Kombinacijom famozne sile prilika i osobne volje nedjeljno sam rano poslijepodne proveo na nogometnoj utakmici mla\u0111ih kategorija. Na takvim utakmicama je “demografija”, da se poslu\u017eimo terminom ameri\u010dkih dru\u0161tvenih komentatora koji ni sami ne znaju obja\u0161njavaju li njime dru\u0161tvo ili skiciraju tr\u017ei\u0161te, prili\u010dno jednostavna. Ona je, naravno, mu\u0161ka i varira od nogometa\u0161a bliskih godi\u0161ta do starijih kibicera koji vape za tim da u WhatsApp grupi prvi prepoznaju talent. Sitni \u017eenski postoci svode se na majke pokojeg igra\u010da i grupice tinejd\u017eerki koje imaju svoje razloge za\u0161to su tu.<\/p>\n\n\n\n
I ovog puta je struktura publike na betonskim tribinama bila standardna, uz jednu iznimku. Naime, na tribini je bila i djevoj\u010dica predtinejd\u017eerskih godina koja je polo\u017eila jaknu na vla\u017eni beton, legla i zabavljala se mobitelom kao da je u vlastitom dnevnom boravku. Nije ju zanimalo \u0161to se doga\u0111a na terenu ni na tribinama. U prvi mah je bila sama, kasnije su se pojavili vjerojatno roditelji, njeni i vjerojatno jednog od nogometa\u0161a, no ona svoj stav o okru\u017eenju i koreografiju nije promijenila. U meni se odmah probudio patrijarhalni alarm kojeg te\u0161ko isklju\u010duju i godine edukacije: joooj, sad \u0107e svi okolni likovi komentirati kako se mala izle\u017eava, samo bulji u mobitel, kako je, zapravo, prekr\u0161ila ovlasti koje djevoj\u010dice imaju u javnom prostoru. A djevoj\u010dica, naravno, nije radila ni\u0161ta sporno ili podlo\u017eno bilo kakvom komentaru.<\/p>\n\n\n\n
Samu sam scenu, opet silom prilika i osobne volje, do\u017eivio kao nastavak kazali\u0161ne predstave koju sam gledao u zagreba\u010dkom KunstTeatru ve\u010der prije. Predstava “Mo\u017ee\u0161 biti sve \u0161to \u017eeli\u0161” upravo se bavi tim vidljivim i nevidljivim dru\u0161tvenim oblikovanjima \u017eenskih ovlasti, primjerenosti i zadataka u javnom i privatnom prostoru. Autorica predlo\u0161ka i redateljica Ivana Vukovi\u0107, dramaturginja Nina Goji\u0107 i suautorice izvedbe glavnih i sporednih uloga Nikolina Prka\u010din i Lana Meniga, vode nas kroz \u010ditav splet raznolikih dru\u0161tvenih oblikovanja koja u sebi nose teret navodno prirodno dodijeljenih uloga, ovlasti i glasova. Mara i Lenu, dvije glavne uloge, imaju zadatak da namijenjeni teret putem odbace do kraja. A osnovna redateljsko-dramatur\u0161ka potka im taj zadatak zna\u010dajno olak\u0161ava.<\/p>\n\n\n\n
Naime, Mara i Lenu se kao mla\u0111ahne prijateljice igraju razli\u010ditih igara i uloga kao \u0161to se djevoj\u010dice ina\u010de i igraju. No, Mara i Lenu su, naravno, svjesne, kao i djevoj\u010dice ina\u010de, da igraju uloge i \u010desto iz tih uloga “iza\u0111u” kako bi prokomentirale izvedbu, zamjerile jedna drugoj manjak autenti\u010dnosti ili zahtijevale preciznost. Taj im dje\u010dji metateatar omogu\u0107uje dvije stvari: da zna\u010dajno non\u0161alantnije razbijaju \u010detvrti zid i komentiraju, kao Nikolina i Lana, sebe kao izvo\u0111a\u010dice i publiku, ali i da u tom meandriranju izme\u0111u razli\u010ditih uloga i stupnjeva uloga preciznije i efektnije demistificiraju prirodno \u017eenama i djevoj\u010dicama dodijeljene ovlasti, glasove, geste i re\u010denice. Nekada je najpogodnije oru\u0111e doslovnost ponavljanja fraza ili floskula kojima smo svakodnevno okru\u017eeni kao vodi\u010dima za razumijevanje rodne podjele uloga, a nekada je potreban suptilniji sitni vez kako bi se ta nevidljiva mre\u017ea u\u010dinila vidljivom. Kako bi, na primjer, sutradan znao da moram ugasiti taj ro\u0111enjem navijeni patrijarhalni alarm. Nekada je zadatku najprikladnija starijima neproni\u010dna ironijska gestikulacija mla\u0111ih tiktokerica, a nekada vi\u0161estruko kodirani jezik bumerica koji u sebi nosi generacijske taloge \u0161utnje.<\/p>\n\n\n\n
Sam predlo\u017eak, materijal izvedbe, satkan je od ve\u0107ini poznatih javnih i privatnih situacija u kojima se \u017eene i djevoj\u010dice nalaze. Izvedbena obrada tog materijala nastoji aktivirati i smijeh i nelagodu i kratke spojeve i reakcije poput moje na nedjeljnoj utakmici. Sama osnovna redateljsko-dramatur\u0161ka potka koju smo spomenuli omogu\u0107uje da se ti razli\u010diti ciljevi i scenski oblici njihova dostizanja realiziraju prili\u010dno fluidno i, da ostanemo u metaforici agregatnih stanja, prozra\u010dno. Ali najve\u0107a vrijednost predstave proizlazi iz proste \u010dinjenice da ne docira. Da vas referencama ne pla\u0161i i da se kasnije ne pitate jeste li sve pohvatali. Mo\u017eda jeste, mo\u017eda niste. Nije bitno, koga briga, shvatili ste sigurno. Radi se o kazali\u0161tu koje ne \u017eeli biti pametnije od samog sebe. Jer mu ne treba. I jer zna da publici to ne treba.<\/p>\n\n\n\n
Dva primjera. Vjerojatno vas je ve\u0107 “povuklo” \u0161to se jedna od “likinja”, kako bi to rekao jedan rije\u010dki stru\u010dnjak za umjetnost i feminizam, zove Lenu. Drugim rije\u010dima, sjetili ste se Elene Ferrante. Me\u0111utim, sama predstava napon te reference vrlo elegantno sni\u017eava. U jednom razgovoru Lenu pita Maru za\u0161to ima normalno ime, a ona se zove Lenu. Mara kratko i jasno odgovara: zato \u0161to sam ja siroma\u0161na. Posrijedi je onomasti\u010dka klasna analiza koja je razumljiva gotovo svima jer se “\u010dudna” imena percipiraju kao jasni klasni markeri. Drugi primjer se ti\u010de povijesno-teorijskog ekskursa koji se bavi progonom vje\u0161tica i zapravo povijesnom lekcijom Silvije Federici iz knjige “Kaliban i vje\u0161tica”. Mara taj ekskurs zavr\u0161ava re\u010denicom o nu\u017enosti tog progona za uspostavu bur\u017eoaskog ideala \u017eenstvenosti. Na \u0161to Lenu burno replicira: vidi se da si to nau\u010dila napamet. A Mara stalo\u017eeno uzvrati: pa cijeli materijal sam nau\u010dila napamet. Tom se duhovitom dosjetkom opet spu\u0161ta napon reference i publika ne ostaje u dojmu dodijeljenog im doma\u0107eg zadatka ve\u0107 pru\u017eene politi\u010dko-edukacijske inspiracije.<\/p>\n\n\n\n
Ostatak ne\u0107emo, kako se ka\u017ee, spojlati ve\u0107 vas samo uputiti na Tre\u0161njevku da pogledate predstavu. Prostora za publiku je malo, ali nadamo se u\u010destalim izvedbama i gostovanjima jer predstava koja ne \u017eeli biti pametnija od same sebe to zaslu\u017euje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kombinacijom famozne sile prilika i osobne volje nedjeljno sam rano poslijepodne proveo na nogometnoj utakmici mla\u0111ih kategorija. Na takvim utakmicama je “demografija”, da se poslu\u017eimo terminom ameri\u010dkih dru\u0161tvenih komentatora koji ni sami ne znaju obja\u0161njavaju li njime dru\u0161tvo ili skiciraju tr\u017ei\u0161te, prili\u010dno jednostavna. Ona je, naravno, mu\u0161ka i varira od nogometa\u0161a bliskih godi\u0161ta do starijih […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45763,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[174,1471],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-45761","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-feminizam","tag-kazaliste","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45761","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45761"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45761\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45769,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45761\/revisions\/45769"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45763"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45761"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45761"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45761"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45761"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45761"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45761"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45761"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}