Mizerne pla\u0107e, prekovremeni sati, neizvjesnost – uvjeti su s kojima se susre\u0107u tekstilne radnice diljem svijeta, od Hrvatske do Banglade\u0161a. S obzirom na te sli\u010dnosti i me\u0111unarodne opskrbne lance i borba radnica mora biti internacionalna. O borbi radnica Orljave kao primjeru drugima pi\u0161e Matea Grgurinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
“Najbolja tvornica ko\u0161ulja u zemlji”, napisao je prije \u0161est godina izvjesni Damir F. na staroj web-stranici<\/a> sada uga\u0161ene tekstilne tvornice Orljava u Po\u017eegi. Nakon 75 godina “najboljih ko\u0161ulja u zemlji” tvornica je 2021., zbog nagomilanog duga, zavr\u0161ila u ste\u010daju<\/a>, dok je zadnji \u010davao u lijes tvornice na izdisaju zabio njema\u010dki partner Olymp koji je tijekom pandemije koronavirusa otkazao narud\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n Tako su 172 radnice dobile otkaz, od kojih je ve\u0107ina gotovo cijeli radni vijek provela u tvornici. Ve\u0107ina njih bila je pred mirovinom, a s tim su poslom uglavnom izgubile i \u0161ansu da se negdje drugdje zaposle jer posla uglavnom \u2013 nema, posebno za onu dobnu skupinu koju na\u0161e tr\u017ei\u0161te rada naziva “te\u0161ko zapo\u0161ljivom”. Kako to obi\u010dno (i na\u017ealost) biva, s vremenom se smanjivao broj zaposlenih u tvornici; tako je na po\u010detku pandemije koronavirusa tvornica imala oko tristo radnica, pa je onda brojka pala za stotinjak jer im nisu produ\u017eeni ugovori na odre\u0111eno. Godinu i pol kasnije i preostale 172 radnice dobile su otkaze.<\/p>\n\n\n\n Sindikati su smatrali<\/a> da je, osim Vlade koja je bila vlasnik, za propast tekstilne tvornice Orljava kriv i njema\u010dki kupac Olymp koji je vi\u0161e od 50 godina bio glavni kupac. Za ko\u0161ulje koje je naru\u010divao pla\u0107ao je minimalnu cijenu, a u isto je vrijeme Orljavi ekskluzivnim ugovorom uvjetovao da ne smije poslovati s drugim kompanijama, \u010dime je zacementirao njenu sudbinu.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, nakon otkaza radnice Orljave nisu odustale, ve\u0107 su se nastavile boriti za otpremnine koje im pripadaju. Nakon 18 mjeseci prosvjedovanja i borbe u tome su i uspjele, pa se tako po\u010detkom o\u017eujka predsjednik Vlade Andrej Plenkovi\u0107, zajedno s ministrom Brankom Ba\u010di\u0107em, gradona\u010delnikom Po\u017eege \u017deljkom Glavi\u0107em i \u017eupanicom Po\u017ee\u0161ko-slavonske \u017eupanije Antonijom Jozi\u0107 u Banskim dvorima sastao s predstavnicama radnica i Novog sindikata<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Kako je za Bilten kazala Ana Vragolovi\u0107 iz Novog sindikata, radnice Orljave u svojoj su borbi koristile razli\u010dite taktike \u2013 “od vr\u0161enja pritiska na lokalnu vlast kroz mjese\u010dne sastanke i tiskovne konferencije u centru Po\u017eege ispred Orljavine trgovine, preko zahtjeva gradona\u010delniku Po\u017eege i \u017eupanici Po\u017ee\u0161ko-slavonskoj za jednokratnom pomo\u0107i i podr\u0161kom kod zapo\u0161ljavanja, do dopisa koje su premijer i aktualni ministri ignorirali, pa na taj na\u010din radnice doveli do dva prosvjeda ispred Vlade, vlasnika tvornice i glavnog krivca za njezinu propast”.<\/p>\n\n\n\n Radnice su u borbu uvele i “me\u0111unarodnu dimenziju”, ka\u017ee Vragolovi\u0107, pa je ona i zbog toga va\u017ena. Budu\u0107i da je Olymp njema\u010dka firma, u borbu se uklju\u010dila organizacija Clean Clothes Campaign<\/a> koja se bori za prava radnica i radnika u globalnoj tekstilnoj industriji. “Olymp je Orljavi pla\u0107ao minimalnu cijenu za ko\u0161ulje koje je naru\u010divao, toliko nisku da je radnicama jedna pla\u0107a kasnila (pla\u0107u za 6. mjesec dobivale su u 8. mjesecu) i da, \u010dak ni uz prekovremene i rad subotom, nisu zara\u0111ivale vi\u0161e od minimalca”, ka\u017ee Vragolovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Upravo zato, kao i zbog ugovora o ekskluzivnosti, Novi sindikat i radnice i dalje vr\u0161e pritisak na Olymp i smatraju ih odgovornima, jer “\u017eele da priznaju suodgovornost za propast kompanije”.<\/p>\n\n\n\n Vragolovi\u0107 smatra da borba radnica Orljave mo\u017ee biti primjer drugima, posebno zbog solidarnosti, “koja borbu \u010dini ja\u010dom, a koju rijetko vidimo”.<\/p>\n\n\n\n Solidarnosti nema \u010dak ni sada, kada je “visoka inflacija uzrokovala nezadovoljstvo mnogih radnika, pa se povremeno zapale plami\u010dci radni\u010dke borbe u nekim firmama”. U kontekstu drugih dr\u017eavnih tvornica i zaostalih dugova prema radnicima, pak, ovo \u0161to su radnice Orljave izborile predstavlja presedan koji \u0107e u “takvim slu\u010dajevima radnicima pomo\u0107i da dobiju ono \u0161to im po zakonu (i kolektivnom ugovoru) pripada \u2013 ako to budu tra\u017eili”.<\/p>\n\n\n\nRadnice nisu odustale<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Kao primjer drugima<\/h2>\n\n\n\n