{"id":4574,"date":"2015-02-13T08:00:39","date_gmt":"2015-02-13T07:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4574"},"modified":"2015-02-13T14:21:45","modified_gmt":"2015-02-13T13:21:45","slug":"da-je-kuca-dobra-i-vuk-bi-je-imao","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4574","title":{"rendered":"Da je ku\u0107a dobra i vuk bi je imao"},"content":{"rendered":"

Povla\u010denje dr\u017eave iz svih oblika regulirane stambene politike od devedesetih naovamo, pra\u0107eno poticanjem tr\u017ei\u0161ta stanogradnje, rezultiralo je visokim rastom zadu\u017eivanja u stambenim kreditima. Transformiranje sustava za\u0161ti\u0107enog stanovanja, me\u0111utim, nije rezultiralo prikladnim modelom za\u0161tite stanovni\u0161tva od neizvjesnosti tr\u017ei\u0161nih odnosa<\/strong>. 1<\/a><\/sup><\/p>\n

Nedavno zamrzavanje te\u010daja \u0161vicarskog franka, potom pojava \u017divog zida kao politi\u010dkog aktera koji je sjeo na temu delo\u017eacija, kao i ne\u0161to ozbiljniji potezi u prvim godinama djelovanja udruge Franak (kolektivna tu\u017eba protiv banaka) kona\u010dno su u prvi plan politi\u010dkog diskursa dovele predugo zanemarivano stambeno pitanje. Me\u0111utim, djelovanje navedenih aktera uglavnom je ograni\u010dilo raspravu na te\u0161ke posljedice zadu\u017eivanja u stambenim kreditima, dok su temeljna pitanja stambene problematike izostala iz javnog diskursa.<\/p>\n

Pribrojimo li naime crnim brojkama nastradalih od kredita u \u0161vicarcima, od kojih su neki \u017ertve i ovrha i delo\u017eacija (koje su ina\u010de u konstantnom porastu od 2006. godine) i brojku od 320 tisu\u0107a blokiranih zaklju\u010dit \u0107emo da su nedavne mjere smrzavanja jo\u0161 uvijek visokog te\u010daja franka kao i otpust dugova za 1,5% stanovni\u0161tva, zajedno s mlakim politi\u010dkim diskursom, povremene mjere koje se bave tek krajnjim posljedicama krize. Dodajmo tome jo\u0161 i da se ovih 1,5% gra\u0111ana usprkos otpu\u0161tenim dugovima ne mo\u017ee nadati da \u0107e ih nakon razrje\u0161enja duga do\u010dekati socijalna davanja koja \u0107e rije\u0161iti probleme nastanka duga budu\u0107i da je prema podacima Ministarstva socijalne skrbi izdavanje za stambene tro\u0161kove u posljednje \u010detiri godine srezano \u010dak za tre\u0107inu. Iako nikako ne treba zanemariti rastere\u0107enje koje su nove mjere proizvele, ovi sitni i povremeni socijalni ustupci indikator su snage i volje dr\u017eave da utje\u010de na politike koje proizvode neizdr\u017eivi dug, poglavito politike stanovanja, pa samim tim i stambenog i ukupnog tro\u0161ka ku\u0107anstava.<\/p>\n

To\u010dnije, u posljednjih dvadeset i ne\u0161to godina zadu\u017eivanje je postalo jedina sigurnosna mre\u017ea za veliku ve\u0107inu stanovni\u0161tva, a tome je ponajvi\u0161e kumovalo povla\u010denje dr\u017eave iz svih oblika regulirane stambene politike, kao i konstantno smanjivanje opsega i dostupnosti socijalnih davanja. Prema podacima UNDP-a, Hrvatska broji, bok uz bok s ostalim zemljama isto\u010dne Europe, nevjerojatno visok postotak privatnog vlasni\u0161tva nad stambenim prostorom (80%). Privatizacija dru\u0161tvenih stanova (odnosno dr\u017eavnih stanova u zemljama isto\u010dnog bloka) u prvoj polovici devedesetih rezultirala je ovako visokim brojkama usitnjenog privatnog vlasni\u0161tva, od \u010dega je \u010dak 71% \u010disto vlasni\u0161tvo bez hipoteke.<\/p>\n

Ispra\u017enjen prostor u politici za\u0161ti\u0107enih najmova<\/strong><\/p>\n

Pritom, tvorci ideje transformiranja stambenog prava u privatno vlasni\u0161tvo nisu na\u0161li shodnim da rasformiranjem jednog sustava regulative formiraju drugi koji bi funkcionirao kao osnova za\u0161tite od udara tr\u017ei\u0161ta. Na taj na\u010din nakon 1991. nestaju sve relevantne institucije stambenih prava, a stambeni prostor u\u017eiva za\u0161titu samo kroz princip neprikosnovenosti privatnog vlasni\u0161tva. Za\u0161ti\u0107eni najam, kao jedino preostalo stambeno pravo prelazi u domenu socijalne skrbi. Javni se stanovi tako preko centara za socijalnu skrb daju u najam po simboli\u010dkim cijenama od oko dvije i pol kune po kvadratnom metru, a ovo pravo mo\u017ee ostvariti samo mali broj doista najugro\u017eenijih. Uz jo\u0161 pokoju mjeru za za\u0161ti\u0107ene najmoprimce, na ovaj je na\u010din u Hrvatskoj stambeno zbrinuto tek 2% ku\u0107anstava dok, za usporedbu, u javnim stanovima zemalja EU15 \u017eivi njih 15%.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, od 1991. u Hrvatskoj je izgra\u0111eno oko 300 hiljada novih stanova, a ukoliko se iz ovog zbroja izuzmu posebne mjere dodjele stanova braniteljima ili sitne brojke POS-ovog programa, volumen izgradnje nije pra\u0107en nikakvim regulativama stambenog tr\u017ei\u0161ta. \u0160tovi\u0161e, od izmjena Zakona o stambenim odnosima i Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stambeno pravo s po\u010detka devedesetih, tj. pravnih regulativa koje su imale za cilj tek rasformirati instituciju dru\u0161tvenih stanova, Hrvatska nije uvela nikakva pravila u ovaj sektor sve do kraja devedesetih kada donosi zakone o stambenom financiranju i stambenim \u0161tedionicama. Uglavnom propagirani kao mjere za rje\u0161avanje stambenog pitanja mladih obitelji, ovi zakoni, pored toga \u0161to miri\u0161u na pronatalitetne politike Ankice Tu\u0111man, koji stambenu politiku tretiraju kao zalog nacionalne prokreacije, poklapaju se s vremenom privatizacije doma\u0107ih banaka i \u2013 iako se doimaju bezazleno i korisno kao sitni ustupci gra\u0111anima \u2013 zapravo su garantirali dodatni poticaj rastu potra\u017enje stambenih kredita u komercijalnim bankama te udarili temelj stambene politike koju smo naslijedili u dvijetisu\u0107itima.<\/p>\n

Logika privatnog vlasni\u0161tva kao garancija stambene sigurnosti<\/strong><\/p>\n

Stambene politike u nas mo\u017eemo \u0161ematizirati na svega nekoliko dijelova \u2013 stvaranje velike koli\u010dine sitnog privatnog vlasni\u0161tva privatizacijom dru\u0161tvenog stambenog fonda, potom dugogodi\u0161nji izostanak bilo kakve politike osim eventualnog zbrinjavanja i skrbi u zanemarivim postocima, zatim od kraja devedesetih do danas stimuliranja putem kreditnog zadu\u017eivanja za sve one koji nisu sudjelovali u raspodjeli vlasni\u0161tva iz 1991. i pogodovanje gra\u0111evinskom sektoru kroz favoriziranje pomo\u0107i pri kreditiranju novoizgra\u0111enih stanova. Pritom, izostanak dr\u017eavne regulacije najma na tr\u017ei\u0161tu i op\u0107enito nesigurni uvjeti pod kojim se unajmljuju stanovi stvorili su atmosferu u kojoj je kupnja stana bila jedina naizgled stabilna opcija za rje\u0161avanje stambenog pitanja.<\/p>\n

Nali\u010dje neure\u0111enih stambenih odnosa mo\u017ee se razumjeti i kao sna\u017eno propagiranje privatnog vlasni\u0161tva kao jedine zagarantirane stambene sigurnosti, a iako je stanogradnju gotovo u potpunosti prepustila tr\u017ei\u0161tu, dr\u017eava ne samo da nije za\u0161titila slabije (gra\u0111ane u odnosu na banke) niti se povukla s tr\u017ei\u0161ta i prepustila propagiranu samoregulaciju, ve\u0107 je i aktivno poticala gra\u0111evinsku industriju i bankovni sektor tako \u0161to je stimulirala potra\u017enju stambenih kredita za novoizgra\u0111ene stanove, osloba\u0111aju\u0107i javna sredstva u korist komercijalnih banaka. Prema podacima iz posljednjeg popisa stanovni\u0161tva u Hrvatskoj se nalazi oko milijun i pol ku\u0107anstava i skoro dva milijuna stanova za stalno stanovanje. Mo\u017eemo zaklju\u010diti da je dobar dio ove diskrepancije rezultat stimuliranja gra\u0111evinske industrije koja je izgradila mnogo ve\u0107i broj stanova od onoga \u0161to je na kraju bilo mogu\u0107e pokriti potra\u017enjom, a za razliku od strukture vlasni\u0161tva naslije\u0111ene u devedesetima, ovog se puta radi o okrupnjenom vlasni\u0161tvu dominantnih aktera na tr\u017ei\u0161tu nekretnina.<\/p>\n

Po uzoru na zapad<\/strong><\/p>\n

Putem su ukinute mogu\u0107nosti alternativnih modela vlasni\u0161tva i stanogradnje rezanjem poreznih olak\u0161ica pri zadru\u017enom kreditiranju, a uz to je i veliki dio sredstava dobivenih od prodaje dru\u0161tvenih stanova namijenjenih javnoj stanogradnji nestao po putu. Profit od stanogradnje u eksponencijalnom je porastu od 1991. na ovamo, a cijena stambenih kvadrata u dvadesetipet godina porasla je do 300%.<\/p>\n

Stanovanje je tako izgubilo svako upori\u0161te svoje socijalne funkcije, a stambeno pitanje potpuno je depolitizirano i gurnuto u domenu \u010diste ekonomske ra\u010dunice. Hrvatska dodu\u0161e nikako nije izuzetak, ovakva stimuliranja ekonomije kroz zadu\u017eivanje gra\u0111ana putem stambenih kredita svojstveni su svim dr\u017eavama europske periferije, svaka sa ne\u0161to druga\u010dijim ulaznim podacima, ali veoma sli\u010dnim politikama od devedesetih naovamo. Tako je tzv. \u0161panjolsko \u010dudo (prosperitet \u0161panjolske ekonomije) upravo konstruirano na mitu nepogre\u0161ivosti tr\u017ei\u0161ta nekretnina u kojem dr\u017eava igra ulogu pomaga\u010da u dugoro\u010dnom zadu\u017eivanju gra\u0111ana, a pucanje ovog nekretninskog balona dovelo je do nezapam\u0107ene socijalne krize koja dnevno broji preko dvjesto delo\u017eiranih obitelji diljem \u0160panjolske.<\/p>\n

Nakon \u0161to smo pregrmili devedesete na red su do\u0161le socijalne mjere koje su, po uzoru na zapadnoevropske zemlje trebale ubla\u017eiti udarac tr\u017ei\u0161ta u polju stanovanja. No, u tim godinama ve\u0107 je poodmaklo rasformiranje i privatiziranje ovakvih institucija u Europi pa je na\u0161 odgovor do\u0161ao u obliku kljastog Zakona o dru\u0161tveno poticanoj stanogradnji \u010dije su premise do neke mjere kopirane iz europskih legislativa, ali bez socijalnih partnera koji bi kontrolirali ambicije i u\u010dinke ovog zakona. Zakon “ure\u0111uje sustavno organiziranu stanogradnju poticanu javnim sredstvima” i do sada je do\u017eivio sedam izmjena.<\/p>\n

Pomaci<\/strong><\/p>\n

Program POS-a u 13 je godina izgradio 6.319 stambenih jedinica (od nekih 200 tisu\u0107a ukupno izgra\u0111enih u istom periodu), na \u0161to je iz prora\u010duna utro\u0161eno oko dvjesto milijuna kuna (dr\u017eava financira tek \u010detvrtinu tro\u0161ka izgradnje). Posljednja izmjena zakona koja se upravo donosi po hitnom postupku kona\u010dno otvara mogu\u0107nost dugoro\u010dnog najma za one kategorije stanovni\u0161tva koje nisu u sustavu socijalne skrbi. Pritom u tekstu obrazlo\u017eenja zakona po prvi put u na\u0161oj legislativi uvodi se formulacija u kojoj se visina najma ve\u017ee uz dohodak najmoprimca. Dodu\u0161e, u maniri propalih dobrih namjera, zakon u svom tekstu ne specifira kriterije za visinu najma, a prema informacijama iz Ministarstva graditeljstva ova cijena \u0107e se odre\u0111ivati pravilnikom koji \u0107e izraditi dr\u017eavna Agencija za pravni promet i posredovanje nekretnina i opet \u0107e najvjerojatnije biti isklju\u010divo vezana uz cijenu izgradnje, a pravo na najam \u0107e se vezati uz visinu dohotka. Iako je ovo zaista zna\u010dajan napredak, pa makar se i radilo tek o rje\u010dniku jednog zakona. No da bi model najma javnih stanova zaista za\u017eivio i imao utjecaj na kvalitetu \u017eivota te stvarnu i sigurnu alternativu rje\u0161avanja stambenog pitanja ne bi bilo lo\u0161e da su zakonodavci razmotrili da to\u010dno propi\u0161u visinu najma i zaista je ve\u017eu uz trenutni dohodak najmoprimca (primjerice 25% dohotka).<\/p>\n

Naravno, da bi se zaista utjecalo na trend zadu\u017eivanja i ozbiljno uzdrmalo temelje uspostavljenih odnosa na tr\u017ei\u0161tu nekretnina, potrebno bi bilo ulo\u017eiti do stotinu puta vi\u0161e sredstava od onoga \u0161to je dosad odvojeno za ovaj program, no zasigurno i dozvoliti uvo\u0111enje druga\u010dijih modela i aktera u prostor kojim isklju\u010divo vladaju tr\u017ei\u0161ni odnosi dok dr\u017eava ple\u0161e na rubovima stambenog pitanja. Iako je do stvarnog pomaka dalek put bitno je napomenuti da \u0107e se promjena stvarati (kao \u0161to je to slu\u010daj s europskim centrom) u napetom polju pritisaka u kojem \u0107e budu\u0107a aktivisti\u010dka nastojanja morati iza\u0107i iz apoliti\u010dne sfere i po uzoru na ve\u0107 uspostavljene mre\u017ee diljem Europe, pogotovo EU periferije, vr\u0161iti pritisak na uspostavljanje ponovne socijalne funkcije stanovanja i politiziranje ovog pitanja daleko od tehniciranja oko kompliciranih bankovnih ra\u010dunica i u prostor stvarnog solidarnog pokreta. No, ta tema zaslu\u017euje vi\u0161e od ovog teksta.<\/p>\n

  1. Naslov teksta preuzet je iz istoimenog filma redateljice Hane Ju\u0161i\u0107[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Djelovanje navedenih aktera uglavnom je ograni\u010dilo raspravu na te\u0161ke posljedice zadu\u017eivanja u stambenim kreditima, dok su temeljna pitanja stambene problematike izostala iz javnog diskursa…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":4654,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[136],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[95],"class_list":["post-4574","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-infrastruktura","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4574","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4574"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4574\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4709,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4574\/revisions\/4709"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4654"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4574"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4574"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4574"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4574"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4574"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4574"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4574"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}