Nedavno postavljanje spomenika kralju Tvrtku u Sarajevu – osim \u0161to je i Bo\u0161njacima, nakon Srba i Hrvata, pru\u017eilo priliku da se do\u010depaju srednjovjekovnih suverenisti\u010dkih resursa – prigodno je razotkrilo svu intelektualnu i politi\u010dku bijedu posezanja za takvim resursima. Pored toga \u0161to se radi o intelektualno neodr\u017eivim konstrukcijama, veli\u010danje srednjovjekovnih vladara na ovim prostorima u prvom redu predstavlja pi\u0161anje po mukama generacija i generacija na\u0161ih predaka koje su patile i gladovale pod tim vladarima.<\/p>\n\n\n\n
Nije bilo dovoljno \u0161to se proteklih desetlje\u0107a hrvatska i srpska nacionalisti\u010dka praksa obilato hranila vlastitim imperijalnim pro\u0161lostima, u koju su se svrhu iz pra\u0161njave povijesne ropotarnice, ve\u0107 prema potrebi, izvla\u010dili likovi mutnih biografija, poput kralja Tomislava, Zvonimira, cara Du\u0161ana ili nekog drugog iz dinastije Nemanji\u0107a, nego im se odnedavno u toj raboti pridru\u017eila i bo\u0161nja\u010dka strana. Ovdje samo da napomenemo da u \u017eanru izmi\u0161ljanja tradicije, neprozirna pro\u0161lost, mutni \u017eivotopisi i neprovjerljive \u010dinjenice (gdje je koji knez, ban, despot, kralj ili car ro\u0111en i kada, kad je umro, je li uop\u0107e postojao i sl.), ne da ne \u0161tete, nego \u010dine one nosive grede u konstrukciji modernog nacionalnog identiteta. <\/p>\n\n\n\n
Dakle, i bo\u0161nja\u010dka je strana kona\u010dno svog konja za tu trku prona\u0161la. Kao svoj utemeljuju\u0107i suverenisti\u010dki mit Bo\u0161njaci su iz duboke pro\u0161losti izjaru\u017eali pri\u010du o kralju Tvrtku I Kotromani\u0107u iz 14. stolje\u0107a. Prema \u0161turim povijesnim navodima rije\u010d je o najuspje\u0161nijem i najratobornijem bosanskom srednjevjekovnom vladaru koji je svojom agresivno\u0161\u0107u pro\u0161irio granice tada\u0161nje Bosne sve tamo na istok preko Drine, zatim na jug na neke otoke i sve va\u017enije jadranske gradove osim Dubrovnika i daleko na zapad. Iskoristio je taj, najprije bosanski ban, pa onda kralj, slabosti tada\u0161njih susjednih dinastija u Srbiji, Hrvatskoj i Ugarskoj i prije negoli ih je uskoro sve skupa poklopilo Osmansko carstvo, utvrdio je svojevrsni bosanski medijevalni \u0161engen.<\/p>\n\n\n\n
U tom je kontekstu pred koji tjedan Tvrtku I otkriven spomenik u centru Sarajeva, preko puta zgrade Predsjedni\u0161tva BiH, izme\u0111u cvjetnjaka i prometne ulice. Sarajevska gradona\u010delnica Benjamina Kari\u0107, ta bosanskohercegova\u010dka pica\u0161kandalka, kazala je da je spomenik bila gra\u0111anima BiH i Sarajeva obe\u0107ala, i da to obe\u0107anje upravo sada i ispunjava. Novinari su tom prilikom napravili kratku anketu me\u0111u Sarajlijama i prema njoj oni su s Tvrtkom zadovoljni, \u010dak su i nekako sentimentalni prema njemu, gotovo pa ga do\u017eivljavaju kao kakvog jarana koji je dugo izbivao iz grada, pa se, evo, sad vratio, a va\u017ean im je jer takvi povijesni likovi, kako su anketirani sami rekli, ispunjavaju potrebu za pripadanjem. Uostalom, prete\u017eni je stav onih koji odobravaju gradona\u010delni\u010dinu akciju, da i Bo\u0161njacima treba dozvoliti instrumentalizaciju pro\u0161losti u svrhu uzdizanja dnevno-politi\u010dkog patriotizma, te da oni u svojoj potrazi za nacionalnom esencijom bo\u0161nja\u0161tva imaju puno pravo pozvati se i na Kulina bana, i na Tvrtka i na ste\u0107ke i tako se suprotstaviti navali svih onih manje-vi\u0161e izfantaziranih hrvatskih vi\u0161eslava, trpimira i kre\u0161imira, kao i svih onih izhaluciniranih srpskih mutimira, stefana i uro\u0161a i sli\u010dnih individua iz maglovitog srednjovjekovnog personarija.<\/p>\n\n\n\n
U svakom slu\u010daju, Bo\u0161njaci sada prolaze sve ono \u0161to su prije njih ve\u0107 pro\u0161li susjedni etno-nacionalizmi \u2013 fabriciraju povijesnu gra\u0111u za potrebe pragmati\u010dne sada\u0161njosti, zatim tako stvorenu ideolo\u0161ku baga\u017eu upogonjuju za potrebe konfrontiranja s drugim etno-zajednicama i na kraju, povratkom korijenima i “herojskoj pro\u0161losti” homogeniziraju raju i tako samo dodatno u\u010dvr\u0161\u0107uju sada\u0161nju vlast i prigu\u0161uju svaki otpor unutar dru\u0161tva. Svim post-jugoslavenskim dru\u0161tvima posebno je va\u017eno da se zaboravi prethodno povijesno razdoblje, ona jugoslavensko i socijalisti\u010dko, pa ni Bosna tu nije izuzetak. Da bi izbjegli ikakvo povezivanje sa tom povijesnom etapom u kojoj je, nota bene, Bosna i Hercegovina vjerojatno jedini puta u moderno doba u\u017eivala puni suverenitet, kopa se po dubljoj pro\u0161losti ne bi li se tamo prona\u0161li korijeni nekakvom autenti\u010dnom bosanstvu i ne bi li se na taj na\u010din ustanovio nekakav povijesni kontinuitet, dakako, bez socijalisti\u010dke etape. <\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, valja znati da su mitske pri\u010de u svojoj osnovi promiskuitetne, lako se obe\u0107aju drugom, dovoljno je samo obratiti im se lijepim rije\u010dima. Tvrtkova se pri\u010da bez ve\u0107ih problema mo\u017ee ispripovijedati i u hrvatskoj i u srpskoj i u bo\u0161nja\u010dkoj redakciji. Pa u tom smislu nije \u010dudo da se u toj stvari me\u0111usobno sudaraju ta tri danas nepomirljiva identiteta od kojih svaki tvrdi da upravo on ima monopol nad Tvrtkom. Tako Hrvati misle da kralja s njegovom simboli\u010dkom popudbinom mogu prisvojiti isklju\u010divo oni, iako ih u zadnje vrijeme ta problematika ne\u0161to manje interesira. Uostalom, oni ve\u0107 odavno misle da je sve \u0161to je u Bosni srednjevjekovno ujedno i hrvatsko, pa su, recimo, u skladu s tim jo\u0161 na po\u010detku pro\u0161log rata jednu sarajevsku brigadu HVO-a nazvalo Tvrtkovim imenom, \u010disto da se zna. <\/p>\n\n\n\n
Srbi su pak po pitanju nacionalisti\u010dke plastike predstavili svoj prvi protukorak. Ambiciozni, ali zato u svemu ostalome potkapacitirani banjalu\u010dki gradona\u010delnik Dra\u0161ko Stanivukovi\u0107, najavio je da \u0107e oni uskoro iskipariti svog vlastitog Tvrtka (dakako, uz promijenjenu heraldiku, bez ljiljana i s krstom na \u0161titu), i postaviti ga u centru Banja Luke, jer da je on zapravo bio srpski kralj, jer je dijelom iz porodice Nemanji\u0107a, a i okrunio se u manastiru Mile\u0161eva, pa je ovaj sarajevski Tvrtko primjer, kako ka\u017ee Stanivukovi\u0107, “kra\u0111e identiteta”. U tu svrhu, re\u010deni je gradona\u010delnik najprije planirao preimenovati banjalu\u010dku Gajevu ulicu u Kotromani\u0107evu (jer, \u0161to je taj Gaj napravio za na\u0161 narod, primijetit<\/a> \u0107e Stanivukovi\u0107), a onda na kraju te preimenovane \u0161etnice nasaditi spomenik koji bi trebao parirati sarajevskoj verziji.<\/p>\n\n\n\n Spomenika Tvrtku ve\u0107 ima. Jedan je, recimo, podignut u Tuzli prije deset godina. I tada je glavni u toj inicijativi bio tamo\u0161nji gradona\u010delnik Jasmin Imamovi\u0107. On misli da bi takve povijesne li\u010dnosti s jakim simboli\u010dkim nabojem trebalo koristiti jo\u0161 i vi\u0161e. “O Arturu, engleskom kralju zbog svih tih igranih filmova, svi sve znaju, a malo tko \u0161to zna o Tvrtku. Artur nije postojao, on je plod ma\u0161te, a Tvrtko je postojao”, zaklju\u010dit<\/a> \u0107e tuzlanski pote\u0161tat, koji je u svrhu populariziranja Tvrtka napisao i povijesni roman o njemu.<\/p>\n\n\n\n Iako bi sam Tvrtko, samo da ga nije zapala ovakva polarizacijska politi\u010dka situacija kakva trenuta\u010dno vlada u Bosni, du\u0161u dao za neku integrativnu politi\u010dku verziju. Kao i, manje-vi\u0161e, svakom srednjevjekovnom velmo\u017ei, i ovom je bosanskom rodoslovlje \u0161arenije od kakva \u0107ilima. Po ocu je od bosanskih Kotromani\u0107a, a po maj\u010dinoj strani iz dviju je loza \u2013 hrvatskih \u0160ubi\u0107a i srpskih Nemanji\u0107a. Za\u0111e li mu se u genealogiju jo\u0161 dublje vidjet \u0107e se da mu je pedigre sastavljen i od napuljskih An\u017euvinaca, a ima tu i ugarskih princeza i k\u0107erki poglavara iz turskog plemena Kumana. Sam se neskromno titulirao kraljem Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Usore i svih drugih tada poznatih i manje poznatih zemalja, dakle bio je \u0161ef tog svojevrsnog balkanskog commonwealtha<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, u Tvrtkovom slu\u010daju rado se o\u017eivljava mit o slavnim danima i nekakvom zlatnom dobu, jer da je u njegovo vrijeme Bosna bila ne samo teritorijalno najve\u0107a, nego i najprosperitetnija zemlja. O tome, dakako, nema previ\u0161e informacija, kao \u0161to je uostalom i ve\u0107ina ostalih podataka oko Tvrtka nestabilnog karaktera (ne zna se to\u010dan datum njegovog ro\u0111enja kao \u0161to se ne zna ni to jesu li ga u kakvoj osvetni\u010dkoj akciji ubili njegovi suparnici, nije utvr\u0111eno ni pravo mjesto njegovog krunisanja, \u0161to se potomstva ti\u010de ne zna se to\u010dno tko je bio fa\u0107uk, a tko zakonito dijete i sl.). Tek se zna ponavljati da je tada u Bosni cvjetala trgovina i rudarstvo i da su \u0161krti Dubrov\u010dani Tvrtku redovito pla\u0107ali reket, \u0161to u to vrijeme i nije bila mala stvar.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, sve to dana\u0161nje pobacivanje s nesretnim Tvrtkom jedan je besmisleni galimatijas i obi\u010dni bul\u0161it. U svom tekstu otprije nekoliko godina na ovu istu temu Ivan Lovrenovi\u0107 nas je podsjetio da se ovdje svojedobno na svu tu mitomaniju, nacionalisti\u010dku propagandu i na sve te kolektivne deluzije nije davalo ni pet para. O Tvrtku u tom tekstu Lovrenovi\u0107 govori kao o kakvom lokalnom maharad\u017ei i obi\u010dnom ekspanzionistu. Ali lako za to. Va\u017enije je kako se nekad u nas pisalo i govorilo o dinasti\u010dkim pro\u0161lostima. Lovrenovi\u0107 ka\u017ee<\/a>: “\u2026mogli bismo se poslu\u017eiti \u017eestokom antifeudalnom i antitradicionalisti\u010dkom, sasvim krle\u017eijanskom invektivom Antuna Radi\u0107a, kada se daleke 1903. godine obra\u0107a hrvatskim seljacima: ‘Ljudi, ne budite ludi! Vi pro\u0161losti nemate, jer pro\u0161lost i povijest imaju samo kraljevi i velika\u0161i, va\u0161i gospodari. Prah va\u0161ih djedova znao bi vam pri\u010dati samo o mukama, ropstvu i su\u017eanjstvu, a ni o kakvoj slavi. Vi u pro\u0161losti nemate ni\u0161ta, va\u0161a je samo \u2013 budu\u0107nost, ako u vas bude pameti. Pogledajte sada\u0161njost, pogledajte oko sebe, koliko vas ima koji istu muku patite, onda \u0107ete veselo gledati u budu\u0107nost!’<\/p>\n\n\n\n Ili, kako je ono pjevao mladi Crnjanski, netom poslije klaonica najprije balkanskih pa onda Prvoga svjetskog rata: ‘Nisam ja za srebro ni zlato plako, \/ niti za Du\u0161anov sjaj. \/ Ne bih ja rukom za carske dvore mako, \/ za onaj bludnica raj. \/\/ Ba\u0161 ni\u0161ta me za crkve du\u0161a ne boli, \/ za silnoga cara dom. \/ Za gr\u010dke ikone polegu\u0161a golih \/ u robovskom hramu mom.’ (Vojni\u010dka<\/em> pesma<\/em>), i: ‘Slavi, i oklopnicima, nek umukne poj. \/ Despotica svetih nek nestane dra\u017e. \/ Gladan i krvav je narod moj. \/ A sjajna pro\u0161lost je la\u017e.’ (Spomen<\/em> Principu<\/em>).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedavno postavljanje spomenika kralju Tvrtku u Sarajevu – osim \u0161to je i Bo\u0161njacima, nakon Srba i Hrvata, pru\u017eilo priliku da se do\u010depaju srednjovjekovnih suverenisti\u010dkih resursa – prigodno je razotkrilo svu intelektualnu i politi\u010dku bijedu posezanja za takvim resursima. Pored toga \u0161to se radi o intelektualno neodr\u017eivim konstrukcijama, veli\u010danje srednjovjekovnih vladara na ovim prostorima u prvom […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45477,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[144],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-45473","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45473","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45473"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45473\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45476,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45473\/revisions\/45476"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45477"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45473"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45473"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45473"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45473"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45473"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45473"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45473"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Tvrtko i Artur<\/h2>\n\n\n\n
Gladan i krvav je narod moj \/ A sjajna pro\u0161lost je la\u017e<\/em><\/h2>\n\n\n\n