Ne samo da su ustrajnost i nepokolebljivost \u0161trajka\u010dica u pravosu\u0111u osigurali javnu naklonjenost i premijerovu nervozu ve\u0107 su i etiketu “uhljeba” reducirali do krajnjih granica. I podsjetili na vremena kad je politi\u010dku atmosferu diktirala radni\u010dka mo\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Trebalo je ne\u0161to vremena da slu\u017ebenice i slu\u017ebenici u hrvatskom pravosu\u0111u privuku kriti\u010dnu dozu pa\u017enje na svoj slu\u010daj. Taj se pak mo\u017ee svesti na jednostavnu informaciju da im pla\u0107a iznosi oko 600 eura mjese\u010dno, najmanje u pripadaju\u0107oj javno\u010dinovni\u010dkoj kategoriji, a sustav bez njih, shvatit \u0107emo i to u me\u0111uvremenu, definitivno ne funkcionira. Nisu ni zamjenjivi danas ve\u0107 uobi\u010dajenom operacijom transplantacije jeftine radne snage ekonomskih migranata iz Azije. Vlada RH svejedno ve\u0107 preko mjesec i pol dana nagla\u0161eno demonstrativno ignorira problem njihova \u0161trajka, dok sustav ostaje totalno blokiran.<\/p>\n\n\n\n
Ta je vladina poza jo\u0161 i mogla donekle prolaziti u prvoj fazi ovog radni\u010dkog bunta, ali sad se prometnula u svoju napadnu karikaturu. Na izvanrednu parlamentarnu sjednicu s goru\u0107im temama obustave rada u pravosu\u0111u i epohalne plja\u010dke u energetskom sektoru, vladaju\u0107a koalicija na \u010delu s HDZ-om udarila je to\u010dku, ili \u010dak uskli\u010dnik, dovitljivim zaklju\u010dkom da se upravljanje dr\u017eavom odvija u najboljem redu. Opozicija neka svisne, a pravosudne namje\u0161tenice da se ljubazno strpe do kraja godine, kad bi se trebao rije\u0161iti i njihov status. Hrvatski premijer Andrej Plenkovi\u0107 naumio je tad obraditi stanje na cjelokupnoj dr\u017eavnoslu\u017ebeni\u010dkoj platnoj listi. Najmanje \u0161to bi dotad po\u017eelio jest samoinicijativno izdvajanje i zahtijevanje odvojenog tretmana iz pojedinih dijelova tog korpusa.<\/p>\n\n\n\n
Svakim bi druk\u010dijim potezom vlada, rekao je on, “pristala na stvaranje novih nerazmjera, nelogi\u010dnosti i nepravdi unutar sustava pla\u0107a koje se osiguravaju iz dr\u017eavnog prora\u010duna”. Ilustrativno je to zatim dopunio glavni policijski sindikat, javnom i nedvosmislenom porukom da, ako se ikome u sektoru pla\u0107e uve\u0107aju za jedan cent, morat \u0107e se za isto toliko pove\u0107ati i njima. Samo \u0161to ovdje ne govorimo o jednom centu povi\u0161ice na onih 600 eura za rad u sudskim pisarnicama i gruntovnicama, nego o zahtjevu da se doti\u010dnim radnicama pla\u0107a digne za pristojnih te nipo\u0161to pretjeranih 400 eura \u2013 ili se ne\u0107e vratiti na posao.<\/p>\n\n\n\n
Uto su navalile u javni prostor i vijesti o kolapsu pravosu\u0111a, na koncu o nevinim civilnim \u017ertvama koje stradavaju na utvr\u0111enim prilazima sudskim uredima, nastoje\u0107i ubilje\u017eiti i ovjeriti svoj ugovor, zemlji\u0161noknji\u017eni upis, prijavu. Stali su nekretninski poslovi, kreditne linije, poduzetni\u010dke inicijative, pa je krajnje potresan u tom kontekstu bio vapaj dvojice pokreta\u010da izvjesnog budu\u0107ega hrvatskog IT-jednoroga, objavljen u nedjeljnom Jutarnjem listu. Premijer se netom prije toga uspio, nao\u010digled veoma nervozan i uzdrman, javno zaka\u010diti s predsjednikom Vrhovnog suda RH Radovanom Dobroni\u0107em koji je neuvijeno stao na stranu \u0161trajka\u0161a. No svega par dana kasnije, Plenkovi\u0107 je reterirao koncilijantnim pozivom Dobroni\u0107u na “suradnju i nastavak dijaloga”.<\/p>\n\n\n\n
Prve se pukotine, dakle, u ovom trenutku vi\u0161e nego naziru, ustvari vidno isti\u010du, bez obzira na figuru likovanja nad opozicijom. Nije tome pridonio samo lobisti\u010dki pritisak nekretninsko-me\u0161etarskog sloja poduzetni\u0161tva, u Hrvatskoj neproporcionalno obiman, ako znamo koliko je i kako dereguliran taj biznis iza paravana nedodirljive turisti\u010dke djelatnosti. One radnice postale su snaga za sebe i po sebi, do te mjere da je ve\u0107ina njih vjerojatno i sama zate\u010dena efektom. Osjetiv\u0161i politi\u010dku te\u017einu svog zajedni\u0161tva i organiziranosti, nisu se dale ucijeniti vladinom odlukom da im uskrati i spomenutih 600 eura za vrijeme provedeno u \u0161trajku.<\/p>\n\n\n\n
A to je ujedno glavna novost iz Hrvatske ljeta 2023. godine: radni\u0161tvo ima priliku u konkretnoj situaciji osjetiti svoju neusporedivu mo\u0107 koja postoji i traje, me\u0111utim, isklju\u010divo dok se aktivno kreira i rabi. Samo tada nitko ne raspola\u017ee upotrebljivom protuargumentacijom na njihov stav da nemaju vi\u0161e strpljenja ni povjerenja za trpljenje starih “nerazmjera, nelogi\u010dnosti i nepravdi unutar sustava pla\u0107a koje se osiguravaju iz dr\u017eavnog prora\u010duna”. Premijeru ostaje tek mogu\u0107nost jalove uvrije\u0111enosti, a sve manje samopromocija znanom reakcijom vlade na op\u0107u krizu. Ideja da \u0107e netko punih godinu dana, u doba povijesnog revivala globalne inflacije, krotko \u010dekati korekciju ionako ekskluzivno mizerne pla\u0107e, sigurno se ve\u0107 i njemu osobno \u010dini budalastom, ako ne bestidnom.<\/p>\n\n\n\n
Vladu u ovom predmetu po\u010dinju sve opreznije podupirati i najservilni joj mediji, a ponajprije su to dnevne novine. Pristup im je postao uravnote\u017eeniji, jer su na to natjerani istim gorenavedenim jedinstvom \u0161trajka\u0161ica, dok sami \u017eive i od publike, ne jedino vladinih potpora. Osluhnuti bilo publikuma ovdje nije te\u0161ko \u2013 dovoljno je vidjeti kako u javnosti vi\u0161e nitko ne pose\u017ee za onom notornom etiketom uhljeba, donedavno sveprisutnom kad su posrijedi zaposleni u javnom i dr\u017eavnom sektoru. Redukcija tog pojma kretala se sporo i mu\u010dno, pa je dugo bilo nezamislivo da mu izmakne bilo koja \u0161alterska radnica.<\/p>\n\n\n\n
Proces sindikalnog otpora po toj liniji nije se zbio instantno, a prvo su nakon izbijanja ekonomskih problema s pandemijom reagirali platformski radnici. Pokazali su kako izleda samoorganiziranje od nule, i gdje ostaje prostor kolektivizacije u bran\u0161i osu\u0111enoj na individualizaciju radnih odnosa i komunikacije unutar samog radni\u0161tva. Slijedio je \u0161trajk u zagreba\u010dkoj \u010cisto\u0107i, egzemplaran te inicijalan po zamjenu dotada\u0161nje paradigme i perspektive. Odjednom su nam prezreni na svijetu, ili makar u RH, pod nos gurnuli tragiku svoje egzistencije, ne tra\u017ee\u0107i vi\u0161e dozvolu. Krovne sindikalne centrale, razjedinjene naturenim okvirom reprezentativnosti i me\u0111usobne konkurentnosti, nakon svega toga se ne mogu i dalje dr\u017eati kao da smo ostali na istim pozicijama.<\/p>\n\n\n\n
Sasvim je jasno da nismo, nego se moramo ugledati na odlu\u010dnost namje\u0161tenica i namje\u0161tenika u pravosudnim slu\u017ebama, tra\u017ee\u0107i napredak u sindikalizmu i zakonskoj mu regulaciji. Ba\u0161 poput njih koji se na formalni diktat te vrste sve manje obaziru, a upravo to im omogu\u0107uje prednost u ovom sukobu. Odre\u0111ene sindikalno-birokratske pozicije bit \u0107e nesumnjivo branjene, ali tim vi\u0161e ih treba do\u017eivjeti krajnje \u0161tetnima. A vlada na\u0161a bri\u017ena, ona kapaciteta za dizanje pla\u0107a itekako posjeduje, samo neka se osvrne za neoporezovanim turisti\u010dko-nekretninskim profitom, i dosko\u010dit \u0107e svim nerazmjerima, nelogi\u010dnostima i nepravdama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ne samo da su ustrajnost i nepokolebljivost \u0161trajka\u010dica u pravosu\u0111u osigurali javnu naklonjenost i premijerovu nervozu ve\u0107 su i etiketu “uhljeba” reducirali do krajnjih granica. I podsjetili na vremena kad je politi\u010dku atmosferu diktirala radni\u010dka mo\u0107. Trebalo je ne\u0161to vremena da slu\u017ebenice i slu\u017ebenici u hrvatskom pravosu\u0111u privuku kriti\u010dnu dozu pa\u017enje na svoj slu\u010daj. Taj […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45185,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[498],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-45181","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-strajk","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45181","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45181"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45181\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45188,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45181\/revisions\/45188"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45185"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45181"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45181"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45181"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45181"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45181"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45181"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}