{"id":45486,"date":"2023-09-18T10:34:03","date_gmt":"2023-09-18T09:34:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45486"},"modified":"2023-09-19T10:53:06","modified_gmt":"2023-09-19T09:53:06","slug":"samo-ambiciozno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45486","title":{"rendered":"Samo ambiciozno"},"content":{"rendered":"\n

Svakome minimalno upoznatim s ideolo\u0161kim instinktima na hrvatskoj javnoj i politi\u010dkoj sceni bilo je i vi\u0161e nego jasno da nakon “otkri\u0107a” konferencije o odrastu slijedi \u2013 shitstorm<\/em>. Pojam, odrast, a ne “oluja govana”, uglavnom je nepoznat i nezgrapan i kao takav savr\u0161ena meta za ovda\u0161nje samoprozvane ideolo\u0161ke gatekeepere<\/em>. Oni se dijele u dvije skupine: usta\u0161e i libertarijance. Reakcije na usta\u0161kim portalima svodile su se zapravo na tuma\u010denja odrasta kao jo\u0161 jednog spinoffa<\/em> komunisti\u010dkog projekta koji nam se nastoji podvaliti. \u0160to se pak ti\u010de druge, i u ovom slu\u010daju zanimljivije skupine, libertarijanaca, njihove su reakcija oscilirale izme\u0111u podsmijeha i zlogukih upozorenja.<\/p>\n\n\n\n

Nakon prvih nekoliko dana koji su bili rezervirani za vojnu vje\u017ebu najzagri\u017eenijih, polako su se po\u010deli pojavljivati prilozi koji su za cilj imali saznati \u0161to je to odrast i eventualno potaknuti dublju raspravu. Kvaliteta tih priloga je varirala, odabir sugovornika \u010desto nije bio u skladu s njihovom ekspertizom, ali tema je polako stjecala status legitimne. Jedan od klju\u010dnih doprinosa legitimiranju dao je kolumnist Jutarnjeg lista Viktor Vresnik. On je, naime, optu\u017eio svoje kolege za nedemokratsko gu\u0161enje rasprave usporedivo s potezima komunista 60-ih godina. Prilijepio im je etiketu koju ina\u010de s ponosom nosi Viktor Orban i prozvao ih iliberalnima. Vresnik, o\u010dito, pazi na intelektualni dignitet i iskoristio je idealnu priliku za distingviranje u odnosu na zajapurene kolege na liberalnoj sceni.<\/p>\n\n\n\n

Legitimiranju teme pridonijeli su i \u010delnici stranke Mo\u017eemo!, kao i bliski im stru\u010dnjaci koje su pribraniji mejnstrim mediji odlu\u010dili intervjuirati ne bi li o samoj temi ne\u0161to saznali i prenijeli publici. \u010celnici su se pozvali na status teme u Europi i u samim institucijama Europske unije u kojima se o\u010diti problem nemogu\u0107nosti neograni\u010denog rasta na planetu s ograni\u010denim resursima raspravlja i poru\u010dili da to nije nikakva radikalna ideja. Stru\u010dnjaci su problem obja\u0161njavali \u0161ire, ali tako\u0111er ostali kod njegova ishodi\u0161ta koje je shvatljivo u\u010denicima vi\u0161ih razreda osnovnih \u0161kola. Naravno, lideri Europske unije i zemalja \u010dlanica se tim problemom ozbiljno ne bave, ali to ne zna\u010di da je problem manje urgentan.<\/p>\n\n\n\n

Sama urgentnost i shvatljivost problema upu\u0107uju na politi\u010dke lekcije koje se mogu izvu\u0107i iz ove debate. Mo\u017eemo! ima itekako prostora za plasiranje ideolo\u0161ki ambicioznijih i radikalnijih ideja. Dva su klju\u010dna razloga tome. Prvi se ti\u010de njihove ekspertize: o\u010dito su najupu\u0107eniji u klimatske promjene na na\u0161oj politi\u010dkoj sceni i te promjene postaju sve uo\u010dljivije u svakodnevnom \u017eivotu. S obzirom na to da se te promjene ne mogu zaustaviti kozmeti\u010dkim rje\u0161enjima postoji prostor za eksperimentiranje i nu\u0111enje novih ideja o organiziranju dru\u0161tvenog \u017eivota i ekonomije. Drugi je razlog apatija hrvatske politi\u010dke scene. Jedine “nove” ideje koje se pojavljuju ti\u010du se povijesnog revizionizma i novih teorija zavjere. Definitivno se gotovo pa jedini nalaze u poziciji da mogu ponuditi ne\u0161to novo i potaknuti politi\u010dku ma\u0161tu koja je danas potpuno uga\u0161ena. To bi poticanje, naravno, trebalo uzeti u obzir da razli\u010diti dru\u0161tveni slojevi imaju razli\u010dite potisnute resurse ma\u0161tanja koji su danas rezervirani uglavnom za potro\u0161a\u010dko ma\u0161tanje. I upravo \u0107e se u tim razlikama politi\u010dki definirati \u0161to je odrast i koliko je odr\u017eiv.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, ova rasprava nosi i insajdersku pouku za ljevicu. Rasprave o odrastu su se na ljevici posljednjih godina odvijale po obrascu po kojem se gotovo odvijaju sve rasprave\/optu\u017ebe na ljevici: ili ti je pozicija srednjoklasna ili si slijepo imaginirao interese radni\u010dke klase. Prevedeno u raspravu o odrastu: sam zagovor je plod srednjoklasnih akademika koji ne uzimaju u obzir potrebe (globalne) radni\u010dke klase, a kritika rezultat zanemarivanje realnih ekolo\u0161kih prepreka koje poga\u0111aju i same radnike. Sam ulazak koncepta u mejnstrim pokazuje koliko je ishodi\u0161na rasprava u enklavama ljevice bila politi\u010dki jalova. Ne zato \u0161to su diskutanti bili jalovi ve\u0107 jer je naprosto izostala dimenzija sudjelovanja sna\u017enijih ideolo\u0161kih neprijatelja. Tek ulaskom u mejnstrim rasprava dobiva na produktivnosti i osloba\u0111a se napornog ambijenta ljevi\u010darske supkulture. I to je jo\u0161 jedan razlog za\u0161to je nu\u017eno biti puno ambiciozniji. Naprosto nemamo vremena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svakome minimalno upoznatim s ideolo\u0161kim instinktima na hrvatskoj javnoj i politi\u010dkoj sceni bilo je i vi\u0161e nego jasno da nakon “otkri\u0107a” konferencije o odrastu slijedi \u2013 shitstorm. Pojam, odrast, a ne “oluja govana”, uglavnom je nepoznat i nezgrapan i kao takav savr\u0161ena meta za ovda\u0161nje samoprozvane ideolo\u0161ke gatekeepere. Oni se dijele u dvije skupine: usta\u0161e […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45489,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[334,103],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-45486","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekologija","tag-ideologija","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45486","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45486"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45486\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45491,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45486\/revisions\/45491"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45489"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45486"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45486"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45486"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45486"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45486"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45486"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45486"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}