{"id":46070,"date":"2023-12-08T08:47:44","date_gmt":"2023-12-08T07:47:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=46070"},"modified":"2023-12-12T11:31:35","modified_gmt":"2023-12-12T10:31:35","slug":"nacija-se-svajpa-desno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=46070","title":{"rendered":"Nacija se svajpa desno"},"content":{"rendered":"\n

Iako odavno znamo da je “zami\u0161ljena zajednica”, nacija ne gubi na snazi kao druga priroda i politi\u010dko nulto pismo. Za\u0161to je nacija toliko ukorijenjena iako je rije\u010d o relativno nedavnoj politi\u010dkoj inovaciji? I za\u0161to u svemu tome zna\u010dajnu ulogu igra politi\u010dka emocionalnost? <\/p>\n\n\n\n

Ako ne nu\u017eno najpoznatija, onda sigurno najefektnija definicija nacije stigla nam je iz pera Benedicta Andersona: nacija je zami\u0161ljena zajednica. Kao \u0161to to \u010desto biva s efektnim parolama, formulama i definicijama, zamjerke se brzo prona\u0111u. Me\u0111utim, Anderson svoju definiciju nije objavio u formi tvita ve\u0107 istoimene knjige. U njoj saznajemo da proces zami\u0161ljanja nije poku\u0161aj stvaranja specifi\u010dnog svijeta “iz glave” ve\u0107 politi\u010dki proces koji ovisi o materijalnim i tehnolo\u0161kim okolnostima. A naciju moramo zami\u0161ljati jer ve\u0107inu pripadnika nacije naprosto ne poznajemo i nemamo dokaza da su “isti” kao i mi. Iako se, dakle, nacija nu\u017eno zami\u0161lja, to ne zna\u010di da nije realna.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dan moment u tehnolo\u0161kom napretku koji je pridonio u\u010dinkovitijem zami\u0161ljanju nacije je izum tiska. Cirkulacija knjiga, \u0161tampe i mapa i samim time nastanak javne sfere, olak\u0161ali su mnogima zami\u0161ljanje i prepoznavanje budu\u0107ih sunarodnjaka. Kako bi to zami\u0161ljanje teklo jo\u0161 elegantnije uvodio se standardni jezik i granao se \u0161kolski sustav. I odjednom su se, na primjer, dje\u010dak s Visa i djevoj\u010dica iz Me\u0111imurja, mogli zamisliti kao pripadnici iste zajednice. Kao \u0161to se da naslutiti, taj proces nije bio prirodan. Nisu zameci nacija \u010dekali tehnolo\u0161ki napredak da bi se realizirali. Netko je sve to trebao organizirati: ideolo\u0161ki i logisti\u010dki. Klju\u010dnu ulogu su u tom procesu imali i povjesni\u010dari. Pored toga \u0161to su ljudi po\u010deli obitavati u zajedni\u010dkim javnim sferama koje su stvarali mediji i na mapama uo\u010davali granice svojih domovina, netko ih je trebao uvjeriti da je tako zapravo oduvijek bilo, samo im nitko dosad nije stigao re\u0107i. Stoga ne \u010dudi da je historiografija kao disciplina nastala paralelno s nacionalizmom po\u010detkom 19. stolje\u0107a kao njegova svojevrsna pomo\u0107na znanost. Netko je naprosto trebao “izmisliti tradiciju”, kako bi rekao drugi veliki teoreti\u010dar i povjesni\u010dar nacionalizma Eric Hobsbawm. Netko je morao sve te \u0161ture arheolo\u0161ke tragove i krnje zapise pretvoriti u zajedni\u010dki narativ koji u na\u0161em slu\u010daju po\u010dinje u stolje\u0107u sedmom.<\/p>\n\n\n\n

Nulto pismo politike<\/h2>\n\n\n\n

Unato\u010d tome \u0161to su zami\u0161ljene i politi\u010dkom voljom oblikovane, nacije se doimaju kao druga priroda, kao ne\u0161to \u0161to je oduvijek tu, kao teku\u0107ina u koju uronimo ro\u0111enjem, kao nulto pismo politike. \u010cemu duguju svoj uspjeh? Za\u0161to je ta politi\u010dka inovacija izdr\u017eala i obe\u0107anja komunista o njenoj skoroj izli\u0161nosti i globalisti\u010dke teorije o trijumfu tr\u017ei\u0161ta koji \u0107e je svesti na folklor? U ovom \u0107emo kratkom osvrtu poku\u0161ati ponuditi neke odgovore ili barem smjerove njihova tra\u017eenja. Za po\u010detak, zami\u0161ljanje nikad ne staje, potreban je stalan apdejt. Pa tako recimo i u sasvim trivijalnim stvarima kao \u0161to su okusi \u010dipsa<\/a>. Postoje kompanije koje se bave razvijanjem razli\u010ditih okusa za razli\u010dita nacionalna tr\u017ei\u0161ta za same proizvo\u0111a\u010de \u010dipsa. Rade se ispitivanja, analize tr\u017ei\u0161ta, uzima u obzir “tradicija” prehrane na pojedinim podru\u010djima, migracijski trendovi koji te “tradicije” mijenjaju, nekad se pogodi, nekad se proma\u0161i. Dakle, postoji cijeli industrijski kompleks koji zami\u0161lja koje okuse \u010dipsa bi pojedina nacija “trebala” preferirati.<\/p>\n\n\n\n

Pored intriga suvremenih tr\u017ei\u0161nih ni\u0161a, postoje i dublji povijesni faktori koji su nacije i nacionalizam u\u010dinili ne samo otpornim na politi\u010dko-ekonomske izazove ve\u0107 i daleko najpopularnijim oblikom politi\u010dke identifikacije. Za po\u010detak, valja istaknuti da su nacionalizmi ve\u0107inom ishodi\u0161ni bili demokratski pokreti. Zahtijevali su ukidanje monarhija i uvo\u0111enje (ograni\u010denih) jednakih prava gra\u0111ana. Naravno, sam koncept nacije, makar i onaj najinkluzivniji, politi\u010dke nacije, naslije\u0111en iz Francuske revolucije, pretpostavlja da netko mora biti izuzet, da nekome to pravo mora biti uskra\u0107eno jer u suprotnom razli\u010ditih nacija ne bi ni bilo. Bez obzira na presudnu ulogu socijalisti\u010dkog i radni\u010dkog pokreta u stjecanju danas gotovo pa podrazumijevaju\u0107ih demokratskih i gra\u0111anskih prava, ona su ostvarena u okvirima nacionalnih dr\u017eava. I smatraju se njihovim integralnim dijelom.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na djelomi\u010dno podudaranje nastanka kapitalizma i nacija nerijetko su se pojavljivale razli\u010dite teorije o njihovoj me\u0111uuvjetovanosti. Kapitalisti\u010dki razvitak je tako stvorio tehnolo\u0161ke preduvjete za zami\u0161ljanje i nastanak nacija, a nacionalne dr\u017eave su bile savr\u0161en alat kapitalu za discipliniranje, \u0161kolovanje i oblikovanje radne snage. Te teorije uglavnom pate od povi\u0161enog stupnja funkcionalizma i manjka pozornosti za povijesne kompleksnosti. Svi nabrojani aspekti imali su svoju ulogu u razvoju kapitalizma i nacija i nacionalnih dr\u017eava, ali bilo bi isuvi\u0161e ambiciozno sklopiti ih u nekakav teleolo\u0161ki narativ. Me\u0111utim, postoji jedan aspekt koji pridonosi identifikaciji u ekonomskoj dimenziji. To je vidljivo i kroz politi\u010dku povijest protekcionizma koji se nakon desetlje\u0107a tabuiziranja opet javlja kao realisti\u010dna opcija, ali i kroz samu \u010dinjenicu da kapitalizam po\u010diva na konkurenciji i da nacionalne ekonomije preuzimaju oblik konkurenata i tako ve\u017eu razli\u010dite klase u navodne, ali istovremeno do odre\u0111enog stupnja itekako realne, zajedni\u010dke interese.<\/p>\n\n\n\n

Emocionalna dostupnost<\/h2>\n\n\n\n

Pored sna\u017ene institucionalne i ekonomske uloge, nacija itekako va\u017enu ulogu ima u registru politi\u010dke emocionalnosti. I tim \u0107emo se registrom ponajvi\u0161e pozabaviti jer nam se \u010dini da upravo u suvremenom dru\u0161tveno-politi\u010dkom kontekstu igra presudnu ulogu. Mo\u017eemo izdvojiti barem \u010detiri dimenzije politi\u010dke emocionalnosti koje ve\u017eemo uz naciju i nacionalizam. Izme\u0111u njih postoje preklapanja, ali svaka ima dovoljno “snage” da se sagleda izolirano. Prva se dimenzija ti\u010de religioznog potencijala nacije. Naime, formiranjem nacionalisti\u010dkih pokreta i nacionalnih dr\u017eava slabio je utjecaj religija na \u017eivote ljudi. I dalje su se mnogi deklarirali kao vjernici, a u brojnim nacionalnim pokretima, na primjer na na\u0161im prostorima, religija je bila klju\u010dna sastavnica nacionalizma i politi\u010dka razdjelnica. Ali religija, za razliku od prednacionalnih vremena, nije vi\u0161e organizirala smisao \u017eivota. Tu je ulogu preuzela nacija, pritom ponekad preuzimaju\u0107i i konkretne religijske elemente. Nacija je ono \u0161to grije du\u0161u i daje smisao.<\/p>\n\n\n\n

Druga se dimenzija ti\u010de sje\u0107anja. Naime, nacionalne dr\u017eave nisu se mogle uspostaviti bez nasilja. Neke je populacije trebalo nasilno spojiti, a neke jo\u0161 nasilnije odvojiti: ratovi, genocidi, etni\u010dka \u010di\u0161\u0107enja i premje\u0161tanja stanovni\u0161tva alati su oblikovanja nacija. Na istim su podru\u010djima \u017eivjeli ljudi razli\u010ditih etni\u010dkih skupina, religijskih predznaka i politi\u010dkih uvjerenja. Nekako je trebalo stvoriti homogeno podru\u010dje za koje se pretpostavlja da na njega odre\u0111ena nacija ima povijesno pravo. Ti su procesi, naravno, donosili heroje i \u017ertve. I svi ti ratovi i bitke koji su slu\u017eili da naciju pretvore iz zami\u0161ljene u prirodnu zajednicu, ostali su duboko upisani u emocionalnom sje\u0107anju onih koji su u njima izgubili bliske \u010dlanove obitelji i prijatelje. Iz toga se razvila emocionalna spona koja naciju ve\u017ee jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107a je pak dimenzija vezana uz politi\u010dku participaciju. Kao \u0161to znamo, ona demokratska, uglavnom je ograni\u010dena na izborne cikluse, a u ekonomskoj sferi \u017eivota gotovo je pa potpuno suspendirana. Takav presjek stanja \u010desto izaziva pitanja koja glase otprilike ovako: za\u0161to ljudi vi\u0161e ne prosvjeduju ve\u0107 se umjesto toga prepu\u0161taju nacionalisti\u010dkim ritualima? Odgovor se u odre\u0111enoj mjeri krije u tome \u0161to ti rituali nude oblike emocionalne politi\u010dke participacije. Za razliku od komplicirane demokratske procedure, nacionalna identifikacija nudi transparentnost. Postoje momenti, poput nacionalnog praznika ili utakmice reprezentacije, u kojima smo svi isti bez obzira na politi\u010dku mo\u0107 i ekonomsku pozadinu.<\/p>\n\n\n\n

\u010cetvrta se nadovezuje na tre\u0107u i obitava u sferi utjehe. Prednost nacije u odnosu na konkurentske modele politi\u010dke identifikacije nalazi se u tome da je \u2013 poslu\u017eimo se suvremenim ljubavnim metajezikom \u2013 uvijek emocionalno dostupna. Ta prednost pogotovo vrijedi u periodu neoliberalizma u kojem su druk\u010diji oblici kolektivnog organiziranja, pogotovo oni na klasnoj osnovi, ograni\u010deni pa i manje-vi\u0161e zabranjeni na razli\u010dite na\u010dine. Nacija u kontekstu atomiziranog dru\u0161tva i prevladavaju\u0107e tr\u017ei\u0161ne ontologije koja svijet \u010dini te\u0161ko racionalno savladivim nudi utjehu. Nacija nudi mjesto za\u0161tite od hireva kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta, mjesto na kojem druge prepoznajemo kao svoje.<\/p>\n\n\n\n

Sve nabrojane dimenzije politi\u010dke emocionalnosti i ostali elementi opstojnosti nacija i nacionalnih dr\u017eava \u010dine politi\u010dke zadatke namijenjene ljevici izrazito te\u0161kima. Me\u0111u te zadatke ne spada izmi\u0161ljanje atraktivnije politi\u010dke emocionalnosti ve\u0107 formuliranje konkretnih politika koje naciju kao oblik utjehe \u010dini izli\u0161nom. S tim da se politi\u010dka emocionalnost ne smije zanemariti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako odavno znamo da je “zami\u0161ljena zajednica”, nacija ne gubi na snazi kao druga priroda i politi\u010dko nulto pismo. Za\u0161to je nacija toliko ukorijenjena iako je rije\u010d o relativno nedavnoj politi\u010dkoj inovaciji? I za\u0161to u svemu tome zna\u010dajnu ulogu igra politi\u010dka emocionalnost? Ako ne nu\u017eno najpoznatija, onda sigurno najefektnija definicija nacije stigla nam je iz […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":46079,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-46070","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46070"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46070\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46094,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46070\/revisions\/46094"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46079"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46070"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=46070"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=46070"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=46070"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=46070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}