{"id":45007,"date":"2023-06-19T09:50:49","date_gmt":"2023-06-19T08:50:49","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45007"},"modified":"2023-06-21T08:08:18","modified_gmt":"2023-06-21T07:08:18","slug":"reportaza-sa-sutjeske-puna-srca-i-cista-obraza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=45007","title":{"rendered":"Reporta\u017ea sa Sutjeske: Puna srca i \u010dista obraza"},"content":{"rendered":"\n

U subotu se na Tjenti\u0161tu obilje\u017eila 80. godi\u0161njica Bitke na Sutjesci. Marko Kostani\u0107 u svom reporta\u017enom debiju donosi pri\u010de s putovanja do odredi\u0161ta i sa samog obilje\u017eavanja na kojem je bilo nekoliko tisu\u0107a ljudi. Kako se pro\u017eimaju priroda i povijest, a kako povijest i sada\u0161njost?<\/p>\n\n\n\n

Mobitel mi je zazvonio u kasnim ve\u010dernjim satima petka: “- Alo? – Ujutro u 6 isprid Vatrogasnog. – Mo\u017ee.” “Vatrogasni” je dom DVD-a iz Drvenika, mjesta na Makarskom primorju. Drvenik danas ima 494 stanovnika, a sli\u010dnu brojku imao je i prije po\u010detka Drugog svjetskog rata. Izostanku demografskog rasta definitivno je pridonijela \u010dinjenica da su 63 drveni\u010dka partizana poginula u bitki na Sutjeski. Osamdeseta obljetnica te bitke koja se obilje\u017eavala u subotu bila je i razlog spomenutog telefonskog poziva i potvrde detalja dogovora. Kombi se pojavio malo iza 6 sati i krenuli smo prema Tjenti\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u nama je bilo i onih koji su ve\u0107 bili veterani obilje\u017eavanja bitke na Sutjesci, ali i nas kojima je ovo bio prvi put da posje\u0107ujemo strati\u0161te na\u0161ih didova i baba kojima okupatori i doma\u0107i izdajnici nisu dopustili da postanu babe i didovi. Do granice s Bosnom i Hercegovinom malo iza Metkovi\u0107a teme su bile usputne i svakodnevne, ali prvim stajanjem na benzinskoj pumpi u \u010capljini pre\u0161lo se na sam motiv na\u0161eg puta u kombinaciji s komentiranjem suvremenog politi\u010dkog trenutka. Naime, na pumpi smo po\u010deli primje\u0107ivati autobuse, automobile i kombije s registracijama dalmatinskih gradova i nakon kratkog promatranja zaklju\u010divali: “Ovo su na\u0161i”. Daljnji put prema Tjenti\u0161tu podsje\u0107ao je na kolone na navija\u010dkim gostovanjima: gotovo pri svakom stajanju bi naletjeli na putnike s istim namjerama, a autobusi i automobili u prolazu su trubili i pozdravljali.<\/p>\n\n\n\n

O sada\u0161njosti kroz povijest<\/h2>\n\n\n\n

No, vratimo se na komentiranje pro\u017eimanja povijesnog motiva i sada\u0161njeg politi\u010dkog trenutka. Spletom povijesnih okolnosti, najstariji me\u0111u nama bio je idealan vodi\u010d na tom dijelu puta kroz Bosnu i Hercegovinu. Baratao je s tri izvora ekspertize koji su se primjenjivali ovisno o mijeni geografskih polo\u017eaja. Na putu od granice do Stoca obja\u0161njavao nam je etni\u010dku strukturu svakog sela: prijeratnu i poslijeratnu. Naime, kao dragovoljac i \u010dlan Zbora narodne garde tu je ratovao 1992. godine i nije mu ni dalje sasvim jasno za\u0161to je bio ba\u0161 tu. Kako smo i\u0161li prema istoku pokoje protjerano i napu\u0161teno srpsko selo, kasnije naseljeno Hrvatima, zamjenjivala su spaljena muslimanska sela u kojima bi se isticala tek obnovljena d\u017eamija. Njegove povijesno-geografsko-ratne uvide pratili su komentari nas ostalih koji su se svodili na mizeriju nacionalisti\u010dkih politika i evidentni raskorak izme\u0111u ekonomske zapu\u0161tenosti kraja i nagla\u0161ene nacionalno-religijske simbolike.<\/p>\n\n\n\n

Drugi izvor ekspertize na\u0161eg vodi\u010da koji je nastupio nakon Stoca ticao se njegove epizode tijekom slu\u017eenja JNA. Naime, obuku je prolazio u \u0160koli rezervnih oficira u Bile\u0107i krajem osamdesetih. Tijekom te obuke je u vi\u0161e navrata prilikom vje\u017ebi propje\u0161a\u010dio cijeli taj kraj i poznaje svako selo. Istaknuo je da je taj kraj bio svojevrsni neprijateljski teritorij i u periodu socijalisti\u010dke Jugoslavije. Radilo se o kraju u kojem su u Drugom svjetskom ratu dominirali \u010detnici i imali sna\u017enu podr\u0161ku u narodu. Upravo zato je i odlu\u010deno da \u0160kola bude u Bile\u0107i i da nju poha\u0111aju “podobni” vojnici iz svih jugoslavenskih op\u0107ina kako bi se pridonijelo relaksaciji odnosa i poku\u0161alo pribli\u017eiti tamo\u0161njem stanovni\u0161tvu socijalisti\u010dku vlast. Na\u0161 vodi\u010d ka\u017ee da plan nije uspio s obzirom na to da im je i tada bio zabranjen ulaz u brojne ugostiteljske objekte. Na putu tamo i na povratku javljala se ideja da u Gackom, gradu kojeg krase murali posve\u0107eni Ratku Mladi\u0107u i Dragoljubu Mihailovi\u0107u, sjednemo u kafi\u0107 na pi\u0107e i malo “ispitamo situaciju”. Koliko god bilo intrigantno, na kraju je ipak prevagnuo razum i kratko zadr\u017eavanje na benzinskoj.<\/p>\n\n\n\n

Drugi izvor ekspertize na\u0161eg vodi\u010da po\u010deo se polako preklapati s tre\u0107im. I prije ulaska u Nacionalni park Sutjeska pokazivao je podru\u010dja na kojem su na\u0161i vodili bitke protiv \u010detnika. Taj prijelaz je polako aktivirao i osobne obiteljske pri\u010de. Jedan od suputnika, ina\u010de unuk pre\u017eivjelog borca sa Sutjeske, osvrnuo se na pri\u010de koje mu je u djetinjstvu did pri\u010dao. I danas \u017eali \u0161to ga nije pozornije slu\u0161ao i pamtio: “Meni je samo balun bija na pameti, nije mi se ba\u0161 dalo slu\u0161ati njegove pri\u010de.” I ostali su dali svoje doprinose, a vodi\u010d je zaokru\u017eio sve pri\u010dom o svom didu koji je poginuo na Sutjesci prije nego mu se sin, otac na\u0161eg vodi\u010da, rodio. Ta mu je obiteljsko-politi\u010dka pri\u010da poslu\u017eila i kao motiv za stjecanje \u0161irokog i iscrpnog znanja o samoj bitki. Poznaje, naime, svaki tamo\u0161nji vrh i svaku lokaciju i \u0161to se doga\u0111alo dan za danom. Klju\u010dna pak bibliografska referenca bila je knjiga An\u0111elke Radelji\u0107-Jovanovi\u0107 “Ra\u0111anje slobode”.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Bilten<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Mi koji smo prvi put prolazili tim krajem bili smo donekle iznena\u0111eni razinom privredne zapu\u0161tenosti i siroma\u0161tva. Svojevrsnoj atmosferi filma ceste u kojem se prepli\u0107u sje\u0107anja na davne bitke i svijesti o tome da se nalazimo na ideolo\u0161ki neprijateljskom teritoriju pridonijela je i obje\u0161ena mrtva lisica na tabli s oznakom mjesta Pa\u0111eni. Ne znamo tko je lisicu ubio i objesio i kome je ta poruka upu\u0107ena, ali definitivno sugerira pone\u0161to druk\u010diju dru\u0161tveno-politi\u010dku klimu. Takvi motivi su svakako pridonosili formiranju neke vrste patroniziraju\u0107eg, orijentalisti\u010dkog pa gotovo i “kolonijalnog” pogleda na taj nesretni kraj. No, vrlo brzo bi netko komentarom vratio sve u realne okvire. Zgra\u017eanje nad \u010detni\u010dkim muralima bi utihnulo kad bi netko spomenuo: “K’o da u nas nema istih takvih stvari”. Samo bi se \u010dula reakcija: “I gorih.” Sli\u010dnu mikro dramaturgiju pro\u0161le bi opaske i o razini ekonomskog razvoja: “Pa ovako je u nas bilo prije Drugog svjetskog rata.” Uskoro bi neminovno uslijedio odgovor: “A i ostalo bi tako da nije bilo turizma.” Uz, naravno, jo\u0161 jednu repliku: “I gore.”<\/p>\n\n\n\n

Obi\u010dan narod nekad i danas<\/h2>\n\n\n\n

Rast intenziteta prirodnih ljepota sugerirao je pribli\u017eavanje samom Tjenti\u0161tu. Fasciniranost tamo\u0161njom prirodom ne posustaje vremenom provedenim u promatranju. A ne posustaje ni fasciniranost samom bitkom kad osvijestite teren na kojem se odvijala: “Mi se ne bi uspili spustit s onog vrha \u017eivi i da niko ne puca po nama.” Svima dobro poznati spomenik nevjerojatno precizno sa\u017eima tu pro\u017eetost povijesti i prirode na ovom mjestu na koje su se slijevale kolone autobusa, kombija i automobila. Voza\u010di su se jedva snalazili s parkingom, a rijeka ljudi se penjala prema spomen-kosturnici i spomeniku. Nekoliko je tisu\u0107a ljudi bilo prisutno, a upu\u0107eni ka\u017eu da je broj ljudi zna\u010dajno nadma\u0161io prija\u0161nje godine. \u0160to se ti\u010de same strukture, dominirali su Dalmatinci, Bosanci i Crnogorci. I nikavih tu “lijevih elita” kojima nas smaraju desni\u010dari nije bilo, ve\u0107 se radilo upravo o onome na \u0161to svi misle kad ka\u017eu “obi\u010dan narod”.<\/p>\n\n\n\n

Prije po\u010detka protokola svi oni koji su donijeli vijence upisali su se u redoslijed kod drugarice iz redova organizatora koja je sjedila za stolom ispod suncobrana, a zatim je krenulo prozivanje organizacija, stranaka, gradova, op\u0107ina i drugih subjekata koji su poslali delegacije. Jedina stranka iz Hrvatske koja je bila zastupljena u protokolu je bio SDP na \u010delu s predsjednikom Pe\u0111om Grbinom u pratnji ve\u0107eg broja pripadnika srednjeg strana\u010dkog e\u0161alona. Pored toga \u0161to se iskazalo da se cijeni dolazak, odmah je proradio i klasi\u010dni dalmatinski humor. S obzirom na Grbinovu izra\u017eenu visinu nije izostao komentar: “Bija bi dobar za brat masline.” Druga zabavna epizoda dogodila se prilikom \u010dekanja na polaganje vijenaca. Pored nas su stajali djevoj\u010dica od nekih 13-14 godina i dvoje starijih osoba, vjerojatno roditelji, koji su bili predstavnici UABNOR-a Had\u017ei\u0107i. U jednom je trenutku prozvan UABNOR Cazin da polo\u017ei vijenac. Neko vrijeme se Cazinjani nisu pojavljivali, vjerojatno su se probijali kroz gu\u017evu, a \u0161to je djevoj\u010dica glasno prokomentirala: “Alo, Kraji\u0161nici, \u0111e ste?”<\/p>\n\n\n\n

Nakon polaganja vijenaca koje mi spada u najintenzivnija iskustva u \u017eivotu uslijedio je program pro\u017eet govorima i pjesmama. U jednom se trenutku zapalila i bengalka, zasigurno prva ikad na obilje\u017eavanju bitke. Zavr\u0161etkom slu\u017ebenog programa ljudi su se prebacili u ugostiteljske objekte i dodatnu \u0161etnju blatnim krajolikom. Susretala su se poznata lica, prepri\u010davali doga\u0111aji, upoznavali novi prijatelji, a i pjevale pjesme. Na na\u0161em repertoaru dok smo sjedili na terasi hotela najzastupljenija je bila “Oj Mosore, Mosore”, a nije puno ni zaostajalo skandiranje “Biokovo, Biokovo, zove nas, Dru\u017ee Tito, Dru\u017ee Tito, evo nas”. Konobarima koji su nas slu\u017eili o\u010dito melodije nisu bile ba\u0161 mile, ali priroda najamnog rada ih je primorala na krajnje profesionalno pona\u0161anje.<\/p>\n\n\n\n

Nakon nekoliko sati ljudi su se po\u010deli razilaziti pa smo i mi, punih srca i \u010dista obraza, krenuli nazad s namjerom da stanemo na ve\u010deru u Stocu. Ali za po\u010detak smo morali posjetiti spomen-plo\u010du Prvoj dalmatinskoj brigadi u kojoj su bili svi na\u0161i. Plo\u010da se nalazi nekih petstotinjak metara od samog spomenika. S obzirom na bujnu vegetaciju vozili smo ne\u0161to sporije da je primijetimo. Ona se, naime, nalazi na mjestu na kojem su na\u0161i pre\u0161li Sutjesku. Jedva smo je uo\u010dili, zaustavili kombi i iza\u0161li. Na trenutak smo se mislili ho\u0107emo li do nje ili ne i stajali uz rub ceste. Put je bio obrastao, a vegetacija do visine kuka mokra od silnih padalina prija\u0161njih dana. No, onda je spomenuti vodi\u010d preuzeo ulogu zapovjednika i naredio: “Idemo!” Kao \u0161to se vidi na prilo\u017eenoj fotografiji, spomeniku je potrebna restauracija i ve\u0107 su se po\u010deli kovati planovi kako to u\u010diniti.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Bilten<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Na putu prema Stocu, u epizodama izme\u0111u pjesama i reminiscencija, prvenstveno sam razmi\u0161ljao o razlozima diskreditacije partizanskog pokreta i same Bitke na Sutjesci. Ne o klasi\u010dnom usta\u0161luku, o tome ne treba razmi\u0161ljati, ve\u0107 o onim teorijama koje usta\u0161ama slu\u017ee kao intelektualno upori\u0161te. Njima se propitkuje motivacija samih partizana, pogotovo seljaka, i navodno manipulacijska uloga Komunisti\u010dke partije Jugoslavije u povezivanju tih svih raznolikih motivacija u nekakav konzistentan narativ i pod simbol petokrake. Na\u0161i ljudi nisu krenuli u rat kao politi\u010dki pismeni komunisti ve\u0107 kao te\u017eaci koji vi\u0161e nisu mogli trpjeti talijansko-usta\u0161ka maltretiranja. Diljem Jugoslavije motivi su varirali i svi su bili autenti\u010dni: od onih koji su prvenstveno bili usmjereni protiv okupatora preko onih koji su u otpor u\u0161li da spase \u017eivu glavu do onih kod kojih je prednja\u010dila socijalna dimenzija. Varirao je tako\u0111er i politi\u010dki status simbola poput petokrake s obzirom na ekonomske, razvojne i klasne sudbine pojedinih krajeva nakon rata. Politi\u010dka vje\u0161tina Komunisti\u010dke partije bila je u tome da izgradi suverenitet kroz nevjerojatnu i zahtjevnu inovaciju pro\u017eimanja svih tih motiva i razvojnih izazova. I taj potez nije ni\u0161ta manje autenti\u010dan od izgradnje suverenosti zasnovane na naciji: i nacije su pro\u017eete ljudima razli\u010ditih klasnih pozicija i politi\u010dkih motiva. <\/p>\n\n\n\n

Bratstvo i jedinstvo, oru\u017eana borba hrvatskog i srpskog naroda i samoupravni socijalizam nisu izdr\u017eali kao nosioci te inovacije. \u010citav niz povijesnih okolnosti im je presudio, a kroz period raspada Jugoslavije i stvaranja nacionalnih koalicija izme\u0111u biv\u0161ih elemenata suvereniteta i vanjskih nacionalnih elemenata koji su raspad pri\u017eeljkivali, zapravo se otkrilo koliko je taj jugoslavensko-partizanski suverenitet bio kompleksan. A sama ta kompleksnost svjedo\u010di i o tome koliko je bio historijski potreban. Bez njega modernizacijski pogon nikad ne bi zahvatio na\u0161e krajeve, ili barem ne u mjeri u kojoj je zahvatio. Ali i u tom zahvatu je ostalo “rupa”.<\/p>\n\n\n\n

Na jednu takvu smo naletjeli i na putu doma, malo prije Stoca. U jednom malom mjestu uz put nalaze se du\u0107an i kafi\u0107. Zaustavljeni u vremenu. I du\u0107an i kafi\u0107 izgledaju kao da su ostali zaglavljeni u 60-im godinama pro\u0161log stolje\u0107a. Banuli smo u kafi\u0107 u kojem nije bilo nikoga osim vlasnice-konobarice. Iako o\u010dito navikla na svakojake goste, nije joj bilo svejedno kad je upalo devet nepoznatih mu\u0161karaca. S prvim naru\u010denim pivama i izgovorenim re\u010denicama strah i oprez su isparili. Pri\u010da je krenula u razli\u010ditim smjerovima, a jedan je, naravno, bio nacionalni. U jednom se trenutku osjetila “prozvanom” da iznese svoje etni\u010dko porijeklo i samo je upitala: “Otac mi je Srbin, majka Hrvatica, a udana sam za Muslimana. Tko sam ja?” Na to smo odgovorili: “Jugoslavenka”. Pomirila se s tom “dijagnozom” i poru\u010dila: “A ne znam stvarno \u0161to drugo.” A mi znamo samo da dogodine idemo opet.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U subotu se na Tjenti\u0161tu obilje\u017eila 80. godi\u0161njica Bitke na Sutjesci. Marko Kostani\u0107 u svom reporta\u017enom debiju donosi pri\u010de s putovanja do odredi\u0161ta i sa samog obilje\u017eavanja na kojem je bilo nekoliko tisu\u0107a ljudi. Kako se pro\u017eimaju priroda i povijest, a kako povijest i sada\u0161njost? Mobitel mi je zazvonio u kasnim ve\u010dernjim satima petka: “- […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":45009,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[690],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[451],"coauthors":[90],"class_list":["post-45007","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-idi-pa-vidi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45007","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45007"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45007\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45023,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45007\/revisions\/45023"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45009"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45007"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=45007"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=45007"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=45007"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=45007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}