{"id":45440,"date":"2023-09-13T09:01:37","date_gmt":"2023-09-13T08:01:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45440"},"modified":"2023-09-14T08:59:22","modified_gmt":"2023-09-14T07:59:22","slug":"katerina-duda-i-marta-baradic-istra-se-nepovratno-mijenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45440","title":{"rendered":"Katerina Duda i Marta Baradi\u0107: Istra se nepovratno mijenja"},"content":{"rendered":"\n

Jedinstvena autobusna tura “Vidim \u0161umu, pi\u0161em pa\u0161njak” koja se bavi prostornim problemima brionskog priobalja odr\u017eala se u dva termina krajem kolovoza. U i\u0161\u010dekivanju idu\u0107ih termina, pro\u010ditajte intervju Matee Grgurinovi\u0107 s organizatoricama, multimedijalnom umjetnicom Katerinom Duda i aktivistkinjom i pokreta\u010dicom Kina Katarina Martom Baradi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Va\u0161 projekt “Vidim \u0161umu, pi\u0161em pa\u0161njak” zami\u0161ljen je kao projekt vo\u0111enih tur<\/strong>a<\/strong> autobusom kroz prostorne probleme brionskog priobalja koji zavr\u0161ava zauzimanjem pla\u017ee i kupanjem na prisvojenoj pla\u017ei. Mo\u017eete li za po\u010detak objasniti za\u0161to ste se odlu\u010dile na formu tura autobusom koje nalikuju turisti\u010dkim te za\u0161to prisvajanje pla\u017ee?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bavimo se problemima u prostoru i autobus se \u010dini kao izuzetno zanimljiv format u kojemu publiku mo\u017eemo provesti kroz sve o \u010demu razgovaramo. Po\u010deci projekta vezani su uz izlo\u017ebu “Krov, tu\u0161, ro\u0161tilj, fu\u0161” koja se bavila bespravnom gradnjom i na kojoj smo tako\u0111er sura\u0111ivale, a razmi\u0161ljanja o temi provla\u010de se kroz razne projekte koje radimo neovisno jedna o drugoj ili zajedno, bilo film (koji je jo\u0161 u procesu snimanja i koristit \u0107e kadrove iz ture) i\/ili site-specific kino <\/a>(koje Marta radi ve\u0107 godinama).<\/p>\n\n\n\n

Fotografije bespravnih naselja nerijetko nailazimo na portalima, \u010ditamo o projektima poput “Barbariga Vitality” saborskog zastupnika Antuna Klimana ili o silnim kvadratima koje Danko Kon\u010dar posjeduje na tom podru\u010dju. Ve\u0107ini lokalne publike poznato je da se sve to doga\u0111a, negdje na razini perifernog vida. Obilazak tih lokacija \u010dini sve te podatke manje apstraktnima, iznena\u0111uje nas (ili zgra\u017ea) njihova veli\u010dina i pojavnost. Poma\u017ee da vidimo da se to stvarno doga\u0111a, i do koje mjere, odnosno koliko duboko u unutra\u0161njosti je prostor devastiran. Osim reference na industriju turizma i imperativ sightseeinga<\/em>, htjele smo okrenuti pogled u drugom smjeru, iza kulisa, u\u0107i u svojevrsni backstage<\/em>, da se poslu\u017eimo rije\u010dima jedne sudionice.<\/p>\n\n\n\n

Na razini forme, u okviru umjetni\u010dkog projekta, razmi\u0161ljati o autobusu kao nekom tipu medija u vremenu i prostoru, bilo je izuzetno zanimljivo. Donosi nepredvidljivost i odre\u0111enu dozu performativnosti – kolike \u0107e biti gu\u017eve na cesti, mo\u017eemo li danas pro\u0107i istim putem kao i zadnji put, ho\u0107e li nas netko do\u010dekati ili \u0107e izbiti konflikt, kako tempirati na\u0161e dionice govora. Sam prizor autobusa koji prolazi bespravnim naseljima filmi\u010dan je i donekle apsurdan. Ve\u0107inu vremena prolazimo po cesti po kojoj prometuje lokalna autobusna linija, a kad skrenemo na makadame, mo\u017eemo i postaviti pitanje o infrastrukturi – da se radi o planskim ili promi\u0161ljenim naseljima, autobus bi se ovdje trebao mo\u0107i kretati. Mi smo ipak morale uzeti minibus zbog nekoliko zavoja koje veliki putni\u010dki autobus ne bi mogao pro\u0107i. Obilazak nalik turisti\u010dkima samo je jedan od opisa ovog projekta. U nekom razgovoru o formi, mo\u017eemo ga opisati kao lecture performance, audio vo\u017enju ili soundwalk <\/em>i na kraju, akciju. Svaka od nas ovaj projekt percipira na druga\u010diji na\u010din. Neuhvatljivost i izmicanje uz dozu zaigranosti, panka su nam posebno vrijedni. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Sanja Bistri\u010di\u0107 Sri\u0107a<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Prisvajanje pla\u017ee jedna je od to\u010daka u na\u0161em itinereru. Bilo ju je potrebno posebno najaviti s prakti\u010dne strane, zbog rekvizita, kupa\u0107ih kostima koje su na\u0161i\/e putnici\/e trebali\/e ponijeti. Ono se doga\u0111a pri kraju vo\u017enje, kao neki tip simboli\u010dke akcije, osna\u017eivanja. Doga\u0111a se u naselju koje je u katastru prikazano kao \u0161uma, ali broji oko 117 dozvola za upotrebu gra\u0111evine. Tamo ne samo da postoje vikendice, nego su vlasnici i postavili rampe na puteve (koje su i vi\u0161e-manje sami napravili). Zbog teritorijalnosti vlasnika parcela (\u017eeljezni portun postavljen je \u010dak i na samoj obali, kao ekskluzivni \u201culaz\u201d na pla\u017eu, s ciljem da vas obeshrabri), taj prostor nije otvoren za kori\u0161tenje kao \u0161to bi javno i pomorsko dobro trebalo biti. Na\u0161a ekipa iz autobusa kao grupa od 20-ak ljudi ima snagu kolektiva, zajedno mo\u017ee pro\u0107i kroz teren gdje se mo\u017eda sami ne bi usudili i na simboli\u010dki na\u010din osvojiti jedan komadi\u0107 pla\u017ee odnosno javnog dobra. Bilo nam je bitno da budemo i aktivni.<\/p>\n\n\n\n

Ukratko, mo\u017eete li predstaviti kako se brionsko priobalje mijenjalo u posljednjih desetak godina? Kakve obrasce ste prepoznale? Zanimljivo je (ali ne \u0161okira) pove\u0107avanje kr\u010denja \u0161ume i \u0161irenje gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta koje vidite.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Obrazac nije posebno druga\u010diji od ostatka Istre i Hrvatske. Zanimljiv je utoliko \u0161to imamo niz metoda prisutnih na maloj povr\u0161ini i mo\u017eemo ih obi\u0107i autobusom. Radi se o jednoj op\u0107ini. \u0160pekulacije zemlji\u0161tem omogu\u0107ile su velikim igra\u010dima da po jeftinim cijenama kupe hektare koji \u010dekaju gradnju ili su u procesu, obe\u0107avaju luksuzne turisti\u010dke smje\u0161taje (planovi se mijenjaju u hodu), lokalna samouprava skuplja afere, a tzv. zakon o legalizaciji iz 2011. omogu\u0107io je privatnim vlasnicima da velik broj bespravnih gra\u0111evina na poljoprivrednom zemlji\u0161tu ili \u0161umskom terenu u\u0111e u proces ozakonjenja. Nadalje, imamo Zakon o poljoprivrednom zemlji\u0161tu koji se mijenjao pro\u0161le godine – zabranjeno je parcelirati teren na \u010destice manje od jednog hektara. Ususret tome, niz vlasnika parcelirao je \u0161ume i poljoprivredna zemlji\u0161ta “u zadnji \u010das” na tzv. vikend parcele kako bi ih prodali. Na to se nadovezuje \u010ditava nekretninska industrija. Agencije prodaju vikend parcele s pri\u010dom o terenu na koji mo\u017ee do\u0107i mobilna ku\u0107ica \u0161to zapravo zakon ne dozvoljava. Prihva\u0107ena je ideja da divljina gubi novac pa se mora po\u0161to-poto nekako kapitalizirati. Ta ideja je potpuno suluda.<\/p>\n\n\n\n

Nama je va\u017eno istaknuti i velike igra\u010de koji ulaze u strate\u0161ke projekte s dr\u017eavom ili jedinicama lokalne samouprave, a i one koji grade bespravna vikend naselja. Bitno nam je pokazati da je i jedno i drugo devastacija. U Istri trenutno vlada medijska hajka na vikend parcele, a paralelno se grade devastiraju\u0107i kompleksi. Potrebno je problematizirati sve te slojeve, kao i nekretninske agencije koje su izgradile \u010ditav narativ oko vikend parcela, kao i dr\u017eavu koja to omogu\u0107uje. <\/p>\n\n\n\n

Tijekom ture ste pri\u010dale o tome kako se o kvadratima razmi\u0161lja “prvenstveno kao resursu i investicijama, a manje kao okoli\u0161u ili zajedni\u010dkom dobru”. Naselja se \u0161ire, ali infrastruktura to ne prati, \u0161to je ne\u0161to \u0161to vidimo i u drugim turisti\u010dkim sredi\u0161tima, poput Dalmacije. Sve se podre\u0111uje turizmu i zaradi, nau\u0161trb svakodnevnog \u017eivota i lokalnog stanovni\u0161tva, u \u010demu najgore prolazi ona grupa koja pritom ni ne zara\u0111uje od turizma. Kako to komentirate?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne samo u turisti\u010dkim sredi\u0161tima. Istu nebrigu za zajedni\u010dki prostor vidimo i u, primjerice, Zagrebu. Pogledajmo \u0161to se dogodilo Tre\u0161njevci od 90-ih, trenutno kroz isto prolaze i drugi kvartovi, npr. Maksimir. Kvartovski blokovi nemaju plo\u010dnika, zelenih povr\u0161ina, mjesta u vrti\u0107ima. <\/p>\n\n\n\n

U turisti\u010dkim sredi\u0161tima mo\u017eda su te promjene br\u017ee. Najisplativija i najmanje oporeziva zarada je preko apartmana i neozbiljno je o\u010dekivati da ljudi to ne\u0107e koristiti. A to svakako ima posljedice na zajednicu, pogotovo zbog sezonalnosti rada u turizmu i optere\u0107enja infrastrukture. Bolno je \u0161to je to sve povezano s odustajanjem od prera\u0111iva\u010dke industrije. Kad bi turizam bio dodatan i reguliran prihod, uz bolje planiran sustav, navedeni problemi ne bi bili toliko nagla\u0161eni. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Sanja Bistri\u010di\u0107 Sri\u0107a<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

U Istri je pro\u0161le godine bila redukcija vode, ali ta redukcija nije vrijedila za bazene u vilama. Oni koji ne participiraju u turizmu (ali i oni koji participiraju pa \u017eele jo\u0161 ne\u0161to od \u017eivota osim pranja plahti) nemaju za\u0161to ostajati u tim naseljima i gradovima, tamo su nepo\u017eeljni – ne mogu si priu\u0161titi ve\u010dere u ugostiteljskim objektima, ne nudi im se kulturni sadr\u017eaj, ne mogu iznajmiti nekretninu ako nemaju rije\u0161eno stambeno pitanje, pa ne mogu \u010dak niti pje\u0161ice pro\u0161etati po naselju jer nema plo\u010dnika ili je okupirano ugostiteljskim terasama i automobilima. U Istri – u turi smo iskoristile tu sliku – uskoro ne\u0107e imati ni gdje brati \u0161paroge.<\/p>\n\n\n\n

Pitanje je i do kada \u0107e se mo\u0107i kupati u moru, ne samo zbog koncesioniranja pla\u017ea (pogledajte gradsku pla\u017eu u Rovinju), nego i zbog bespravnih naselja. Naselja bujaju, nemaju kanalizaciju i vrlo je o\u010dito da se kamion za septi\u010dku jamu do njih ne mo\u017ee probiti – kamo sve to otje\u010de?<\/p>\n\n\n\n

O Istri prevladava diskurs kao o poluotoku s dobrom gastronomijom, pastoralnom unutra\u0161njosti, udaljenoj od klerikalnih i desnih tendencija. Tartufi, vino, fu\u017ei i maslinovo ulje. To je izme\u0111u ostalog donijelo pomamu za ku\u0107ama u Istri kod kvazi-elite. <\/p>\n\n\n\n

Uljanik – brodogradili\u0161te je na izdisaju, a i disco-klub kao bitno identitetsko mjesto zatvoren je i preure\u0111uje se u hotel, ove godine imali smo vjersku procesiju odr\u017eanu prvi put (od vremena fa\u0161izma!) u Puli u kojoj su sudjelovale gradske i druge slu\u017ebe (vatrogasci, policija, vojska), u gradu u kojemu je glavna pje\u0161a\u010dka ulica kao jedan veliki \u0161tand sa \u0161lapama i gumenim bombonima, gradu koji se bori za svoju javnu pla\u017eu na Lungomaru. Zatim je tu Savudrija koja je istu bitku odra\u0111ivala (i zasad uspjela!), imamo \u0161ume koje se nao\u010digled sijeku i prenamjenjuju u pa\u0161njake, mala mjesta koja mijenjaju svoje prostorne planove kako bi omogu\u0107ila vi\u0161u katnost, rovinjski nudisti\u010dki kamp koji na svoju ogradu stavlja bodljikavu \u017eicu, akvapark u Brtonigli sav je ome\u0111en \u017eilet-\u017eicom, morski \u017eivot u pli\u0107aku vi\u0161e ne postoji zbog nasipavanja pla\u017ea\u2026. <\/p>\n\n\n\n

Zbog svega toga raditi na “Vidim \u0161umu, pi\u0161em pa\u0161njak” bilo je vrlo iscrpljuju\u0107e na emotivnoj razini. Mi na ovom podru\u010dju vi\u0161e ne \u017eivimo, pa razgovor o lokalnim problemima nosi odre\u0111enu odgovornost. Istra se nepovratno mijenja, a na\u0161a tura je duboko depresivna. Vrijeme je da se odbaci pri\u010da o terri magici<\/em> i krenemo biti relevantni.<\/p>\n\n\n\n

Kada govorimo o izgradnji stambenih zgrada, stru\u010dnjaci s kojima ste pri\u010dale govore o ekonomskoj strategiji “\u0161to vi\u0161e zarade za \u0161to manji ulog” ili “\u0161to vi\u0161e kvadratnih metara za \u0161to manje ulo\u017eenih novaca”. Kako se to odra\u017eava na arhitekturu, ali i konkretni svakodnevni \u017eivot i \u017eivotni prostor ljudi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovdje govorimo o gra\u0111evinskim projektima poput Stanoinvesta koji gradi u Puli i okolici. Ne po\u0161tuje se niti onih minimalnih 20% (koje nije \u010dak niti svugdje propisano) o zelenim povr\u0161inama oko zgrada. One su preizgra\u0111ene, \u010desto se jedan nacrt poka\u017ee u glavnom projektu kako bi se dobila dozvola, a drugi se zaista izgradi. Kako nam je rekla jedna od sugovornica – nema adekvatne kontrole nad gradnjom jer inspekcije izlaze samo u nu\u017enim slu\u010dajevima kad se natalo\u017ei odre\u0111eni broj prijava za neku izgradnju u tijeku pa takvi graditelji zapravo nemaju nikakvih prepreka da ostvare svoju zamisao. Nerijetko se kr\u0161i namjena prostora za odre\u0111ene dijelove gra\u0111evine kako bi se pove\u0107ao broj stanova, pojedini stanovi su poddimenzionirani i svedeni na minimum minimuma \u0161to nikako ne zadovoljava normalne uvjete za ugodno stanovanje po mjeri \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n

Za na\u0161e smo istra\u017eivanje i u turi razgovarale sa stru\u010dnjacima u ovom polju poput arhitekta i geodeta, pa i stanara samih zgrada. \u010cinjenica da su svi htjeli ostati anonimni govori nam i o pritiscima i o va\u017enosti ove teme.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Sanja Bistri\u010di\u0107 Sri\u0107a <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Dodatno pratite i neke trendove u arhitekturi poput <\/strong>ograda i balkona<\/strong>. Mo\u017eete li elaborirati za\u0161to i primje\u0107ujete li porast potrebe za ogra\u0111ivanjem?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mi dolazimo iz polja kulture, a ne gra\u0111evine, geodezije ili arhitekture. Iz toga proizlazi i na\u010din na koji promatramo prostor – trendove u gradnji prezentirale smo kroz gra\u0111evinske materijale koje se po razli\u010ditim dekadama koriste za ograde balkona. Iz jednog baroknog stupi\u0107a, emajlirane ili staklene ograde mo\u017ee se i\u0161\u010ditati \u010ditav odnos prema prostoru \u0161to ga ima niz ljudi uklju\u010denih u gradnju, \u017eivot ili unajmljivanje te gra\u0111evine. Kao neko bourdijeovsko \u010ditanje arhitekture i njezinih vizualnih elemenata. Smjernice su mo\u017eda i zaigrane i \u0161a\u0161ave, ali nam puno toga otkrivaju. Tu su i parkirna mjesta s oznakama privat, ali i ograde – one su manifestacija ideje odmora u kapitalisti\u010dkim odnosima – turizam prodaje ekskluzivu, mir i osamu, izolaciju. Isto tako, kada turizam predstavlja izvor prihoda, postoji \u017eelja za \u0161to lak\u0161im odr\u017eavanjem nekretnina, smanjivanju opsega posla – tako su i te ograde sve manje prirodne i zelene, sve vi\u0161e \u017eeljezne, \u017ei\u010dane, betonske ili \u010dak simuliraju neko umjetno zelenilo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedinstvena autobusna tura “Vidim \u0161umu, pi\u0161em pa\u0161njak” koja se bavi prostornim problemima brionskog priobalja odr\u017eala se u dva termina krajem kolovoza. U i\u0161\u010dekivanju idu\u0107ih termina, pro\u010ditajte intervju Matee Grgurinovi\u0107 s organizatoricama, multimedijalnom umjetnicom Katerinom Duda i aktivistkinjom i pokreta\u010dicom Kina Katarina Martom Baradi\u0107. Va\u0161 projekt “Vidim \u0161umu, pi\u0161em pa\u0161njak” zami\u0161ljen je kao projekt vo\u0111enih tura […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":45443,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[511,1678,1705,94],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[1787],"class_list":["post-45440","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-istra","tag-javni-prostor","tag-lungomare","tag-turizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45440","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45440"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45440\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45472,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45440\/revisions\/45472"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45443"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45440"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45440"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45440"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45440"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45440"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45440"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45440"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}