![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/1698904237561-1-1024x768.jpg\")
<\/a>Etnobotanika je, jednostavno re\u010deno, grana znanosti koja prikuplja znanje lokalnog stanovni\u0161tva o biljkama koje se koriste za hranu, lijek, alate i sve ostale svrhe. Tonka misli da su s ovim projektom \u010dak i zakasnili, jer su uhvatili “kraj kraja”, i da bi bilo bolje da su takav projekt pokrenuli prije kojih petnaest godina. Tonka i kolegica Marija Jug-Dujakovi\u0107 imale su planove da \u0107e obi\u0107i svaku jedinicu lokalne samouprave i napraviti po dvadesetak intervjua u svakom mjestu, ali to se ispostavilo kao nemogu\u0107a misija. “Ta znanja imaju samo stariji ljudi, a tih ljudi je tako malo. Tu\u017eno je \u0161to u pola tih sela doslovno vi\u0161e nitko ne \u017eivi. Najvi\u0161e ljudi koje smo zatekli su povratnici, ljudi koji su oti\u0161li u Njema\u010dku ili u Split, pa se vratili provesti mirovinu u svom selu, a osim povratnika bude jo\u0161 eventualno koja baka starosjedioc. Slavim kad na\u0111em neku baku od 90 godina koja je voljna razgovarati, ta koli\u010dina znanja koju ona ima, to je izuzetna vrijednost. Mla\u0111i to stvarno ne znaju, te bake su doslovno svaku travu koristile za lije\u010denje, za hranu ili za ne\u0161to drugo, radi se o neprocjenjivom znanju koje mo\u017ee biti nepovratno izgubljeno\u201d, obja\u0161njava Tonka. Bake spominje s razlogom, jer sakupljanjem i kori\u0161tenjem biljaka naj\u010de\u0161\u0107e su se bavile \u017eene. U istra\u017eivanju su nai\u0161li i na travare i \u0161umare koji dosta znaju o biljkama svog kraja, ali u ve\u0107ini slu\u010dajeva nositeljice tog znanja su starije \u017eene.<\/p>\n\n\n\n
Zaboravljene vje\u0161tine pre\u017eivljavanja<\/strong><\/h2>\n\n\n\nJedina dva istra\u017eivanja u podru\u010dju etnobotanike u Hrvatskoj koja se opsegom mogu mjeriti s ovime koje provodi Institut za jadranske kulture i melioraciju kr\u0161a provedena su s velikim vremenskim razmakom od dvadesetak godina. Prvo je od 1962. do 1986. provodio<\/a> Institut za pomorsku medicinu u suradnji s Jugoslavenskom ratnom mornaricom, a vodio ga je biolog Josip Baki\u0107. Uz ostale aktivnosti provodili su se i vojni eksperimenti, pravi pokusi pre\u017eivljavanja tijekom kojih su vojnici smjeli jesti samo divlje bilje koje bi sami ubrali na otocima, uz ribu i morske plodove koje bi ulovili. Projekt je obuhva\u0107ao anketiranje ljudi o biljkama koje su jeli za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, a na kraju su se rezultati popularizirali u obliku priru\u010dnika za pre\u017eivljavanje, knjige o prehrani iz prirode, dokumentarnih filmova i radionica. Tonka obja\u0161njava: “Bilo je to stvarno revolucionarno istra\u017eivanje, uzimali su vojnicima uzorke krvi da prate \u0161to se doga\u0111a s njima tijekom eksperimenta, a na kraju su popisali oko 120 vrsta biljaka koje su jeli. Htjeli su da na kraju to znanje u\u0111e u \u0161kole, da to bude javno znanje i da se pro\u0161iri, da svi znaju pre\u017eivjeti u slu\u010daju rata ili prirodne katastrofe.” <\/p>\n\n\n\nNakon toga je prou\u010davanje narodne upotrebe biljaka zamrlo i dugo se ni\u0161ta nije doga\u0111alo, sve dok u Hrvatsku ranih 2000-ih nije do\u0161ao \u0141ukasz \u0141uczaj, poljska legenda<\/a> etnobotanike. \u0141uczaj je proveo istra\u017eivanja dalmatinskih otoka, nekih mjesta u Istri i oko \u0160ibenika, a Tonka trenutno s njim sura\u0111uje na istra\u017eivanju Instituta, tre\u0107em velikom etnobotani\u010dkom istra\u017eivanju na podru\u010dju Hrvatske uop\u0107e, i prvom na podru\u010dju cijele Zagore.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/1698879270023-769x1024.jpg\")
<\/a>\u0160ipurak (Rosa canina<\/em>)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\nIako je bilo te\u0161ko do\u0107i do sudionika istra\u017eivanja, Tonka i suradnici uspjeli su sakupiti dosta znanja o narodnom kori\u0161tenju biljaka. Za razliku od drugih krajeva Hrvatske, Zagora je zbog \u0161krte zemlje i te\u0161kih prilika mo\u017eda najplodniji kraj za etnobotani\u010dka istra\u017eivanja, obja\u0161njava nam Tonka. Na tom su se podru\u010dju puno vi\u0161e koristile samonikle biljke nego drugdje. Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata nije bilo dovoljno za jelo, pa se jelo i bilje koje danas ne gledamo kao namirnice, poput bobica smri\u010da. Glavna stvar je bila i ostala, naravno, mi\u0161anca, ilitiga mi\u0161ancija ili divlje zelje, kako u kojem kraju. “U Imotskoj krajini za branje bilja postoji i poseban izraz, ‘parati divlje zelje’. Ljudi su, spletom okolnosti, bili prisiljeni znati koja je travka jestiva\u201d, ka\u017ee Tonka. U gotovo svim istra\u017eenim mjestima ispitanici su prvo spominjali \u0161paroge i tu\u0161t. Nakon toga, tu su mak, kostri\u0161, masla\u010dak, koroma\u010d, \u0161tavelj, grzdulja, kozja brada, divlji luk, \u017eutinica, kao i biljke komi\u010dnih naziva: koko\u0161ja voljica, lucina pica, ze\u010dje mudance, tustopizda. Osim trava za mi\u0161ancu, ljudi su brali i jeli sve \u0161to bi na\u0161li dok su \u010duvali ovce u planinama: \u0161umske vo\u0107karice mukinje, brekinje<\/a>, oskoru\u0161e, pa bobice trnine, murve, ko\u0161tele.<\/p>\n\n\n\nMe\u0111u ljekovitim biljem naj\u010de\u0161\u0107e se spominju kadulja, trava iva<\/a> koja od mrtva pravi \u017eiva, kako ka\u017ee narodna uzre\u010dica, pa p\u010delina ljubica odnosno mati\u010dnjak, maj\u010dina du\u0161ica, gospina trava od koje “nema tko nije rekao da radi ulje”, ka\u017ee Tonka. Osim za hranu i lijek, biljke su se koristile za alate, me\u0111u kojima posebno mjesto zauzimaju metle koje su se radile od raznih biljaka ovisno o namjeni. “Radile su se metle za u kominu kad se radi kruh, pa ima metla za u ku\u0107i, metla gruba za u dvor, pa fina metla za u dvor, sve su se one radile od razli\u010ditih vrsta biljaka, a i dan-danas ih dr\u017ee po konobama i stvarno su dobre metle, bolje od kupovnih”, ka\u017ee nam Tonka. Tu su i biljke od kojih su se izra\u0111ivale dje\u010dje igra\u010dke, biljke za pranje robe, kao i one za religijske obi\u010daje: umivanje ljubi\u010dicom, vje\u0161anje vijenaca od br\u0161ljana na vrata ku\u0107e. U tu kategoriju upotrebe spadalo je i smilje, koje se nije dobro provodilo prije nego je steklo dana\u0161nju slavu agenta vje\u010dne mladosti: koristilo se uglavnom za potpalu i skidanje dlake sa zaklanih svinja.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/1698879898349-769x1024.jpg\")
<\/a>Narodna metlica<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\nOsim direktne upotrebe biljaka, sakupljanje je imalo i va\u017enu ekonomsku funkciju: po Dalmatinskoj zagori bilo je dosta otkupnih stanica i ljudi su od toga pre\u017eivljavali. Tonka pri\u010da: “Tamo su otkupljivali ljekovito bilje koje se dalje prera\u0111ivalo za proizvodnju lijekova. Djeci je glavna zanimacija bilo skupljanje kupina, a to \u0161to bi zaradili bilo im je za kupiti cipele ili knjige”. Ne nestaju samo ljudi koji nose znanje o biljkama, nego s njima nestaju i same biljke: “Ako nema stoke, \u0161iri se grmlje i vrste nestaju. Divlje zelje ne\u0107e rasti samo, ono raste uz rubove vinograda i vrtova, pa ni tih vrsta vi\u0161e nema. Na primjer, svi su spominjali divlju mrkvu, a sad je skroz nestala. Mukinja \u010dak jo\u0161 ima, ali brekinja je jako malo”, pri\u010da nam Tonka.<\/p>\n\n\n\n
Istinite bapske pri\u010de <\/h2>\n\n\n\n
Predrasuda s kojom se Tonka i drugi znanstvenici ponekad susre\u0107u, posebno kad se radi o ljekovitom bilju, je da su sve to bapske pri\u010de i da nema do aspirina i antibiotika. “Sigurno ako imam upalu plu\u0107a da \u0107u uzeti antibiotik, ali za po\u010detak, otkud je do\u0161ao taj antibiotik? Nije penicilin do\u0161ao odnekud iz svemira, nego iz plijesni, pa aspirin iz vrbe, lijek za malariju iz biljke kininovca, morfin iz maka…”, Tonka takvima odgovara. Iako ne podr\u017eava neodgovorne alternativne “lije\u010dnike” koji ozbiljna stanja lije\u010de sodom bikarbonom i tomu sli\u010dno, Tonka ima primjere iz prakse kada biljni lijekovi itekako poma\u017eu: “Dosta mojih prijateljica koje imaju problema s mjehurom prvo su popile puno doza antibiotika \u0161to im je na\u0161tetilo crijevnoj flori, a naposljetku im je pomogao stolisnik\u201d. Osim stolisnika, za upale mjehura preporu\u010da i uvin \u010daj, za nisko \u017eeljezo koprivu, za bolan \u017eeludac nakon te\u0161ke hrane pelin, stolisnik i neven, za zaustavljanje proljeva tu je dra\u010da, za podizanje vitamina C \u0161ipurak, za ko\u017ene probleme hidrolat smilja ili lavande, nevenova mast, tinktura od tratin\u010dica. <\/p>\n\n\n
Nakon toga je prou\u010davanje narodne upotrebe biljaka zamrlo i dugo se ni\u0161ta nije doga\u0111alo, sve dok u Hrvatsku ranih 2000-ih nije do\u0161ao \u0141ukasz \u0141uczaj, poljska legenda<\/a> etnobotanike. \u0141uczaj je proveo istra\u017eivanja dalmatinskih otoka, nekih mjesta u Istri i oko \u0160ibenika, a Tonka trenutno s njim sura\u0111uje na istra\u017eivanju Instituta, tre\u0107em velikom etnobotani\u010dkom istra\u017eivanju na podru\u010dju Hrvatske uop\u0107e, i prvom na podru\u010dju cijele Zagore.<\/p>\n\n\n Iako je bilo te\u0161ko do\u0107i do sudionika istra\u017eivanja, Tonka i suradnici uspjeli su sakupiti dosta znanja o narodnom kori\u0161tenju biljaka. Za razliku od drugih krajeva Hrvatske, Zagora je zbog \u0161krte zemlje i te\u0161kih prilika mo\u017eda najplodniji kraj za etnobotani\u010dka istra\u017eivanja, obja\u0161njava nam Tonka. Na tom su se podru\u010dju puno vi\u0161e koristile samonikle biljke nego drugdje. Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata nije bilo dovoljno za jelo, pa se jelo i bilje koje danas ne gledamo kao namirnice, poput bobica smri\u010da. Glavna stvar je bila i ostala, naravno, mi\u0161anca, ilitiga mi\u0161ancija ili divlje zelje, kako u kojem kraju. “U Imotskoj krajini za branje bilja postoji i poseban izraz, ‘parati divlje zelje’. Ljudi su, spletom okolnosti, bili prisiljeni znati koja je travka jestiva\u201d, ka\u017ee Tonka. U gotovo svim istra\u017eenim mjestima ispitanici su prvo spominjali \u0161paroge i tu\u0161t. Nakon toga, tu su mak, kostri\u0161, masla\u010dak, koroma\u010d, \u0161tavelj, grzdulja, kozja brada, divlji luk, \u017eutinica, kao i biljke komi\u010dnih naziva: koko\u0161ja voljica, lucina pica, ze\u010dje mudance, tustopizda. Osim trava za mi\u0161ancu, ljudi su brali i jeli sve \u0161to bi na\u0161li dok su \u010duvali ovce u planinama: \u0161umske vo\u0107karice mukinje, brekinje<\/a>, oskoru\u0161e, pa bobice trnine, murve, ko\u0161tele.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u ljekovitim biljem naj\u010de\u0161\u0107e se spominju kadulja, trava iva<\/a> koja od mrtva pravi \u017eiva, kako ka\u017ee narodna uzre\u010dica, pa p\u010delina ljubica odnosno mati\u010dnjak, maj\u010dina du\u0161ica, gospina trava od koje “nema tko nije rekao da radi ulje”, ka\u017ee Tonka. Osim za hranu i lijek, biljke su se koristile za alate, me\u0111u kojima posebno mjesto zauzimaju metle koje su se radile od raznih biljaka ovisno o namjeni. “Radile su se metle za u kominu kad se radi kruh, pa ima metla za u ku\u0107i, metla gruba za u dvor, pa fina metla za u dvor, sve su se one radile od razli\u010ditih vrsta biljaka, a i dan-danas ih dr\u017ee po konobama i stvarno su dobre metle, bolje od kupovnih”, ka\u017ee nam Tonka. Tu su i biljke od kojih su se izra\u0111ivale dje\u010dje igra\u010dke, biljke za pranje robe, kao i one za religijske obi\u010daje: umivanje ljubi\u010dicom, vje\u0161anje vijenaca od br\u0161ljana na vrata ku\u0107e. U tu kategoriju upotrebe spadalo je i smilje, koje se nije dobro provodilo prije nego je steklo dana\u0161nju slavu agenta vje\u010dne mladosti: koristilo se uglavnom za potpalu i skidanje dlake sa zaklanih svinja.<\/p>\n\n\n Osim direktne upotrebe biljaka, sakupljanje je imalo i va\u017enu ekonomsku funkciju: po Dalmatinskoj zagori bilo je dosta otkupnih stanica i ljudi su od toga pre\u017eivljavali. Tonka pri\u010da: “Tamo su otkupljivali ljekovito bilje koje se dalje prera\u0111ivalo za proizvodnju lijekova. Djeci je glavna zanimacija bilo skupljanje kupina, a to \u0161to bi zaradili bilo im je za kupiti cipele ili knjige”. Ne nestaju samo ljudi koji nose znanje o biljkama, nego s njima nestaju i same biljke: “Ako nema stoke, \u0161iri se grmlje i vrste nestaju. Divlje zelje ne\u0107e rasti samo, ono raste uz rubove vinograda i vrtova, pa ni tih vrsta vi\u0161e nema. Na primjer, svi su spominjali divlju mrkvu, a sad je skroz nestala. Mukinja \u010dak jo\u0161 ima, ali brekinja je jako malo”, pri\u010da nam Tonka.<\/p>\n\n\n\n Predrasuda s kojom se Tonka i drugi znanstvenici ponekad susre\u0107u, posebno kad se radi o ljekovitom bilju, je da su sve to bapske pri\u010de i da nema do aspirina i antibiotika. “Sigurno ako imam upalu plu\u0107a da \u0107u uzeti antibiotik, ali za po\u010detak, otkud je do\u0161ao taj antibiotik? Nije penicilin do\u0161ao odnekud iz svemira, nego iz plijesni, pa aspirin iz vrbe, lijek za malariju iz biljke kininovca, morfin iz maka…”, Tonka takvima odgovara. Iako ne podr\u017eava neodgovorne alternativne “lije\u010dnike” koji ozbiljna stanja lije\u010de sodom bikarbonom i tomu sli\u010dno, Tonka ima primjere iz prakse kada biljni lijekovi itekako poma\u017eu: “Dosta mojih prijateljica koje imaju problema s mjehurom prvo su popile puno doza antibiotika \u0161to im je na\u0161tetilo crijevnoj flori, a naposljetku im je pomogao stolisnik\u201d. Osim stolisnika, za upale mjehura preporu\u010da i uvin \u010daj, za nisko \u017eeljezo koprivu, za bolan \u017eeludac nakon te\u0161ke hrane pelin, stolisnik i neven, za zaustavljanje proljeva tu je dra\u010da, za podizanje vitamina C \u0161ipurak, za ko\u017ene probleme hidrolat smilja ili lavande, nevenova mast, tinktura od tratin\u010dica. <\/p>\n\n\n<\/a><\/a>Istinite bapske pri\u010de <\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/1698880207602-769x1024.jpg\")
<\/a>