{"id":45790,"date":"2023-10-30T10:38:28","date_gmt":"2023-10-30T09:38:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45790"},"modified":"2023-10-31T10:32:15","modified_gmt":"2023-10-31T09:32:15","slug":"svi-smo-mi-kako-kad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45790","title":{"rendered":"Svi smo mi kako kad"},"content":{"rendered":"\n

Grad Zagreb najavio je “sustavno ure\u0111enje zagreba\u010dkih vizura”, odnosno uklanjanje grafita i nano\u0161enje za\u0161titnog antigrafitnog premaza na svim vanjskim dijelovima zgrada. Pritom se ne prioritizira uklanjanje grafita koji pozivaju na mr\u017enju i netrpeljivost, a kojih na ulicama ne nedostaje, nego se o grafitima genealizira kao o estetskom problemu jer navodno ostavljaju dojam zapu\u0161tenosti i neurednosti. O \u010darima te neurednosti za Bilten pi\u0161e i fotografira Ivana Peri\u0107. <\/p>\n\n\n\n

“Radi kvalitetnijeg \u017eivota i sigurnosti u na\u0161em gradu, za\u0161tite njegovih kulturnih dobara, njegova ubrzanoga gospodarskog razvitka i turisti\u010dke afirmacije, projektima sufinanciranja obnove pro\u010delja vi\u0161estambenih zgrada i za\u0161tite vanjskih dijelova gra\u0111evina od vandalskog grafitiranja zapo\u010deli smo sa sustavnim ure\u0111enjem zagreba\u010dkih vizura”, poru\u010duju na stranicama <\/u><\/a>Grada Zagreba.<\/p>\n\n\n\n

Osim \u0161to je, kako se nabraja, Grad Zagreb napravio baze podataka o grafitima, organizirao vrti\u0107ke i \u0161kolske edukacije te putem animiranih filmova i objavom plakata u medijima informirao javnost o \u0161tetnosti grafitiranja, na sjednici gradske skup\u0161tine sredinom ove godine donesena je<\/u><\/a> nova Odluka o za\u0161titi gra\u0111evina od grafita temeljem koje \u0107e se u stopostotnom iznosu financirati uklanjanje grafita i nano\u0161enje za\u0161titnog antigrafitnog premaza na svim vanjskim dijelovima zgrada. U osamdesetpostotnom iznosu sufinancirat \u0107e se nabava kamera i tehni\u010dkog ure\u0111aja za videonadzor uli\u010dnog pro\u010delja, a u \u0161ezdesetpostotnom nabava kamera i tehni\u010dkog ure\u0111aja za videonadzor ostalih pro\u010delja.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Milodar za mural, muk za mr\u017enju<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Lani je tijekom akcije uklanjanja grafita sa Zakmardijevih stuba predsjednik gradskog Povjerenstva za za\u0161titu objekata od grafita Tihomir Milovac istaknuo da \u0107e Grad i dalje podupirati uli\u010dne umjetnike koji zatra\u017ee dozvolu za oslikavanje murala na odre\u0111enim povr\u0161inama, “ukoliko zadovoljavaju sve kriterije”. Kazao je i da se razmi\u0161lja o odre\u0111ivanju jedinstvenog prostora koji bi bio “permanentni festival muralista”. Toj tvrdnji u prilog ide valjda i nedavno oslikan \u0161areni mural Slavena Kosanovi\u0107a Lunara u pje\u0161a\u010dkoj zoni u Masarykovoj ulici.<\/p>\n\n\n\n

Ovih su dana svoje mjesto u ograni\u010denom gradskom prostoru prona\u0161li i zagreba\u010dki grafiti znani pod nazivom “Nebitno”, sada predstavljeni i kroz atipi\u010dnu izlo\u017ebu<\/u><\/a> koja je otvorena 28. listopada u Laubi. Radi se o seriji grafita od kojih svaki uglavnom stane u par rije\u010di (ponekad tim rije\u010dima fali koje slovo, kao u Kolu sre\u0107e), ispisanih u istom stilu, naj\u010de\u0161\u0107e po \u0107o\u0161kovima, rubovima i krivinama (z)grada. “\u017div sam” iznad semafora kod Krivog puta. “Na\u0111i na\u010din” kad digne\u0161 pogled prema podvo\u017enjaku, isto kod Krivog puta. “Sve je mogu\u010de” na razrovanoj fasadi u Frankopanskoj. “Postepeno” tik uz male stepenice kod FER-a. “Ma ne ku\u017ei\u0161 ti to\u2026” na starom kiosku kod Muzeja za umjetnost i obrt na po\u010detku Klai\u0107eve ulice. “To tako mora bit”, ispod izloga du\u0107ana poznatog po sloganu “Tu me cijene, tu kupujem”. “Svi smo mi kako kad” u blizini Savskog okreti\u0161ta, nasuprot NEC-a. “Sretno” preko puta Klinike za traumatologiju u Dra\u0161kovi\u0107evoj ulici.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Kako o Nebitnome pi\u0161e <\/a>Luka Ostoji\u0107: “Nebitno je mali brat koji \u0107e nas nasmijati, koji \u0107e nam re\u0107i ‘De \u0161uti’ i potaknuti nas da guramo dalje, u inat i iz gu\u0161ta. Samo ako znamo skrenuti pogled s onoga \u0161to je bitno”. Odnosno, ako znamo malo skrenuti pogled s predodre\u0111enih prostora, sadr\u017eaja i dimenzija “bitnoga”.<\/p>\n\n\n\n

A kad je o bitnome i grafitima rije\u010d, Grad Zagreb godinama propu\u0161ta raditi distinkciju<\/u><\/a> me\u0111u sadr\u017eajem gradskih grafita, generaliziraju\u0107i o grafitima kao o estetskom pitanju tj. problemu. Ne prioritizira se, primjerice, uklanjanje grafita koji pozivaju na mr\u017enju i netrpeljivost, a kojih na ulicama ne nedostaje, od svastika do poslanica kontra Srba i Roma. U gradskim izvje\u0161tajima o uklanjanju grafita iz godine u godinu se uglavnom ponavljaju formulacije u stilu – grafiti “naru\u0161avaju izgled grada” i “\u0161ire i stvaraju dojam neurednosti i zapu\u0161tenosti”. Zbog turisti\u010dke centromanije pri uklanjanju grafita primarni je fokus uvijek na u\u017ei centar grada, \u0161to je posebno problemati\u010dno kad su u pitanju grafiti koji sadr\u017ee govor mr\u017enje, a kojih je najvi\u0161e po tzv. perifernim dijelovima grada – u Rude\u0161u, Srednjacima, Dubravi, dijelovima Novog Zagreba, itd. Takve bi grafite valjalo promatrati kao odvojenu kategoriju, prvu s kojom bi se gradske vlasti trebale pozabaviti, ali to se ni u proglasima ni u praksi ne doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Osim \u0161to je grafita mr\u017enje po periferiji vi\u0161e zato \u0161to se ondje rje\u0111e i sporije uklanjaju, u tim je kvartovima op\u0107enito vi\u0161e grafita jer i me\u0111u grafiterima postoji svijest o manjku gradske brige za objekte na periferiji, naro\u010dito one javne – po kojima je redovno vi\u0161e grafita nego po privatnim objektima.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Nemoj mene ja sam grafiter<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

O tom manjku brige progovaraju i sami grafiti, od kojih mnogi slu\u017ee kao podsjetnik na ono \u0161to slu\u017ebena politika propu\u0161ta ili odbija izgovoriti i napraviti. U tom smislu, grafiti barem u momentu malo pokrpaju misaonu i memorijsku zapu\u0161tenost grada. “Franjo Tahi i veseli kmetovi”, nekad je pisalo na ulazu kod klizali\u0161ta na \u0160alati. “Ne \u017eelim cijeli \u017eivot prati tu\u0111e ga\u0107e” na Vodnikovoj. “Samo katoli\u010dka krema” stoji i dalje na Savskoj cesti, nasuprot Vjesnika. “Tringelt nije selo u Njema\u010dkoj” kod birtija na Opatovini. “Neka bogati plate za pandemiju i potres” velikim crnim slovima na vi\u0161e lokacija po gradu. “Bori se za park” proviruje me\u0111u zgradama na Savici. \u0160arena naljepnica “Osmi mart – Dan \u017eena” jo\u0161 se dr\u017ei u Maksimirskoj ulici, kraj oronulog izloga du\u0107ana u kojem je stalna rasprodaja mu\u0161kih hla\u010da.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Primjera je toliko da bi samo nabrajanju mogle posvetiti vi\u0161e tekstova. Ne\u0107emo ba\u0161 toliko, ali ho\u0107emo jo\u0161 malo ovog jednoga, jer je (osim vrijednog i upe\u010datljivog politi\u010dkog bunta) dio zagreba\u010dkih grafita najdragocjeniji upravo u jednostavnim i dirljivim minijaturama svakodnevice. Takvih je pun naramak na zidovima podvo\u017enjaka kod Studentskog doma Stjepan Radi\u0107 na Savi. Od “Nije \u017eivot cikla – Teta iz menze” i “Ajmo u\u017eivat u svemu ovome dok sve ovo jednog dana ne postane samo sje\u0107anje” do “Nemoj mene ja sam student”.<\/p>\n\n\n\n

Pa kod obrtni\u010dke \u0161kole ispisano “Kebab kod obrtni\u010dke naj”. Na raskri\u017eju kod jo\u0161 jednog cijene me-kupujem du\u0107ana u Dubravi “A zavoljela sam ovu Dubravu”. “Njegova me radost bla\u017ei, njegova me rana pe\u010de” rozim slovima ispod reklame “Dobrodo\u0161li ku\u0107i” na okreti\u0161tu na \u010crnomercu. “\u017divot krade, more vrati” na su\u0161noj dionici potoka Vrap\u010dak. “Nemrem dose\u0107” ispod jednog prozora u Ulici Grada Mainza. “Volim te ko burek u pet ujutro” na Schlosserovim stubama. “Mama 1, rak 0” kod Interspara u Vla\u0161koj ulici. Lice Josipa Seljana, poznatog kao John Wayne Pre\u010dkog, kod igrali\u0161ta na Pre\u010dkom oslikano uz uobi\u010dajeno Seljanovo pitanje “Ima\u0161 kaj sitnog?”. Ivica Lako Laki, radnik Kon\u010dara i plesa\u010d iz No\u0107ne more oslikan na zgradi Kon\u010darevog hotela Sahara na Voltinom uz svoju po\u0161tapalicu “Ko je taj?”. Stencilom na zidovima diljem grada nasmijano lice Lakijevog druga iz No\u0107ne more, ministra obrane Pe\u0161\u010denice \u0160evice. <\/p>\n\n\n\n

Nema tih stru\u010dnjaka ni te estetske kategorije koja bi mogla adekvatno vrednovati ove grafite, kao \u0161to ih se ne mo\u017ee ni sve u istom ko\u0161u odrediti za brisanje jer su “\u0161krabotine na zidu”. Iako nastaju sa znanjem da ne\u0107e potrajati (tj. da \u0107e trajati jo\u0161 kra\u0107e nego bilo \u0161ta drugo jer ni\u0161ta ionako ne traje vazda), upravo nam grafiti \u010desto poslu\u017ee kao sidri\u0161ta, orijentiri u nesigurnom gradu, krhkoj egzistenciji, prevrtljivim vremenima. \u010cesto se u njima na\u0111e mnogo vi\u0161e duha, pronicljivosti, kritike i nade, negoli u slu\u017ebenoj gradskoj politici i onima koji je vode. Strukturiraju na\u0161 osje\u0107aj grada, bilje\u017ee njegovu sudbinu, zami\u0161ljaju ga i izmi\u0161ljaju. \u010cak i kad nestanu s fasada, mostova i podova, znaju decenijama durati u sje\u0107anju i pri\u010dama ljudi, fotografijama, pjesmama.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Kada bi se nalazili na jednom ili nekoliko za grafitiranje preodre\u0111enih mjesta, kako to predla\u017ee gradska vlast, jasno je da njihov efekt ne bi bio ni pribli\u017eno isti. Tragovi su \u017eivota i \u017eivosti, ostavljaju se i proizvoljno i promi\u0161ljeno i kaoti\u010dno i prozai\u010dno. Ima ih tamo gdje je neutabano i neo\u010dekivano, pa\u017enju gra\u0111ana love pod iskrivljenim kutevima. Po\u010divaju na dovitljivoj i nepredvidivoj igri skriva\u010da – nekad nam bljesnu pod reflektorima, drugi put nas do\u010dekaju na prljavom kamenju u mra\u010dnome kantunu. Za svakoga se stvore u nekom njegovom ili njezinom trenutku i svi ih uglavnom \u010ditamo onako kako nas \u017eivot pi\u0161e. Zagreb bez grafita do\u0111e ne\u0161to kao Zagreb bez Hreli\u0107a, grad bez du\u0161e, bez spontanih susretanja. Grad koji se me\u0111u sobom ne vidi i ne pozdravlja. Sre\u0107om, takvim ga ipak ne\u0107emo skoro vidjeti jer grafit uvijek na\u0111e put, unato\u010d kamerama i kantama za\u0161titnih premaza. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Grad Zagreb najavio je “sustavno ure\u0111enje zagreba\u010dkih vizura”, odnosno uklanjanje grafita i nano\u0161enje za\u0161titnog antigrafitnog premaza na svim vanjskim dijelovima zgrada. Pritom se ne prioritizira uklanjanje grafita koji pozivaju na mr\u017enju i netrpeljivost, a kojih na ulicama ne nedostaje, nego se o grafitima genealizira kao o estetskom problemu jer navodno ostavljaju dojam zapu\u0161tenosti i neurednosti. […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":45792,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1811,801],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1284],"class_list":["post-45790","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-grafiti","tag-zagreb","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45790","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45790"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45790\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45806,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45790\/revisions\/45806"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45792"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45790"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45790"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45790"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45790"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45790"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45790"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45790"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}