Kad je krajem studenog obznanjeno da na snagu stupa primirje u Gazi, mnogi stanovnici iskoristili su tih par dana da pohrle moru, od kojeg su prisilno udaljeni u posljednja dva i pol mjeseca. Zona koja je 1995. pripala Palestini kroz godine se postepeno smanjivala, a izraelska mornarica od tada patrolira uz obalu, redovito pucaju\u0107i na palestinske ribare. Palestinci su se nastavili vra\u0107ati moru i nakon napada na Gazu u kojima su ginula i djeca. Pi\u0161e Ivana Peri\u0107. <\/p>\n\n\n\n
“Ima djevojka na obali mora \/ I djevojka ima obitelj \/ I obitelj ima ku\u0107u \/ A ku\u0107a ima dva prozora i vrata \/ A na moru ima ratni brod koji igra igru \/ Cilja one koji se imaju \u0161etati obalom”, pi\u0161e u pjesmi “Djevojka \/ Vrisak” palestinski pjesnik Mahmud Darvi\u0161.<\/p>\n\n\n\n
\u0160um mora u njegovim se pjesmama stapa s artiljerijom tenkova, ratnih aviona i brodova. U posljednjih dva i pol mjeseca izraelskog ratovanja u Gazi ubijeno je najmanje 20 tisu\u0107a ljudi, a me\u0111u onima koji (zasad) ostaju \u017eivi redovno se oplakuje i gubitak mora, jer mu brojni stanovnici i stanovnice Gaze vi\u0161e nemaju pristup. Na Instagramu se masovno dijele fotografije Refah El Batniji, slikarice koja je godinama na toj dru\u0161tvenoj mre\u017ei bilje\u017eila <\/a>svakodnevnicu na obalama Gaze. <\/p>\n\n\n\n Na njenim su fotografijama drveni brodovi koji \u010dekaju na pituranje, ribari koji rasple\u0107u istro\u0161ene mre\u017ee, konji koji kaskaju po \u017ealu, plasti\u010dne katrige koje izjutra \u010dekaju prve posjetitelje pla\u017ee, prugasti suncobrani izvrnuti na vjetru, tacne na koje su polo\u017eene \u010da\u0161e za \u010daj i buketi mente, dje\u010daci koji prodaju \u017earko crvene lubenice i ru\u017ei\u010dastu \u0161e\u0107ernu vatu, konop oki\u0107en \u0161arenim zastavicama i galebovi u letu, grafit “ljubav na prvi pogled i ljubav zauvijek” ispisan na stijenama uz more, bijele i sme\u0111e glave magaraca koji vuku karove pune ka\u0161eta s povr\u0107em, djevojke koje se grle dok le\u017ee u pli\u0107aku. Zadnju je morsku fotografiju El Batniji objavila 25. septembra. <\/p>\n\n\n\n Od mora je sada prisilno udaljena, ali okupacijsko posezanje za plavetnilom koje \u017eivot zna\u010di u Gazi nije novost, iako je dosad mo\u017eda najosjetnije. Godine 1995., prema Privremenom sporazumu iz Osla II, Palestini je pripala zona od 20 nauti\u010dkih milja (37 kilometara) za gospodarske aktivnosti, uklju\u010duju\u0107i ribolov, kao i rekreaciju uz obalu. S vremenom je ta zona zna\u010dajno smanjena: 2002. na 12 nauti\u010dkih milja (22 kilometara), pa 2006. na \u0161est milja (11 kilometara), pa 2009. na tri milje (5,5 kilometara). Brodovi izraelske mornarice u posljednjem su desetlje\u0107u patrolirali od jedne do tri nauti\u010dke milje od obale Gaze, \u010desto pucaju\u0107i na palestinske ribare koji su se usudili i\u0107i dalje od nametnutih granica. I ovoga je ljeta vi\u0161e od dvjesto ribara prosvjedovalo<\/a> u luci u Gazi zbog neprestanih izraelskih napada na njihove brodice. Vi\u0161e je ribara uhi\u0107eno, a njihove brodice i oprema za pecanje su zaplijenjeni. Zakarija Bakr iz Sindikata ribara upozorio je tada da su ribari stalno izlo\u017eeni maltretiranju i zastra\u0161ivanju, a ljudi u Gazi sve gladniji.<\/p>\n\n\n\n Godine 2013., za jednu od epizoda dokumentarnog serijala “Parts Unknown”, Anthony Bourdain je posjetio Gazu uz vodstvo Lejle El Hadad, kuharice i koautorice knjige “Kuhinja Gaze: Palestinsko kulinarsko putovanje”<\/a>. U toj epizodi<\/a> Bourdain i El Hadad \u0161etaju obalama Gaze, a El Hadad mu pri\u010da kako je jedna od posljedica blokade u brojkama sve manji i kvalitetom sve oskudniji ulov ribe. <\/p>\n\n\n\n Va\u017ean element izraelskog gu\u0161enja \u017eivota Palestinaca na moru bilo je i ograni\u010davanje pristupa podmorskim resursima. Godine 2000. otkriveno je ogromno le\u017ei\u0161te prirodnog plina unutar pomorske zone Gaze. Polje je otkrila britanska naftna i plinska kompanija BG Group, a tek u junu ove godine izraelski premijer Benjamin Netanjahu priop\u0107io je<\/a> javnosti da je dao preliminarno odobrenje za razvoj polja Gaza Marine zajedno s Egiptom i Palestinskom upravom (PA). Me\u0111utim, s najva\u017enijim informacijama o planiranoj ekstrakciji i kori\u0161tenju plina (uklju\u010duju\u0107i raspodjelu i to\u010dne korisnike) javnost jo\u0161 uvijek nije upoznata. <\/p>\n\n\n\n Gaza godinama muku mu\u010di i s \u010disto\u0107om morske vode. Nepro\u010di\u0161\u0107ena kanalizacija tekla je izravno u more Gaze, uzrokuju\u0107i ekolo\u0161ku katastrofu koja je naru\u0161avala rijetku ugodnu i pristupa\u010dnu opciju za kupanje velikom broju ljudi koji \u017eive u uskom obalnom pojasu-zatvoru. Lani su napokon upogonjena<\/a> postrojenja za pro\u010di\u0161\u0107avanje otpadnih voda koja su du\u017e enklave smanjila one\u010di\u0161\u0107enje na najni\u017eu razinu u mnogo godina, pa su posjetitelji pla\u017ee medijima s gu\u0161tom komentirali fri\u0161ki zrak, \u017euti pijesak i kristalno plavo more.<\/p>\n\n\n\n Naravno, kupali su se ljudi u moru i ranije, i dok je bilo \u0161porko. \u0160etali su i sjedili uz njega i dok je smrdilo po govnima. I dalje je to bilo njihovo more, otvorene o\u010di i ispru\u017eene ruke Mediterana. Nastavili su mu se vra\u0107ati i nakon \u0161to su na njegovim obalama u zaigranom trku ginula djeca<\/a>, projektilima razneseni kiosci na kojima su ljudi spajali agregate i gledali utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, a djevoj\u010dica Huda Ghalia neutje\u0161no zazivala<\/a> \u0107a\u0107u ne shva\u0107aju\u0107i da je mrtav i on i ostalih sedmero \u010dlanova njene obitelji s kojima je do\u0161la na piknik. Ne zove se slu\u010dajno knjiga izraelske novinarke Amire Hass iz 1996. godine “Ispijaju\u0107i more u Gazi: Dani i no\u0107i u zemlji pod opsadom”<\/a>. Ljudi su se moru vra\u0107ali zato \u0161to je more isto \u0161to i Palestina – \u010de\u017enja za slobodom.<\/p>\n\n\n\n “Palestina je pomorska nacija. Njezini pjesnici sanjaju o mediteranskim valovima. Njezina djeca u\u010de roniti i plivati u moru i igrati nogomet na pijesku. Njezina se kuhinja di\u010di plodovima mora pripremljenim na inovativne na\u010dine. Palestinske obitelji odlaze na piknike na njezine pla\u017ee, uzdu\u017e njezinih obala. Palestinski primorski domovi otvaraju svoje grilje prema mediteranskom zraku i vodi. Iako su slavne palestinske luke \u2013 Haifa, Jafa, Accra \u2013 uzurpirane u Nakbi, Palestinci ostaju tvrdoglavo vezani za svoje more (…) Mediteran \u010deka njihov povratak”, pi\u0161e<\/a> o moru, Gazi i Palestini iransko-ameri\u010dka profesorica i istra\u017eiva\u010dica povijesti brodarstva i pomorstva Laleh Khalili.<\/p>\n\n\n\n Mediteran \u010deka i na Muhameda El Katiba, lika iz kratke pri\u010de palestinske knji\u017eevnice Adanie Shibli. Shibli je ove jeseni u Frankfurtu za roman “Sporedni detalj” trebala dobiti nagradu<\/a> LiBeraturpreis. Za dodjelu nagrade je uskra\u0107ena “zbog rata koji je zapo\u010deo Hamas, a pod kojim pate milijuni ljudi u Izraelu i Palestini”. Kratka pri\u010da “Ovo more pripada Muhamedu El Katibu”<\/a> objavljena je u antologiji suvremene knji\u017eevnosti Levanta \u2018Tvoj bol je lak\u0161i kad o njemu drugi pri\u010daju\u2019, koju je 2017. godine objavila udruga Kulturtreger.<\/p>\n\n\n\n Te je godine Shibli gostovala u Zagrebu, a pri\u010dala je me\u0111u ostalim i o povezanosti Palestinaca i Mediterana. Jedna od mogu\u0107nosti koju Shibli u pri\u010di ispisuje jest da \u0107e Jafino more, \u010dim \u010duje urlanje Muhameda koji za njime \u010ditav \u017eivot \u010dezne, otvoriti svoje srce “jer to je Jafino more koje dugo nije \u010dulo arapski”. “Kada more \u010duje pla\u010d Muhameda El Katiba: \u2018Ovo je moje more!\u2019, odgovorit \u0107e: \u2018Ti si moj.\u2019 I more ne\u0107e dopustiti Muhamedu El Katibu da ga ikad vi\u0161e napusti”, pi\u0161e Shibli.<\/p>\n\n\n\n Kad je ono na par dana krajem novembra obznanjeno da na snagu stupa primirje u Gazi, na prosvjedu za Palestinu u Zagrebu Amani El Balawi, \u010dija je obitelj evakuirana iz Gaze, kazala<\/a> je: “Pauzirati se mo\u017ee film ili video igrica, a ne genocid kojem svjedo\u010dimo”. I zaista, pozerski treptaj primirja nije ni\u0161ta zna\u010dajno u\u010dinio za Gazu, ali jest indikativno da su ga mnogi stanovnici Gaze iscrpljeni iskoristili da pohrle<\/a> – moru.<\/p>\n\n\n\n Bilo je me\u0111u njima nekih koji se nisu otu\u0161irali skoro mjesec dana. Neki su medijima kazali da su po\u017eeljeli svoj vrisak podijeliti s valovima. Neki su se do\u0161li istr\u010dati, neki samo buljiti u brodice koje su nakratko ponovno zaplovile. Na\u0161lo se me\u0111u posjetiteljima i mokrih i zaigranih konja, jer \u0161to je Gaza bez konja i magaraca i galebova. Gledaju\u0107i taj prizor, more, \u017eivotinje i ljude Palestine, moglo bi se konstatirati – sve je bilo kao nekad, sve je bilo kao nikad. Od mora se Gazi ne rastaje, a tamo gdje se vali lome ostavljaju prostor otvoren.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kad je krajem studenog obznanjeno da na snagu stupa primirje u Gazi, mnogi stanovnici iskoristili su tih par dana da pohrle moru, od kojeg su prisilno udaljeni u posljednja dva i pol mjeseca. Zona koja je 1995. pripala Palestini kroz godine se postepeno smanjivala, a izraelska mornarica od tada patrolira uz obalu, redovito pucaju\u0107i na […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":46204,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[504,1818,1819,137],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[1284],"class_list":["post-46198","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izrael","tag-palestina","tag-pojas-gaze","tag-rat","theme-politika","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46198","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46198"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46198\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46213,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46198\/revisions\/46213"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46204"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46198"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46198"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46198"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46198"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46198"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46198"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46198"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Sve manja zona<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
More kao sloboda<\/strong><\/h2>\n\n\n\n