{"id":45878,"date":"2023-11-08T10:52:49","date_gmt":"2023-11-08T09:52:49","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45878"},"modified":"2023-11-17T10:23:45","modified_gmt":"2023-11-17T09:23:45","slug":"feminizam-u-okovima-obitelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45878","title":{"rendered":"Feminizam u okovima obitelji"},"content":{"rendered":"\n

Kratki film “Stane” Antonete Alamat Kusijanovi\u0107 bavi se nasljednicom bogate dubrova\u010dke obitelji u ameri\u010dkoj dijaspori koja preuzima obiteljsku tvrtku. Film kroz niz scena bez puno rije\u010di raskrinkava obitelj kao va\u017enu polugu kapitalizma, ali uz stereotipan i ograni\u010den prikaz feministi\u010dke emancipacije. <\/p>\n\n\n\n

Od 2011. godine modna marka Miu Miu radi na vlastitoj seriji kratkometra\u017enih filmova pod nazivom Women’s Tales, okupljaju\u0107i isklju\u010divo vi\u0161e ili manje afirmirane redateljice iz svih dijelova svijeta koje kod proizvodnje svojih uradaka koriste zimsku odnosno ljetnu kolekciju tog brenda kao inspiraciju, ali naravno i kostimografiju za svoje glavne junakinje. Brend visoke mode Miu Miu jedan je od kreativnih partnera tj. sponzor presti\u017enog venecijanskog filmskog festivala na kojem se obi\u010dno kratke pri\u010de premijerno prika\u017eu. Me\u0111u velikim imenima u svijetu filma poput Agn\u00e8s Varde, Naomi Kawase, Lucrecie Martel ili Alice Rohrwacher, <\/strong>na\u0161la se i doma\u0107a autorica s ameri\u010dkom adresom Antoneta Alamat Kusijanovi\u0107. Alamat Kusijanovi\u0107 iza sebe ima dva uspje\u0161na filma, kratki U plavetnilo<\/em>, koji je 2017. osvojio Srce Sarajeva i dugometra\u017eni film Murina<\/em> koji je 2021. premijerno prikazan u Cannesu, gdje je i osvojio nagradu, pod producentskom palicom Martina Scorsese<\/em>a<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Njen novi kratkometra\u017eni film Stane<\/a><\/em>, ujedno i dvadeset i \u0161esta Miu Miu pri\u010da, <\/strong>prikazan je na ovogodi\u0161njem me\u0111unarodnom festivalu u Veneciji u rujnu 2023. Nama koji dolazimo iz istih ili bar sli\u010dnih podneblja kao redateljica, Stane je dobro poznato ime koje sigurno imamo u \u0161iroj ili u\u017eoj familiji, ili smo barem za njega \u010duli. Svakako, junakinja filma zove se Stane, kako redateljica ka\u017ee, po njenoj praprabaki koja je nosila to ime i imala iznimno te\u017eak \u017eivot, ali je unato\u010d tome bila borbena. Na filmskoj razini pri\u010de to nam ime sugerira kako je Stane, iako u dalekoj Americi, o\u010dito odgojena u poprili\u010dno patrijarhalnoj i tradicionalnoj obitelji koja se \u010dvrsto dr\u017ei uzusa pa je i u dijaspori jednu svoju \u010dlanicu odlu\u010dila po\u010dastiti tim imenom. Da se taj dojam poja\u010da, Stane je upravo uspje\u0161no privela kraju gradnju jedne od najve\u0107ih hrvatskih katoli\u010dkih crkvi u sjevernoj Americi.<\/p>\n\n\n\n

Smje\u0161ten u dalekom New Jerseyju a snimljen u Zagrebu s vrlo zanimljivim castom<\/em> (Jasna \u0110uri\u010di\u0107, Boris Isakovi\u0107, Danica \u0106ur\u010di\u0107, Alban Ukaj), Stane je osamnaestominutni film koji propituje \u017eensku poziciju mo\u0107i, unutar obitelji i profesije, kao nestabilnu i lako promjenjivu.<\/p>\n\n\n\n

U ime obitelji<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Film je vremenski smje\u0161ten u jedan dan koji je jako va\u017ean za junakinju Stanu \u2013 osim \u0161to vodi ogromno gradili\u0161te crkve va\u017ene za cijelu njenu zajednicu i ideale njene obitelji, ona \u0107e uskoro preuzeti o\u010devu gra\u0111evinsku firmu. Stanu zati\u010demo na gra\u0111evinskoj lokaciji gdje se o\u010dito jako dobro snalazi, odaju\u0107i dojam \u017eene koja dr\u017ei sve pod kontrolom; u prolazu hodnikom ku\u0107i \u0161alje sve radnike koji nemaju papire, odrje\u0161ito daju\u0107i do znanja da vje\u0161ti upravitelji svoje gre\u0161ke ne odaju, ve\u0107 skrivaju kako ne bi pokazali slabosti… U sljede\u0107oj sceni pod tu\u0161em joj prilazi pokunjeni mu\u017e kojeg uspje\u0161no ignorira, iz nama jo\u0161 uvijek nepoznatih razloga, ali scena kazuje kako ne\u0161to me\u0111u njima ne funkcionira, a tu otkrivamo okida\u010d za zaplet koji \u0107e se desiti ne\u0161to kasnije u filmu. Gotovo u performativnoj maniri mu\u0161karca-poduzetnika, Stane se sastaje sa ocem koji hvali njen govor napisan za sve\u010danost koja \u0107e uslijediti i ohrabruje je. Lik oca odmah se pokazuje kao autoritativan i distanciran: kada govori Stani kako njen mu\u017e zaista \u017eali zbog neimenovane gre\u0161ke koju je napravio, od prve nismo sigurni podr\u017eava li ju ili je upozorava da ne dramatizira.<\/p>\n\n\n\n

S ocem se u filmu prvi put pojavljuje i hrvatski jezik, koji \u0107emo u sljede\u0107im minutama \u010duti vi\u0161e puta, no Stane ipak odgovara na engleskom, \u0161to nam kazuje da ili ne govori na\u0161ki, ili je komotnija govore\u0107i engleski. Tom scenaristi\u010dkom odlukom kao da nam se sugerira da je i to ignoriranje obiteljskog, materinjeg jezika neki oblik Stanine emancipacije, gesta odvajanja od obitelji. Slijedi niz scena s ocem i majkom koje nagla\u0161avaju va\u017enost obiteljskog posla i dru\u0161tveni status, otpo\u010detka u\u0161utkavaju\u0107i Stanu podsje\u0107aju\u0107i je kako mora znati \u0161to su prioriteti i kako tu nema prostora za osobne drame; majka joj jako direktno poru\u010duje da su obitelj i biznis jedno te isto i da su se svi \u017ertvovali, a sada je do\u0161ao njen red.<\/p>\n\n\n\n

Film se dalje razvija u opskurnoj sali za proslavu, gdje skupina plesa\u010da ple\u0161e dubrova\u010dki folklorni ples lin\u0111o kako bi sve\u010dano obilje\u017eili zavr\u0161etak radova na crkvi. Stane i njena obitelj sjede za stolom u skupim odjelima, ali napetost se mo\u017ee rezati no\u017eem, i kroz razmjenu pogleda shva\u0107amo da je jedna od plesa\u010dica lin\u0111a o\u010dito (biv\u0161a) ljubavnica njenog mu\u017ea. Stane vidno pati, i bez obzira na sav poslovni uspjeh, situiranost, poziciju mo\u0107i koju o\u010dito ima, ona ostatak filma provodi fokusirana na prevaru svog mu\u017ea, a do vrhunca dolazi kada mlada djevojka progovori s njenim sinom. Stanin otac kao prava glava obitelji sve dr\u017ei pod kontrolom konstantno nadgledaju\u0107i kretanja i poglede prisutnih, brinu\u0107i se da sve ide kao po \u0161pagi. U jednom trenutku, shva\u0107aju\u0107i da stvari izmi\u010du kontroli, mladu djevojku isprati s proslave kako ne bi odvla\u010dila pozornost i unosila nemir. No, iako djevojka odlazi, poprili\u010dno dramati\u010dno u d\u017eipu zatamnjenih stakala, vi\u0161e nema povratka. Stane odlu\u010duje uzeti stvar u svoje ruke i umjesto pripremljenog govora koji je trebala odr\u017eati u maniri ozbiljne nasljednice, odlu\u010di pokazati svoju senzibilnu stranu i poludjeti pred svima. U mikrofon izgovori dvije-tri poprili\u010dno nejasne re\u010denice blago vrije\u0111aju\u0107i svoga oca i poku\u0161avaju\u0107i zaista preuzeti kontrolu, no to joj na\u017ealost ne polazi za rukom. Otac joj usta za\u010depi pjesmom Lijepo ime Stane<\/em> nakon \u010dega \u0107e uslijediti vrhunac. U trenutku u kojem grupa djece skupa s njenim sinom izvode dje\u010dju pjesmu simboli\u010dnog imena Konavo\u010dica<\/em> mala<\/em> Malog raspjevanog Dubrovnika, Stane bosa sko\u010di na stol, i po\u010dne mani\u010dno plesati i kreveljiti se dok je cijela sala gleda, uklju\u010duju\u0107i i njenu prenera\u017eenu obitelj. Njen histeri\u010dan ples kao svojevrsno ruganje lin\u0111u naposljetku prekida njen sin, s kojim izlazi pred crkvu i penje se u bager kako bi mu pokazala ne\u0161to \u0161to je ranije u filmu zamolio oca da mu poka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Propala emancipacija <\/h2>\n\n\n\n

Intencija redateljice je jasna, pokazati trenutak u kojem bi \u017eena napokon trebala do\u0107i do pozicije mo\u0107i \u2013 preuzimanje o\u010deve tvrtke, za koju se o\u010dito dugo borila \u2013 ali ne\u0161to je omete i potvrdi kako \u017eene te\u0161ko dolaze do rije\u010di i onda kada im je rije\u010d dana. Film se odlikuje zanimljivom re\u017eijom u kojoj se kroz niz scena bez puno rije\u010di obitelj raskrinkava kao va\u017ena poluga kapitalizma. Izvrsna izvedba Jasne \u0110uri\u010di\u0107 koja kao majka dirigira sve pokretima i pogledima iz pozadine, bez previ\u0161e rije\u010di, bespogovorno podr\u017eavaju\u0107i oca, opisuje jo\u0161 jednu, po meni, mnogo zanimljiviju \u017eensku poziciju u obitelji kojom se redateljica nije puno bavila. Film uspje\u0161no progovara o nemogu\u0107nosti dizanja glasa u obitelji s dominantnom figurom oca i izra\u017eenom hijerarhijom, pod okriljem kapitalizma koji sna\u017eno diktira dinamiku obiteljskih odnosa, no ostaje nejasno \u0161to bi to\u010dno bilo druga\u010dije da je Stane sin, a ne k\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to redateljica izdvaja kao \u017eenske osobine su senzibilnost, provokativnost i buntovnost, koje se u filmu manifestiraju kroz Stanin divlji ples na stolu u Miu Miu haljini, i njenu nemogu\u0107nost da prihvati okolnosti u trenutku kada joj se ne\u0161to ne svi\u0111a. Me\u0111utim, to vi\u0161e djeluje kao pozicija privilegije, a ne isklju\u010divo pozicija \u017eene. Stane ne riskira, ona \u0107e sigurno naposljetku o\u010devu tvrtku naslijediti, mu\u017e \u0107e je preklinjati za oprost a ona \u0107e i dalje odlu\u010divati koliki je bud\u017eet radova i koga \u0107e firma zaposliti. Stane si mo\u017ee priu\u0161titi da poludi i bude neartikulirana jer time ne\u0107e izgubiti ba\u0161 ni\u0161ta, na kraju \u0107e ipak sa svojim sinom sjediti u bageru svoje tvrtke.<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d zanimljivim postavkama filma, na trenutke vje\u0161toj re\u017eiji i dobroj gluma\u010dkoj postavi, pri\u010da ostaje nedore\u010dena i u najzanimljivijem trenutku prekinuta redateljskom odlukom. Pitanje je za\u0161to redateljica, ba\u0161 poput Staninog oca, Stani za\u010depi usta ba\u0161 kada ima mikrofon u rukama. Prvi trenutak unutar filma koji mo\u017ee donijeti razliku i sugerirati kako pozicije mo\u0107i nisu samo rukovode\u0107e pozicije u tvrtkama i kako feminizam ne po\u010diva na histeriji kao alatu borbe ostaje protra\u0107en i jo\u0161 jednom gledamo \u017eenu koja unato\u010d svim svojim privilegijama, vje\u0161tinama i znanjima, obuzeta ljubomorom i bijesom, nema \u0161to drugo ponuditi osim svog “ludila”.<\/p>\n\n\n\n

Za kraj mo\u017eemo razmisliti i o mikrosceni prave demonstracije mo\u0107i: za\u0161to se mlada lin\u0111ova plesa\u010dica nije suprotstavila svima u trenutku u kojem su je grubo i nepravedno izbacili sa zajedni\u010dke proslave? Jer ne smije ili jer si to jednostavno ne mo\u017ee priu\u0161titi i mora iznalaziti konkretnije i dugoro\u010dnije alate borbe. Odnos pozicija mo\u0107i zaista jest feministi\u010dko i klasno pitanje, ali ne i isklju\u010divo \u017eensko pitanje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kratki film “Stane” Antonete Alamat Kusijanovi\u0107 bavi se nasljednicom bogate dubrova\u010dke obitelji u ameri\u010dkoj dijaspori koja preuzima obiteljsku tvrtku. Film kroz niz scena bez puno rije\u010di raskrinkava obitelj kao va\u017enu polugu kapitalizma, ali uz stereotipan i ograni\u010den prikaz feministi\u010dke emancipacije. Od 2011. godine modna marka Miu Miu radi na vlastitoj seriji kratkometra\u017enih filmova pod nazivom […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":45884,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[245,174,1513],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[974],"class_list":["post-45878","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-balkan","tag-feminizam","tag-film","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45878","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45878"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45878\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45903,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45878\/revisions\/45903"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45884"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45878"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45878"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45878"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45878"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45878"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45878"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45878"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}