Nedavnu politi\u010dku povijest definitivno je obilje\u017eio pojam populizma. Njime se nastojalo objasniti i prokazati sve \u0161to je odudaralo od zami\u0161ljenog “ku\u0107nog reda” liberalne demokracije. Korisnost samog pojma bila je upitna iz barem dva razloga. Ako se nekim pojmom slu\u017eimo kako bi i interpretirali i diskreditirali nekoga onda su njegovi interpretativni dosezi oskudni i itekako ranjivi na optu\u017ebe za pristranost. Drugi se problem ti\u010de pretpostavljene intelektualne neravnopravnosti. Populisti\u010dki akteri naprosto ne znaju upravljati dru\u0161tvom i ekonomijom i vode se kratkoro\u010dni interesima i neodr\u017eivim konstrukcijama. Za razliku od njih, tradicionalni eksperti znaju kako stvari funkcioniraju.<\/p>\n\n\n\n
Protokom politi\u010dkog vremena sve se vi\u0161e name\u0107e i tre\u0107i razlog koji je pone\u0161to druk\u010dije prirode od prethodnih. Naime, analiti\u010dki napori koji su recentnu politi\u010dku povijest nastojali pojasniti kroz populisti\u010dku optiku sadr\u017eavali su u sebi ne do kraja eksplicirani timeline<\/em>. Populizam bi po sebi trebao biti hirovita reakcija, impulzivni politi\u010dki trzaj koji se ne mo\u017ee pouzdati u stabilnost politi\u010dkog oblika niti garantirati nekakav institucionalni kontinuitet. On je tu, dakle, da ispari. Ili da se, ako kojim slu\u010dajem preuzme vlast, transformira u punokrvni fa\u0161izam. Me\u0111utim, danas je o\u010dito da se nije dogodilo ni jedno ni drugo. Ono \u0161to se dogodilo jest update<\/em> “ku\u0107nog reda”. Uz izuzetak njema\u010dkog AfD-a, u prvom redu zbog same povijesti zemlje, stranke takozvane populisti\u010dke desnice legitimni su nosioci vlasti, koalicijski partneri ili ozbiljni konkurenti za preuzimanje vlasti u brojnim europskim zemljama.<\/p>\n\n\n\n Ovakav skicozni pregled stanja neminovni aktivira dva pitanja. Za\u0161to se nije dogodio “fa\u0161izam”? I za\u0161to ljevica nije iskoristila svoju priliku u ovim turbulentnim vremenima? Odgovore, barem djelomi\u010dne, na ova pitanja, mo\u017eemo prona\u0107i u ovotjednim \u010dlancima u renomiranim liberalnim tiskovinama zapadnog svijeta. Anton J\u00e4ger, belgijski povjesni\u010dar i teoreti\u010dar, poku\u0161ao je na stranicama New York Timesa u tekstu<\/a> o usponu krajnje desnice u Europi razlo\u017eiti manjkavosti povijesnih paralela izme\u0111u na\u0161ih vremena i 30-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Za po\u010detak, fa\u0161isti i nacisti su se tada morali obra\u010dunati s jakim socijalisti\u010dkim snagama i masovnim radni\u010dkim pokretom. Danas sna\u017eni radni\u010dki pokret ne postoji, a da o revolucionarnoj prijetnji ni ne govorimo. U takvom kontekstu nisu ni izgledne koalicije izme\u0111u krupnog kapitala i krajnje desnice, \u0161to desnici danas i otvara put da se reklamira kao antiestabli\u0161mentska opcija.<\/p>\n\n\n\n Ekstremna je desnica prije gotovo stotinjak godina operirala u periodu intenzivno politiziranih dru\u0161tava. Danas njen uspjeh u zna\u010dajnoj mjeri po\u010diva na demobilizaciji. Najbolje rezultate uglavnom posti\u017eu na izborima koje krasi povijesno rekordna niska izlaznost ili u onim podru\u010djima u kojima je izlaznost najni\u017ea. I tre\u0107a bitna to\u010dka koja povijesne paralele \u010dini krajnje labavim je geopoliti\u010dka ambicioznost. Za razliku od nacista i fa\u0161ista koji su htjeli ugrabiti svoj komad kolonijalnog kola\u010da i suzbiti angloameri\u010dku dominaciju svijetom, dana\u0161nja europska krajnja desnica se zadovoljava branjenjem granica od izbjeglica i interneta od “woke” brigada. Dakle, ne svjedo\u010dimo nekakvom politi\u010dkom prevratu ve\u0107 prilagodbi “ku\u0107nog reda” nekim druk\u010dijim vrijednostima. Te \u0107e vrijednosti mnogim ljudima ote\u017eati \u017eivote, ali o fa\u0161izmu ne mo\u017eemo govoriti.<\/p>\n\n\n\n Nesnala\u017eenje ljevice u datim okolnostima rezultat je kompleksnih povijesnih procesa i problema koji se ovdje ne mogu ni pribli\u017eno iscrpiti. Zato \u0107emo se osvrnuti na samo jedan. A on se sastoji od pristajanja na okvire debate, pojmove i \u0161ifre koje desnica plasira u javni prostor. Pa tako debatiramo o rodnoj ideologiji, kulturi otkazivanja, “woke” kulturi i sli\u010dnim pojmovima koji prvenstveno slu\u017ee tome da si desnica osigura legitimni prostor za \u0161ovinisti\u010dke prakse, a ne uvjerljivijem tuma\u010denju svijetu. U tu skupinu spada i dijagnoza po kojoj se radni\u010dka klasa okrenula desnici i da ju vi\u0161e ljevica, koja je sad navodno postala opcija (kulturnih) elita, vi\u0161e ne privla\u010di. U toj dijagnozi, kao i onim prethodnim, postoje mrvice istine, ali ne postoji ni minimalni trag politi\u010dkog prirodnog zakona.<\/p>\n\n\n\n