{"id":45290,"date":"2023-08-10T07:00:00","date_gmt":"2023-08-10T06:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45290"},"modified":"2023-08-16T08:29:39","modified_gmt":"2023-08-16T07:29:39","slug":"religijska-ispovijest-antifasizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45290","title":{"rendered":"Religijska ispovijest: antifa\u0161izam"},"content":{"rendered":"\n

Kultne talijanske knji\u017eevnice zadnjih godina na valovima popularnosti Elene Ferrante ponovno dobivaju pa\u017enju van Italije. Me\u0111u njima je Natalia Ginzburg, koja je u autobiografskom romanu “Obiteljski rje\u010dnik” od malih gesti i re\u010denica svoje obitelji ispri\u010dala veliku pri\u010du o fa\u0161izmu, otporu i hrabrosti. <\/p>\n\n\n\n

Ako bi ga konobar u kafi\u0107u pitao “koju kavu?” moj pokojni deda Jo\u017ea, iznerviran samim pitanjem jer zna se kakva se kava pije, odgovarao je pjesmicom: “Crnu kao no\u0107, gorku kao ljubav, kratku kao \u017eivot”. Kad bi mu moja baka ponudila neskafe koji je sama obo\u017eavala, rekao bi joj: “Zakaj me vre\u0111a\u0161, jel to ba\u0161 potrebno?”. Takve obiteljske anegdote, ali prije svega re\u010denice koje su izgovarali \u010dlanovi njezine obitelji, Natalia Ginzburg (ro\u0111ena Levi) pretvorila je u materijal za roman “Obiteljski rje\u010dnik” (Zagreb: Bodoni, 2023., prevela Ana Badurina). “Jedna od tih izjava ili rije\u010di omogu\u0107ila bi nam da se mi bra\u0107a i sestre me\u0111usobno prepoznamo i u mra\u010dnoj pe\u0107ini, me\u0111u milijunima ljudi. Te re\u010denice na\u0161 su latinski, rje\u010dnik na\u0161ih minulih dana, one su egipatski ili babilonsko-asirski hijeroglifi”, pi\u0161e Ginzburg. To su poku\u0161ale prenijeti razne varijante<\/a> prijevoda naslova romana, u originalu objavljenog 1963. pod naslovom “Lessico famigliare”: “Dani jedne obitelji” (1965.), “Family Sayings” (Obiteljske izreke, 1967.) “The Things We Used to Say” (Stvari koje smo govorili, 1997.). <\/p>\n\n\n\n

Roman otvaraju rije\u010di Natalijinog oca, u obitelji zvanog Beppino, koji ve\u0107inu ljudi smatra glupima, \u010desto uklju\u010duju\u0107i i vlastitu \u017eenu i djecu, za \u0161to ima impresivnu lepezu izraza: \u0161empijo, magarac, budala, seljo, blesa\u010da, a njihova pona\u0161anja opisuje kao \u0161tupidece, pa\u0161tro\u010de i \u0161porkarije. Ve\u0107 na prvoj stranici \u010dujemo kako Beppino grmi na svoju djecu i \u017eenu da se pona\u0161aju “kao crnje”, a “crnjo” (negro<\/em>) je za njega netko tko se lo\u0161e odijeva, tko ne zna planinariti, tko ne govori strane jezike. “Babe” su za Beppina prijateljice njegove supruge Lidije: “Kad bi se pribli\u017eilo vrijeme ve\u010dere, otac bi iz radne sobe glasno viknuo: ‘Lidia! Lidia! Jesu li oti\u0161le sve te babe?’ Tad bi se zadnja baba zgranuto iskrala hodnikom i \u0161mugnula; sve su se te maj\u010dine mlade prijateljice silno bojale mog oca. Otac bi za ve\u010derom upitao majku: ‘Nije ti dosta bapskih posla? Nije ti dosta \u0107akule?'”. Svatko \u0107e nakon uvodnih scena pomisliti da slijedi te\u0161ka pri\u010da o \u017eivotu s ocem tiraninom, ali Beppino vrlo brzo od grubog i autoritarnog lika postaje (i) komi\u010dan, gotovo dopadljiv u svojoj nepodno\u0161ljivosti, a pri\u010da obitelji Levi nije isklju\u010divo tmurna i te\u0161ka, unato\u010d svemu \u0161to su pro\u0161li zbog \u017eidovskog porijekla za vrijeme vladavine fa\u0161ista u Italiji. Dva su razloga tome: prvi je taj da su svi \u010dlanovi obitelji Levi bili sr\u010dani i neustra\u0161ivi antifa\u0161isti, uklju\u010duju\u0107i i nesno\u0161ljivu glavu obitelji \u010dija su se prgavost i isklju\u010divost pokazale korisnima za pre\u017eivljavanje takvih okolnosti. Drugi razlog le\u017ei u perspektivi pritajene pripovjeda\u010dice i nje\u017eno-ironi\u010dnom tonu kojim Ginzburg pi\u0161e o svojoj obitelji.<\/p>\n\n\n\n

Povijest umjesto fabule<\/h2>\n\n\n\n

U uvodnoj napomeni Ginzburg pi\u0161e: “Ni\u0161ta nisam izmislila: a svaki put kad bih, iz stare spisateljske navike, ne\u0161to izmislila, odmah bih osjetila poriv da uni\u0161tim izmi\u0161ljeno.” “Obiteljski rje\u010dnik” ipak je 1962. osvojio nagradu Strega za fikciju, a roman ima klasi\u010dnu fabulu koju su pripremile povijesne okolnosti: radnja se prote\u017ee izme\u0111u Natalijinog djetinjstva u Torinu 1920-ih i 1950-ih kada ona kao peto i najmla\u0111e dijete u obitelji posljednja odlazi iz roditeljskog doma. U me\u0111uvremenu \u010dlanovi obitelji Levi zbog rasnih zakona i-ili svog antifa\u0161isti\u010dkog anga\u017emana gube poslove, zavr\u0161avaju u zatvoru ili egzilu, ali sre\u0107om ipak pre\u017eivljavaju. U njihovoj ku\u0107i po\u010detkom 1920-ih skriva se socijalist Filippo Turati prije nego \u0161to \u0107e pobje\u0107i iz Italije, nakon \u010dega do njih sve \u010de\u0161\u0107e sti\u017eu vijesti o uhi\u0107enjima prijatelja i poznanika. Jednog dana doznaju da je Natalijin brat Mario uhap\u0161en, a zatim im policija upadne u ku\u0107u i odvodi oca i najstarijeg brata Gina. Kasnije ostatak obitelji posje\u0107uje prijatelj i prepri\u010da im da je Mario zaustavljen u mjestu Ponte Tresa gdje su mu carinici u autu prona\u0161li antifa\u0161isti\u010dke letke koje je s prijateljem vozio u \u0160vicarsku. Na putu prema policijskoj stanici Mario se oslobodio i “odjeven, sko\u010dio u rijeku te zaplivao prema \u0161vicarskoj granici” i stigao na sigurno. Dok je to slu\u0161ala, “majka je stalno kr\u0161ila ruke i, s mje\u0161avinom radosti, divljenja i straha ponavljala: ‘U vodu u kaputu!'”. Kad se otac nakon dvadeset dana vratio, “imao je dugu bradu i bio je sav radostan \u0161to je bio u zatvoru”. \u010clanovi obitelji Levi zadr\u017eavaju svoj vedri stoicizam \u010dak i nakon toga, sve do najgorih dana rata, kako pi\u0161e Peg Boyers u pogovoru ameri\u010dkog izdanja: “Ako je obitelj Levi zagovarala ijednu religiju, bio je to antifa\u0161izam”.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Majka je najve\u0107i optimist u obitelji, \u010dak i kada izbije rat; svako jutro uz kavu baca pasijans i govori: “Da vidimo ho\u0107e li Alberto postati veliki lije\u010dnik. Da vidimo ho\u0107e li mi tko pokloniti kakvu ku\u0107icu. Da vidimo ho\u0107e li fa\u0161izam jo\u0161 dugo potrajati.” Vedrina Levijevih privremeno jenjava tek s dolaskom rata i odvo\u0111enja \u017didova. Kada po\u010dnu rasni progoni, ve\u0107ina \u017didova poznatih obitelji Levi ve\u0107 su oti\u0161li u inozemstvo ili se spremaju oti\u0107i. Natalijin otac odlazi na dvije godine raditi u Li\u00e8ge, otkuda se vra\u0107a nakon njema\u010dke invazije na Belgiju. Za vrijeme bombardiranja Torina on ne \u017eeli si\u0107i u podrum jer su to za njega “\u0161tupidece”, a Mussolinija zove “magarcem iz Predappija”. Natalia i njezin mu\u017e Leone Ginzburg, antifa\u0161ist, pisac i jedan od osniva\u010da poznate izdava\u010dke ku\u0107e Einaudi, ne \u017eele oti\u0107i iz Italije, ali kad bi to i htjeli, ne bi mogli jer su im oduzete putovnice. Nakon \u0161to su sa svoje dvoje male djece bili internirani u Abbruzzu od 1940. do 1943., Leone odlazi u Rim, gdje ga ubrzo hapsi njema\u010dka policija i odvodi u zatvor Regina Coeli; tri mjeseca kasnije umire od posljedica mu\u010denja. U “raspletu” postratnih godina najva\u017eniji doga\u0111aj \u010dini samoubojstvo Cesarea Pavesea, velikog prijatelja Leonea i Natalije, nakon \u010dega Natalia sklapa nova prijateljstva, sprema se zauvijek napustiti Torino i zavr\u0161ava roman kako ga je i po\u010dela \u2013 s o\u010devim zlovoljnim frazama upu\u0107enima majci.<\/p>\n\n\n\n

Anti-ispovjedna intima<\/h2>\n\n\n\n

Iako rat i strahote fa\u0161isti\u010dke Italije \u010dine bitan dio romana, Ginzbug ih spominje u funkciji pri\u010de o \u010dlanovima i prijateljima obitelji Levi. Neki kriti\u010dari prigovarali su joj zbog toga, tvrde\u0107i da je dekontekstualizirala povijesne li\u010dnosti i ispustila va\u017ene doga\u0111aje. Cesare Pavese, obitelj Olivetti, Filippo Turati, Giulio Einaudi i ostale “velike” li\u010dnosti uvode se kao i svi ostali likovi, bez spomena njihove javne dimenzije, a pripovjeda\u010dica ih \u010desto oslovljava samo imenom ili nadimkom. Takve je kritike autorica i predvidjela u uvodnoj napomeni, gdje pi\u0161e da knjigu treba \u010ditati kao roman, a ne ljetopis, i da od nje “ne valja tra\u017eiti ni\u0161ta vi\u0161e i ni\u0161ta manje od onoga \u0161to mo\u017ee pru\u017eiti roman”. Kako komentira<\/a> Tatjana Peru\u0161ko, upravo je u tome vrijednost ovog romana, u kojem Ginzburg nudi ono \u0161to slu\u017ebene biografije ne mogu. Takvi izvori ne pi\u0161u o tome kako je, na primjer, Pavese u prolje\u0107e uvijek u \u0161etnji do ku\u0107e Levijevih jeo tre\u0161nje, ni o na\u010dinu na koji ih je nudio prijateljima: “Volio je prve tre\u0161nje, one jo\u0161 malene i vodene koje su prema njegovim rije\u010dima imale ‘okus neba’. Pad Francuske za mene je zauvijek ostao povezan s tim tre\u0161njama, koje bi nam po dolasku ponudio da ku\u0161amo i izvla\u010dio jednu po jednu iz d\u017eepa \u0161tedljivom i osornom rukom.” Iz slu\u017ebenih ljetopisa ne\u0107emo saznati ni da Paveseove prakti\u010dne savjete nikad ne treba slu\u0161ati, kao ni to da je Adriano Olivetti usprkos bogatstvu uvijek djelovao kao prosjak i nije uspio pretvoriti svoju srame\u017eljivost u prednost, kao \u0161to je to znao Giulio Einaudi.<\/p>\n\n\n\n

Glavna karakteristika proze Natalije Ginzburg je suzdr\u017eanost, koja nam, rije\u010dima<\/a> Rachel Cusk, daje dojam da duboko poznajemo autoricu, a da nemamo previ\u0161e pojma o tome tko je ona. Iako gotovo uvijek pi\u0161e u prvom licu i bavi se intimnim temama, njezini su romani izrazito anti-ispovjedni. Tu je perspektivu Italo Calvino nazvao<\/a> eksternalizacijom: “To nije prvo lice lirskih dnevni\u010dkih zapisa, ve\u0107 eksternalizacija u kojoj ona sudjeluje tijelom i du\u0161om”. U “Obiteljskom rje\u010dniku” koji opisuje najbolnije osobne doga\u0111aje, ta je suzdr\u017eanost puno ve\u0107a nego u ostalim romanima koje je Ginzburg pisala iz prvog lica. Jezivo rezervirana protagonistica romana “\u00c8 Stato Cos\u00ec” (“Dry Heart” u engleskom prijevodu), na primjer, ipak govori o tome \u0161to je osje\u0107ala prema svom ljigavom mu\u017eu i kako se nosila sa smrti svog djeteta. U “Obiteljskom rje\u010dniku” posljednji odlazak Leonea Ginzburga u zatvor najavljuje se jednom re\u010denicom nakon koje ne slijedi nikakav komentar: “Uhitili su ga dvadeset dana nakon \u0161to smo mi do\u0161li i vi\u0161e ga nikad nisam vidjela.” Leoneova smrt spominje se posredno, kroz to kako su je do\u017eivjeli drugi likovi, a eksplicitno samo jednom faktografskom re\u010denicom o tome kada je i gdje umro.<\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 u toj suzdr\u017eanoj, ali pronicljivoj i ironi\u010dnoj perspektivi pokazuje se autori\u010dina duhovitost. Kada je ona primijenjena na ponavljaju\u0107e obiteljske fraze, svakodnevne doga\u0111aje i sva\u0111e, \u010dak i iz iritantnih likova poput Beppina u prvi plan izvla\u010di ljudskost i toplinu. Stil Natalije Ginzburg jasan je i jednostavan, obilje\u017een kratkim izvje\u0161tajnim re\u010denicama. To je, kako sugerira pripovjeda\u010dica, proiza\u0161lo iz njezine potrebe da se, kao najmla\u0111e dijete, nau\u010di izraziti jezgrovito i jasno kako bi do\u0161la do rije\u010di za obiteljskim stolom. Nakon \u010ditanja “Obiteljskog rje\u010dnika”, zanimljivo je u intervjuima<\/a> s Natalijom Ginzburg primijetiti i druge stvari koje je usvojila za obiteljskim stolom: Na pitanje da komentira izjavu jednog talijanskog novinara koji je samoubojstvo Prima Levija opisao kao kukavi\u010dki \u010din, Ginzburg odgovara: “Ali to su rije\u010di kretena! I u Italiji su se u to vrijeme pisale idiotske stvari”. Hemingwaya s kojim je sura\u0111ivala opisuje kao “bodljikav karakter” koji ju je zamarao precizno\u0161\u0107u oko financija, a za Sol\u017eenjicina ka\u017ee da joj se nimalo ne svi\u0111a, “ni kao osoba ni kao autor apsurdnih izjava o Rusiji”. Nakon \u010ditanja Obiteljskog rje\u010dnika gotovo da mo\u017eemo \u010duti Beppinov glas koji bi na to zagrmio: “Pa\u0161tro\u010di! \u0160tupidece! Taj Sol\u017eenjicin je jedan obi\u010dan \u0161empijo!” <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kultne talijanske knji\u017eevnice zadnjih godina na valovima popularnosti Elene Ferrante ponovno dobivaju pa\u017enju van Italije. Me\u0111u njima je Natalia Ginzburg, koja je u autobiografskom romanu “Obiteljski rje\u010dnik” od malih gesti i re\u010denica svoje obitelji ispri\u010dala veliku pri\u010du o fa\u0161izmu, otporu i hrabrosti. Ako bi ga konobar u kafi\u0107u pitao “koju kavu?” moj pokojni deda Jo\u017ea, […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":45295,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[808,288,1737,1110],"theme":[458],"country":[495],"articleformat":[450],"coauthors":[241],"class_list":["post-45290","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antifasizam","tag-italija","tag-knjige","tag-knjizevnost","theme-drustvo","country-europska-unija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45290","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45290"}],"version-history":[{"count":25,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45290\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45319,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45290\/revisions\/45319"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45295"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45290"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45290"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45290"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45290"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45290"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45290"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45290"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}