Za\u0161to je zgodno danas potra\u017eiti interpretacijsko uto\u010di\u0161te u revolucionarnoj 1848. godini? \u010cemu nas mogu nau\u010diti rasprave o ustavu u Habsbur\u0161koj monarhiji? Kako savladati lekcije politi\u010dkih poraza iz druge dekade ovog stolje\u0107a i gdje potra\u017eiti utjehu? Preporuke za kraj godine donosi Marko Kostani\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Posao poput ovog koji se zasniva na poku\u0161ajima tjednog tuma\u010denja dru\u0161tveno-politi\u010dkog svijeta iziskuje redovito apdejtanje znanja o tom svijetu, kao i metoda stjecanja znanja. Apdejtanje podrazumijeva \u010ditanje analiza, \u010dlanaka, novih knjiga, ali i onih propu\u0161tenih koje ne gube na aktualnosti. Premda se taj proces uglavnom percipira kao neki vid akumulacije znanja, gra\u0111enja i sna\u017eenja potrebnih kapaciteta za uvjerljivija tuma\u010denja, prati ga i neizbje\u017ena dimenzija krhkosti. A kad smo ve\u0107 kod krhkosti, da se prebacim u ich-formu kako nala\u017eu pravila \u017eanra. Posezanje za istim ili sli\u010dnim pojmovima, izrazima i argumentacijskim obrascima u tjednom ritmu nerijetko me navodi na pitanja \u2013 imaju li ti pojmovi, izrazi i obrasci uop\u0107e smisla? Korespondiraju li sa stvarno\u0161\u0107u? Radi li se samo o \u0161iframa prepoznavanja za ljevi\u010dare? Vrtim ih li samo iz navike da isporu\u010dim projektno zadan broj tekstova? Ili mi, nam, mogu objasniti svijet?<\/p>\n\n\n\n
Povremene epizode nepovjerenja u vlastita tuma\u010denja svijeta prirodne su valjda sklonosti, a “rje\u0161avaju” se konzultiranjem autoriteta raznih profila, diskusijama s drugovima i suparnicima ili, nedajbo\u017ee, konvertitstvom. Me\u0111utim, u ovom specifi\u010dnom slu\u010daju postoji jo\u0161 jedna politi\u010dka dimenzija koja te epizode dodatno dramatizira ili barem \u010dini izazovnijima. Naime, kontinuirani politi\u010dki neuspjesi ljevice sami po sebi svakoga s imalo intelektualnog po\u0161tenja na toj “sceni” navode na preispitivanje osnovnih koncepata i metodologija koje koristi pri poku\u0161ajima razumijevanja svijeta. Tu nezgodnu situaciju donekle izvla\u010de barem dvije zgodne okolnosti: lijeva teorija mo\u017ee vrlo uvjerljivo objasniti za\u0161to lijeva politika ne uspijeva u svojim ambicijama, a desna zvu\u010di jednako neuvjerljivo kao i uvijek. Dovoljno za politi\u010dki self-help.<\/p>\n\n\n\n
A zgodno bi bilo na tragu tog orijentira, ako se ima vremena i volje, ne\u0161to i pro\u010ditati. Zato za ve\u0107 zapo\u010dete praznike preporu\u010dujem publicisti\u010dke naslove koji bi mogli biti od pomo\u0107i svima koje mu\u010de sli\u010dni problemi. Ili svima koji mo\u017eda \u017eele da imaju te probleme umjesto nekih ozbiljnijih. Preporuke idu u dva para knjiga. Prve dvije su historiografske, obimnije i samim tim prikladnije za one koji \u0107e praznike provesti u mirnoj, ku\u0107noj atmosferi s vi\u0161e vremena na raspolaganju. Druge dvije se bave recentnom politi\u010dkom dinamikom, zna\u010dajno su tanje i namijenjene onima koji \u0107e “vrijeme za sebe” hvatati izme\u0111u obilnih objeda i aftera, ili obiteljskih i radnih zadataka, ovisno o tome \u0161to im je “sudbina” namijenila.<\/p>\n\n\n\n
***<\/p>\n\n\n\n
Christopher Clark, Revolutionary Spring: Europe Aflame and the Fight for a New World 1848-1849<\/a><\/p>\n\n\n\n Natasha Wheatley, The Life and Death of States: Central Europe and Transformation of Modern Sovereignty<\/a><\/p>\n\n\n\n I sam autor Christopher Clark, renomirani povjesni\u010dar, u nas najpoznatiji po prevedenoj “pretpovijesti Prvog svjetskog rata<\/a>“, i brojni recenzenti, nametnuli su krajnje intrigantan okvir recepcije knjige o revoluciji 1848. godine. Naime, tvrde da tada\u0161nja politi\u010dko-ideolo\u0161ka klima neodoljivo nalikuje na onu u kojoj trenutno \u017eivimo. Glavne odrednice te klime su konfuzija i kaos. Me\u0111utim, tada su iz konfuzije i kaosa nastale institucije, ideolo\u0161ki projekti, predod\u017ebe, oblici upravljanja i sve ono \u0161to se dugo podrazumijevalo pod politikom. Radilo se, kao \u0161to Clark uvjerljivo pokazuje na brojnim primjerima simultanih revolucionarnih epizoda diljem Europe, o prvoj revoluciji koja je bila “duboko socijalna”, masovna i zapravo otvorila socijalno pitanje kao politi\u010dko pitanje. Rije\u010d je, dakle, o knjizi iz koje zapravo u\u010dimo kako je nastao na\u0161 politi\u010dki leksikon i kako su se formulirale politi\u010dke vrijednosti i ideologije koje nisu bile ni\u0161ta zadano i svima odmah prepoznatljivo. I taj leksikon i vrijednosti su oblikovali politiku do pred kraj 20. stolje\u0107a. I \u010dinilo se u jednom trenutku da nam vi\u0161e ne trebaju: progla\u0161eni su trijumf kapitalizma i kraj povijesti, a politika je prepu\u0161tena tehnokraciji, kao posljednjem, degenerativnom stadiju zametka nastalog 1848. Me\u0111utim, politika se vratila, ali leksikon i vrijednosti su istro\u0161eni ili izraubani, dijelom i zaboravljeni, interpretacijski i institucionalno, i sve je opet otvoreno. I \u010dini se da opet moramo politi\u010dki slovkati makar bili uvjereni u tuma\u010denja svijeta na raspolaganju. Za taj zadatak Clarkova obimna sveska predstavlja prili\u010dnu inspiraciju.<\/p>\n\n\n\n Studija pak Natashe Wheatley je mo\u017eda vi\u0161e za politi\u010dko-povijesne geekove<\/em>. Wheatley se bavi intelektualnom povije\u0161\u0107u suvereniteta na podru\u010dju Habsbur\u0161ke monarhije od 1848. godine nadalje, uklju\u010duju\u0107i stvaranje novih, izme\u0111u ostalog i “na\u0161ih”, dr\u017eava nakon raspada imperija. Wheatley polazi od pretpostavke da su u suvremenim teorijama i povijestima suverenizma zanemarene politi\u010dke i intelektualne rasprave koje su pratile ustavne i dr\u017eavne transformacije na podru\u010dju srednje Europe i da su upravo iz tih rasprava proiza\u0161li centralni pojmovi kojima danas operiramo gotovo svakodnevno i koji nam slu\u017ee da nam dr\u017eave i njihovi ustavi i suverenosti izgledaju kao ne\u0161to samorazumljivo. Wheatley nas u zavodljivoj naraciji vodi kroz \u017eivi svijet, naizgled dosadnog “ustavnog prava”. Kako su se formulirale koncepcije poput “prava na dr\u017eavu”? Kako je suverenost bila zapravo ishod teorije znanja o svijetu kojem treba suveren? Kako se u “fikcionalnom” tekstu ustava pomiruju ne samo razli\u010dite politi\u010dke koncepcije i tradicije ve\u0107 i razli\u010dite ideje o odnosu dokumenta i svijeta? Kako su se ova apstraktna pitanja odvijala me\u0111u razli\u010ditim protagonistima, povijesnim figurama koje su kroz rasprave, poku\u0161aje, pogre\u0161ke, politi\u010dke pritiske i socijalne izazove gradile konceptualnu armaturu suverenizma koja se nama danas doima kao ne\u0161to normalno, kao ne\u0161to \u0161to je oduvijek trebalo biti tako? U trenucima u kojima trebamo opet nau\u010diti politi\u010dki slovkati, potrebno je nau\u010diti i da politi\u010dka abeceda nije pala s neba i da je uvijek podlo\u017ena promjenama.<\/p>\n\n\n\n ***<\/p>\n\n\n\n Vincent Bevins, If We Burn: The Mass Protest Decade and the Missing Revolution<\/a><\/p>\n\n\n\n