Situacija je paradoksalna: medijski prostor vrvi \u010dlancima naslovljenima \u201cZnate li tko je Aleksandra Prijovi\u0107?\u201d, a \u017eena rasprodala pet zagreba\u010dkih Arena. Paradoks, naravno, proizlazi iz statusa \u201ccajki\u201d u Hrvatskoj. Danas nisu toliko u sredi\u0161tu kulturnog rata, vi\u0161e su povod za samodopadnu kulturnu rezignaciju, ali i dalje proizvode razne bisere od reakcija, koje su, kako bi Prija rekla u pjesmi: tebi logi\u010dne, meni toksi\u010dne.<\/p>\n\n\n\n
Narod je rekao svoje \u2013 njih skoro sto hiljada kupilo je kartu za neki od pet koncerata Aleksandre Prijovi\u0107 koji bi se trebali odr\u017eati po\u010detkom prosinca ove godine u zagreba\u010dkoj Areni. Rije\u010d je o interpretatorici folk-muzike iz Srbije, ro\u0111enoj u Belom Manastiru. Nikad vi\u0161e publike nije u Zagrebu bilo na nizu koncerata neke cajke, kako se taj \u017eanr jo\u0161 naziva. Jo\u0161 u starom sistemu u dvorani Cibone nastupila je Lepa Brena, izvo\u0111a\u010dica glazbenog izri\u010daja sli\u010dnog Prijovi\u0107kinom. Te 1988. godine Brena je dobacila do \u010detiri pune dvorane, ali Cibona je bitno manjih kapaciteta od Arene. Aleksandri Prijovi\u0107 trenuta\u010dno za vrat pu\u0161e Dino Merlin, bosansko-hercegova\u010dki izvo\u0111a\u010d \u010diji se stil u licenciranih pozera tako\u0111er do\u017eivljava previ\u0161e “anadolskim”, pa je kao takav i suspektan do mjere da ovda\u0161nja kulturno ambiciozna javnost i na njega zna frknuti nosom. Kako ka\u017eu zadnje vijesti, rasprodao je tri Arene i objavio termin za \u010detvrtu, pa sve to jo\u0161 za vrijeme Do\u0161a\u0161\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Ina\u010de, na na\u0161oj estetsko-nacionalnoj Maginot liniji ve\u0107 se preko tri desetlje\u0107a vodi pravi mali kulturni rat izme\u0111u srpsko-balkanskog niskog ukusa i hrvatskih esteta, a ovaj aktualni medijski sukob oko ro\u0111ene Baranjke i njezinih koncertnih rekorda samo je posljednji od sli\u010dnih sporova. Devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a oko srpskog kulturnog importa u Hrvatsku (pogotovo muzi\u010dkog) u nas nije bilo ama ba\u0161 nikakvih dilema. On je bio do\u017eivljavan i tretiran isklju\u010divo kao produ\u017eena ruka srpske hegemonisti\u010dke politike. Tako je, primjerice, djelovala Hrvatska glazbena unija kad je 1994. godine njezin predsjednik Paolo Sfeci penalizirao pulske KUD Idijote, Kojote i jo\u0161 neke, jer su na nekom slovenskom glazbenom okupljanju stage<\/em> podijelili sa srpskim kolegama. Jo\u0161 bizarnija stvar se dogodila u Samoboru u jesen 1995, kad je sprije\u010den nastup nekolicine punk bendova, jer je tekst na najavnom plakatu sadr\u017eavao rije\u010di “patos” i “igranka”, \u0161to je interventnoj policiji bio sasvim dovoljan razlog da ispendre\u010de dio nacionalno nedovoljno osvije\u0161tenog pankerskog auditorija. Tu nije skroz jasno je li specijalce vi\u0161e zasmetao punk ili srpski vokabular.<\/p>\n\n\n\n Da je turbo-folk bio ekskluzivno soundtrack<\/em> Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima nije tada mislila samo Hrvatska glazbena unija, biv\u0161i bubnjar Parnog valjka, radijski urednici i revni policijski na\u010delnici, nego su tako ne\u0161to znali zaklju\u010diti i neki od sociologa tranzicije. Me\u0111u njima je oko toga najrezolutniji bio ameri\u010dki sociolog Eric Gordy koji je ustvrdio da je, kad je Srbija u pitanju, dr\u017eavno sponzorirani neo-folk uni\u0161tio rock. Me\u0111utim, beogradski antropolog Ivan \u010colovi\u0107 svojedobno je primijetio da se pravih nosioca nacionalisti\u010dke kulturne politike u Srbiji puno vi\u0161e mo\u017ee na\u0107i me\u0111u dokazanim piscima, re\u017eiserima i slikarima, nego me\u0111u pjeva\u010dima novokomponirane narodne muzike. “\u010cista je nepravda tra\u017eiti me\u0111u folk zvezdama glavne kulturtregere upregnute u kola srpske politike. Zanemarljiv broj peva\u010dica i peva\u010da vukao je tu skalameriju, zanemarljiv broj naro\u010dito kad se uporedi sa nepreglednom kolonom pisaca, glumaca, slikara, muzi\u010dara i drugih etabliranih kulturnih stvaralaca koji su crtali i opevali Milo\u0161evi\u0107eve i Karad\u017ei\u0107eve geopoliti\u010dke mape i ucrtavali u njih granice takozvanih srpskih zemalja, to jest srpske jame i grobove”, re\u0107i<\/a> \u0107e \u010colovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Danas paranoi\u010dne poglede na susjednu kulturu, pogotovo popularnu, koja se do\u017eivljava kao nastavak rata drugim sredstvima, njeguju jo\u0161 samo hadezeovske veteranske udruge, poneki desni, kako se to danas ka\u017ee, rubni mediji, Matica hrvatska te rijetki pojedinci koji isko\u010de sa svojim bizarnostima poput one koja se dala \u010duti i vidjeti u HTV-oj emisiji “Peti dan”. Kolega iz Novosti prenosi<\/a> da je u toj emisiji jedan od sudionika prezentirao svoj apokalipti\u010dki strah pred jednotjednim nastupom Aleksandre Prijovi\u0107: “Politi\u010dki konzultant Aleksandar Musi\u0107 spominjao je ‘topni\u010dku umjetni\u010dku pripremu’ PR-a prije dolaska u Arenu, da se u slu\u010daju koncerata Aleksandre Prijovi\u0107 radi o geopolitici, da subliminalno gledano na taj koncert ne\u0107e i\u0107i srednjoeuropski iskonski Zagrep\u010dani koji vole Ivu Robi\u0107a, Pipse i Pavela, da je to politika ‘jer malo \u017eivlji melosi koji se kre\u0107u tzv. ovim prostorima donose vi\u0161e koristi jednoj strani i instrument su meke mo\u0107i’, da bi na kraju pitao je li ‘dovoljno nekoga kulturolo\u0161ki pribli\u017eiti drugoj dr\u017eavi da bi otupio njegovu nacionalnu samobitnost?'”<\/p>\n\n\n\n Kraj prve faze u dinami\u010dnom razvoju odnosa Hrvata i turbo folka i po\u010detak druge ozna\u010dio je jedan, danas ve\u0107 pomalo zaboravljeni incident povezan uz na\u0161e nogometne reprezentativce. Naime, 2006. godine selektor doma\u0107e repke bio je Slaven Bili\u0107, vjerojatno najrokerskiji selektor kojeg smo imali, \u0161to u konkurenciji jednog \u0106ire Bla\u017eevi\u0107a ili Dali\u0107a i nije neko naro\u010dito postignu\u0107e. Bili\u0107 je, ako se ne varamo, imao i neki rock bend i \u010desto se naslikavao po novinama s gitarom u ruci. Enivej, tom i takvom Bili\u0107u, cijelom satkanom od rokeraja, dogodi se to da mu tri tada glavna prvotimca zaglave u narodnja\u010dkom klubu na cajkama. Te jeseni reprezentaciju je \u010dekao kvalifikacijski susret protiv Rusije i usred priprema u \u010date\u0161kom kampu Srna, Balaban i Oli\u0107 zavr\u0161e u, kako su tada pisale novine, “grotlu naj\u017ee\u0161\u0107ih srpskih narodnjaka” u novozagreba\u010dkom klubu “Fontana”. Bili\u0107 ih promptno suspendira, ali i otkriva \u0161to ga je osobno najvi\u0161e pogodilo. Ne to \u0161to su se veseljaci oblokavali, nego uz koju su glazbu to \u010dinili. I tako se polako pojavljuje drugi tip prigovora hrvatskoj tajnoj navadi da luduju uz cajke. U borbi protiv vulgarnog turbo-folka politi\u010dki se gard polako spu\u0161ta i po\u010dinje se uzdizati kulturnja\u010dki rezon.<\/p>\n\n\n\nNapada\u010di na narodnjacima<\/h2>\n\n\n\n
Niski ukus i visoka politika<\/h2>\n\n\n\n