preporu\u010damo tekst<\/a> njema\u010dkog sociologa Olivera Nachtweya. \u010clanak je napisan i objavljen na njema\u010dkom, ali uz pomo\u0107 Google translatea, pogotovo prijevoda na engleski, mogu se bez ve\u0107ih problema pohvatati argumentacijski konci. No, dok \u010dekamo ho\u0107e li Wagenknecht uspjeti dokazati ono \u0161to je navodno sociolo\u0161ki i matemati\u010dki o\u010dito, navedimo pet klju\u010dnih problema koji te o\u010ditosti ozbiljno dovode u pitanje.<\/p>\n\n\n\nPrvi problem lijevog prihva\u0107anja kombinacije socijalnog konzervativizma i ekonomskog progresivizma je na\u010delne naravi. Naime, tom kombinacijom svjesno se \u017ertvuje dobrobit, ako ne i \u017eivoti, zna\u010dajnog dijela na\u0161ih sugra\u0111ana druge boje ko\u017ee ili seksualne orijentacije. Pored toga \u0161to se radi o moralno potpuno neprihvatljivom potezu kojim se doslovno \u017ertvuju segmenti populacije za izborni uspjeh, postavlja se i pitanje za\u0161to bi ti “targetirani” bira\u010di glasali za ljevicu nakon tog poteza. Ako toliko ne podnose strance i seksualne manjine da zbog njih ina\u010de glasaju i protiv vlastitih materijalnih interesa, onda o\u010dito postoji dublji problem od sastavljanja pravog ideolo\u0161kog recepta za njih. Prili\u010dno izglednijim se \u010dini da \u0107e nastaviti glasati za opcije za koje su i dosad glasali.<\/p>\n\n\n\n
Drugi problem te kombinacije predstavlja zapravo odustajanje od politike kao takve i pretvaranje politi\u010dke stranke u marketin\u0161ku agenciju koja oslu\u0161kuje tr\u017ei\u0161te i s obzirom na dobivene rezultate pakira proizvod. Glasa\u010di se tretiraju kao ideolo\u0161ki formirane grupe ili individue koje nisu podlo\u017ene politi\u010dkom radu i oblikovanju ve\u0107 su, eto, njihovi stavovi spontani, a samim tim i prirodni i kona\u010dni. I na strankama je da se tim stavovima i vrijednostima prilagode, a ne da se prepuste nu\u0111enju nekakvih “fikcionalnih” rje\u0161enja \u010demu je navodno ljevica pogotovo sklona. Me\u0111utim, nije problem ljevice u tome \u0161to ne po\u0161tuje “spontane” stavove radni\u010dke klase ve\u0107 u tome \u0161to ih \u010desto patronizira u nu\u0111enju druk\u010dijih stavova. A to nije ba\u0161 najpametniji na\u010din politi\u010dkog uvjeravanja.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107i je problem vezan uz tuma\u010denje uspjeha ekstremne desnice i takozvanih desnih populista. Ideolo\u0161ki recept koji ovdje pratimo zasniva se na neuvjerljivoj interpretaciji tog uspjeha. I nije potrebno tu neuvjerljivost dokazivati druk\u010dijom interpretacijom ve\u0107 je dovoljno naglasiti da se barata krivim podacima i da su razli\u010dite uspje\u0161ne desne opcije itekako varirale u svojim ekonomskim politikama. Postoje i oni, poput Wildersa i Javiera Mileija, da spomenemo najsvje\u017eije primjere, koji se isti\u010du krajnje protr\u017ei\u0161nim rje\u0161enjima, ali i oni koji zagovaraju takozvani \u0161ovinizam blagostanja, dakle, selektivnu socijalnu dr\u017eavu kojoj stranci ne\u0107e imati pristup. Unato\u010d tome \u0161to je i na\u010delno problemati\u010dan uvoz ideolo\u0161kih recepata s desnice, primjeri pokazuju da taj jedan pouzdani recept ne postoji i da desnica uspjehe ostvaruje na ra\u010dun razli\u010ditih socijalno-ekonomskih kombinacija.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetvrti i peti problem su vezani uz klasnu struktura dru\u0161tava i politike i samim tim su povezani. Recimo da se \u010detvrti ti\u010de horizontalne, a peti vertikalne dimenzije klasne strukture. U prvom smo problemu naveli da politi\u010dka koncesija koju podrazumijeva ova preporu\u010dena ideolo\u0161ka kombinacija pretpostavlja i uspostavljanje socijalne hijerarhije u ni\u017eim klasama. Radnici druge boje ko\u017ee i seksualne manjine su otpisani jer su njihovi “partikularni” problemi naprosto teret koji nas odvla\u010di od va\u017enih pitanja. Pored priznavanja ideolo\u0161kog poraza, ova socijalna hijerarhija sa sobom vu\u010de i brojne organizacijske probleme. Kako uspostaviti solidarnost unutar radni\u010dke klase ako postoje jasne hijerarhije? A kako se bez solidarnosti izboriti za napredne ekonomske politike? Samim time \u0161to ne pri\u010damo vi\u0161e o drugim, identitetskim politikama?<\/p>\n\n\n\n
Prili\u010dno naivno, rekli bi vam prvi kapitalisti koji su kroz povijest itekako znali iskori\u0161tavati me\u0111unacionalne i rodne razlike unutar radni\u010dke klase kako bi pridonosili podjelama i slabili sindikalni pokret. I tu dolazimo do petog problema. O\u010dito, ova ideolo\u0161ka kombinacija je naprosto zaboravila najmo\u0107nije koji diktiraju ritam ekonomije i politike, a to je kapitalisti\u010dka klasa. A ako se oni zaborave ostaje dojam da \u0107e se ekonomske politike preokrenuti same od sebe, retori\u010dkim uzmakom ljevice, i da njih ne\u0107e nitko ni\u0161ta pitati. Ili da \u0107e prihvatiti sve zahtjeve ako ih se pita na sljede\u0107i na\u010din: dobar dan, mi smo nova ljevica, normalni, obi\u010dni ljudi, vi\u0161e se ne bavimo identitetima i fikcijama, mo\u017eete li nam povisiti pla\u0107e, a sebi poreze?<\/p>\n\n\n\n
Tko tu \u017eivi u fikcionalnom svijetu, prosudite sami.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Rezultati nedavnih izbora u Argentini i Nizozemskoj te trendovi popularnosti politi\u010dkih stranaka u anketnim istra\u017eivanjima u relevantnom broj drugih, pogotovo europskih dr\u017eava, aktivirali su novu rundu medijsko-analiti\u010dkih apokalipti\u010dnih scenarija po kojima nam prijeti mra\u010dno doba prevlasti ekstremno desnih opcija na kontinentu i \u0161ire. Relativna pobjeda Geerta Wildersa u Nizozemskoj jest bila neo\u010dekivana i nema sumnje […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":424,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-45991","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","theme-politika","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45991","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45991"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45991\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45999,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45991\/revisions\/45999"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/424"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45991"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45991"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45991"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45991"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45991"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45991"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45991"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}