{"id":45036,"date":"2023-06-21T08:08:04","date_gmt":"2023-06-21T07:08:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45036"},"modified":"2023-06-27T07:54:43","modified_gmt":"2023-06-27T06:54:43","slug":"nista-nije-bilo-sigurno-u-proljece-91","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45036","title":{"rendered":"Ni\u0161ta nije bilo sigurno u prolje\u0107e ’91."},"content":{"rendered":"\n

Prema uvrije\u017eenom narativu koji diktira hrvatski politi\u010dki \u017eivot, zbivanja pred sam rat bila su uvertira u neizbje\u017eno: samostalnu Republiku Hrvatsku. Osvrnemo li se samo na zapisnik sjednice Vrhovnog dr\u017eavnog vije\u0107a, savjetodavnog tijela Predsjednika RH, od 8. lipnja 1991., odr\u017eane, dakle, nakon referenduma, lako \u0107emo ustanoviti da su \u010dak i tada druge opcije i dalje bile u igri. <\/p>\n\n\n\n

Nalazimo se izme\u0111u dva datuma jo\u0161 uvijek kontroverzna za dana\u0161nju Republiku Hrvatsku, 19. svibnja i 25. lipnja. Prvi se datum odnosi na dan kada je 1991. odr\u017ean referendum “u svezi s pregovorima o razrje\u0161enju dr\u017eavne krize u SFRJ”, kako navodi odluka iz Narodnih novina, dok je 25. lipnja progla\u0161ena Odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, ubrzo stavljena pod moratorij. Unato\u010d tome \u0161to je Slovenija pola godine ranije odr\u017eala referendum u kojem se bira\u010d trebao jednostavno opredijeliti je li za samostalnu i neovisnu Republiku Sloveniju ili nije, u Hrvatskoj se pred bira\u010de postavilo dva zamr\u0161ena i sugestivna pitanja postavljena na dva listi\u0107a razli\u010dith boja.<\/p>\n\n\n\n

Prvi listi\u0107 tra\u017eio je od stanovnika RH da se izjasne jesu li za to da RH kao suverena i samostalna dr\u017eava mo\u017ee stupiti u savez suverenih dr\u017eava s drugim republikama SFRJ. Drugi je, pak, bira\u010da pitao \u017eeli li da RH ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj dr\u017eavi. Kako ne bi bilo nedoumice, odgovorima na ova zamr\u0161eno postavljena i vi\u0161estruka pitanja je prethodila propaganda koja je ovaj nejasan referendum predstavila kao “referendum za Hrvatsku”, a HDZ-ov “Glasnik” je dva dana prije referenduma objavljen s naslovnicom koja je instruirala kako glasati. Tako se na plavom listi\u0107u trebalo zaokru\u017ei “ZA”, dok je kod crvenog odgovor “PROTIV”, sve to bez zamaranja zamr\u0161enim formulacijama izvornog teksta izbornog listi\u0107a i uz besmrtni slogan “ZNA SE”. Uz sami sadr\u017eaj o kojem se odlu\u010duje nagla\u0161eno je i to da prvi prijedlog dolazi od Hrvatske i Slovenije, a drugi od Srbije i Crne Gore kako bi se znalo koji je “na\u0161”. Rezultat je pokazao premo\u0107nu pobjedu “plavog listi\u0107a” uz veliku apstinenciju Srba u Hrvatskoj, \u010dija je volja ovim referendumom zaobi\u0111ena.<\/p>\n\n\n\n

Neodlu\u010dnost hrvatskog rukovodstva mo\u017ee se dobro o\u010ditati iz sjednice Vrhovnog dr\u017eavnog vije\u0107a, savjetodavnog tijela Predsjednika RH, odr\u017eane 8. lipnja 1991., dakle otprilike izme\u0111u ranije spomenutog referenduma i Odluke, na kojoj se razmatrala opcija transformacije Jugoslavije u savez dr\u017eava, pripreme za opciju potpune neovisnosti i druga manje relevantna pitanja. 1<\/a><\/sup> Premda se na ovoj sjednici jasno izra\u017eava potpuna samostalnost kao preferirana opcija, konfederalno rje\u0161enje je tako\u0111er bilo na stolu. Jedan od iznesenih razloga je svakako to da se ne ide “uz dlaku” me\u0111unarodnoj zajednici, \u010diji je stav bio da se Jugoslaviju treba o\u010duvati ukoliko je to mogu\u0107e mirnim putem. Drugi razlog je taj \u0161to je RH raspolagala isklju\u010divo policijom, umanjenom za stanice koje su joj otkazale lojalnost, te Zborom narodne garde (ZNG), tako\u0111er slu\u017ebeno pod MUP-om RH, nasuprot dobro opremljenoj i jo\u0161 uvijek ne u potpunosti otvoreno svrstanoj JNA. Razlog koji je Tu\u0111man na sjednici iznio kao prednost konfederalne opcije je to \u0161to predstavlja dobar na\u010din da se na miran na\u010din podijeli Bosna i Hercegovina, odnosno da se “korigira” ono \u0161to su iz rukovodstva Srbije nazivali “administrativnim granicama”. Pritom Tu\u0111man na ovoj sjednici ne posve\u0107uje mnogo pa\u017enje BiH, isti\u010du\u0107i tek da je to kolonijalni atavizam koji \u010dini hrvatske granice neprakti\u010dnima iz obrambene i prometne perspektive, a Muslimane smatra nemo\u0107nima pred nastojanjima za dezintegracijom BiH.<\/p>\n\n\n\n

Tek je rat sve promijenio<\/h2>\n\n\n\n

Na sjednici su istovremeno predstavljane opcije zadr\u017eavanja saveza dr\u017eava u republike kao one koje nose me\u0111unarodnopravni subjektivitet, \u010dlanstvo u Ujedinjenim narodima te mogu\u0107nost otvaranja predstavni\u0161tava republika u drugim dr\u017eavama i obratno. Opstanak nekih zajedni\u010dkih institucija bi se uvjetovao izmje\u0161tanjem iz Beograda, s naglaskom na vojne i financijske poslove. Pritom se smatralo da ne mo\u017ee biti zajedni\u010dke narodne banke ukoliko ona ne bude u Zagrebu zbog nedavnog upada SR Srbije u primarnu emisiju zajedni\u010dke narodne banke.<\/p>\n\n\n\n

Premda se rat koji se u Hrvatskoj odvijao devedesetih redovito predstavlja kao dio kontinuiteta op\u0107enarodne borbe za hrvatsku neovisnost (\u0161to je na\u0161lo mjesta i u Ustavu RH), a SFRJ \u010desto kao velikosrpsku tvorevinu u kojoj je JNA godinama unaprijed pripremala agresiju, odnos prema tada aktualnim saveznim tijelima i institucijama za vrijeme ovog sastanka predstavlja zanimljiv uvid u stvarne odnose tijela RH i SFRJ. Tako se Tu\u0111man najo\u0161trije osvr\u0107e na Antu Markovi\u0107a, predsjednika Saveznog izvr\u0161nog vije\u0107a, i Budimira Lon\u010dara, ministra vanjskih poslova SFRJ, izra\u017eavaju\u0107i ogor\u010denje time \u0161to oni kao Hrvati rade na o\u010duvanju Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n

S druge strane Tu\u0111man na sjednici isti\u010de da JNA nije (barem jo\u0161 uvijek) “okupacioni element” te da se prema njoj treba odnositi takti\u010dno kako ih se ne bi antagoniziralo, naro\u010dito imaju\u0107i na umu Hrvate u njenom sastavu. Pritom isti\u010de da ne treba o\u0161tro nastupati prema JNA u cijelosti, nego izdvajati neke njene elemente kao negativne, a izvje\u0161tavanje o zamjerkama iz JNA da “Vjesnik u srijedu” (vjerojatno Danas po\u0161to VUS u tom trenutku nije postojao petnaestak godina) pi\u0161e preo\u0161tro o Armiji uva\u017eava te nala\u017ee da se utje\u010de na novinare tog lista. Zadr\u017eavanje zajedni\u010dke vojne sile je tako\u0111er ne\u0161to \u0161to na sjednici predstavlja relevantnu opciju, ali uz formiranje republi\u010dkih vojski. Premda se Savezni sekretarijat unutra\u0161njih poslova kritizira zbog davanja legitimacije pobunjenim policajcima\/milicajcima u Hrvatskoj, to se tijelo tako\u0111er uzima kao partnersko za suradnju pri pacifikaciji policajaca\/milicajaca koji su otkazali lojalnost MUP-u RH.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom ljeta 1991. i djelovanjem JNA u Sloveniji, ne\u0161to kasnijom Bitkom za vojarne te otvorenim napada JNA na Vukovar, sukob se rasplamsao te je uskoro uslijedilo i me\u0111unarodno priznanje neovisne RH. Nakon tih doga\u0111aja sve opcije osim potpune neovisnosti postale su irelevantne. Protokom vremena sve vi\u0161e mjesta je dobila interpretacija u kojoj su Hrvati, osjetiv\u0161i “da\u0161ak demokracije” pohrlili prema potpunoj dr\u017eavnoj neovisnosti, pritom se \u0161to otvorenije sukobiv\u0161i s “mrskom Jugoslavijom” \u010dije je vodstvo godinama, uz navodno sveprisutnu srpsku dominaciju, unisono planiralo ostvarenje velikosrpskog projekta. Brojni dokumenti, uklju\u010duju\u0107i i zapisnik na koji se osvr\u0107em, suprotstavljaju se ovakvoj interpretaciji i predstavljaju vrijeme brzih promjena koje su maksimalne opcije od ju\u010der sutradan \u010dinile smije\u0161nima, a planove rukovodstava prilago\u0111avale okolnostima. Nacionalisti\u010dki prikaz nedavne povijesti \u010desto ignorira zbilju i ne predstavlja objektivno preno\u0161enje tada\u0161njeg vremena (ukoliko je to uop\u0107e mogu\u0107e), ve\u0107 je takva interpretacija usmjerena afirmaciji projekta koji danas \u017eivimo te predstavlja njen osniva\u010dki mit. Ostaje nada da \u0107e se sve ve\u0107im ogoljenjem su\u0161tinske praznine hrvatskog dr\u017eavnog okvira otvoriti prostor, kako za interpretacije neoptere\u0107ene nacionalisti\u010dkim mitovima, tako i za novo poimanje odnosa jugoslavenskih naroda i njihove zajedni\u010dke povijesti.<\/p>\n

  1. Vidi vi\u0161e u: Luci\u0107, Predrag, ur. Stenogrami o podjeli Bosne, <\/em>knjiga prva: <\/em>“Zapisnik sa 7. sjednice Vrhovnog dr\u017eavnog vije\u0107a Republike Hrvatske, odr\u017eane 8. lipnja 1991. godine”, <\/em>Split; Sarajevo: Kultura&Rasvjeta; Civitas, 2005.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Prema uvrije\u017eenom narativu koji diktira hrvatski politi\u010dki \u017eivot, zbivanja pred sam rat bila su uvertira u neizbje\u017eno: samostalnu Republiku Hrvatsku. Osvrnemo li se samo na zapisnik sjednice Vrhovnog dr\u017eavnog vije\u0107a, savjetodavnog tijela Predsjednika RH, od 8. lipnja 1991., odr\u017eane, dakle, nakon referenduma, lako \u0107emo ustanoviti da su \u010dak i tada druge opcije i dalje bile […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45042,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25,144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1797],"class_list":["post-45036","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45036","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45036"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45036\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45061,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45036\/revisions\/45061"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45042"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45036"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45036"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45036"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45036"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45036"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45036"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45036"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}