Kad se \u010dovjek na\u0111e u grotlu izgubljenosti, otu\u0111enosti, nesigurnosti, anksioznosti i depresije \u2013 skra\u0107eno: u Grotlu \u2013 \u010dini se da ni\u0161ta drugo nikad nije ni postojalo, a misli se bez pauze vrte u analizi tog mra\u010dnog interijera u kojem se osje\u0107amo kao potpuni uljezi, iako smo istovremeno tako \u010dvrsto uvjereni da nam je upravo tamo mjesto. Dora Leva\u010di\u0107 na dno Grotla baca \u010detiri knji\u017eevne i self-help preporuke koje bi mo\u017eda mogle pomo\u0107i. <\/p>\n\n\n\n
Otkako sam prije godinu dana napisala<\/a> knji\u017eevne preporuke kroz koje sam plasirala poluprikriveni self-help tekst, \u010dekam da se stvori prilika da postanem autorica kolumne “Pitaj Doru”. Iako su mi se nakon tog teksta neki \u010ditatelji\/ce javili upravo s tom \u017eeljom, zasad za to nije bilo uredni\u010dkog sluha. I ove godine morat \u0107u svoje \u017eivotne mudrosti kamuflirati \u017eanrom knji\u017eevnih preporuka, zahvaljuju\u0107i kolegi Kostani\u0107u koji mi je u bo\u017ei\u0107nom duhu omogu\u0107io da se u preporukama bavim \u010dime god \u017eelim, a on me svojim preporukama odrije\u0161io <\/a>publicistike. Preporuke su odabrane tako da prate ciklus koji kre\u0107e od o\u010daja, a zavr\u0161ava nesigurnom vjerom da mo\u017eda sve nije beznadno sranje<\/a>. Koji god faktori ga pokrenuli, taj je ciklus svakome u nekoj mjeri poznat. Posljednji takav sam pro\u017eivjela nedavno, kao i puno ljudi oko mene, pa slijedi posveta svima koji su trenutno daleko od povr\u0161ine, pogotovo u ovo manijakalno doba godine.<\/p>\n\n\n\n Kad sam pro\u010ditala da se debitantski roman Igora Ivka radi o ljubavnoj pri\u010di para koji se upoznao na studentskoj blokadi Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru 2009., uhvatio me preventivni zazor od patetike koja \u010desto prati knji\u017eevne poku\u0161aje o eksplicitno anga\u017eiranim temama, ali me ve\u0107 prvih par stranica razuvjerilo. Do\u010dekao me sumoran po\u010detak pri\u010de o Loti i Marinu u \u010dijem odnosu ima sve manje ljubavi, a sve vi\u0161e hladno\u0107e i zamjeranja. U prvom poglavlju oni sti\u017eu u Berlin deset godina nakon upoznavanja na blokadi, ali ne kako bi pokrenuli novu revoluciju, pa \u010dak ni da bi izlazili u Berghain i pili oat latte<\/em> po Kreuzbergu, nego kako bi radili najgore poslove i dijelili stan s nepoznatim radnicima, dok ih u Hrvatskoj \u010deka mali sin. Radnja se u sredi\u0161njoj cjelini vra\u0107a deset godina unatrag, gdje nalazimo Lotu i Marina u revolucionalnom zanosu i zaljubljenom izdanju, ali nakon takvog po\u010detka svaka scena ljubavi u nastajanju ima u sebi ne\u0161to zloslutno i te\u0161ko, ba\u0161 kao i scene plenuma za koji znamo da \u0107e se kroz mjesec dana osuti i izglasati kraj blokade. U posljednjoj, tre\u0107oj cjelini vladaju takav mrak i bezizlaznost da sam nakon zadnje stranice izletjela iz stana u poku\u0161aju da zaboravim na taj osje\u0107aj, koji se ipak zadr\u017eao neko vrijeme. <\/p>\n\n\n\n Za\u0161to bi ovakav roman \u010ditao netko tko se ve\u0107 osje\u0107a lo\u0161e? Zato \u0161to pokazuje da nas vanjske okolnosti koje su potpuno van na\u0161e kontrole mogu skr\u0161iti i gurnuti u stanja koja smo navikli tretirati kao individualne probleme. I time \u0161alje utje\u0161nu poruku da si nismo sami za sve krivi, i da ne mo\u017eemo svi uvijek biti jaki i iz svakog problema iza\u0107i u “rise & shine” stilu. A osim toga, razlog zbog kojeg sam i pro\u0161le godine kao lijek za bezvoljnost preporu\u010dila neveseo roman “Prijatelj” od Sigrid Nunez je to \u0161to vjerujem da \u0107e nam depresivna knjiga vi\u0161e pomo\u0107i od bilo \u010dega sa self-help police dok smo depresivni, isto kao \u0161to \u0107e nam ki\u0161ni dan bolje sjesti od sun\u010danog. Ako ni\u0161ta drugo, dok \u010ditate mo\u017eda osjetite schadenfreude i pomislite<\/a>: vidi kako je njima u\u017easno, nije meni tako lo\u0161e!<\/p>\n\n\n\n Kad se \u010dovjek na\u0111e u grotlu izgubljenosti, otu\u0111enosti, nesigurnosti, anksioznosti i depresije \u2013 skra\u0107eno: u Grotlu \u2013 \u010dini se da ni\u0161ta drugo nikad nije ni postojalo, a misli se bez pauze vrte u analizi tog mra\u010dnog interijera u kojem se osje\u0107amo kao potpuni uljezi, iako smo istovremeno tako \u010dvrsto uvjereni da nam je upravo tamo mjesto, oduvijek i zauvijek. Istra\u017eujemo detalje tog stanja kao da smo nakon cjelo\u017eivotnog sljepila progledali i na\u0161li se u muzeju strave i u\u017easa s bezbroj slojeva koje ne mo\u017eemo prestati prou\u010davati, samo \u0161to smo taj muzej \u2013 mi.<\/p>\n\n\n\n Malo toga mo\u017ee pomo\u0107i dok smo u Grotlu i \u010dekamo da pro\u0111e vrijeme ili da terapija proradi, ali ne\u0161to ipak mo\u017ee, bar na kratko. Glasovi koji s povr\u0161ine dopiru do dna moraju biti nje\u017eni i imati razumijevanja za na\u0161e stanje jer su i sami dobro upoznali svoje Grotlo i sada kad su izvan njega nemaju strah od toga da to podijele s nama. Ti glasovi nas ne smiju po\u017eurivati besmislenim, okrutnim savjetima kako se \u0161to prije iskobeljati van. \u010cesto je najbolje da se spuste na dno i sjednu pored nas, \u0161ute ili potvrde da nas slu\u0161aju. Kad po\u017eelimo da progovore, trebaju nam blago i nenametljivo prenijeti ideju da Grotlo nije jedino \u0161to postoji, koliko god se to sad \u010dinilo nezamislivo, i da nismo sami dok smo tamo.<\/p>\n\n\n\n Takvi su glasovi Lise Marchiano, Josepha Leeja i Deborah Stewart, troje prijatelja i jungovskih psihoanaliti\u010dara iz raznih krajeva Amerike, koji jednom tjedno u podcastu This Jungian Life<\/a> obra\u0111uju sve mogu\u0107e teme: neke od njih su sindrom uljeza<\/a>, cancel kultura<\/a>, ranije spomenuti schadenfreude<\/a>, simbolika frizure<\/a> koju nosite, figure ma\u010dka u \u010dizmama<\/a> ili magi\u010dnog pera sloni\u0107a Dumba<\/a>, a na kraju svake epizode analiziraju san jednog od slu\u0161atelja\/ica.<\/p>\n\n\n\n Lisa, Joseph i Deb kroz sve teme provla\u010de kri\u0161ke svojih osobnih iskustava i iskustava svojih klijenata, \u0161to ima neopisivo utje\u0161an efekt. Ono \u0161to mo\u017eda ima jo\u0161 vi\u0161e ljekovit u\u010dinak su njihovi glasovi \u2013 doslovno, koji su tako nje\u017eni i li\u0161eni autoritativnosti da su mi u periodu nesanice pomagali bolje od Normabela da se opustim i zaspim, kao da mi uspavanku pjeva arhetip Majke osobno.<\/p>\n\n\n\n Ako imate naviku guglati svoje probleme, znate da \u0107e vas to u najboljem slu\u010daju odvesti do psiholo\u0161kih kolumni u kojima na pisma \u010ditatelja odgovaraju Stru\u010dnjaci koji ostavljaju dojam da vas savjetuju ispred \u0161kolske plo\u010de, kroz debelo uokvirene nao\u010dale spu\u0161tene na vrh nosa, s knji\u017eurdom u jednoj i kredom u drugoj ruci. Od takvih u pravilu mo\u017eemo \u010duti da moramo nau\u010diti postavljati granice, jasno komunicirati, slijediti svoju strast, izgraditi mre\u017eu podr\u0161ke, paziti na svoje potrebe i druge izlizane izraze koji su od silnog ponavljanja izgubili svako zna\u010denje. \u010cak i ako nemate naviku tra\u017eiti pomo\u0107 guglanjem, svima nam je ponekad potrebno svjetovno sve\u0107enstvo da nam udijeli koju mudru rije\u010d, a nemamo<\/a> svi novaca za psihoterapiju.<\/p>\n\n\n\n Zato sam posko\u010dila od odu\u0161evljenja kad sam ovog prolje\u0107a saznala da je taj posao iz snova dobila Hera Lindsay Bird<\/a>, moja omiljena pjesnikinja, a i dalje slavim svakog \u010detvrtka ujutro kad iza\u0111e njezina kolumna “Help Me Hera<\/a>\u201c na novozelandskom portalu The Spinoff. U njezinim kolumnama na\u0107i \u0107ete savjete za raznorazne situacije: godinama nakon prekida nipo\u0161to<\/a> se ne trebate javiti biv\u0161em koji vas je lo\u0161e tretirao i isporu\u010diti mu sve \u0161to ga ide; kao mu\u0161karac ne\u0107ete ste\u0107i vi\u0161e prijateljica tako \u0161to \u0107ete \u017eene tretirati kao upla\u0161ene konje<\/a>; ako se bavite ne\u010dim kreativnim i mu\u010di vas sumnja u kvalitetu vlastitog rada, sprijateljite se sa sumnjom<\/a> koja je samo “naopaka manifestacija nade”. Hera ima mudru rije\u010d za zabrinute roditelje \u010dija 17-godi\u0161nja k\u0107i postaje desni\u010darka<\/a>, za trans de\u010dka<\/a> s ultrakonzervativnom obitelji, za napa\u0107enog \u010dovjeka \u010diji susjed konstantno vrti tri iste i lo\u0161e pjesme na repeatu<\/a>, a kad od nje savjet tra\u017ee ljudi koji ne pokazuju natruhe savjesti i izigravaju \u017ertve u situacijama u kojima su sve samo ne to, Hera ih brutalno razmontira<\/a> na komadi\u0107e<\/a>.<\/p>\n\n\n\n I ina\u010de poznata po genijalno sumanutim usporedbama i metaforama \u2013 neke njezine pjesme sastavljene su isklju\u010divo od toga \u2013 u odgovorima na pisma \u010ditatelja Hera posti\u017ee jednako briljantne rezultate. U odgovoru<\/a> \u010ditateljici koju mu\u010di prekid prijateljstva od kojeg bi se htjela \u0161to prije oporaviti, Hera joj savjetuje da razmi\u0161lja o svojim osje\u0107ajima kao o starom, inkontinentnom magarcu koji joj stalno provaljuje u ku\u0107u u nezgodnim trenucima. Nema smisla ljutiti se na magarca, pi\u0161e joj Hera. “Magarac \u0107e te samo gledati tugaljivim sme\u0111im o\u010dima i zapi\u0161ati ti cijeli tepih. Umjesto toga, poku\u0161aj se pomiriti s magarcem. Ka\u017ei mu ‘zdravo, ti u\u017easni gade od magarca, vidim da si se vratio po jo\u0161 sijena’, i onda ga nje\u017eno izvedi van”. <\/p>\n\n\n\n Igor Ivko: Po\u010detnici (Disput, 2023.)<\/h2>\n\n\n\n
Podcast “This Jungian Life”<\/h2>\n\n\n\n
Kolumna “Help Me Hera”<\/h2>\n\n\n\n