena demografske strukture stvarno je veliki izazov toj ideji. Me\u0111utim, treba biti jo\u0161 “realniji” i priznati da ta ideja naprosto sve te\u017ee obuhva\u0107a dru\u0161tveno-ekonomsku stvarnost. I da treba druk\u010dijim idejama \u2013 a pod time mislimo na politi\u010dku redefiniciju \u2013 pustiti da se oproba s tom stvarno\u0161\u0107u. Polomljene kosti vukovarske djece itekako jasno upu\u0107uju na tu potrebu. Ina\u010de \u0107e polomljenih kostiju biti sve vi\u0161e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pretpostavljam da nas ve\u0107ina dijeli isti politi\u010dki strah u trenutku kad po\u010dnu na portale pristizati “udarne vijesti” o nekom nasilnom doga\u0111aju za koji slutimo da bi mogao imati zna\u010dajne dru\u0161tvene posljedice. Kroz glavu pro\u0111e uvijek ista misao: samo da nije uklju\u010den kao akter pripadnik kakve dru\u0161tvene manjine. Desni\u010dari bi, naravno, ovo \u010ditali kao priznanje da […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46234,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-46230","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46230","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46230"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46230\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46233,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46230\/revisions\/46233"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46234"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46230"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46230"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46230"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46230"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46230"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46230"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46230"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}