I \u010ditanje zna dosaditi. Zato vam u ovom bloku ljetnih \u010ditala\u010dkih preporuka nudimo bonus. U njemu vas Marko Kostani\u0107 u formi sinopsisa za podkast nagovara na pa\u017eljivije slu\u0161anje prva \u010detiri albuma po njemu najboljeg jugoslavenskog benda – Zabranjenog pu\u0161enja. I nazna\u010duje za\u0161to te pjesme uvjerljivo razla\u017eu klasnu pozadinu raspada Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n
Jugoslavenska ostavinska rasprava i dalje traje. Prvenstveno u obliku \u017ealbi na “presude”, bile one dejtonske, vojne, ideolo\u0161ke ili ekonomske. Radi se o gotovo ve\u0107 tradicionalnom politi\u010dkom folkloru koji se zasniva na procjeni da vi\u0161e politi\u010dko-poslovnih prilika nudi program sazdan na evociranju raznih oblika ratnih emocija nego uvjerljiva vizija budu\u0107nosti. U taj se folklor ovog prolje\u0107a ubacio i jedan, kako bi politolozi rekli, zamrznuti konflikt. Rije\u010d je o konfliktu izme\u0111u klju\u010dnih \u010dlanova kultnog sarajevskog Zabranjenog pu\u0161enja, Seje Sexona i Neleta Karajli\u0107a. Pri\u010du sigurno dobro znate i ne\u0107emo je iscrpno ponavljati: Nele je pred rat oti\u0161ao iz Sarajeva u Beograd, osnovao svoju varijantu Zabranjenog pu\u0161enja, a Sejo je nakon rata nastavio pri\u010du originalnog Pu\u0161enja, samo bez Neleta.<\/p>\n\n\n\n
Postojala su paralelno dva Pu\u0161enja, svako za svoje tr\u017ei\u0161te, me\u0111utim, u sukobe se nije ulazilo i novinarska pitanja na temu se uglavnom zaobilazilo. Sve do ovog prolje\u0107a i Neletovog poku\u0161aja da u\u0111e na “zabranjeno” hrvatsko tr\u017ei\u0161te. Tu je Sejo, kao autor ve\u0107ine pjesama, povukao ru\u010dnu, zatra\u017eio sudsku zabranu i pri\u010da se rasplamsala. No, ta nas pri\u010da ovdje ne zanima. Malo \u0107emo se vratiti u pro\u0161lost. Naime, Zabranjeno pu\u0161enje nam mo\u017ee puno toga re\u0107i o tome kako je do te ostavinske rasprave uop\u0107e do\u0161lo. I to ne kroz nekakva predvi\u0111anja kakva se \u010desto pripisuju Nadrealistima, televizijskom projektu u kojem su sudjelovali \u010dlanovi benda, ve\u0107 kroz pitku i preciznu artikulaciju klju\u010dnih problema jugoslavenskog dru\u0161tva. Pu\u0161enje je u pjesmama na svoja prva \u010detiri albuma zapravo otvorilo put za obja\u0161njenje klasne pozadine raspada Jugoslavije. U toj se pozadini ne iscrpljuje interpretacija raspada, ali bez te pozadine raspad se ne mo\u017ee do kraja objasniti.<\/p>\n\n\n\n
Neke od tih motiva predstavit \u0107emo u ovom sinopsisu za podkast. Upozorit \u0107emo na klju\u010dne stihove, naslutiti njihov intepretacijski potencijal i “pustiti” pjesme. Ti \u0107e stihovi tvoriti poglavlja na\u0161eg podkasta. Stavite slu\u0161alice i kre\u0107emo. <\/p>\n\n\n\n
***<\/p>\n\n\n\n
Uvod: Titova smrt \u2013 po\u010detak kraja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Te majske nedelje je do\u0161ao Osijek<\/em><\/p>\n\n\n\n ali opet je Ko\u0161evo bilo puno<\/em><\/p>\n\n\n\n Nedelja kad je oti\u0161o Hase<\/a><\/p>\n\n\n\n Za po\u010detak, umro je drug Tito. Na dan kad je Tito umro Sarajevo je igralo protiv Osijeka, a u pjesmi je Tito “postao” Asim Ferhatovi\u0107 Hase, legendarni igra\u010d Sarajeva koji je iz Sarajeva oti\u0161ao puno prije. Atmosferom stadionske strepnje u kojoj \u010desto dramaturgija utakmice li\u010di na onu historijsku, Pu\u0161enje je prili\u010dno precizno kreiralo post-titovski ambijent u Jugoslaviji. Obja\u0161njenja koja tvrde da je Titova li\u010dnost ili mit ono \u0161to je dr\u017ealo Jugoslaviju na okupu ili ona da se zbog toga o dugovima lagalo njemu i svim narodima i narodnostima isuvi\u0161e pojednostavljuju pri\u010du. Nije, na primjer, manje sudbonosan bio Volckerov \u0161ok po\u010detkom osamdesetih \u2013 podizanje kamatnih stopa u SAD-u radi obuzdavanja inflacije i radni\u010dke organiziranosti \u2013 koji je podignuo vrijednost dolara i jugoslavenski dug denominiran u dolarima zna\u010dajno povisio. No, to ostavimo za neku drugu epizodu. Ajmo malo unazad.<\/p>\n\n\n\n 1. Partija nije za radnike<\/strong><\/p>\n\n\n\n do\u0111o\u0161e nova vremena, izgubi se negdje Avdija<\/em><\/p>\n\n\n\n zaboravismo svi na njega, imamo dovoljno bagera<\/em><\/p>\n\n\n\n Srce, ruke, lopata<\/a><\/p>\n\n\n\n U eri socijalisti\u010dke prvobitne akumulacije, pored nacionalizacija, presudnu ulogu igralo je i radni\u0161tvo koje je “u\u017eivalo” u eksploataciji za socijalisti\u010dke ciljeve. Dolaskom do odre\u0111ene razine industrijalizacije ti heroji su zaboravljani van ceremonijalnih doga\u0111anja poput onog koji pjesma spominje, a to je obilje\u017eavanje Prvog maja u osnovnim \u0161kolama. No, ovdje se ne radi samo o zaboravljenim herojima rada i udarnicima: klasni sastav Saveza komunista Jugoslavije je od pedesetih nadalje klizio u pravcu prevlasti \u010dinovnika, profesionalaca i srednje klase. Radnici su bili sve manje zastupljeni. I to ne zato \u0161to se stiglo do besklasnog dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n 2. Zaustavljena socijalna mobilnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n htjela si da tvoje aktove vidi barem pola svijeta<\/em><\/p>\n\n\n\n a sada u granapu Sedrenika lokalni dripci te pitaju:<\/em><\/p>\n\n\n\n lutko po\u0161to je pa\u0161teta?<\/em><\/p>\n\n\n\n Lutka s naslovne strane<\/a><\/p>\n\n\n\n Aktovi nisu ba\u0161 vrhunac socijalisti\u010dke samorealizacije, ali opis rada u granapu (du\u0107anu) vrlo precizno opisuje rezultate sociolo\u0161kih istra\u017eivanja. A ta istra\u017eivanja ka\u017eu da se negdje po\u010detkom sedamdesetih u Jugoslaviji zaustavila socijalna mobilnost. Klasne uloge su podijeljene i vi\u0161e nije bilo mrdanja. Tek s ratom ponovo dolazi do socijalne mobilnosti: bilo stvarne kroz privatizacijsku plja\u010dku, bilo kroz priliku za klasnu osvetu u nacionalnom klju\u010du poput primjera u kojima su slabiji u\u010denici iz radni\u010dkih porodica ubijali \u0161kolske profesore druge nacionalnosti koji su ih “maltretirali”.<\/p>\n\n\n\n 3. Prostorna obilje\u017eja klasne nejednakosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n s one strane ulice stanuju djevoj\u010dice kojima, kojima miri\u0161e ko\u017ea<\/em><\/p>\n\n\n\n Djevoj\u010dice kojima miri\u0161e ko\u017ea<\/a><\/p>\n\n\n\n Zaustavljena socijalna mobilnost morala se ogledati i u prostoru. Ne znam koja je prva pjesma ikad napisana o gentrifikaciji, ali ova ozbiljno konkurira. I rijetko \u0161to toliko precizno opisuje klasne razlike kao olfaktivna dimenzija. Klasa se mo\u017ee i nanju\u0161iti, a iz pubertetskih zaljubljenosti mogu se izvu\u0107i dublji socijalni uvidi.<\/p>\n\n\n\n 4. Uspostava crvene bur\u017eoazije<\/strong><\/p>\n\n\n\n Amila je bila lijepa kao vila, starci su joj radili negdje u Iraku<\/em><\/p>\n\n\n\n Pi\u0161onja i \u017duga u paklu droge<\/a><\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to kasnije, na\u0161i protagonisti, ovaj put u likovima Pi\u0161onje i \u017duge, prelaze tu ulicu i upadaju na tulum koji organizira jedna od tih sada ve\u0107 djevojaka kojima miri\u0161e ko\u017ea. Oni se na tulumu slabo snalaze, ali jasno nam daju do znanja kojoj klasi pripada Amila. Onoj klasi koja je u Hrvatskoj i dalje jedina politi\u010dki sporna frakcija bur\u017eoazije \u2013 crvenoj. Ono \u0161to zapravo hrvatskoj desnici smeta jest da nije do\u0161lo do klasnog preokreta ve\u0107 su klasne podjele iz Jugoslavije ostale aktivne i utjelovljene u figuri Andreja Plenkovi\u0107a. Zazivana lustracija nije ni\u0161ta drugo nego naziv za klasnu osvetu protiv Amilinih staraca. To nije ba\u0161 i\u0161lo jer je i brojnim amilinim starcima pasala tranzicija.<\/p>\n\n\n\n 5. Nastanak lumpenproletarijata<\/strong><\/p>\n\n\n\n dobit \u0107ete razglednicu iz zemlje Safari: zbogom, \u017eohari!<\/em><\/p>\n\n\n\n Balada o Pi\u0161onji i \u017dugi<\/a><\/p>\n\n\n\n \u017divot u nominalno socijalisti\u010dkoj dr\u017eavi sa zaustavljenom socijalnom mobilno\u0161\u0107u u najmanju ruku radnicima predstavlja politi\u010dku enigmu. Me\u0111u njima se pojavljuju i oni koji odustaju od kolektivnih ideala, politi\u010dkog netalasanja i “\u017eoharskog” mentaliteta. Pogotovo to vrijedi za one koji nikad nisu ni dobili priliku da budu dio radni\u010dkog kolektiva i kojima je odmor na moru neostvariva fantazija. Nastaje lumpenproletarijat koji s prijezirom gleda na mirni i povu\u010deni proletarijat. I koji kre\u0107e na more pa kud puklo da puklo.<\/p>\n\n\n\n 6. Konzervativni prijevod klasnog antagonizma<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pi\u0161onja, ovo mjesto mi se ne svi\u0111a<\/em> <\/p>\n\n\n\n niko se ne smije i \u010dudna je muzika<\/em><\/p>\n\n\n\n Pi\u0161onja, ovdje se ne\u0161to \u010dudno doga\u0111a<\/em><\/p>\n\n\n\n sve je puno drogiranih pedera<\/em><\/p>\n\n\n\n Pi\u0161onja i \u017duga u paklu droge<\/a><\/p>\n\n\n\n Vratimo se na Amilin tulum i pustimo stvar jo\u0161 jednom. Te\u0161ko se oteti dojmu da je Pu\u0161enje unaprijed odradilo posao za na\u0161u suvremenu desnicu. Naime, danas su “pederske elite” iz crvene bur\u017eoazije glavni neprijatelj hrvatskog naroda. Zamislite samo da su Pi\u0161onja i \u017duga Petrov i Grmoja i sve \u0107e biti jasno. Samo smije\u0161no i tu\u017eno. A ovaj konzervativni prijevod klasnog antagonizma nezaobilazni je sastojak kasnijeg ratnog epiloga.<\/p>\n\n\n\n 7. Kriza, MMF i mjere \u0161tednje<\/strong><\/p>\n\n\n\n danas je Dan Republike i stara ka\u017ee:<\/em><\/p>\n\n\n\n jesil’ normalan Dragane?<\/em><\/p>\n\n\n\n zatvaraj prozore, ne radi grijanje<\/em><\/p>\n\n\n\n Dan Republike<\/a><\/p>\n\n\n\n Sje\u0107ate se Volckerovog \u0161oka i rasta cijene duga? E kako bi se to rije\u0161ilo do\u0161ao je u Jugoslaviju Me\u0111unarodni monetarni fond da “pomogne”. I to tako da se uvedu famozne mjere \u0161tednje i eliminiraju neodr\u017eiva poduze\u0107a. Raskorak izme\u0111u Dana Republike i hladno\u0107e u stanu na koju upozorava Draganova \u017eena koja cijelo jutro nije stala isuvi\u0161e precizno sugerira skori kraj projekta.<\/p>\n\n\n\n 8. NOB: Ishodi\u0161ni dr\u017eavotvorni mit nestaje pod pritiskom individualizirane reprodukcije<\/strong><\/p>\n\n\n\n danas je dan republike i stari se sje\u0107a ratnih dana<\/em><\/p>\n\n\n\n \u017eao mu je \u0161to se ni klinci vi\u0161e ne igraju partizana<\/em><\/p>\n\n\n\n danas svatko zna da je glava samo jedna<\/em><\/p>\n\n\n\n