Op\u0107e mjesto suvremenog politi\u010dkog \u017eivota ka\u017ee da takozvanog obi\u010dnog \u010dovjeka kritika kapitalizma ne zanima, da ima on dovoljno svojih muka. To nije daleko od istine, ali nije ni politi\u010dka sudbina. O razlozima za\u0161to te svoje muke obi\u010dan \u010dovjek ne povezuje s kapitalizmom pi\u0161e Marko Kostani\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Nagnaju li vas priroda posla, aktivisti\u010dki \u017ear, obiteljski rituali ili ne\u0161to bogatiji socijalni \u017eivot na raspravu o kapitalizmu s ideolo\u0161kim suparnikom prili\u010dno je izvjesno da \u0107ete se suo\u010diti s argumentacijskim jokerom<\/em> koji bi trebao neutralizirati sve va\u0161e diskusijske napore. Taj argumentacijski joker <\/em>je “obi\u010dan \u010dovjek”. Bez obzira na razinu uvjerljivosti va\u0161e kritike kapitalizma ili eventualne analiti\u010dke nevolje va\u0161eg oponenta, on ili ona uvijek mogu izvu\u0107i tu presudnu kartu. A ta karta ka\u017ee da onaj kojeg se u demokraciji na kraju pita \u2013 obi\u010dan \u010dovjek \u2013 ne\u0107e smatrati kritiku kapitalizma realnom ili atraktivnom politi\u010dkom okladom. Naprosto se radi o fantaziji ili hobiju dokonih teoreti\u010dara koji se sudaraju s njihovom svakodnevnom dru\u0161tvenom realno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n I ne samo da taj zami\u0161ljeni obi\u010dni \u010dovjek nije prijem\u010div za va\u0161e politi\u010dke ponude, on zapravo autenti\u010dno naginje suprotnoj politi\u010dkoj opciji, onoj desnoj, koja mu pru\u017ea sigurnije uto\u010di\u0161te u suo\u010davanju s izazovima koje \u017eivot nosi. Kao po nekoj astrolo\u0161koj zadatosti, socijalni planeti su tako postavljeni da je on gotovo pa alergi\u010dan na politi\u010dko i intelektualno patroniziranje kojem ga podvrgavaju kulturne i intelektualne elite, \u0161to je suvremena politi\u010dka \u0161ifra za ljevicu. Njegove ambicije i \u017eelje ne sputavaju \u0161efovi, menad\u017eeri, direktori i ostale inkarnacije kapitala koje odlu\u010duju o ekonomskim kretanjima i mogu\u0107nostima iznad kojih se ne mo\u017ee \u017eivjeti, ve\u0107 oni pripadnici intelektualnih i kulturnih elita koji mu nala\u017eu kako mora \u017eivjeti. Oni koji njegove vjekovne \u017eivotne i kulturne navike podvrgavaju \u017eestokom ispitivanju: \u0161to i kad smije re\u0107i, \u0161to smije misliti o manjinama i \u017eenama, kako mora odvajati sme\u0107e i koje auto smije voziti i tako dalje. A ako se usprotivi tim naredbama on se ne tretira kao politi\u010dki suparnik ve\u0107 kao neobrazovani i nazadni primitivac kojeg stalno iznova treba podu\u010davati. Ili ako se ostane bez pedago\u0161kog strpljenja naprosto ga se proglasi fa\u0161istom.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d tome \u0161to se radi o o\u010ditoj fikciji obi\u010dnog \u010dovjeka koja je rezultat politi\u010dkih procesa i ishoda dru\u0161tvenih sukoba, ona nije naprosto izmi\u0161ljena i rezonira s op\u0107im ideolo\u0161kim ambijentom. Pod fikcijom mislimo da se ne radi o objektivnom ve\u0107inskom skupu stavova intervjuiranih svih malih ljudi ve\u0107 o politi\u010dkom oblikovanju ideje “nekoga iz naroda” koja i dalje, unato\u010d diskreditaciji otvorene klasne politike, figurira kao autenti\u010dni nositelj politi\u010dkog legitimiteta. U tom oblikovanju, zbog niza povijesnih i dru\u0161tvenih razloga, ne sudjeluje ljevica. I u samom tom manjku opcija i lijevih ponuda sasvim je o\u010dekivano da \u0107e se obi\u010dan \u010dovjek u zna\u010dajnoj mjeri prikloniti desnim snagama. Te politi\u010dke opcije ne funkcioniraju kao stranke s vizijom ve\u0107 kao osiguravaju\u0107a dru\u0161tva. I to na dva na\u010dina, ovisno o formaciji i povijesti tih stranaka. One dugovje\u010dnije i sna\u017enije, poput na primjer HDZ-a, funkcioniraju tako da odre\u0111eni segment stanovni\u0161tva klijentelisti\u010dkim praksama osiguravaju od izlo\u017eenosti tr\u017ei\u0161nim kretanjima. A one novije koje se nazivaju populisti\u010dkima pru\u017eaju priliku da se osje\u0107aju komfornima u napadima na politi\u010dku korektnost, “woke” ideologiju ili \u0161to se ve\u0107 smatra prevladavaju\u0107om ideologijom u tim krugovima.<\/p>\n\n\n\n Dakle, na takozvanom politi\u010dkom tr\u017ei\u0161tu imamo razli\u010dite police osiguranja, ali veza izme\u0111u ponu\u0111enih politi\u010dkih opcija i dru\u0161tvenog \u017eivota i dru\u0161tvenih odnosa kobno nedostaje. Van takozvanih identitetskih prepoznavanja uglavnom ne postoje dru\u0161tveni kolektivi okupljeni oko vlastitih interesa koji se onda prevode u sferu politi\u010dke reprezentacije. Na\u0161i politi\u010dki izbori su individualizirani i zasnovani na nekakvim moralnim ili estetskim na\u010delima. A u kontekstu u kojem su ta na\u010dela sparena s oscilacijama polariziraju\u0107ih tema u javnom prostoru koje se brzo pojavljuju i jo\u0161 brze nestaju, a socijalnih spona koje bi ih du\u017ee dr\u017eale na \u017eivotu nema, nije nikakvo \u010dudo \u0161to tom famoznom obi\u010dnom \u010dovjeku kritika kapitalizma i nije ne\u0161to atraktivna tema. Ili po\u017eeljan prvi korak pri dostizanju nekakvih (individualnih) ciljeva. Poslu\u017eimo se s dva primjera iz hrvatskog javnog \u017eivota da malo plasti\u010dnije opi\u0161emo taj ideolo\u0161ki ambijent.<\/p>\n\n\n\n Naredne godine su na rasporedu parlamentarni izbori i samim tim su politi\u010dki analiti\u010dari na posebnom oprezu. A taj im oprez nala\u017ee da svaki potez ili najavu vladaju\u0107ih tuma\u010de kao predizborne. Me\u0111u tim potezima su dru\u0161tveno najopasniji koji se povla\u010de “samo radi glasova”. Ta fraza redovito cirkulira u medijskom prostoru i ozna\u010dava pogre\u0161an na\u010din bavljenja politikom. Naime, pove\u0107anje mirovina, sni\u017eavanje specifi\u010dnih poreza, rast pla\u0107a javnih slu\u017ebenika ili vi\u0161a socijalna davanja nisu naprosto pitanje politike. I ne mo\u017ee se politika zasnivati na tome da se prilago\u0111ava ne\u010dijim interesima. Svi bi se ti interesi i gore spomenuti potezi trebali valjda prilago\u0111avati objektivnim tr\u017ei\u0161nim kretanjima, a odobravati bi ih trebao nekakav neutralni stru\u010dnjak koji na osnovu tih kretanja procjenjuje da je prora\u010dun spreman.<\/p>\n\n\n\n Upravo ta ideja politike koja u zastupanju ne\u010dijih materijalnih interesa vidi ne\u0161to prljavo, nedostojno civiliziranog svijeta je ono \u0161to ideolo\u0161ki minira svako povezivanje obi\u010dnih ljudi u obranu vlastitih materijalnih interesa. Naravno da zna\u010dajan broj stranaka politi\u010dka obe\u0107anja ne nudi iz nekakvih uvjerenja ili neposrednog zastupanja interesa odre\u0111enih skupina ve\u0107 njima doslovno “kupuju” glasove. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da bi politika morala biti li\u0161ena takvog oblika reprezentacije jer je on navodno nu\u017eno korumpiran. Takva ideja politike mo\u017ee biti prvenstveno ideja vi\u0161ih klasa koje imaju privilegiju da politi\u010dke programe procjenjuje kao filmove ili predstave. Ovo mi se svi\u0111a ili ne svi\u0111a. Odluke o socijalnim davanjima, minimalnim pla\u0107ama i sli\u010dnim ra\u010dunovodstvenim stavkama njih se ne ti\u010du. Oni ne mogu biti “kupljeni” jer mogu kupiti sve \u0161to im treba.<\/p>\n\n\n\n A nekad se dogodi da ne mogu kupiti sve \u0161to im treba jer je Vlada odlu\u010dila ograni\u010diti rad du\u0107ana nedjeljom. Sudbina je htjela da se neradna nedjelja po\u010detkom ovog mjeseca nadove\u017ee odmah na neradni praznik i liberalni mediji su do\u017eivjeli mentalni slom. Doslovno su se ispra\u017enjene police onih nekoliko otvorenih du\u0107ana u Zagrebu uzimali kao dokaz da \u017eivimo u Staljinovom Sovjetskom Savezu. Dogodili su se rijetko vi\u0111eni razmjeri histerije koji su samo pokazali koliko je medijski krajolik prilago\u0111en onima koji mogu kupiti sve \u0161to im treba. Sa zna\u010dajno vi\u0161e politi\u010dkog \u017eara su pristupili temi ograni\u010dene kupovine nedjeljom nego inflaciji koja ve\u0107inu ljudi ograni\u010dava u kupovini svaki dan. I tako se gradi na\u0161a osnovna dru\u0161tvena uloga: mi smo u prvom redu (suvereni) potro\u0161a\u010di i to je na\u0161a ulaznica za sudjelovanje u raspravi o ekonomiji. Ni radni\u010dki status ni kori\u0161tenje usluga socijalne dr\u017eave. Samo individualizirana potro\u0161nja i odluke koje iz nje proistje\u010du. A ako nemamo \u0161to za potro\u0161iti naprosto nam je glas manje va\u017ean.<\/p>\n\n\n\n Tretiranje politike kao sfere oslobo\u0111ene materijalnih interesa u kojoj se odlu\u010duje na osnovi moralnih i estetskih principa i svo\u0111enje (politi\u010dke) ekonomije na individualizirane potro\u0161a\u010dke odabire su fundamentalne ideolo\u0161ke operacije koje obi\u010dnom \u010dovjeku kritiku kapitalizma kao polaznu politi\u010dku to\u010dku \u010dine stranom i neuvjerljivom. Prinu\u0111en je na individualno snala\u017eenje koje odre\u0111uje i njegove politi\u010dke horizonte. Razgovor s onim politi\u010dkim oponentom s po\u010detka teksta \u0107e biti zna\u010dajno lak\u0161i ako ljevica opet osigura infrastrukturu koja \u0107e kolektivno snala\u017eenje u\u010diniti atraktivnijim i jeftinijim.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Op\u0107e mjesto suvremenog politi\u010dkog \u017eivota ka\u017ee da takozvanog obi\u010dnog \u010dovjeka kritika kapitalizma ne zanima, da ima on dovoljno svojih muka. To nije daleko od istine, ali nije ni politi\u010dka sudbina. O razlozima za\u0161to te svoje muke obi\u010dan \u010dovjek ne povezuje s kapitalizmom pi\u0161e Marko Kostani\u0107. Nagnaju li vas priroda posla, aktivisti\u010dki \u017ear, obiteljski rituali ili […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45342,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[775],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-45340","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kapitalizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45340","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45340"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45340\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45358,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45340\/revisions\/45358"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45342"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45340"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45340"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45340"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45340"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45340"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45340"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45340"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Moral i estetika<\/h2>\n\n\n\n