U pandemijskom periodu diljem svijeta se kao jedan od efikasnijih oblika pomo\u0107i gra\u0111anima nametnuo izravan transfer novca na njihove ra\u010dune. U kontekstu lokdauna i krajnje reduciranih ekonomskih aktivnosti takav oblik dr\u017eavne politike u\u010dinio se neophodnim. Premda se radilo o izvanrednoj situaciji, takve su politike odavno predmet debata, a zagovornici izravnih transfera novca na ra\u010dune gra\u0111ane zastupljeni su gotovo pa na cijelom politi\u010dkom spektru. Motivi i razlozi variraju, ali ono \u0161to ih ve\u017ee je manje ili vi\u0161e eksplicitna pretpostavka o neefikasnosti socijalne dr\u017eave. Neki joj zamjeraju tromost i paternalizam, neki privilegiju odlu\u010divanja o tome \u0161to je kome potrebno, a neki dekomodifikaciju odre\u0111enih privrednih grana i usluga.<\/p>\n\n\n\n
Odluke, dakle, treba prepustiti pojedincima koji najbolje znaju na \u0161to \u017eele potro\u0161iti vlastiti novac, zvali ga “negativnim porezom” kao neoliberali ili minimalnim zajam\u010denih dohotkom kao pojedini ljevi\u010dari. Ovi potonji u tome vide svojevrsnu demokratizaciju planiranja \u2013 ne\u0107e dr\u017eava odlu\u010divati koje su ljudske potrebe \u2013 a neoliberali op\u0107u prevlast tr\u017ei\u0161nih odnosa koji bi trebali rezultirati optimalnom alokacijom resursa. Valja dodati i da ljevi\u010dari u minimalnom zajam\u010denom dohotku vide i za\u0161titu od tr\u017ei\u0161nih neizvjesnosti u obliku nezaposlenosti ili stjecanja odre\u0111ene razine autonomije pri biranju poslova. Postoje i grupacije koje se zala\u017eu i za kombinaciju socijalne dr\u017eave i izravnih transfera. Uglavnom, tradicija rasprava i prijedloga je bogata, a najbolji uvod predstavlja ove godine objavljena studija Antona J\u00e4gera i Daniela Zamore Vargasa “Welfare for Markets: A Global History of Basic Income<\/a>“.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d tome \u0161to su brojni konzervativni ekonomisti po\u017eurili inflaciju pripisati upravo izda\u0161nim nov\u010danim transferima na ra\u010dune gra\u0111ana za vrijeme lokdauna, takav oblik “socijalne pomo\u0107i” u\u017eiva sve izra\u017eeniju podr\u0161ku ili se barem smatra prijedlogom vrijednim rasprave. \u0160to i ne \u010dudi s obzirom na rasprostranjenu ideolo\u0161ku klimu koja tr\u017ei\u0161te smatra jedinom objektivnom i racionalnom dru\u0161tvenom institucijom. Bez obzira na to odakle novci stigli, gra\u0111ani \u0107e s njima baratati na tr\u017ei\u0161tu i ne\u0107e “ovisiti” o uslugama koje je za njih, navodno bez ikakvih konzultacija, birokratskom inercijom, pripremila dr\u017eava. Pored usvajanja tr\u017ei\u0161ne racionalnosti, u pozadini nov\u010danih transfera stoji i pretpostavka da \u0107e se njima gra\u0111ani i demokratski osna\u017eiti, da \u0107e postati razvijenije individue za koje vi\u0161e nitko ne skrbi osim njih samih. I da \u0107e naprosto imati vi\u0161e vremena i volje za politi\u010dkim anga\u017emanom.<\/p>\n\n\n\n