U Nacionalni plan oporavka i otpornosti spada i famozni medijski fekt\u010deking. Natje\u010daj je odra\u0111en i nekoliko je o\u010ditih problema. Isti\u010du se politi\u010dko balansiranje i dodjela sredstava ne-medijskim institucijama poput sveu\u010dili\u0161ta. No, najo\u010ditiji problem je pretpostavka da fekt\u010deking mo\u017ee zamijeniti politiku.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska je po\u010dela distribuirati milijarde eura pristigle iz zajedni\u010dkog prora\u010duna Europske unije putem Mehanizma za oporavak i otpornost. Dio tih sredstava oti\u0161ao je i na medije, no prije nego do\u0111emo do toga ka\u017eimo da je Mehanizam te\u017eak 1,8 bilijuna eura i da je uspostavljen kao odgovor na globalnu pandemiju iz 2020. godine. <\/p>\n\n\n\n
Cilj sredstava je da “ubla\u017ee gospodarske i socijalne posljedice pandemije koronavirusa, te da u\u010dine gospodarstvo odr\u017eivijim i otpornijim, a dru\u0161tvo spremnije na izazove i nove prilike. Mjere i aktivnosti Plana trebaju pridonijeti postizanju pametnog, odr\u017eivog i uklju\u010divog rasta, uz pove\u0107anje broja radnih mjesta, produktivnosti i konkurentnosti gospodarstva, kao i ja\u010danju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije Hrvatske.” Spomenimo ovdje da originalna fraza glasi “odr\u017eivi razvoj”, a ne rast i da njezina pogre\u0161na upotreba u slu\u017ebenom dokumentu institucije Republike Hrvatske zapravo pokazuje stupanj razumijevanja aktualnih politika Europske unije, pogotovo ovih zelenih, \u010dijim dijelom je i ovaj Mehanizam.<\/p>\n\n\n\n
Za ostvarivanje tih planova bili su potrebni Nacionalni planovi oporavka i otpornosti (NPOO). Jedan je raspisan i za Uspostavu sustava provjere to\u010dnosti informacija objavljenih u javnom prostoru, medijima i na dru\u0161tvenim mre\u017eama, odnosno za medijski fekt-\u010deking. Nositelji mjere su Ministarstvo kulture i medija te Agencija za elektroni\u010dke medije, a za provedbu<\/a> je osigurano 5.972.526 eura bespovratnih sredstava. <\/p>\n\n\n\n Od ukupnih raspolo\u017eivih sredstava, na kraju je podijeljeno manje od pola, odnosno 2.292.217,39 eura. Sve skupa podsje\u0107a na pro\u0161le projekte i raspodjelu sredstava iz Europskog socijalnog fonda (ESF) namijenjenog neprofitnim medijima. Tada je tako\u0111er podijeljeno otprilike pola, dok drugu polovicu sredstava nikada nismo vidjeli. Logika raspodjele sredstava tada bila je gotovo identi\u010dna ovoj: uzmi desne i neutralne, kirur\u0161ki odre\u017ei lijeve uz zadr\u017eavanje nekih organizacija koje \u0107e napraviti minimalnu \u0161tetu HDZ-u \u2013 bilo zbog toga \u0161to se ne bave HDZ-om ili zato \u0161to stranci treba djelatnost ovih organizacija za prikaz pozitivnih statistika Europskoj uniji. Tvrdnju mo\u017eemo i ilustrirati bazi\u010dnom usporedbom opisa i prijavitelja projekata kojima je odobreno financiranje i onima kojima je odbijeno.<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 kao i u slu\u010daju raspodjele sredstava ESF-a, i ovdje su u konkurenciji za istu temu, na primjer Sveu\u010dili\u0161ta u Osijeku i Rijeci sredstva oti\u0161la Osijeku. Ili su oti\u0161la dubrova\u010dkoj komunikologiji, a ne zagreba\u010dkoj politologiji. Jednom mo\u017ee biti slu\u010dajno, ali ba\u0161 pravilna raspodjela ne mo\u017ee biti slu\u010dajna.<\/p>\n\n\n\n S obzirom na to da posljednjih nekoliko godina radim na ocjenjivanju projektnih prijedloga u medijima i novinarstvu te da sam \u010dlanica nekih drugih tijela koje imaju mo\u0107 raspodjele sredstava medijima, mislim da razumijem proces ocjenjivanja projektnih prijedloga, i mogu kazati da to nije toliko neutralno koliko se \u010dini. Na primjer, neke organizacije u ovom projektu su ru\u0161ene zbog toga \u0161to im neizravni tro\u0161kovi iznose 0.91 posto vi\u0161e od predvi\u0111enog dozvoljenog iznosa od 15 posto. Sa sigurno\u0161\u0107u mogu kazati kako usprkos tome (ili ba\u0161 zato \u0161to Excel tablice same ra\u010dunaju redove i stupce), rijetko kada se pojavi prijedlog bez ikakve gre\u0161ke u prora\u010dunu. Op\u0107e je poznata stvar me\u0111u ocjenjiva\u010dima: ako ti se neki projekt ne svi\u0111a, na\u0111i mu diskrepanciju u nekom retku i stupcu prora\u010dunskog obrasca. <\/p>\n\n\n\n U slu\u010daju ovog natje\u010daja, jasno je da se radi o sitnoj gre\u0161ci te bi u tim situacijama projektne prijedloge trebalo vra\u0107ati prijaviteljima da isprave gre\u0161ke, pogotovo u situacijama kada imate gotovo polovicu dostupnog bud\u017eeta neiskori\u0161tenu i dovoljno vremena za provedbu projekta. S druge strane postoje bud\u017eeti koji su namjerno frizirani te u takvim prilikama razlike unutar tablica mogu iznositi i do 20 posto. Takve projekte treba odbaciti jer su friziranje i manipuliranje vidno svjesno provedeni. Ministarstvo kulture i medija te Agencija za elektroni\u010dke medije radije nisu podijelili sredstva organizacijama sklonima progresivnim dru\u0161tvenim vrijednostima, ve\u0107 su ih umjesto toga ru\u0161ili na razno raznim administrativnim banalnostima.<\/p>\n\n\n\n Na Javni poziv NPOO pristiglo je ukupno 50 projektnih prijava. Njih 26 je odba\u010deno zbog nezadovoljavanja formalnih i administrativnih uvjeta te prekora\u010denja dopu\u0161tenog ukupnog iznosa primljenih dr\u017eavnih potpora, dok 12 projektnih prijava nije ostvarilo potreban broj bodova da bi se kvalificiralo za raspodjelu sredstava. Tako je u kona\u010dnici za dodjelu bespovratnih sredstava odabrano ukupno 12 prijavljenih projektnih prijedloga.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u tih 12 organizacija ima dobrih ideja, ali ima i projekata koji su ve\u0107 na samo \u010ditanje problemati\u010dni. Ovdje ne\u0107emo imenovati prijavitelje, no lako ih sami mo\u017eete provjeriti. Na primjer, sredstva su odobrena projektima za provjeru informacija u turizmu! I za “Kriti\u010dku Analizu dezinformacija o vjerskim Temama” (doslovno prenesena pravopisna forma). Zatim za “Uspostavu nove digitalne platforme za provjeru medijskih informacija vezanih uz povijesne, kulturne i dru\u0161tvene teme 20. stolje\u0107a te druge polovice 19. stolje\u0107a, ali i prija\u0161njih razdoblja” (pogledati suradnike na projektu), i tako dalje.<\/p>\n\n\n\n Ako se bude odr\u017eavao drugi krug ovog istog natje\u010daja, bilo bi zgodno prijaviti projekt koji bi provjeravao outpute svih programa odobrenih u prvom krugu. Jer na\u0161im nadle\u017enim institucijama ne bi bilo prvi put da sredstva ESF-a namijenjena poticanju progresivnih vrijednosti koje poti\u010du “oporavak” i “otpornost” dru\u0161tva daju organizacijama koje najvi\u0161e ko\u010de te vrijednosti jer su suprotne njihovim tradicionalnim i konzervativnim stavovima i uvjerenjima.<\/p>\n\n\n\n Nova pojava s ovim natje\u010dajem je i to \u0161to je ve\u0107ina podijeljenih sredstava oti\u0161la znanstvenim institucijama, a ne medijskima. Mediji koji su dobili sredstva, zaslu\u017eili su ih. Me\u0111utim, sasvim je nova i upitna logika da se umjesto “otpornom”, “oporavljenom” i “odr\u017eivom” medijskom sustavu sredstva dodjeljuju tijelima koja se ne bave zapravo distribucijom ni obradom informacija. \u0160to to onda uop\u0107e zna\u010di? Napravimo analogiju sa zdravljem. Recimo da imate bolesnog pacijenta (a to bi bio medijski sustav globalno, \u0161to je sasvim druga tema), i vi ne\u0107ete odobriti lije\u010denje tome pacijentu jer je zahtjevno i komplicirano i nitko ne zna je li lije\u010denje uop\u0107e mogu\u0107e. Umjesto toga, vi financirate cijelu okolinu tog pacijenta, obitelj i dru\u0161tvo, pa mu kupite novu ku\u0107u, novo auto, odje\u0107u, sva pomagala, napravite mu novu cestu i date mu najbolju hranu. No, primarni uzrok bolesti i dalje ne adresirate, stoga \u0107e pacijent na kraju ipak ostati bolestan, svakako u boljim socioekonomskim uvjetima, ali ipak bolestan. Otprilike takav mo\u017ee biti najbolji u\u010dinak ovako postavljenih fondova za financiranje medijske krize.<\/p>\n\n\n\n A medijska kriza pokazuje se otpornijom od evo tre\u0107eg oporavka medijskog tr\u017ei\u0161ta u posljednjih 15 godina. Dok je u po\u010decima kriza bila ekonomska, sada se pretvara u onu svrhe i funkcije. Op\u0107a relativizacija svake dru\u0161tvene pojave doprinosi toj krizi, kao i sve br\u017ei ciklus vijesti, koji vi\u0161e nije niti 24 sata, nego kra\u0107i, kao i kaos u odabiru legitimnih i slu\u017ebenih izvora. To su sve faktori koji se mogu \u010diniti ravnopravnima prilikom obrade i oblikovanja informacije, ali izazivaju kaos, lo\u0161e provjere informacija i pogre\u0161no oblikovanje informacija. Od toga vi\u0161e nisu cijepljeni ni mejnstrim mediji, a niti sami fekt-\u010dekerski portali, usprkos tome \u0161to se svi pozivaju na znanost.<\/p>\n\n\n\n U hrpama znanstvenih istra\u017eivanja mo\u017eete prona\u0107i znanstveno dokazane tvrdnje za skoro sve \u0161to \u017eelite. To je tako jer je znanost metoda, forma, koja tra\u017ei na\u010dine i parametre da doka\u017ee ili pobije neku postavku. U novinarskoj obradi informacije ona se isto tako oblikuje selekcijom argumenata, sugovornika, kutom gledanja, perspektivom pitanja, dubinom analize, znanja i uvida u ne\u0161to o \u010demu se pi\u0161e, ali i naslovom i fotografijom. Me\u0111utim, dok znanost mora za uspostavu neke informacije u obzir uzeti \u010dinjenice i faktore koji ne idu u prilog tezi koju se poku\u0161ava dokazati ili osporiti, novinarstvo ne mora. Mediji vas samo moraju uvjeriti u to da su ove informacije upravo one presudne za dono\u0161enje nekog stava.<\/p>\n\n\n\n Konkretan primjer toga su post-epidemijski nalazi ameri\u010dkih organizacija poput FBI-a i Ministarstva energetike (kojemu su povijesno povjeravani neki od naj\u010dudnijih i najtajnijih programa, poput izrade nuklearne bombe) o tome da su znanstvenici u laboratoriju Instituta za virologiju u Wuhanu u Kini mo\u017eda ipak bili zara\u017eeni SARS-CoV-19 virusom prije nego \u0161to se isti pro\u0161irio putem tr\u017enice toga grada. Me\u0111utim, sva nadle\u017ena tijela i znanstvenici i dalje smatraju da je uzrok prirodan, da je rezultat klimatskih promjena i prelaska virusa sa \u017eivotinje na \u010dovjeka. \u0160tovi\u0161e, znanstvenici i dalje, u trenutku dok pi\u0161emo ovaj tekst, tvrde da virus nije rezultat curenja iz laboratorija jer je u nekoliko navrata u periodu od dva tjedna u novembru i decembru 2019. godine na spornoj tr\u017enici u Wuhanu prona\u0111en ve\u0107i broj povr\u0161ina zara\u017eenih virusom SARS-CoV-19 i to sa dvije razli\u010dite varijante virusa. Nadalje, za ovu tezu postoje i fotografski dokazi<\/a> koji pokazuju zara\u017eene \u017eivotinje i polo\u017eaj njihovih kaveza na tr\u017enici. Kada se svi ti podaci ubace u statisti\u010dke modele oni i dalje konzistentno pokazuju organski razvoj epidemije, bez potrebe za bilo kakvim teorijama zavjere.<\/p>\n\n\n\n Usprkos tome u SAD-u se, odakle obi\u010dno kre\u0107u trendovi, trenutno podjednako u liberalnim i desnim medijima vodi “smrtno” ozbiljna i moralno obvezuju\u0107a rasprava me\u0111u novinarima i njihovim komentatorima o laboratorijskom curenju SARS virusa. Protagonisti uglavnom tvrde da su pandemijska ograni\u010denja bila neopravdana ograni\u010denja na\u0161ih sloboda i demokracije, kontinuirano se pozivaju\u0107i na nalaze o tome da je virus procurio iz laboratorija. Rezultati su to koje su predo\u010dili FBI i Ministarstvo energetike. Oba ova izvora (znanost i politika-administracija) su u medijskom kontekstu legitimni izvori, ali jedan je legitimniji od drugoga, i to ne onaj koji dobiva vi\u0161e prostora. <\/p>\n\n\n\n Znanost ima prednost zbog toga \u0161to su njezine metode, podaci, analize, rezultati i tuma\u010denja obostrani, javni i transparentni. Isto se nikada ne\u0107e mo\u0107i ni za jednu ameri\u010dku “troslovnu” dr\u017eavnu agenciju kojima su analize, podaci i metode tajne zanata i u pravilu ih dr\u017ee tajnima. Zbog toga \u0161to javnost ne mo\u017ee provjeriti zaklju\u010dke agencija, dok zaklju\u010dke znanstvenika mo\u017ee, nalazi znanstvenika trebaju imati prednost u medijskom prostoru. No, to nije slu\u010daj. Brojni komentatori koriste FBI kao referencu slu\u017ebeni i legitimni izvor usprkos tome \u0161to ne mo\u017eemo ponoviti i provjeriti ispitivanje kojima je to tijelo do\u0161lo do svojih rezultata, a istovremeno se ignoriraju puno sna\u017eniji i \u010dvr\u0161\u0107i znanstveni dokazi. Ovo bi dakle bio primjer kada se neki medijski problem ne mo\u017ee rije\u0161iti fekt\u010dekingom, jer se ne radi o pogre\u0161no plasiranoj informaciji, ve\u0107 se radi o politi\u010dkom pitanju: vjere u dr\u017eavna tijela ili u znanstvene radove.<\/p>\n\n\n\n Ali nije ovo jedini problem s fekt\u010dekingom. \u010cak i kada je izvor znanstveni, ispravljena informacija ne mora biti to\u010dna. Uzmimo na primjer pitanje “Je li istina da se Hrvatska\/Mediteran\/Europa zagrijavaju najvi\u0161e na svijetu?” Najpoznatiji fekt\u010dekerski medij na hrvatskom ka\u017ee da jeste. Pa provjerimo jo\u0161 jednom \u010dinjenice. Arktik se zagrijava \u010detiri puta br\u017ee od ostatka planete. Arktik se od 1990-ih zagrijava prosje\u010dno vi\u0161e od tri stupnja godi\u0161nje (to zna\u010di da su dnevne temperature sada na Arktiku u plusu, a ne vi\u0161e u minusu). Mediteran se zbog plitkog mora i blizine suhe saharske klime zagrijava duplo br\u017ee od ostatka planete, na 2 stupnja, ba\u0161 kao i Bliski istok, koji nije Europa ali se zagrijava jednako brzo. Ne zagrijavaju se svi dijelovi Mediterana jednako brzo, \u0161to je jasno po temperaturama u Dalmaciji koje trenutno idu do 37 stupnjeva, i onih na Bliskom Istoku ili u \u0160panjolskoj koje idu debelo iznad 40 stupnjeva. Ba\u0161 na temu je li hrvatska obala Jadrana prelako previ\u0111ena i generalizirana pod ostatak Mediterana u klimatskim prognozama o dezertifikaciji ovog dijela Europe, razgovarala<\/a> sam prije nekoliko mjeseci s metereologom jer prosto pored svih \u010destih poplava u Hrvatskoj, jednostavna pri\u010da o dezertifikaciji nema ba\u0161 upori\u0161ta na terenu. <\/p>\n\n\n\n Stoga ako uzmemo u obzir \u010dinjenice provjerene na fekt\u010dekerskim portalima, ne mora uvijek biti to\u010dno da su one najto\u010dnije mogu\u0107e. Jer u dana\u0161nje vrijeme, i \u010dinjenice i to\u010dnosti, kao \u0161to smo pokazali ovim tekstom mogu biti podlo\u017ene razli\u010ditim interpretacijama. Na primjer, u kontekstu klime, ako uzmemo cijeli planet u globalu, nije to\u010dno da se Hrvatska\/Mediteran\/Europa zagrijavaju najbr\u017ee na svijetu. Jer se Arktik zagrijava najvi\u0161e na planeti. Me\u0111utim, arkti\u010dki krug, onaj najnaseljeniji dio, uvelike pripada Europi. Stoga je to\u010dno da se Europa najbr\u017ee zagrijava na planeti. Iako se Europa zagrijava na 2 stupnja, Arktik na vi\u0161e od 3, a svijet u globalu tek prelazi 1.5 stupnja Celzijusa. Nadalje, Mediteran se zagrijava br\u017ee od glavnog dijela europskog kopna, stoga je to\u010dno da se Mediteran zagrijava br\u017ee od prosjeka, ali nije to\u010dno da to uklju\u010duje Hrvatsku koja svakako ne do\u017eivljava ni po\u017eare, ni su\u0161e ni poplave poput onih koje bilje\u017eimo na primjer u \u0160panjolskoj. Ukratko, to\u010dna informacija trebala je na ovome portalu biti oblikovana: Da, to\u010dno je da se Europa zagrijava najbr\u017ee, ali samo ako u Europu uklju\u010dimo Arktik, ina\u010de se Europa zagrijava duplo sporije od Arktika. To\u010dno je da se Mediteran zagrijava brzo, ali jednako brzo se zagrijavaju \u0160panjolska i sjever Afrike. Ne, nije to\u010dno da se Hrvatska zagrijava najbr\u017ee na svijetu.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da fekte\u010dekrski portali ne djeluju iz sistemske potrebe za meta-analizama ili sintezama dru\u0161tvenih procesa, ve\u0107 su dijelom \u017ervnja informacija \u010diji je ciklus valjanosti od 12 do 24 sata, i stoga se ne mogu izmaknuti, uzeti si dovoljno vremena da prou\u010de sve aspekte neke informacije, a kamoli da ih prou\u010de znanstveno i objektivno, obilato financiranje fekt\u010dekera ne\u0107e rije\u0161iti ovu dru\u0161tveno-medijsku krizu. Tako\u0111er ne\u0107e u\u010diniti ljude ni medijski ni politi\u010dki pismenijima. To ipak ne zna\u010di da takvi projekti nisu korisni. Jesu, za pove\u0107anje cijene rada u medijima, za nova zapo\u0161ljavanja, za regrutiranje novih talenata, za plasiranje javnih informacija koje mejnstrim ponekad propusti kvalitetno popratiti jer eto ba\u0161 upravo doga\u0111a neki srcedrapaju\u0107i ili moralni skandal koji nosi more klikova, pa time i more prihoda. <\/p>\n\n\n\n Sve to zaista doprinosi otpornosti sektora, pa utoliko ima smisla. Me\u0111utim, zbog politi\u010dkog i emotivnog naboja koje ljudi imaju prema temama poput Covid epidemije i klimatskim promjenama, te zbog plitkosti obrade informacija, ne mi\u010demo se zapravo s mrtve to\u010dke. Nijedna od organizacija kojima su podijeljena sredstva iz NPOO za fekt\u010deking najvjerojatnije ne\u0107e se pribli\u017eiti pronalasku rje\u0161enja za one dru\u0161tvene probleme koje \u0107e ovim sredstvima dobiti priliku adresirati. Fekt\u010dekerski mediji nemaju sistemsku snagu da se izdignu iznad kratkotrajnog \u017eivota pojedine informacije, da je vide u povijesnom i socioekonomskom kontekstu i vjerojatno ba\u0161 zato i dobivaju obilna sredstva. Jer kao \u0161to ka\u017ee onaj mem, nitko ti ne\u0107e platiti obrazovanje uz pomo\u0107 kojeg \u0107e\u0161 ga sru\u0161iti s mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107a mo\u0107 medija le\u017ei upravo u tome da oblikuju i \u0161ire informacije koje god ho\u0107e. Ovako oblikovana, kolektivna odgovornost medija je onda znatno ve\u0107a od svijesti koje svaki pojedini novinar ima dok oblikuje i obra\u0111uje pojedinu informaciju. Sve \u010de\u0161\u0107e po dru\u0161tvenim mre\u017eama mogu\u0107e je naletjeti na memove koji savjetuju ne\u0161to tipa “svatko ima svoju istinu” ili “slijedi svoju istinu, a ne tu\u0111u”. I svakako, razumijem propitivanje objektivnosti kolektivne realnosti, ali ma koliko se stvarnost razli\u010dito prikazivala ljudima koji kontroliraju 90 posto svjetskog bogatstva i onima koji 90 posto svoga vremena tro\u0161e “sklapaju\u0107i kraj s krajem”, za neke istine i djelovanje u skladu s njima je neophodan \u0161iri dru\u0161tveni konsenzus, a on je bez medija neostvariv.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U Nacionalni plan oporavka i otpornosti spada i famozni medijski fekt\u010deking. Natje\u010daj je odra\u0111en i nekoliko je o\u010ditih problema. Isti\u010du se politi\u010dko balansiranje i dodjela sredstava ne-medijskim institucijama poput sveu\u010dili\u0161ta. No, najo\u010ditiji problem je pretpostavka da fekt\u010deking mo\u017ee zamijeniti politiku. Hrvatska je po\u010dela distribuirati milijarde eura pristigle iz zajedni\u010dkog prora\u010duna Europske unije putem Mehanizma za […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":45354,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[47],"class_list":["post-45351","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45351","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45351"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45351\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45362,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45351\/revisions\/45362"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45354"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45351"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45351"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45351"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45351"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45351"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45351"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45351"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Boljke natje\u010daja<\/h2>\n\n\n\n
\u0160to znanost ima s tim?<\/h2>\n\n\n\n
Metodolo\u0161ki problemi fekt\u010dekinga<\/h2>\n\n\n\n