{"id":45228,"date":"2023-08-03T08:00:00","date_gmt":"2023-08-03T07:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45228"},"modified":"2023-08-07T07:02:24","modified_gmt":"2023-08-07T06:02:24","slug":"pricati-poput-vjetra-kretati-se-kao-macka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45228","title":{"rendered":"Pri\u010dati poput vjetra, kretati se kao ma\u010dka"},"content":{"rendered":"\n

Ako se ovog ljeta zateknete usred gu\u017eve u splitskoj luci, poku\u0161avaju\u0107i se ukrcati na trajekt prema nekom od otoka, mo\u017eda vam taj grozomorno-obe\u0107avaju\u0107i, gorko-slatki trenutak olak\u0161a \u010ditanje romana “Brod za Issu” koji do\u010darava Vis u vrijeme prije prekrcanih pla\u017ea i gu\u017eva na cestama. Boris Postnikov preporu\u010da novi roman Roberta Peri\u0161i\u0107a, reklamiraju\u0107i ga kao idealan izbor za sezonu predapokalipti\u010dnih temperaturnih rekorda i toplotnih udara i rijedak lokalni iskorak u \u017eanrovsku zonu ekolo\u0161ke\/klimatske fikcije.<\/p>\n\n\n\n

Ako vam je promakao roman Roberta Peri\u0161i\u0107a “Brod za Issu”, (Sandorf, Zagreb, 2022.) objavljen krajem pro\u0161le godine, mo\u017eete ga odmah staviti na vrh hrpice knjiga za ovo vrelo, zloslutno ljeto. Rijedak lokalni iskorak u \u017eanrovsku zonu ekolo\u0161ke ili klimatske fikcije: idealan izbor za sezonu predapokalipti\u010dnih temperaturnih rekorda, toplotnih udara i ostalih \u010dudesa globalnog zatopljavanja. Pripovijest uronjena u anti\u010dku pro\u0161lost Mediterana: pre\u010dica za bijeg od prekrcanih pla\u017ea, tiskanja turista i gu\u017eve na cestama. Jo\u0161 ako vas kojim slu\u010dajem ljetni itinerar vodi dolje na jug, prema otoku Visu, onda je to to: dilema prakti\u010dno i ne postoji.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak, ma\u010dka i magarac<\/h2>\n\n\n\n

Sa\u017eeta u osnovnim crtama, pri\u010da govori o Kaliji, dje\u010daku-robu iz starogr\u010dke kolonije Sirakuze, o ma\u010dki koja se zove Miu i o jednom magarcu. Pri\u010du pokre\u0107e ma\u010dka, naravno: znaju ma\u010dke tako preokrenuti ljudske \u017eivote, zna svatko kome se ma\u010dka stranputicom u\u0161uljala u \u017eivot. Miu je kupljena kao egzoti\u010dna igra\u010dka za zabavu Kalinijih gospodara, ali Miu za svoga prijatelja bira malog roba: njegov vr\u0161njak i njihov vlasnik Pigras ljubomoran je i bijesan, \u017eeli ih oboje kazniti. Kalija tada osloba\u0111a zavezanu Miu i odlu\u010duje se na bijeg. Tko je tu koga zapravo oslobodio ostaje nejasno, a i nije presudno. Dje\u010dak, ma\u010dka i tre\u0107i \u010dlan izbjegli\u010dke dru\u017eine \u2013 magarcu je ime Mikro \u2013 ukrcavaju se zajedno na brod koji plovi gore prema sjeveru, u neistra\u017eene predjele, prema kraju svijeta. Brod se zove Issa i tako \u0107e gr\u010dki kolonizatori, svi ti migranti iz \u010detvrtog stolje\u0107a prije nove ere, iskorijenjeni i ra\u0161trkani iz ovih ili onih razloga, nazvati otok uz koji naposljetku pristaju. Pri\u010da se zatim ubrzava: duga druga dionica romana guta \u010ditave uvodne godine kolonizacije, izgradnju nove civilizacije, susrete i su\u017eivot s Ilirima, transformaciju otoka koji danas zovemo Vis gr\u010dkom urbanom geometrijom, vinovom lozom, polisom. I hajde da tu stanemo: ve\u0107 smo otkrili dovoljno, ali ostalo je, vjerujte, u “Brodu za Issu” jo\u0161 mnogo toga za istra\u017eivanje i otkrivanje.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 iz ovog narativnog krokija jasno je da roman itekako odudara od svega \u0161to je Peri\u0161i\u0107 ranije napisao. Kako pomakom od socijalno sondirane knji\u017eevnosti i radnje usidrene u tranzicijskom prezentu prema dubokoj pro\u0161losti i eko-fikciji, tako i uvo\u0111enjem ravnopravnih ne-ljudskih likova; kako zaokretom prema krupnim problemskim sklopovima (priroda vs. civilizacija, odnos jezika i stvarnosti, rodno kodirane asimetrije mo\u0107i, utemeljiteljski mitovi politi\u010dkih zajednica…) tako i “omek\u0161anim” stilskim registrom kroz koji takve teme propu\u0161ta. Napu\u0161tanje poeti\u010dkih koordinata dosada\u0161njeg autorskog opusa, najavljeno ve\u0107 u uredni\u010dkoj bilje\u0161ci na koricama knjige \u2013 “ovo je ne\u0161to posve druk\u010dije”, stoji tamo \u2013 pretvorilo se onda u neku vrstu recepcijskog refrena: nema kritike ni recenzije koja ga ne spominje. I tako je, doista, na prvi pogled. Ve\u0107 na drugi, pa\u017eljiviji, kao da u tom naglom zaokretu ipak ima neke otprije zadane logike. Jer Robert Peri\u0161i\u0107, neosporno jedna od istaknutijih figura doma\u0107e knji\u017eevnosti kroz posljednjih dvadeset i ne\u0161to godina, uvijek je zauzimao donekle podvojenu, insajdersko-autsajdersku, (eks)centri\u010dnu poziciju unutar lokalnog knji\u017eevnog polja. Kao da je redovno bio barem korak ili dva ispred scene: ili, ako scenu ne\u0107emo zami\u0161ljati kao kolektivnu utrku na srednje pruge, onda postavljen pomalo iskosa, jednom se nogom oslanjaju\u0107i na \u010dvrsto tlo teku\u0107e produkcije, drugom opipavaju\u0107i nepoznati teren. Tako je bilo barem od njegove premijerne prozne zbirke “Mo\u017ee\u0161 pljunuti onoga tko bude pitao za nas” s kraja devedesetih, kada je me\u0111u prvima plasirao onaj sirovi neorealizam socijalne margine koji \u0107e dominirati doma\u0107om knji\u017eevno\u0161\u0107u po\u010detkom idu\u0107eg stolje\u0107a, ali ga je, istodobno, distorzirao i podrivao. Tako i kada je prvi napustio veselu karavanu FAK-a, tog Doga\u0111aja s velikim “D” ovda\u0161nje knji\u017eevne tranzicije, koji danas \u2013 kako vrijeme odmi\u010de i dok u retrovizoru promatramo prizor zaigrane mu\u0161ke dru\u017eine okupljene oko ideje tr\u017ei\u0161ne obrane visokih knji\u017eevnih vrijednosti \u2013 izgleda sve neuvjerljivije. Tako i \u2013 evo zgodnog detalja \u2013 kada je u svome prvom romanu “Na\u0161 \u010dovjek na terenu” 2007. godine premjestio glavnog lika, novinara Tina, iz kulturne rubrike u rubriku ekonomije, dobre dvije godine prije velike recesije i podudarnog premje\u0161tanja pozornosti \u010ditave doma\u0107e lijeve scene od kulturnih prema ekonomskim temama. Tako i kada je u drugi roman “Podru\u010dje bez signala” (2015) ugradio reinterpretaciju raspada Jugoslavije koja polazi od sloma sindikalnog otpora, napu\u0161taju\u0107i utabane staze tuma\u010denja koje kre\u0107u od nacionalnih sukoba. Tako i… i tako dalje.<\/p>\n\n\n\n

Istodobno, Peri\u0161i\u0107u je do doma\u0107e knji\u017eevne scene \u2013 sasvim mimo sitnih klanovskih saveza i interesnih koalicija \u2013 oduvijek bilo itekako stalo: trudio se i trudi se, poprili\u010dno altruisti\u010dki, da je protrese i prozra\u010di, da od\u0161krine poneki prozor\u010di\u0107 u toj klaustrofobi\u010dnoj prostoriji. Bilo kao knji\u017eevni kriti\u010dar koji je svojevremeno entuzijasti\u010dno promovirao doma\u0107a imena, bilo kao jedan od anga\u017eiranijih sudionika inicijative Pravo na profesiju, bilo kao voditelj tribine Knji\u017eevnost u Mo\u010dvari, bilo kao suurednik antologije novih autorskih glasova “Bez vrata, bez kucanja”, bilo kao spiritus movens festivala LitLink koji spisateljice i pisce povezuje s urednicima i izdava\u010dima… Ali \u010demu zapravo ova razvu\u010dena digresija koja prati autorovu putanju u lokalnom socioliterarnom prostoru? Zato \u0161to mi se \u010dini da je samo netko tko se dosljedno izmje\u0161ta izvan \u010ditavog tog izno\u0161enog konteksta (poslije)ratnih tema devedesetih, opse\u017enih romana o povijesti-20.-stolje\u0107a-prelomljenoj-kroz-prizmu-gra\u0111anske-obitelji i ostalih oprobanih modela doma\u0107e knji\u017eevnosti, a tko se pritom unutar doma\u0107e knji\u017eevnosti promi\u0161ljeno orijentira i (re)pozicionira, mogao me\u0111u prvima napipati taj va\u017eni \u017eanrovski rukavac klimatske fikcije kojemu \u0107emo se, kako stvari stoje, u bliskoj i daljoj budu\u0107nosti jo\u0161 mnogo puta vra\u0107ati. Zapravo, ho\u0107u re\u0107i ovo: neosporno je da je Peri\u0161i\u0107ev tematsko-\u017eanrovski zaokret nagao i neo\u010dekivan, ali upravo je Peri\u0161i\u0107 onaj tip autora (k)od kojeg je pametno o\u010dekivati neo\u010dekivano. Postavljen nekako “iskosa”, a istovremeno “uronjen” u polje, on redovno iska\u010de iz matrice i nerijetko prepoznaje teme i postupke koji tek dolaze. Odatle eko-dimenzija “Broda za Issu”, ali odatle i druga tematska linija romana koja je dosada\u0161njim kriti\u010darkama i kriti\u010darima, za\u010dudo, posve promakla: rije\u010d je o motivu migracija.<\/p>\n\n\n\n

Drevno znanje, lako\u0107a pripovijedanja<\/h2>\n\n\n\n

Jer svi su i sve je u ovoj pri\u010di raseljeno, izmje\u0161teno. I dje\u010dak Kalija kojeg kao roba dovode u Sirakuzu pa odande bje\u017ei na Issu, i njegova starateljica, robinja Menda koja se prisje\u0107a izgubljene liburnijske domovine, i svi ti gr\u010dki kolonizatori na brodovima koji krstare Mediteranom, i ma\u010dka Miu koja pristi\u017ee iz Egipta, i magarac koji je, kako nas pri\u010da podsje\u0107a, kao potomak zebre do\u0161ao iz Afrike, i sporedni lik Ariona iz spartanske kolonije Taranto koji nas neobi\u010dnim okolnim narativnim manevrom uvodi u pri\u010du. Pa i sam po\u010detak pri\u010de, uostalom, kao da je onda izmje\u0161ten i izglobljen. Iskorijenjenost i bezdomnost transformiraju se, \u0161tovi\u0161e, u sam temelj i oslonac fikcije: “\u010cini mi se da je lak\u0161e izmi\u0161ljati kad nema\u0161 ku\u0107e”, stoji na jednom mjestu u romanu. I ako je ova globalno pomodna knji\u017eevna tema izbjegli\u0161tva i migracija, premda u romanu sveprisutna, kriti\u010darkama i kriti\u010darima nekako promakla, onda to nije zato \u0161to su lo\u0161e obavili svoj posao, nego zato \u0161to Peri\u0161i\u0107 tom kompleksnom i skliskom motivskom sklopu prilazi majstorski, promi\u0161ljeno i oprezno, izbjegavaju\u0107i onu poslovi\u010dnu prvu tematsku loptu.<\/p>\n\n\n\n

Neka vrsta izgnanika naposljetku je i Vjetropir: najneobi\u010dniji lik romana i jedan od neobi\u010dnijih likova na\u0161e suvremene knji\u017eevnosti. A ujedno i, recimo to tako, skoro-pa-sveznaju\u0107i pripovjeda\u010d oko kojeg se sve u ovoj pri\u010di obr\u0107e. On je “duh vjetra”: u svijetu romana, Zemljinom atmosferom kru\u017ee samostalni vjetroliki entiteti, a ovaj se u dubokoj pro\u0161losti odvojio od svoje obitelji i spustio ne\u0161to ni\u017ee. Ili, kao \u0161to sam govori: “Ja nisam obi\u010dan duh, kako to zami\u0161ljaju ljudi \u2013 kao duh neke osobe ili tome sli\u010dno \u2013 nego duh iz porodice vjetrovitih duhova, kojeg su iz vi\u0161ih dijelova atmosfere odvukli neki strmoglavi doga\u0111aji jer mi je doma bila vrlo te\u0161ka situacija, takva da su me potjerali da na\u0111em novu bazu: bilo nas je puno u obitelji, rodbinu da ne spominjem, nije bilo vjetra za sve i tako to ide.” Ono \u0161to Vjetropira razlikuje od sli\u010dnih “vjetrovitih duhova” jest to \u0161to uspijeva nau\u010diti jezik ljudi pa sada progovara kako bi nam ispri\u010dao pri\u010du o Kaliji, Miu, Mikru i njihovom putovanju na Issu, putovanju na kojem ih je i sam, nevidiljiv, pratio. Imao je Peri\u0161i\u0107 i u svojim ranijim tekstovima sjajnih pripovjeda\u010dkih rje\u0161enja \u2013 dovoljno je sjetiti se prelijepo uvrnutih “ira\u010dkih” izvje\u0161taja “na\u0161eg \u010dovjeka na terenu” iz istoimenog romana \u2013 ali ovdje formula pripovijedanja, sa\u017eeta u personifikaciji prirodne sile vjetra, kao da nosi \u010ditav roman. Mo\u017eda se formulu mo\u017ee malo bolje objasniti pomo\u0107u razlike izme\u0111u onoga \u0161to pripovjeda\u010d zna i toga kako govori, izme\u0111u njegovog znanja i njegovog glasa. S jedne strane, Vjetropirovo je znanje talo\u017eeno tisu\u0107lje\u0107ima, njegova je perspektiva milenijska, on pamti rane dane planeta, nastanak \u017eivota, razvoj ljudske vrste, kompletnu povijest \u010dovje\u010danstva. S druge strane, kao netko tko je nedavno nau\u010dio govoriti u jeziku ljudi tek se donekle snalazi, pa mu, primjerice, prvo lice jednine nikako ne pristaje, kao ni razlika izme\u0111u mu\u0161kog i \u017eenskog roda, jer naprosto postoji izvan antropocentri\u010dnih kategorija, ali nam, naravno, ne uspijeva objasniti kako to\u010dno to \u010dini jer pritom ne mo\u017ee izi\u0107i iz ljudskog jezika. <\/p>\n\n\n\n

U tome je dakle ingenioznost pripovjedne formule: s jedne strane drevno znanje i “prirodni” pogled koji prethodi onom ljudskom, a s druge radosna zaigranost nekoga tko tek progovara i radoznalo opipava mogu\u0107nosti jezika, to o\u010du\u0111enje-u-jeziku i to o\u010du\u0111enje jezika, lako\u0107a pripovijedanja kao kontrapunkt teretu drevnog znanja. Nimalo nije slu\u010dajno, utoliko \u2013 evo jednog primjera kako formula funkcionira \u2013 \u0161to se Vjetropir \u010desto \u0161ali, kao ni \u0161to su njegove \u0161ale izrazito “jezi\u010dne”: to su igre rije\u010di, nagli obrati zna\u010denja, izvrnute metafore. Naravno da je duhovit: ipak je on nekakav duh. Ali onda zna neo\u010dekivano promijeniti smjer pa se okrenuti prema refleksiji vlastitog humora u kojoj \u0161ala i dosjetka najednom postaju predjezi\u010dni fenomeni, ukorijenjeni jo\u0161 u pradavnoj igri \u017eivotinja… Takvi su, otprilike, Vjetropirovi obrati: sva ona krupna pitanja koja smo ranije spomenuli, od odnosa prirode i civilizacije, preko utemeljenja politi\u010dke zajednice pa nadalje, obr\u0107u se brzo, zanimljivo i nepredvidljivo zato \u0161to ih upravo on pripovijeda.<\/p>\n\n\n\n

I eto jo\u0161 jednog u nizu razloga da se za ljetnu lektiru lektiru preporu\u010di knjiga Roberta Peri\u0161i\u0107a koja govori o slobodi i nepokornosti, o besku\u0107ni\u0161tvu i prijateljstvu, o prirodi i o onome \u0161to smo joj u\u010dinili. Ljeto je vrelo i zloslutno: klima kao da u zadnje vrijeme \u2013 rekao bi Vjetropir \u2013 postaje klimava. Pri\u010dati poput vjetra, kretati se kao ma\u010dka, izmi\u010du\u0107i zadanim obrascima antropocentri\u010dke politike i jezika: to bi mogla biti knji\u017eevna lekcija romana “Brod za Issu”. Zato ga vrijedi pro\u010ditati, lekciju zato vrijedi nau\u010diti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako se ovog ljeta zateknete usred gu\u017eve u splitskoj luci, poku\u0161avaju\u0107i se ukrcati na trajekt prema nekom od otoka, mo\u017eda vam taj grozomorno-obe\u0107avaju\u0107i, gorko-slatki trenutak olak\u0161a \u010ditanje romana “Brod za Issu” koji do\u010darava Vis u vrijeme prije prekrcanih pla\u017ea i gu\u017eva na cestama. Boris Postnikov preporu\u010da novi roman Roberta Peri\u0161i\u0107a, reklamiraju\u0107i ga kao idealan izbor […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":45230,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1737,1110,1510,1802],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-45228","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-knjige","tag-knjizevnost","tag-ljeto","tag-preporuke-za-citanje","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45228","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45228"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45228\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45262,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45228\/revisions\/45262"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45230"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45228"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45228"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45228"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45228"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45228"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45228"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45228"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}