{"id":45725,"date":"2023-10-19T10:35:31","date_gmt":"2023-10-19T09:35:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45725"},"modified":"2023-10-19T12:41:44","modified_gmt":"2023-10-19T11:41:44","slug":"kumjana-novakova-protiv-egzotizacije-umjetnosti-s-balkana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45725","title":{"rendered":"Kumjana Novakova: Protiv egzotizacije umjetnosti s Balkana"},"content":{"rendered":"\n

“Mnogo interesantnija i politi\u010dki sna\u017enija pozicija je ona koja nosi znanje i iskustvo socijalisti\u010dkog politi\u010dkog sistema nego narativ \u017ertve i narativa postratnog prostora”, ka\u017ee Kumjana Novakova, filmska autorica, kustosica, predava\u010dica i jedna od osniva\u010diva Pravo Ljudski film festivala \u010dije je osamnaesto izdanje od 11. do 16. listopada odr\u017eano u sarajevskom Kino Meeting Pointu. Kumjana je o svom iskustvu razli\u010ditih kulturnih prostora i na\u010dina proizvodnje, te kulturnim politikama u BiH razgovarala s Karlom Crn\u010devi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Kako je izgledao tvoj put od Skopja do Sarajeva i natrag, s puno to\u010daka izme\u0111u, i kako je krenuo Pravo Ljudski film festival?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ja sam u Sarajevo do\u0161la na magistarski na me\u0111unarodni program u Centru za Interdisciplinarne Postdiplomske Studije prije dvadesetak godina, program je bio vezan na neposredni poslijeratni kontekst, to je period 5-6 godina nakon rata kad smo jo\u0161 uvijek bili fokusirani na rekreiranje normalnosti. Mislila sam da \u0107u do\u0107i u Sarajevo, zavr\u0161iti program i oti\u0107i, ali dobila sam ponudu da ostanem raditi na tom programu kao tutorica, a u tom trenutku mi se to \u010dinilo jako va\u017eno, jer u usporedbi s drugim dru\u0161tvima ovdje si mogao osjetiti da svi mo\u017eemo napraviti razliku. To je tada zapravo bio prostor u kojem sam mogla opet \u017eivjeti ideale kolektivnog iz Jugoslavije, jer postratno i ratno vrijeme je bilo vrijeme horora ali i solidarnosti.<\/p>\n\n\n\n

Tada su se desila i prva izdanja Pravo Ljudski film festivala. Povod je bila potreba da pokrenemo ne\u0161to \u0161to artikulira va\u017enost \u010duvanja kolektive solidarnosti na polju kulture, a u ovom slu\u010daju posebno kroz film, budu\u0107i da je to prostor koji ima potencijal uklju\u010divanja razli\u010ditih dru\u0161tvenih grupa. Nama je bilo va\u017eno da se odre\u0111ene teme koje su tada bile jako va\u017ene, npr. proces suo\u010davanja s onim \u0161ta se desilo, izmaknu iz akademske sredine i otvore svim zainteresiranima. Prvo smo po\u010deli prikazivati filmove studentima, a onda smo iza\u0161li van, u \u0161iri prostor, upravo zbog demistifikacije tog javnog razgovora i dijaloga o filmu i umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010deci festivala su usko vezani uz procese u\u010denja, a ideja festivala proizlazi iz ideje da su film i kultura dio obrazovanja i da trebaju biti javno dobro. I ta festivalska pozicija politi\u010dkog anga\u017emana nije ni\u0161ta drugo nego ideja da u\u010denje treba biti dostupno svima. Umjetni\u010dki rad je uvijek istra\u017eiva\u010dki rad, i umjetni\u010dki rad je forma znanja koja izmi\u010de, ili bi bar trebala izmicati, elitisti\u010dkom poimanju znanja, i po mom mi\u0161ljenju umjetni\u010dki rad i rad u kulturi trebao bi otvarati druge tipove znanja svim mogu\u0107im subjektima. Zbog toga je festival otvoren, odnosno slobodan za javnost. To je koncept koji se, ja se nadam, nikad ne\u0107e promijeniti, jer su\u0161tina festivala jest da transformira kapitalisti\u010dke forme produkcije u otvorene forme i nudi ih javnosti.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Tamara de la Fuente<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

S pozicije predava\u010dice na razli\u010ditim formalnim i neformalnim filmskim edukativnim programima, kako se \u010dine nove generacije autora i studenata i koje su razlike na\u0161eg konteksta i onog zemalja zapadne Europe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Umjetnost i kultura su uglavnom, a pogotovo u zapadnoeuropskim zemljama, vezane za vrlo privilegiranu poziciju iz koje autori i studenti dolaze, ali ja vjerujem da na\u0161i kulturni prostori tu ipak rade neke razlike. Mi imamo iskustvo jednog jako potentnog, ozbiljnog politi\u010dkog eksperimenta koji je bio baziran na socijalnoj jednakosti i pravdi, tako da kod nas postoje vrlo ozbiljne umjetni\u010dke skupine koje se ve\u017eu s radni\u010dkim pokretima i otvaraju jedan prostor proizvodnje umjetnosti koji proizlazi iz klasne borbe. I to je jako va\u017eno. To \u0161to su se nama desile devedesete i tranzicija, to je ne\u0161to \u0161to na neki na\u010din moramo zaustaviti u kulturnoj i umjetni\u010dkoj produkciji jer se kosi s emancipacijom koja nam se desila ranije. Procesi emancipacije koji se de\u0161avaju trenutno u visoko razvijenim dru\u0161tvima, koji sad te\u017ee nekoj socijalnoj pravdi, da ne ka\u017eem socijalizmu, nama su bile politi\u010dka realnost u \u0161ezdesetim i sedamdesetim godinama. Ja inspiraciju nalazim u tome, motivaciju da ne posustanem i da prihvatim sada ove u\u017easne uvjete onakve kakvi jesu, i da se borim za bolje. Mnogo interesantnija i politi\u010dki sna\u017enija pozicija je ona koja nosi znanje i iskustvo socijalisti\u010dkog politi\u010dkog sistema nego narativ \u017ertve i narativa postratnog prostora. Dakle, hajmo pri\u010dati o tome kako mo\u017eemo dati alternativu tom potpuno liberalnom poimanju dru\u0161tva i kulture, hajmo se vratiti tim praksama, a ne ono \u0161to je sad \u2013 Balkan je druga Europa, Balkan je ratni prostor\u2026 Balkan jest pro\u017eivio sva\u0161ta i tu ideju pre\u017eivljavanja \u017eelimo vidjeti kao potencijal, a ne kroz diskurs civilizirane mirne Europe koji nas viktimizira \u2013 to smatram suvremenim kolonijalnim diskursom.<\/p>\n\n\n\n

Kako bi opisala realnost Bosne i Hercegovine i uvjeta rada umjetnica i kulturnih radnica u ovom trenutku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to je i dalje zajedni\u010dko kulturnom prostoru u regiji (izuzev\u0161i Hrvatsku i Sloveniju) je nepostojanje standardnih mehanizama financiranja kulturne i umjetni\u010dke produkcije. Sistemska rje\u0161enja za uvjete proizvodnje kulture i umjetnosti nisu bili na mapi tranzicije koja se de\u0161avala devedesetih. To zna\u010di da je skoro pa nemogu\u0107e \u017eivjeti kao samostalna umjetnica, ne postoji ba\u0161 nikakva sistemska za\u0161tita. U Makedoniji, kao i u Hrvatskoj, postoji status samostalnog umjetnika koji mo\u017ee\u0161 dobiti pod odre\u0111enim uvjetima, ali u BiH ne postoji ni to. To je jedan od razloga za\u0161to sam se vratila u Skopje.<\/p>\n\n\n\n

Fondaciji za kinematografiju Bosne i Hercegovine ukupni godi\u0161nji bud\u017eet je izme\u0111u 1 i 2 milijuna KM, dakle to nije ni 10 ili 20 posto jednog ozbiljnog evropskog filmskog projekta. \u010ce\u0161\u0107e je jedan milijun KM, dakle 500.000 eura. O \u010demu mi pri\u010damo? To je na\u017ealost jako ispolitizirano tijelo koje jo\u0161 uvijek dodjeljuje novce temeljeno na etni\u010dkoj i nacionalnoj osnovi. Koliko god filmski radnici i radnice bili ujedinjeni i tra\u017eili reformu tog tijela, to tijelo je kao neki postratni Franke\u0161tajn koji nimalo ne olak\u0161ava egzistenciju ve\u0107ine radnica i radnika u polju. Svakako, jasno je da se svi borimo s pitanjem mo\u017eemo li rade\u0107i ovaj posao pre\u017eivjeti, ali kad ti dobije\u0161 rezultat tog konkursa, to te samo gurne jo\u0161 dublje u o\u010daj.<\/p>\n\n\n\n

Ja se sla\u017eem da svako dru\u0161tvo mora podr\u017eavati afirmirane radnike i radnice, kor ljudi koji to rade dugo, ali svako javno tijelo za financiranje filma, i kulture op\u0107enito, mora reflektirati na trenutno dru\u0161tveno stanje; osim afirmiranih autora valjda mora podr\u017eavati i nove filmske jezike, nove filmske autore, eksperimentalne i nove inicijative\u2026 ni\u0161ta od toga nema u BiH. \u010cinjenica da se arhiviranjem filmskih produkcija bavi Udru\u017eenje filmskih radnika BiH govori sama za sebe. Ne postoji sistem na koji se mo\u017ee\u0161 osloniti. Kad vidi\u0161 da prakse arhiviranja nose sami autori i autorice, jasno je \u0161to dr\u017eava smatra vrijednim arhiviranja, dakle suvremena filmska produkcija, kinematografija, nije vrijedna niti arhive.<\/p>\n\n\n\n

Na koji na\u010din autori uspiju snimiti filmove s tim bud\u017eetima, filmove koji se kasnije natje\u010du ili pokazuju u istim programima i kategorijama s filmovima koji su snimljeni za barem tri puta ve\u0107e bud\u017eete?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U na\u0161im kulturnim prostorima nikada nitko nije bio u stanju snimiti film bez koprodukcije, to je jedini na\u010din da se film napravi. Ja vjerujem da je to rezultat i drugih zajedni\u010dkih interesa i pogleda, zajedni\u010dkog iskustva i identiteta, da radimo skupa zato \u0161to \u017eelimo da radimo skupa i zato \u0161to je va\u017eno da artikuliramo zajedni\u010dke ideje. Jugoslavija nije bila samo politi\u010dki projekat, to je sna\u017eno povezani kulturni prostor i jasno je da radnice i radnici u kulturnom i umjetni\u010dkom polju sura\u0111uju i danas, ali to ne zna\u010di da moramo biti ovisni jedni o drugima. Ja mislim da suradnja ne smije biti isklju\u010divo ekonomski uvjetovana, a sada \u010desto jest.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga u BiH dolazi jako puno stranih produkcija jer je to veoma interesantan prostor u svakom pogledu. Puno je jeftinije snimati u BiH, ili Makedoniji, Srbiji pa \u010dak i Hrvatskoj nego u zapadnim dr\u017eavama i ekonomski sna\u017enijim prostorima. To je jo\u0161 jedan prostor potpune eksploatacije<\/a> na\u0161ih radnika i radnica. Uvjeti rada nikad nisu isti, aproprijacija znanja da ne govorimo\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ovogodi\u0161nji fokus Pravo Ljudski film festivala je na temi rada njege i brige. Meni se \u010dini da je ba\u0161 kulturno polje prepuno nevidljivog rada brige. Kako bi to prokomentirala?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

18. izdanje festivala s jedne strane nastavlja jednu programsku liniju koja je krenula za vrijeme pandemije a to je propitivanje antropocentri\u010dkih narativa, propitivanje linearnih kanona. Ne samo u kontekstu dru\u0161tvenog, javnog i historijskog, ve\u0107 i u kontekstu filmskih jezika, proizvodnje znanja, tko mo\u017ee proizvoditi film, i na koji na\u010din. Poku\u0161avamo otvoriti prostor kako za afirmirane autore i autorice, tako i za nove i mlade. Ovo izdanje ima centralni program koji se zove Historija ina\u010de: Kriti\u010dke kartografije<\/em> a koji je prostor propitivanja uspostavljenih istina u bilo kojem smislu. Poseban fokus je na radu njege i brige, s ciljem ne samo ukazivanja na prekarne uvjete rada u sektoru njege i brige i ve\u0107 sa ciljem demistifikacije liberalnih ideja da su pojedinci odgovorni za proizvodnju brige i njege unutar razli\u010ditih dru\u0161tvenih skupina, a pogotovo unutar najpatrijarhalnije zajednice u dru\u0161tvu a to je porodica. Porodica je prostor u kojem se najlak\u0161e legitimizira nepla\u0107eni rad ljubavi i brige jer se podrazumijeva \u2013 pomalo kao u javnom prostoru proizvodnje umjetnosti i kulture. Lijepo je to ju\u010der, na javnom razgovoru rekla Silvija Federici: Oni to zovu ljubav, a mi to zovemo nepla\u0107eni rad<\/em>. Tako je to i unutar porodice, i unutar razli\u010ditih kolektiva. Kultura jest prostor njege i brige o dru\u0161tvu, tako da je od izuzetne va\u017enosti napraviti te poveznice. Ako ne postoji sistem koji \u0107e se pobrinuti da su radnici za\u0161ti\u0107eni, da imaju bazi\u010dne humane uvjete, da se osje\u0107aju dobro \u2013 onda \u0107e se ta odgovornost podijeliti me\u0111u njima i oni \u0107e osim proizvodnje javno otvorenog sadr\u017eaja preuzimati i odgovornost jedni za druge. \u0160to se ti\u010de filma i velike koli\u010dine nevidljivog emotivnog rada za koji znamo da ga uvijek odra\u0111uju hijerarhijski ni\u017ee pozicionirane radnice, dodala bih da je zanimljivo da \u0107emo u produkciji uglavnom na\u0107i \u017eene. Historijski \u017eene su \u010desto na pozicijama koje tra\u017ee kontinuirani fokus i kontinuirani rad koji se bazira radu brige da su svi zadovoljni \u2013 kostimi, maska, pomo\u0107ne radnice u razli\u010ditim sektorima\u2026 To je uvijek nevidljiv rad.<\/p>\n\n\n\n

Zanima me tvoje iskustvo rada na projektima koji nisu autorski i pozicije koje si zauzimala i zauzima\u0161?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za mene ne postoji ideja koja je va\u017enija od ljudi. Taj mit o genijalnosti ideje kojim je umjetni\u010dki prostor zasi\u0107en, je kapitalisti\u010dki mit koji omogu\u0107ava i olak\u0161ava eksploataciju radnika i radnica. Svaki redatelj ili redateljica koja smatra da je njegova ideja va\u017enija od \u017eivota suradnika i suradnica je problem. To je pozicija koja je problemati\u010dna i to\u010dka. To su na\u010dini na koje se proizvode hijerarhije, a po mom mi\u0161ljenju umjetnost i kultura bi trebali biti prostori koji to propituju a ne podr\u017eavaju. Osim toga, rade\u0107i na stranim projektima shvatila sam da puno autora i autorica nema problema s aproprijacijom. Ne\u0161to se nazove kolektivnim radom, a zapravo je samo fino ime za aproprijaciju na kojoj profitiraju pojedinci \u2013 nemam nikakav interes biti dio takvih projekata, to je vrijeme koje mora biti iza nas. Mnogo produkcija dolazi iskori\u0161tavati znanje i iskustvo lokalnih zajednica koje nemaju uvjete da kapitaliziraju ili na bilo koji na\u010din profitiraju od svog znanja, \u0161to vodi do egzotizacije \u2013 umjesto da se lokalne zajednice osna\u017euju i donose vlastite odluke i upravljaju vlastitim resursima (znanja).<\/p>\n\n\n\n

Iz pozicije autorice koja je u zadnjih godinu i pol s autorskim dokumentarnim filmskim projektima Disturbed Earth<\/em> i Silence of Reason<\/em> imala priliku biti dio velikih festivalskih mre\u017ea – kako vidi\u0161 prezentacijske uvjete i njihove posljedice?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to mi je postalo jasno je da nikakav tvoj uspjeh ne\u0107e garantirati da \u0107e\u0161 u budu\u0107nosti raditi, da \u0107e te negdje to dovesti, nemamo dobre uvjete za rad, i to je velik problem. Razlog tomu je poimanje na\u0161eg prostora kao perifernog politi\u010dkog prostora, koji je tu da da neku \u0161arolikost vrlo homogenim evropskim programima.<\/p>\n\n\n\n

Ja sam po\u010dela inzistirati da se stvore barem bazi\u010dni kontekstualni uvjeti da se neko djelo predstavi, a da to ne bude: red postratnih tema na Balkanu, red Azije, red Afrike\u2026 nego da svi inzistiramo na kontekstu koji omogu\u0107uje prostor artikulacije svih autora i autorica, koji se adekvatno pla\u0107a. Jer primjerice imam i kustosko iskustvo rada u stranim kontekstima i na\u017ealost znam kakve se naknade za filmove pla\u0107aju autorima iz Francuske, Njema\u010dke i \u0160panije, i autorima s na\u0161ih prostora. Treba inzistirati na jednakim uvjetima \u2013 jer program od 60 minuta je program od 60 minuta, to je to. Osim toga, jako je va\u017ean anga\u017eman oko konteksta u kojem se film prikazuje, inzistiranje na prostoru artikulacije i na adekvatnom predstavljanju teme koju film nosi, jer mi pravimo filmove koji dolaze iz na\u0161ih prostora i oni su specifi\u010dni. Neegzotizacija na\u0161ih filmova zavisi od nas, mo\u017ee zavisiti od nas ako inzistiramo na tome.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Mnogo interesantnija i politi\u010dki sna\u017enija pozicija je ona koja nosi znanje i iskustvo socijalisti\u010dkog politi\u010dkog sistema nego narativ \u017ertve i narativa postratnog prostora”, ka\u017ee Kumjana Novakova, filmska autorica, kustosica, predava\u010dica i jedna od osniva\u010diva Pravo Ljudski film festivala \u010dije je osamnaesto izdanje od 11. do 16. listopada odr\u017eano u sarajevskom Kino Meeting Pointu. Kumjana je […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":45729,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1809,668,1161,1807],"theme":[455],"country":[35],"articleformat":[452],"coauthors":[974,1810],"class_list":["post-45725","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-neplaceni-rad","tag-radnicka-prava","tag-umjetnici","tag-uvjeti-rada","theme-rad","country-bih","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45725","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45725"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45725\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45736,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45725\/revisions\/45736"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45729"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45725"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45725"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45725"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45725"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45725"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45725"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45725"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}