Sredinom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a Milan Kundera je objavio zapa\u017een esej naslova “Tragedija Srednje Europe”. Tim je esejom, kojem ne nedostaje rasisti\u010dkih tonova, optu\u017eivao Zapadnu Evropu da je ostavila svoju sestru Srednju Europu na milost i nemilost Rusima i komunistima. Kako esej odzvanja u dana\u0161njem politi\u010dkom kontekstu?<\/p>\n\n\n\n
Nedavno je u dobi od 94 godine preminuo \u010de\u0161ki pisac Milan Kundera. Bio je posebno cijenjen, voljen i \u010ditan u zemljama biv\u0161e Jugoslavije i to puno vi\u0161e prije 1989., te anti-komunisti\u010dke annus<\/em> mirabilis<\/em>, nego poslije. Razumljivo, jer je svoj antire\u017eimski stav konzekventno provodio od “\u0160ale” pa do “Nepodno\u0161ljive lako\u0107e postojanja” i to je \u010ditateljstvu u doba socijalizma svakako bilo puno intrigantnije i izazovnije nego njegovi kasniji naslovi u kojima je disidentski gnjev izgubio svoj rezon. <\/p>\n\n\n\n Tako se sada u nekrolozima i opro\u0161tajima, sukladno boljim obi\u010dajima o netom preminulom, isti\u010du njegove vrline, a mane, ako ih je uop\u0107e i bilo, preska\u010du. Recimo, redovito se primje\u0107uje da je za \u017eivota bio nepravedno zakinut, \u0161to ne \u010dudi, jer se smatra da su uskrate raznih fela u to doba pratile prakti\u010dki svakog istaknutijeg srednjoeuropskog disidenta, pisca i intelektualca. Pa se u tom kontekstu navodi da ga je nezaslu\u017eeno zaobi\u0161la Nobelova nagrada. Neki spekuliraju da je to zato \u0161to su protiv seksisti\u010dkog tretmana \u017eena u njegovim romanima ustale radikalne \u0161vedske feministice. Ako je suditi prema tretmanu, recimo, Tereze i Sabine u “Nepodno\u0161ljivoj lako\u0107i postojanja” koji donekle prati pikasovsku podjelu \u017eena na “bo\u017eice i otira\u010de”, gdje bi Tereza bila “otira\u010d”, a Sabina “bo\u017eica”, onda kritika Kunderinog binarizma koja dolazi od stra\u0161nog sjevernoevropskog lobija mo\u017eda i nije posve pogre\u0161na. Me\u0111utim, doma\u0107i “kunderijanci” poput, recimo, Zdravka Zime na taj \u0107e primjer “canceliranja” prkosno, sve u stilu “milosti ne tra\u017eim”, otpovrnuti<\/a>: “Nobela nije dobio, ali to nije argument protiv Kundere. Naprotiv.”<\/p>\n\n\n\n I drugi primje\u0107uju da bi Kundera zbog jo\u0161 nekih stvari, recimo, zbog svog izrazitog eurocentrizma, danas bio me\u0111u osumnji\u010denima. Tako Teofil Pan\u010di\u0107 u svom opro\u0161taju od “gorostasa iz Brna” u \u010dvorovi\u0107evskom klju\u010du \u2013 “Jeste, voleo sam je\/ga (Europu\/Staljina), ona\/on mi je bila\/bio sve i svja” \u2013 zaklju\u010duje<\/a>: “Bio je, a da je toga \u010dak bio u dobroj meri svestan i nije se izvinjavao, po konstituciji svog duha i ukusa evropocentri\u010dan, a jedva je mogu\u0107e zamisliti te\u017ei greh u dana\u0161njem svetu.” Neki su, poput \u0110or\u0111a Mati\u0107a, brzopotezno, pa mo\u017eda onda i brzopleto usporedili<\/a> egzilantske sudbine Kundere i Dubravke Ugre\u0161i\u0107, iako je Kundera bje\u017eao pred tzv. komunisti\u010dkim rajem, a Dubravka Ugre\u0161i\u0107 je glavom bez obzira zbrisala od novonastupaju\u0107eg demokratskog raja, onog istog kojeg je Kundera toliko adorirao.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, nas \u0107e ovdje vi\u0161e od komemorativne nekriti\u010dnosti zanimati jedan Kunderin nefikcijski naslov. \u017delimo, naime, provjeriti u kojoj mjeri taj njegov vjerojatno najpoliti\u010dniji tekst korespondira s dana\u0161njim vremenom. \u010ce\u0161ki pisac, tada ve\u0107 nastanjen u Francuskoj, 1984. godine izazvao je svojim esejom “Tragedija Srednje Europe” seriju komentara u to doba, ali i kasnije. Naime, Kundera je u tom svom kratkom apelu\/pamfletu optu\u017eio zapadnu Europu da ne vodi ra\u010duna o svojoj srednjoevropskoj ro\u0111akinji koja stenje pod rusko-komunisti\u010dkim jarmom, a ovi sa Zapada o tome ni da zucnu. Prema Kunderi zapadnjaci su u svojoj dekadenciji zaboravili na srednjoevropski kulturni krug koji ne predstavlja tamo neku kulturu, nego je tu rije\u010d o the<\/em> Kulturi, odnosno o “Domu kulture”, kako to naziva Kundera, iz kojeg je na prijelazu iz 19. u 20. stolje\u0107e iznjedrena atonalna glazba, psihoanaliza i logi\u010dki pozitivizam, koji je Europi i svijetu dao barok i secesiju, onaj koji je proizveo velikane evropske i svjetske knji\u017eevnosti i misli kao \u0161to su Musil, Kafka, Broch, Freud i Wittgenstein. Kundera je u tom tekstu tu svoju srednjoevropsku kulturnu federaciju, tu mitteleuropsku Arkadiju, tu zajednicu u kojoj dominira glas “der Dichter und Denker”, zamislio bez Rusa, komunista i \u2013 novinara. Kad bi bilo rije\u010di o vicu, onda bismo se zapitali; ajde dobro bez Rusa i komunista, to je jasno, ali \u0161to su mu novinari skrivili!? O tome ne\u0161to kasnije.<\/p>\n\n\n\n Idemo po redu. Za\u0161to bez Rusa? Prema Kunderinoj geopoetici “ni\u0161ta nije stranije Srednjoj Europi i njezinoj \u010de\u017enji za razli\u010dito\u0161\u0107u nego \u0161to je Rusija: jednoobrazna, standardiziraju\u0107a, centralisti\u010dka, odlu\u010dna u namjeri da svaku naciju svog carstva preobrazi u jedan jedini ruski narod\u2026”. Dalje tvrdi da “na isto\u010dnoj granici Zapada \u2013 vi\u0161e nego na ikojem drugom mjestu \u2013 Rusija se ne smatra jo\u0161 jednom europskom silom, nego jedinstvenom civilizacijom, drugom<\/strong> civilizacijom.” Kundera zvu\u010di kao kakav dana\u0161nji razo\u010darani pripadnik pukovnije Azov koji o Rusima govori kao o orcima<\/em>, kad ka\u017ee: “U biti, totalitarna ruska civilizacija je radikalna negacija modernog Zapada\u2026 ona poznaje drugu (ve\u0107u) dimenziju nevolje, drugu predod\u017ebu prostora, drugi osje\u0107aj vremena, drugi na\u010din smijanja, \u017eivljenja i umiranja.”<\/p>\n\n\n\n A kakva je ta Kunderina Srednja Europa? Ona je si\u0107u\u0161na, stije\u0161njena izme\u0111u velikih sila, ranjiva i vje\u010dno ugro\u017eenog identiteta. To je svijet malenih, dobro\u0107udnih bi\u0107a, ne\u0161to izme\u0111u bezazlenih Bessonovih Minimoya i simpati\u010dnih Tolkienovih hobita. “Srednja Europa kao porodica malih nacija ima svoju viziju svijeta, viziju \u0161to se temelji na dubokom nepovjerenju u povijest. Povijest, ta Hegelova i Marxova bo\u017eica, to otjelovljenje razuma \u0161to nam sudi i ravna na\u0161om sudbinom \u2013 to je povijest osvaja\u010da. Ljudi Srednje Europe nisu osvaja\u010di. Oni se ne mogu odijeliti od europske povijesti; ne mogu postojati izvan nje, ali predstavljaju krivu sliku te povijesti; oni su njezine \u017ertve i autsajderi.”<\/p>\n\n\n\n Komunizam je kriv ne samo Srednjim Europljanima nego i pravim Rusima, re\u0107i \u0107e Kundera, jer je Oktobarska revolucija i njih o\u0161tetila, odijelila je ono malo postoje\u0107e ruske proeuropske kulture od Zapada, da bi sve isto\u010dno od Labe zapalo u posvema\u0161nji bolj\u0161evi\u010dki barbarizam.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se novinara ti\u010de, Kundera ih jednostavno ne podnosi, oni su za njega znak propasti kulture i uvod u “duhovnu Bijafru”. Jer, “srednjoeuropske pobune nisu imale podr\u0161ke novina, radija ili televizije \u2013 to \u0107e re\u0107i ‘medija’. Njih su pripremali, oblikovali, ostvarili romani, poezija, kazali\u0161te, film, historiografija, knji\u017eevni \u010dasopisi, pu\u010dka komedija i kabaret, filozofske rasprave \u2013 to \u0107e re\u0107i kultura\u2026 Ruska je invazija \u010cehoslova\u010dku bacila u ‘postkulturno’ doba i ostavila neza\u0161ti\u0107enu i golu pred ruskom vojskom i svemo\u0107nom dr\u017eavnom televizijom.” Pesimisti\u010dni i pasatisti\u010dki raspolo\u017eeni Kundera o \u017eurnalizmu zaklju\u010duje ovo: “Ako se \u017eurnalizam neko\u0107 \u010dinio prirepkom kulture, danas je naprotiv, kultura prepu\u0161tena milosti i nemilosti \u017eurnalizma; ona je dio svijeta u kojem dominira \u017eurnalizam. Masovni mediji odlu\u010duju tko \u0107e biti poznat, u kojoj mjeri i po kojem tuma\u010denju.” U svezi s mr\u017enjom na novinare, kolegica mi je ispri\u010dala svoje iskustvo s jednim drugim \u010de\u0161kim velikanom, Ji\u0159\u00edjem Menzelom, koji je bio \u010dest gost u Hrvatskoj, posebno je volio svra\u0107ati na Dubrova\u010dke ljetne igre. Kad je jednom prilikom razgovarala s njim, \u010de\u0161ki je autor izjavio da ne voli novinare, posebno ne nadobudne novinarke koje postavljaju pitanja.<\/p>\n\n\n\n Bilo je u to vrijeme neke refleksije i u nas vezane uz Kunderin tekst. Tada\u0161nji \u010dasopis “Gordogan” u dva je navrata (1985. i 1987.) napravio temate o Srednjoj Europi, ponukan upravo “Tragdijom Srednje Europe”, koju je i pretiskao u prvom tematu, i iz kojeg i mi prepisujemo Kunderine re\u010denice. Mo\u017eda se najzanimljiviji u tome \u010dinio prilog Ive Banca. On poku\u0161ava ukazati na nepotrebno demoniziranje Rusa i ruske kulture, ustvr\u0111uju\u0107i da bi se velikana iz svijeta kulture i umjetnosti i u ruskom kulturnom krugu moglo na\u0107i ba\u0161 kao i u bilo kojem drugom, nagla\u0161avaju\u0107i tako Kunderinu proizvoljnost u isticanju Be\u010da, Praga, Budimpe\u0161te i Var\u0161ave kao nekog posebnog kulturnog mrjestili\u0161ta. Kundera je “nalegao kao kraji\u0161nik Evrope; ne one zapadne koju do\u017eivljava kao masmedijsku filistarku, nego njegove \u2013 gotovo privatne \u2013 donkihotovske Srednje Europe, \u017ertve Rusije i zapadnja\u010dke ravnodu\u0161nosti”, zaklju\u010dit \u0107e trezveno Banac, u ono daleko vrijeme dok se jo\u0161 nije predao nacionalisti\u010dkoj opijenosti.<\/p>\n\n\n\n Ina\u010de, ideja Mitteleurope i u nas je nakratko javno za\u017eivjela i zauzela je jedan dio politi\u010dkog spektra. Vjerojatno je najizrazitiji znak austronostalgije ili nostalgije za Srednjom Europom u Hrvatskoj bio povratak spomenika habsbur\u0161kog lojalista i razaratelja ma\u0111arskih snova o nezavisnosti bana Josipa Jela\u010di\u0107a na centralni zagreba\u010dki trg. Nekoliko izbornih ciklusa na toj ideji profitirao je HSLS, a kad je ideja o kulturnom povratku Kakanije izblijedjela i kad te stvari vi\u0161e nikome ni\u0161ta nisu zna\u010dile propala je i najsrednjoeuropskija stranka u nas \u2013 HSLS.<\/p>\n\n\n\n Kritika Kunderinog teksta mo\u017ee se na\u0107i i na stranicama “Imaginarnog Balkana”. Marija Todorova, autorica tog bestselera ka\u017ee: “\u2026 esej mo\u017ee razo\u010darati zbog nedovoljne logi\u010dne konzistentnosti i moralnog integriteta: on zvu\u010di melodramati\u010dno, a povremeno i otvoreno rasisti\u010dki, ali ako imamo u vidu historijski kontekst, njegov emancipatorski patos jeste autenti\u010dan\u2026” Todorova primje\u0107uje da Kundera ima problema i s etnogenezom, da mu je u njegovoj slavenskoj ko\u017ei tijesno. S Rusima ne \u017eeli dijeliti ni\u0161ta, pa ni to. “On ne tvrdi ba\u0161 da \u010cesi nisu Sloveni (kao \u0161to je D\u017eozef Konrad 1916. rekao za Poljake), ali zato ka\u017ee da, osim jezi\u010dkog srodstva, ni \u010cesi ni Poljaci nemaju ni\u010dega zajedni\u010dkog sa Rusima.” Tu Kundera pomalo sli\u010di na ovda\u0161nje lunatike koji su devedesetih godina hrvatske etni\u010dke korijene uporno i bezuspje\u0161no tra\u017eili u gotskoj ili iranskoj teoriji o podrijetlu Hrvata, dr\u017ee\u0107i nepodno\u0161ljivim da s mrskim Srbima dijelimo i\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n \u0160to je danas ostalo od Kunderine Mitteleurope? Njegova isklju\u010duju\u0107a logika koja u ono vrijeme iz reda civiliziranih kultura izbacuje Ruse danas je dovedena do paroksizma. Ovaj puta Evropljanima smetaju ne samo ratoborni Rusi, nego im smetaju i Afrikanci, Azijati, Muslimani i migranti kao takvi, a unutarnjih aliena<\/em> poput \u017didova ili Roma, rije\u0161ili su se ranije. Dana\u0161nja Srednja Europa doista predstavlja Ban\u010devu evropsku krajinu na \u010dijim se granicama brane tzv. evropske kulturne vrijednosti. Kunderin tekst predstavljao je svojevrsni blueprint<\/em> za neki budu\u0107i rat protiv nezapadnjaka. Bogami, sad taj rat i gledamo. Srednja Europa je danas kombinacija turisti\u010dkog diznilenda s mre\u017eom manjih ili ve\u0107ih ubavih secesijskih gradova od Linza do Lavova i mre\u017ee kasarni, vojnih logora i NATO-baza odakle se ratuje protiv Rusa i svih ostalih koji se, kako bi rekao Kundera koji se u to dobro razumio, “smiju druk\u010dije”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sredinom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a Milan Kundera je objavio zapa\u017een esej naslova “Tragedija Srednje Europe”. Tim je esejom, kojem ne nedostaje rasisti\u010dkih tonova, optu\u017eivao Zapadnu Evropu da je ostavila svoju sestru Srednju Europu na milost i nemilost Rusima i komunistima. Kako esej odzvanja u dana\u0161njem politi\u010dkom kontekstu? Nedavno je u dobi od 94 godine preminuo […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45171,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103],"theme":[458],"country":[495],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-45166","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","theme-drustvo","country-europska-unija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45166","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45166"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45166\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45211,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45166\/revisions\/45211"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45171"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45166"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45166"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45166"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45166"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45166"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45166"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45166"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Jeste, voleo sam je, pa \u0161ta!<\/h2>\n\n\n\n
Kraji\u0161nik Kundera<\/h2>\n\n\n\n
Protiv onih koji se smiju druk\u010dije<\/h2>\n\n\n\n